DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 92 <-- 92 --> PDF |
šuma uža specijalnost. Ovom prilikom bi taj posao trebalo obaviti isključivo na bazi naučne sistematičnosti i ujedno krajnje gospodarske konkretnosti i dosljednosti. U svakom slučaju potrebna nam je u tome pogledu jedna potpuno sigurna studija i na osnovu toga operativni plan proizvodnje drvnih masa četinjača i to prvenstveno na postojećim šumskim površinama, a samo potrebne razlike na površinama izvan šume. U tome slučaju moći ćemo s velikim postotkom sigurnosti planirati dugoročniju dinamiku snabdijevanja industrijskih pogona sirovinom od četinjača. Ukazali smo na potrebu naučnog preispitan ja postavki o plantažama četinjača samo zato, što se na njihovo osnivanje troše relativno velika sredstva, a zapostavlja unapređenje postojećeg drvnog fonda, koji, kao što smo vidjeli, upravo vapi da mu se pomogne i pristupi radu na potrebnom preobražaju i oživljavanju proizvodnog potencijala. Za sada se na ovom drugom zadatku, za naše pojmove najprioritetnijem, radi jako malo i na taj način gubi na dragocjenom vremenu i tempu, dok se od zahvata, barem prema dosadašnjim rezultatima, na prvom zadatku ne može ni iz daleka ono očekivati, one drvne mase i u ono vrijeme kako je to predviđeno i na tome planiran opstanak pojedinih kapaciteta drvarske industrije. Ukoliko ne bismo već sada uočili nedovoljnu sigurnost tih postavki, tada bismo već nakon relativno kratkog vremena bili prisiljeni izvršiti krajnji pritisak na već i tako premali drvni fond četinjača, pa i pod cijenu daljnjeg smanjenja osnovnog fonda drvne mase. Stoga se postavlja pitanje nije li bolje i korisnije, obzirom na činjenicu da se razlika između iskazanog etata četinjača i količine potrebne za alimentaciju industrijskih pogona redovito zadnjih godina podmiruje naknadnim planovima sječa, da se već u sedmogodišnjem i dvadesetogodišnjem perspektivnom planu etat četinjača povisi na iznos koji odgovara iskazanim potrebama, a ta razlika u povišenju iznosi u 1964. godini 78.028 m3, u 1970. god. 90.528 m3 i u 19801. god. 97.528 m8. U tome bi slučaju prosječni etat četinjača od ukupnog fonda iznosio 1,8% do 1,9% umjesto iskazanih 1,5% i još uvijek se kretao u granicama prosječnog volumnog prirasta pa čak i nešto ispod toga. Uz preduvjet široke akcije očetinjavanja već prema ranije izloženim tezama i sistematskog čišćenja drvnog fonda od nekvalitetnih drvnih masa, ne samo da bismo za izvjesno duže razdoblje rješili pitanje najnužnije alimentacije industrijskih pogona, već bismo u postojećim šumama postepeno pospješili i ubrzali povećanje drvnih zaliha četinjača na dva načina i to postepenim urastanjem novih drvnih masa na proširenim šumskim površinama s jedne strane, a sa druge izvjesnim povećanjem volumnog prirasta na ostatku postojećeg drvnog fonda što će se realno moći ostvarivati prvenstveno sječom debelih i nekvalitetnih stabala i uz istovremenu štednju drvnih masa na stablima tanjih i srednjih debljinskih razreda. Ukoliko su izložene postavke u granicama tačne i prihvatljive, onda se nameće zaključak, da je kao cijena za napeti etat četinjača, a u interesu povećanja ovog inače deficitiranog drvnog fonda, potrebno predvidjeti i provoditi velike i široke akcije na proširenju areala četinjača i na taj način postepenoj sanaciji cjelokupnog drvnog fonda na prebomom području. Financijska sredstva za ove radove, ukoliko ih bude dovoljno, a koja se dobivaju iz postojećeg drvnog fonda, morala bi se stoga prvenstveno trošiti na ove akcije, a tek eventualni viškovi i sredstva dobivena putem dugoročni h zajmova na osnivanje novih kultura četinjača. 254 |