DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Unesene vrste kao ariš, borovac i duglazija bivaju u roku 3—5 g. potpuno ili djelomično uništene od visoke divljači. Jedino riješenje ako unosimo četinjače jeste da osnovane kulture ogradimo. Podizanje ograda kao jedino sigurno sredstvo zaštite od. divljači toliko poskupljuje troškove da se pitamo da li je to uopće ekonomično? S druge strane potrebe šumarstva i drv. industrije diktiraju upravo takav način rada u šumskoj proizvodnji no o tome će biti kasnije više govora. Iznijet ću neke podatke koji su razmatrani na savjetovanjima u vezi sa zaštitom šuma uopće. Od 24—26. III 1959. održano je prvo jugoslavensko savjetovanje o zaštiti šuma. Na njemu je bilo tretirano i pitanje šteta od divljači. Petrović je iznio utjecaj divljači na šumsku proizvodnju. On navodi da iznosi šteta, koji su vrlo visoki a navedeni su kod procjene tih šteta, ipak ne prikazuju ni približno pravu sliku stanja na terenu. Štetne posljedice od oštećivanja divljači na šumski fond su daleko veće od iznosa prikazanih u dinarskoj vrednosti. Indirektne štete kao smanjenje prirasta, gubitak na kvalitetu mase uslijed truleži ili deformacija, naknadno sušenje drveća predstavljaju daleko veće iznose od prikazanih. Iznosi i primjer da se u Z. Njemačkoj godišnji iznos od visoke divljači penje na 500,000.000, DM. Od štetne divljači napominje: jelena, jelena lopatara, srneću divljač, divlje svinje i zečeve. Najvećim štetočinom smatra jelena. Jelen oštećuje kulture i prirodni pomladak odgrizanjem vršnih i postranih izbojaka, brstom lišća i grančica, osim toga ljuštenjem i gulenjem kore, oštećivan j em kore i lomljenjem stabala i grana rogovima i zubima, oštećivanjem korijenovog sistema i gaženjem biljaka. Dakle mnogostruko oštećivanje. Prema istraživanjima hrana jelena se sastoji 85% od brsta drveća i grmlja, a samo 15% od paše trave (17). Ispitivanja o štetama od jelena vršili su i naši stručnjaci: Novović, Vasić, Nedeljković i dr. Te su štete ispitivane pretežno u nizinskim šumama Vojvodine, gdje su oštećivana stabla topola, vrba, brijesta, naročito jasena, no i ostalih vrsta kao bagrema, hrasta, američkog oraha — dakle svih vrsta koje rastu na tamošnjem području. Srneća divljač nanosi šum. drveću slična oštećenja kao i jeleni, ali su one manjeg obima iako je srneća divljač prostorno mnogo raširenija od jelena. Stete od jelena lopatara su također slične, ali su vezane samo za područje kamo se isti nasele — te ih stoga ne treba niti puštati iz ograđenih prostora u koje se uvezu. Stete od divljih svinja i zeca ne bi za sadašnje stanje i prilike u šumama slavonskog sredogorja bile od nekog većeg značaja. Bajin — Mutibarić iznose da su štete od jelenske divljači na plantažama topola tolike da ih se u izvjesnim predjelima Bačke ne može niti podizati. Kao jedno sigurno sredstvo za zaštitu plantaža od divljači smatra se podizanje ograda. No troškovi za ove iznose oko 1,000.000 dinara po dužin. km. Međutim i usprkos postojećih ograda direktna šteta od jelena kod S. G. Sombor iznosi godišnje oko 22,000.000 dinara. Uz površinu toga Š. G. od oko 21.500 ha tj. opterećenje šume od preko 1000 dinara po 1 ha godišnje. Jurhar (ing. Franjo) kao predstavnik šumarstva Slovenije na spomenutom savjetovanju tražio je usklađivanje šumsko privrednih i lovnih koristi u ugroženim šum. područjima. On navodi da srne i jeleni onemogućavaju melioraciju ugroženih sastojina. Lovne organizacije savjetuju šum. privredi ako želi spašavati šum. kulture da ih ograđuje. Međutim i usprkos velikim troškovima takav savjet odnosno prijedlog je i tehnički neizvodljiv, Ako se uzme u obzir samo ekonomsko gledište onda je jasno da šumsko privredne koristi imaju neospornu prednost u odnosu na koristi od lova. Divljač -— predlaže Jurhar — kako srneću tako i jelensku na izvjesnim površinama, koje se kane tretirati |