DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 76     <-- 76 -->        PDF

Ti se podaci odnose na površinu od oko 880.000 ha ili 22% cjelokupnog
lovnog područja Hrvatske. Ako uzmemo u razmatranje samo brdska lovišta SR


Hrvatske to dobivamo ovakve podatke:
Prihodi 4,209.000 dinara
Rashodi 17,200.000 dinara
Pasiva 12,991.000 dinara


Ti se podaci odnose na slijedeća lovišta: Babja Gora, Bilo Gora, Garjevica,
Macelj, Majdan, Kalnik, Papuk, Petrova Gora, Prolom, Psunj i Samarica. (1)
Kako je iz prednjih podataka vidljivo rashodi su za približno tri puta viši od
prihoda. To su podaci koji se odnose na 1956. g. Ako uzmemo u razmatranje
današnje cijene kao i troškove to bismo dobili istina znatno više prihode ali bi
i rashodi bili također za nekoliko puta viši. Kod toga nisu uzeti u rashode troškovi
koji su plaćani kao odšteta za štete u poljoprivredi, a pogotovo niti štete
u šumskoj proizvodnji, a o čemu će kasnije biti više govora. Kao primjer opće
zainteresiranosti za rješavanje pitanja lov — poljoprivreda — šumarstvo navodim
članak u »Vjesniku« od 11. IV 1964. pod naslovom »Kukuruz za odštetu«.
Citiram ovaj pasus: »Izgleda čudno da se divljač navodi kao razlog što se ne
sadi hibridni nego obični kukuruz. A tako je na poljima u okolici Bilo Gore.
Divljač iz Bilogorskih šuma — jeleni i srne su pod zaštitom — uništi svake godine
dio usjeva na okolnim poljima i šumarija za to plaća odštetu. Godišnje se
penju i do 15 mil. dinara.« Zaključak članka je bio: »Još nešto: ne bi li se šumariji
možda više isplatilo da uredi ograđene rezervate za divljač? To bi ujedno
značilo da će u okolini Bilogore biti i više kukuruza dobre kvaltete, koji za
tamošnju privredu nije manje interesantan nego divljač.«


U razmatranju prihoda od lovstva na području Kotara Osijek u godini 1962.
može se ustanoviti da su isti iznosili 178, 000.000 dinara, ali su rashodi iznosili
193,000.000 dinara, što pokazuje deficit lovstva kao cjeline a ujedno ukazuje na
potrebu daljnje veće komercijalizacije te grane privrede. (24)


Promatrajući prihode i rashode lovstva u cijelim na brdskom području uzgojnih
lovišta u dosadašnjim uslovima vidimo da su rashodi znatno viši od prihoda.
Poznato je također da su šumska gospodarstva kao N. Gradiška, Našice,
Daruvar plaćala u ime odštete za uništene poljoprivredne kulture po 10:—20
mil. dinara godišnje, a to je i ponukalo ta gospodarstva da priđu još oko 1956/57.


g. a neka i ranije ograđivanju svojih nizinskih lovišta u kojima se uzgaja jelenska
divljač da bi se spriječile štete na poljoprivredi, a ujedno se pristupilo i intenzivnijem
odstrelu, naročito uklanjajući suvišna ženska grla — košute, kao
i škart grla muške divljači.
Naprijed smo naveli planirane prihode i rashode od lovne privrede po podacima
Andrašića no kod toga nisu obračunate štete koje nastaju u šumama, naročito
na plantažama i kulturama pa ćemo pokušati osvijetliti i to pitanje. O
štetama od divljači u šumama raspravljano je već i na stručnim savjetovanjima
i na raznim sastancima te su iznašani podaci o tim štetama, no jdš uvijek se
nalazi pa i među šumarskim stručnjacima na otpor tako da-se donose i neki
zaključci, no štete i dalje nastaju, a negdje se i povećavaju uslijed novih mjera
za povećanje proizvodnje. U mnogim šumskim predjelima došli smo tako daleko
da se postavlja pitanje da li prednost dati uzgoju divljači ili uzgoju šume. To se
odnosi naročito kod podizanja novih šuma — unošenja četinjača u šume listače.