DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 76 <-- 76 --> PDF |
Ti se podaci odnose na površinu od oko 880.000 ha ili 22% cjelokupnog lovnog područja Hrvatske. Ako uzmemo u razmatranje samo brdska lovišta SR Hrvatske to dobivamo ovakve podatke: Prihodi 4,209.000 dinara Rashodi 17,200.000 dinara Pasiva 12,991.000 dinara Ti se podaci odnose na slijedeća lovišta: Babja Gora, Bilo Gora, Garjevica, Macelj, Majdan, Kalnik, Papuk, Petrova Gora, Prolom, Psunj i Samarica. (1) Kako je iz prednjih podataka vidljivo rashodi su za približno tri puta viši od prihoda. To su podaci koji se odnose na 1956. g. Ako uzmemo u razmatranje današnje cijene kao i troškove to bismo dobili istina znatno više prihode ali bi i rashodi bili također za nekoliko puta viši. Kod toga nisu uzeti u rashode troškovi koji su plaćani kao odšteta za štete u poljoprivredi, a pogotovo niti štete u šumskoj proizvodnji, a o čemu će kasnije biti više govora. Kao primjer opće zainteresiranosti za rješavanje pitanja lov — poljoprivreda — šumarstvo navodim članak u »Vjesniku« od 11. IV 1964. pod naslovom »Kukuruz za odštetu«. Citiram ovaj pasus: »Izgleda čudno da se divljač navodi kao razlog što se ne sadi hibridni nego obični kukuruz. A tako je na poljima u okolici Bilo Gore. Divljač iz Bilogorskih šuma — jeleni i srne su pod zaštitom — uništi svake godine dio usjeva na okolnim poljima i šumarija za to plaća odštetu. Godišnje se penju i do 15 mil. dinara.« Zaključak članka je bio: »Još nešto: ne bi li se šumariji možda više isplatilo da uredi ograđene rezervate za divljač? To bi ujedno značilo da će u okolini Bilogore biti i više kukuruza dobre kvaltete, koji za tamošnju privredu nije manje interesantan nego divljač.« U razmatranju prihoda od lovstva na području Kotara Osijek u godini 1962. može se ustanoviti da su isti iznosili 178, 000.000 dinara, ali su rashodi iznosili 193,000.000 dinara, što pokazuje deficit lovstva kao cjeline a ujedno ukazuje na potrebu daljnje veće komercijalizacije te grane privrede. (24) Promatrajući prihode i rashode lovstva u cijelim na brdskom području uzgojnih lovišta u dosadašnjim uslovima vidimo da su rashodi znatno viši od prihoda. Poznato je također da su šumska gospodarstva kao N. Gradiška, Našice, Daruvar plaćala u ime odštete za uništene poljoprivredne kulture po 10:—20 mil. dinara godišnje, a to je i ponukalo ta gospodarstva da priđu još oko 1956/57. g. a neka i ranije ograđivanju svojih nizinskih lovišta u kojima se uzgaja jelenska divljač da bi se spriječile štete na poljoprivredi, a ujedno se pristupilo i intenzivnijem odstrelu, naročito uklanjajući suvišna ženska grla — košute, kao i škart grla muške divljači. Naprijed smo naveli planirane prihode i rashode od lovne privrede po podacima Andrašića no kod toga nisu obračunate štete koje nastaju u šumama, naročito na plantažama i kulturama pa ćemo pokušati osvijetliti i to pitanje. O štetama od divljači u šumama raspravljano je već i na stručnim savjetovanjima i na raznim sastancima te su iznašani podaci o tim štetama, no jdš uvijek se nalazi pa i među šumarskim stručnjacima na otpor tako da-se donose i neki zaključci, no štete i dalje nastaju, a negdje se i povećavaju uslijed novih mjera za povećanje proizvodnje. U mnogim šumskim predjelima došli smo tako daleko da se postavlja pitanje da li prednost dati uzgoju divljači ili uzgoju šume. To se odnosi naročito kod podizanja novih šuma — unošenja četinjača u šume listače. |