DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 79 <-- 79 --> PDF |
4. SADAŠNJE BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI I STANJE ŠTETA U ŠUMAMA Unutar prirodnih granica staništa jelenska divljač je stalna divljač. Prosječni radius kretanja jelenske divljači iznosi oko 5 km, a tome bi odgovaralo stanište približno od oko 8.000 ha. No pošto jelenska divljač veoma vješto primjenjuje stečena iskustva, to joj je omogućilo da se promjenama sredine uzrokovanim civilizatorskim djelovanjem čovjeka prilagodi do te mjere da u nekim predjelima živi potpuno neprirodnim načinom života i da prijeđe na potpuno noćni način života. Iz temelja izmjenjen ritam i ciklus prehrane rezultat su promjenjenog načina života a posljedica toga su znatno veće štete, opadanje kvaliteta i si. (4) Stete od divljači u mnogim zemljama Evrope datiraju još iz XIX vijeka time da su u XX vijeku postale od većeg značaja i osjetnije nego ranije. Uzrok tome je taj što su se površine šuma, a potovo starih znatno smanjile. Ranije je bilo šuma znatno više a divljači mnogo manje. Osim toga iz naših šuma su gotovo potpuno uklonjeni prirodni neprijatelji visoke divljači — uništeni su mesožderi — a uzgojni odstrel koji se vrši, ne vrši se u opsegu i na način koji bi regulirao narušenu prirodnu zajednicu. Osim toga unose se nove vrste, koje divljač prvenstveno napada. Jelenska kao i srneća divljač je sastavni dio biocenoze u našim šumama. Ali ta biocenoza je znatno izmjenjena pa su i štete danas znatno veće nego ranije. Mi za naše prilike nemamo statistički tačno utvrđenih šteta od divljači a niti troškova koštanja jednog jelenskog, odnosno srnećeg grla za odstrel. No prema podacima iz Zap. Njemačke procjenjuje se vrijednost jednog lovnog jelena 32.000 DM (16). Po mišljenju nekih lovnih a i šumarskih stručnjaka (Dragišić, Fiedler) trebalo bi brojno stanje jelenske divljači u nekim brdsko brežuljkastim i planinskim područjima još i povećati odnosno proširiti (9 i 10). Smatramo da su takva mišljenja apsolutno pogrešna. Pa i autor »Jelena« Dragišić u svome članku: »Problem jelenske divljači u NR Hrvatskoj« iznosi kao primjer neekonomičnosti uzgoja prevelikog broja nekvalitetne jelenske divljači. On navodi da vrijednost mesa, kože i odbačenih rogova, oko 350 kom. nekvalitetnih grla (jeleni, košute, telad) iznosi 6,300.000 dinara a troškovi ishrane samo za jednu godinu iznose 11,641.000 dinara (9). Dakle samo za jednu godinu gubitak 5,161.000 dinara, to su podaci računati za 1959. g. Međutim u navedenim troškovima nisu iskazane štete koju jelenska divljač čini direktno na poljoprivrednim i šumskim kulturama. Ako uzmemo da je za uzgoj kvalitetnog zrelog jelena potrebno 12—14 god. i da je ekonomski postavljeno da omjer muških grla prema ženskim bude 1 :1 to dobivamo još tačniju sliku neekonomičnosti današnjeg stanja. I ako kod jelena dolazi i do migracije a naročito za vrijeme rike ipak je ustanovljeno da je u brdsko brežuljkastim područjima Hrvatske omjer jelena prema košutama 1 :3 do 1 : 7 prosječno 1 :5. Na području Belja vršen je u godinama 1955. do 1959. uzgojni odstrel te je danas na tom području uspostavljen odnos jelena prema košutama 1:1 do 1 : 1,2. O problemu šteta od divljači u šumama raspravljano je i na godišnjim skupštinama odnosno savjetovanjima i plenumima šumarskog društva odnosno Saveza šumarskih društava i to u Osijeku 1959., u Velikoj 1962. u Zagrebu 1963. Tu problematiku iznosili su Munkačević, Car, Hanzl. |