DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 58 <-- 58 --> PDF |
III Na degradiranom kršu utvrđeno je dosada preko 220 domaćih i unesenih vrsta drveća od kojih većinu nalazimo u parkovima i uz kuće. Za pošumljavanje krša korišteno je pri pošumljavanju sadnica oko 40 vrsta, od čega trajno samo 20 vrsta. Samo 6 vrsta (crni, alepski i brucijski bor te crnika, medunac i cer) iskoristilo se sa manje ili više uspjeha pri sjetvi. Ovo se napominje radi toga što smatramo da cilj treba biti proširenje sjetve na neke druge vrste, osobito listače, pronalaženjem metoda koje osiguravaju uspjeh. Naravno, mi ne ćemo moći sjetvom nadomjestiti sadnju, ali povećanje broja vrsta za sjetvu je realno i potrebno. Činjenica da pri sjetvi trošimo od 2—50 nadnica po ha, a za sadnju biljaka prosječno 200 nadnica upućuje nas na primjenu sjetve. No, ta primjena kao i činjenica da se pošumljivanje sada vrši samo iz lokalnih sredstava govore da metodu sjetve treba tako usavršiti, da bude što uspješnija Osim toga, kad se ukazu mogućnosti pošumljivanja u većem obimu, trebamo raspolagati takvim tehničkim metodama sjetve koje će osigurati uspješno pošumljivanje. Sigurno je da se sjetva neće moći primjenjivati na svim krškim terenima, ali je sigurno da ima velikih površina gdje nam može uspješno koristiti. Pri sjetvi sjemena na degradiranim suhim krškim površinama treba — prema sadašnjem saznanju — za uspješno nicanje sjemena i održavanje ponika osigurati: — podesan supstrat u kojem se može razviti klijanac; — dovoljno vlage i zraka u tlu za održanje i razvoj klijanca; — potrebnu zaštitu od insolacije dok klijanac ne otvrdne. Ta su pitanja već riješena na kršu kod uzgoja sadnica u rasadnicima. Možemo čak tvrditi da nema vrste drveća i grmlja koje uspijeva na kršu a koju ne bismo bili u stanju umjetno uzgojiti. U šumskom rasadniku su, naravno, riješeni spomenuti problemi jer se pri podizanju i pogonu rasadnika o njima vodi specijalna briga. Ako je to uspjelo u rasadnicima, nema — teoretski —´ zapreke da se to riješi i na određenim krškim površinama. Pri tome treba polaziti s gledišta da su samo izvjesna zemljišta podesna za sjetvu, te da uspjeh možemo postići samo s određenim vrstama drveća kojih broj treba proširivati. Zbog toga treba detaljnije istraživati biološka svojstva pojedinih vrsta, a napose njihovu fenologiju, da dođemo do podataka za sigurnu sjetvu. Ukratko radi se o tome da se pošumljivanje sjetvom proširi na što više vrsta i na što širi areal. Razmatranjem uspjeha u aridnim područjima SSSR-a vidimo da je pronađena uspješna metoda sjetvom na kuverte, a kod nas su dane postavke za sjetvu pri pošumljivanju goleti (32). S obzirom na stečena iskustva može se preporučiti slijedeće: Za sjetvu na kršu treba odabrati dobro tlo. Ovdje se podrazumijevaju tla koja su dovoljno duboka, što je indicirano ostacima drvenaste vegetacije razbijenih šikara i gariga te prizemnog rašća kao što je na pr. u asocijacijama: Carpinetum orientalis croaticum H-ić, Seslerieto — Ostryetum Horv. et H-ić i dr., te u eumediteranskom području Orneto-Cocciferetum H-ić, Ericeto-Cistetum croatici H-ić, Ericeto-Calycotometum infestae H-ić. Ericeto-Rosmarinetum H-ić i dr. (1, 19). Nisu nabrajane one asocijacije gdje je dominantno nisko rašće. Razumljivo je da i u svim ostalim asocijacijama gdje odgovara tlo i ima dovoljno zasjene predviđamo sjetvu. Uostalom, za pojedino područje stručnjak će sam izvršiti izvide i donijeti odluku. |