DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 78 <-- 78 --> PDF |
kulturama, trebalo bi za prelazni period od 15—20 godina smanjiti na najmanju mjeru egzistencije — pa ako se pokaže da je i to previše onda divljač potpuno ukloniti na tim površinama. Poslije isteka tog vremena, a možda i ranije što bi se kasnije ocijenilo, djelom već meliorirane sastojine bi bez štete podnijele ponovno uspostavljen umjeren broj divljači, s koja bi tada u njima našla normalne uslove za život. Pa i Pavša (ing. Ivan) tadanji upravitelj Šumarije Varaždin navodi da su mu srne uništile u dva dana 5 ha kultura. Njemački turisti dolaze k nama u lov na jelene, a u vlastitoj ih zemlji ne uzgajaju u tolikoj mjeri, jer čine previše štete. Kao zaključci spomenutog savjetovanja među ostalim bih su i ti da je potrebno uskladiti uzgajanje divljači sa šum. privredom radi osiguranja šumske proizvodnje, a da se pri tome vodi računa o neospornim koristima jedne i druge strane (25). Dakle vidjeli smo da su štete od visoke divljači naročito jelenske u šum. proizvodnji znatne u svim područjima gdje ona živi pa i u svim republikama od Srbije odnosno Vojvodine, Hrvatske i Slovenije. 3. PERSPEKTIVA ŠUMSKE PROIZVODNJE S OSVRTOM NA BROJNO STANJE VISOKE DIVLJACI Da bismo mogli što realnije ocijeniti značaj lovnog uzgoja i šumske proizvodnje potrebno je podvući i perspektivu razvoja šumarstva u slijedećih 20 godina. Pred šumsku proizvodnju Jugoslavije postavljen je zadatak da u narednom periodu od 15—20 godina, a po mogućnosti i prije, u proizvodnji i potrošnji drveta i proizvoda od drveta stigne najrazvijenije zemlje Evrope. Perspektivni 20-godišnji plan treba da osigura povećani obim sječa od sadašnjih 20,000.000 m3 godišnje na oko 40,000.000 — 45,ooo.ooo m3 godišnje oko godine 1980. Taj perspektivni plan šumarstva ostvaruje se već danas i to: a) podizanjem plantaža topola u nizinskim područjima. Prema nacrtu sedmogodišnjeg plana SRH trebalo bi podići oko 150.000 ha plantaža topola. b) unošenjem četinjača u šume listača na svim brežuljkastim i brdskim područjima. Prema sadmogodišnjem planu SRH to bi trebalo da iznosi 150.000 ha. Stete na plantažama topola prikazane su u naprijed navedenim izlaganjima na spomenutom savjetovanju, a isto tolike štete nastaju i na osnovanim kulturama četinjača pa već i postojećim prirodnim mladicama jele i smreke. Visoka divljač je za sada glavna kočnica za uspješniji rad kao i rad na većim površinama na svim osnovanim kulturama četinjača a isto tako i prirodnim mladićima. Već sadašnje brojno stanje visoke divljači je takovo da se na izvjesne površine koje odgovaraju po stanišnim prilikama za unošenje četinjača, ne može iste unositi (primjer unošenja ariša i duglazije u Papuk). Usprkos jasnom propisu člana 32. Zakona o šumama, isti se ne provodi još danas u cijelosti u djelo. Isti član glasi: »Od divljači mogu se u šumi gajiti samo one vrste i u onom broju koji ne ometaju pravilno gospodarenje šumama«. Uzrok da se isti član Zakona (27) ne može u cijelosti provesti u djelo jesu stavovi pojedinih lovačkih organizacija i pojedinih lovaca, koji na provođenje uzgojnog odstrela, kao i redukciskog odstrela ženskih grla odmah reagiraju i napadaju šumarstvo, ih pojedine šumarske stručnjake da ovi uništavaju divljač, da su protiv unapređenja lovnog turizma i si. 240 |