DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1964 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Koliko je učešće tih tipova domaćinstava u pojedinim područjima Jugoslavije
nije statistički iskazano. Tip I kod kojega najveći dio dohotka potječe od kozarstva
bio je prije rata jako raširen u velikom dijelu krškog područja i kosovsko-metohijske
oblasti. Danas se taj tip zadržao u neznatnom broju domaćinstava u teško pristupnim
krajevima krškog područja Jugoslavije. Mnogo rašireniji je tip II sa ovčarstvom kao
bazom. Sa razvojem i poboljšanjem saobraćajnih veza danas na krškom području
Jugoslavije sve više prevlađuje tip IV, a u plodnijim područjima tip III.


U kontinentalnom području Srbije općenito je raširen tip III, dok je u blizini
gradova i velikih industrija razvijen tip IV kod nepoljoprivrednog stanovništva. Procijenjeno
je da se bar polovica ukupnog broja koza križanaca sanske rase nalazi
kod fabričkih radnika ili nepoljoprivrednog stanovništva na periferiji gradova. U
grafikonima su odnosi između pojedinih izvora prihoda šematski označeni jednakim.
Razumije se da postoji cio niz prelaza unutar tipa i između tipova prema učešću
pojedinih izvora prihoda.


Proizvodnja kozarstva u Jugoslaviji je danas 1964. godine lokalnog značaja
i to u nekim nerazvijenim područjima Sjeverne Dalmacije, Hercegovine, Crne
Gore i Kosovo-Metohijske oblasti. No i u tim vrlo ograničenim područjima koza
ne igra više osnovnu ulogu u ekonomici sela kao nekad. Raslojavanjem sela
znatan dio stanovništva tih područja odlazi, a i ono koje ostaje orijentira se
na prihode nepoljoprivrednih djelatnosti. Međutim i pored toga postoji tendencija
za povečanje broja koza domaće rase u tim područjima, o čemu ćemo
još govoriti.


4. ŠTETNE POSLJEDICE ISPAÖE KOZA
4. 1. Štetne posljedice ispaše koza na vegetaciju i tlo
Pojave degradacije tla i aktivnih erozionih procesa uslijed pogoršanja režima
voda na prostranim površinama ´ mediteranskog područja smatrane su
uvijek kao posljedica uništavanja šuma, a skoro kao jedini uzrok nestajanju šuma
uvijek se povljivala ispaša koza. Takav zaključak je kako smo već naglasili
očito vrlo brzo donesen. Postoje, kako ćemo još vidjeti, pojave degradacije
zemljišta u kojima koza nije imala udjela. Sigurno je da samo brštenje šumskog
drveća kozama i ako je vrlo štetno za samo drveće, ne može dovesti do
degradacije i denudacije takvog stepena i na takvim prostranstvima kakva ona
postoje danas na Mediteranu, nego mora da je postojao i da danas postoji
jedan cijeli kompleks korelativno vezanih destruktivnih faktora, koji je pod
određenim uslovima fizičke sredine doveo do takvog stanja tla na Mediteranu.
Nema sumnje da taj kompleks destruktivnih faktora treba tražiti
u postojanju jedne određene ekonomike, odnosno načina privređivanja i to u
cjelini, a ne u pojedinačno izdvojenim dijelovima njegovog proizvodnog procesa
kao što je »ispaša koza«. Taj način privređivanja koji u raznim zemljama
Mediterana ima svoje diferencijalne odlike, ima zajedničku proizvodnu osnovu:
ekstenzivnu pašnjačku proizvodnju sitnom stokom, kojoj se prema prilikama
pridružuju pomoćna stada goveda i konja, dijelom kao dopunska, proizvodna
a dijelom kao radna ili transportna stoka. Ponegdje su takva gazdinstva stabilna
i vezana za primitivnu poljoprivredu, a ponegdje su migracijska. U nekim
zemljama su se opet iz ranijih čistih pašnjačkih tipova razvili današnji
tipovi sa manje više primitivnom poljoprivredom kao osnovom, a sa pašnjačkom
proizvodnjom sitne stoke kao dopunom i uvijek sigurnom rezervom. Takvi
tipovi pašnjačkih gazdinstava sitnom stokom predstavljali su u Jugoslaviji
ogromnu većinu.