DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 57 <-- 57 --> PDF |
ssp. austriaca, Pinus nigra ssp. Pallasiana, Pinus nigra ssp. calabrica i P. nigra ssp. corsicana na određenim visinama i položajima te podesnim terenima eumediterana i submediterana. Osvrnut ćemo se na sjetvu na krpe (24). Ta se metoda sjetve najčešće upotrebljava na degradiranom kršu. Primjenjuje se tako da se odstrani vegetacija i prekopa tlo u promjeru do 30 cm i po mogućnosti do iste dubine. Zemlja se vrati natrag tako da slojevi dođu u iste horizonte. Krpe se kopaju na zaštićenim mjestima, tj. oko grmlja, kraj zidova, gromača, itd. Odabiru se strane koje nisu izložene inosolaciji i vjetrovima. U tako pripremljene krpe vrši se sjetva. Redovno se sijalo medunac, cer, crnika, lovor, crni jasen i pitomi orah, a od četinara alepski, brucijski i primorski bor, pinj i čempres. Sjeme se sijalo — izuzev borova — na način kako se to radi na kontinentu. Pripremi sjemena za sjetvu nije se pridavala posebnai pažnja. Osvrnut ćemo se ovdje na pripremu hrastov a žira . Stručni pisci jednodušno izlažu da treba sijati krupno sjeme zbog rezervne hrane, što nije ničim utvrđeno jer sjetva borova pokazuje — s obzirom na veličinu sjemena — da nije u pitanju rezervna hrana već kvalitet sjemena (14). Važno je kada i u kojim se uvjetima vrši sjetva u prirodi. Za uspješnu sjetvu neophodno je potreban povoljan režim vlage, topline i podesna struktura tla. Na degradiranim tlima vlage rednovno nestaje u proljeće, što vodi do ugibanja klijanaca. Zbog toga se u sušnim rajonima SSSR-a pokušalo izbjeći taj period time što se omogućilo da klijanac do tog vremena dovoljno ojača. Pustilo se da žir prije sjetve klije dok klica ne naraste do 5 mm duljine. Potom se naklijali žir zasije. Uspjeh takve sjetve bio je oko četiri puta bolji nego u slučaju sjetve neproklijalog žira, jer je ponik u vrijeme proljetne suše već imao dovoljno razvijene podzemne i nadzemne organe koji su mogli crpsti vlagu iz dubljeg sloja tla, a to ne bi mogli da su se kroz to vrijeme tek razvijali. To se očito vidjelo kompariranjem ponika koji je kod naklijalog žira izbio desetak dana prije nego kod posijanog nenaklijalog žira. Slično vrijedi i za ora h (Juglans regia). Jednako tako nije se istraživala ni dubina sjetve. Zabilježeno je da je sjetva p i n j a vršena na dubini od 6 cm a tlo obrađivano na dubinu od 12 cm (4). Za listopadne vrste ne postoje podaci o dubini sjetve. Istraživanja, vršena u bivšem Institutu za eksperimentalno šumarstvo J. A. u Splitu s obzirom na optimalnu dubinu sjetve medunca, lovora, crnog i bijelog graba u rasadniku (15, 35), ukazuje da u suhim krškim predjelima treba sjetvu vršiti dublje — osobito kod listača — nego što je to običaj u rasadniku gdje je sjetva također vršena dublje nego na kontinentu. Istraživanja su nadalje pokazala da je za ni can je medunca -— uz zalijevanje u rasadniku — optimalna dubina sjetve 6—8 cm, lovor bez zasjene {uz zalijevanje) do 2 cm, a crnog i bijelog graba (uz zalijevanje) 3 cm. Ovi podaci ukazuju da na kršu treba vršiti istraživanja dubine sjetve zbog vlage i mogućnosti prodiranja ponika na površinu. Pri završetku ovih izlaganja spomenut ćemo da se u novije vrijeme pošumljivanjem pomoću sjetve u suhim područjima bave Španjolci (26). Oni vjerojatno imaju povoljnije tlo nego što je na našem krškom području. Kod njih su klasične metode sjetve omaške i sjetva u jarke. Te se metode sada kod njih gdje je god moguće napuštaju jer se tlo prije sjetve totalno obrađuje traktorima. Totalna obrada daje sigurne i odlične rezultate sjetve i onda ako suša traje i do stotinu dana. |