DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Iz priloženih tabela može se dosta jasno razabrati da je uspjeh bolji što je manji vremenski razmak između prstenovanja lovnih stabala i ubušivanja potkornjaka. To se prije svega očitovalo u različitom djelovanju na M. piniperdu i O. erosusa. Piniperda se rojio ranije od erosusa i zato je više stradao. No to se također može razabrati i iz djelovanja na samog piniperdu. Najveći vremenski razmak između prstenovanja stabala i rojenja piniperde bio je u Krivicama, a manji u Sv. Ivanu i Čikatu. Istim redoslijedom pojačavalo se i djelovanje, iako razlike nisu tako uočljive kao između piniperde i erosusa. Veoma je često zapaženo da je insekticid djelovao samo u širim ili užim uzdužnim zonama, koje su oštro graničile sa zonama bez djelovanja. Većina podataka, koji su u tabelama označeni sa »X« (= nedovoljno djelovanje) odnosi se upravo na taj slučaj. Cesto je dio larvi jedne te iste grizotine bio potpuno uništen, dok se ostali dio nesmetano razvijao. Uzrok tome su brojne kvrge te stara, zarasla oštećenja, kojima obiluju stabla u ovim sastojinama što rastu na vrlo teškom tlu. Na tim mjestima nastale su razne devijacije i deformacije u provodnom sistemu, što je ometalo jednoliko zatrovanje stabla. Vjerojatno se na isti način može objasniti i činjenica da je insekticid djelovao na relativno maloj dužini iznad prstena. Dok je na smrčama djelovanje bilo potpuno čak i na 25-om metru, na alepskom boru ono se zapaža najviše 6—8 m iznad prstena. Osim tog na smrčama su bile zatrovane i grane, a na al. boru u granama praktički nije bilo djelovanja. Dio debla ispod prstena uopće nije bio zatrovan (jednako kao i na smrči) i tamo su se potkornjaci nesmetano razvijali. Međutim zanimljivo je da je razvoj potkornjaka ispod prstena uvijek bio nešto brži nego u zonama bez djelovanja iznad prstena. Vjerojatno su i u te zone ipak dospjele izvjesne male količine insekticidnih materija koje nisu bile dovoljne da unište potkornjake, ali su usporile njihov razvoj. Biološki bi bilo veoma zanimljivo utvrditi da li su i kakav su naknadni efekt imale te subletalne doze insekticida. Poznato je da subletalne doze ne samo dodirnih nego i probavnih insekticida, primijenjenih protiv gusjenica, jako utječu na mortalitet kasnijih stadija. Za sada se iz svega navedenog može izvući zaključak da metoda prstenovanja u ovim eksperimentima nije dala povoljne rezultate. Tome je vjerojatno više uzroka. Izgleda mi da je glavni uzrok nedovoljnog uspjeha činjenica što su borovi bili napadnuti od tri vrste potkornjaka, koje se roje u različito vrijeme (u ranijim eksperimentima na smrči bilo je također više vrsta potkornjaka, no svi se oni roje uglavnom u isto vrijeme.). Osim toga očito je da deformacije u provodnom sistemu stabla imaju znatnu važnost za primjenu metode prstenovanja. Ovdje treba uzeti u obzir i razlike u fiziologiji smrče i alep. bora kao i utjecaj klimatskih prilika. Smrča raste u planinama gdje su temperature znatno niže i gdje ima mnogo vlage. Alep. bor raste u toplim i suhim krajevima (Lošinj se tim posebno odlikuje). To može imati velik utjecaj u najmanju ruku na brzinu sušenja oborenih stabala pa prema tome i izlučivanje otrovnih insekticidnih soli iz stabala. Možda zbog svih ovih razloga metoda prstenovanja i nije pogodna za suzbijanje potkornjaka na alepskom boru. Prije definitivnog zaključka trebalo bi ovo pitanje novim eksperimentima još pobliže rasvijetliti. |