DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 55 <-- 55 --> PDF |
imitacijom prirodnog naplođenja. Gdje takvih uvjeta nije bilo, sjetva se — donedavno — uporno ponavljala metodama koje nisu odgovarale uvjetima, a to je dovodilo do neuspjeha. Uočeno je da je rijetko gdje obrađena samo tehnika sjetve. Ona se nije posebno proučavala. Zbog toga se ne može pratiti njezina evolucija. U analizi ovog pitanja osvrnut ćemo se detaljnije na metode, pomoću kojih su postignuti uspješni rezultati. Napominjemo da su uspjesi postignuti u određenim vegetacijskim područjima na povoljno izabranim terenima i to — kako je već spomenuto — nekim vrstama borova. U periodu između dva rata (3, 4, 5, 8) uspjela je u južnoj Dalmaciji sjetva alepskog, brucijskog i primorskog bora te pinja na krpe i sadiljem. Pri sjetvi na krpe prokopalo se tlo na površini od najmanje 10 cm promjera i na dubinu od 4—5 cm za alepski i primorski bor, a na dubinu 10—12 cm za pinj. Navodno je na taj način uspjela i sjetva crnog bora u okolini Makarske. Sjetva sadiljem provodila se u rupice na dubinu od 3—4 cm u koje se zasijalo sjeme. Za rupice se na kršu primjenjuje sadilj ili čuskija kojim se može učiniti rupica i do 30 cm dubine. U rupicu se naspe´ zemlja i na nju posije sjeme koje se opet prekrije zemljom. Rupice se prave tamo gdje ima zemlje, a važno je da su mjesta zasjenjena (27). Na nekim mjestima u okolici Splita primijećeno je g. 1950. dosta ponika cer a i crnik e koji su zasađeni takvim načinom među grmlje ali bez donošenja zemlje u rupe već samo ubodom na određenu dubinu. Na skeletnim i skeletoidnim terenima vršena je i sjetva pod srp. Izvodila se tako da se vrškom srpa razgrnulo tlo i na takvo mjesto stavilo nekoliko zrna sjemena. Dobri rezultati postizavaju se sjetvom omaške (7). Taj način sjetve vrši sealepski m boro m na skeletoidnim tlima, obraslim vrijesom pozemljušcem (Erica veHicillata). Sjeme se omaške sije na površini između vrijesa, a potom se tlo grabljama ili svežnjevima borovice prodrlja da bi sjeme dublje prodrlo ispod površine. Sjetva pomenutih borova vrši se od druge polovine augusta do polovine septembra, tj. u vrijeme prirodnog opadanja sjemena. Ta sjetva dala je dobre rezultate. Tačnu procjenu uspjeha ovdje ne možemo dati jer u tom području ima dosta pomlatka na požarom uništenim površinama, pa nismo u stanju utvrditi koje su sastojine potekle od prirodnog a koje od vještačkog pošumljavanja. Sjetva crno g bor a stalno je bila u centru interesa stručnjaka. Prve uspjehe sjetve na krpe — kako je spomenuto postiglo se u bivšem kotaru Makarska (5). Ni ovdje se ne može dati sud o uspješnosti jer ne znamo lokalitete. Po oslobođenju zemlje s ciljem da se izvrše zadaci na pošumljivanju zasijano je sjeme mnogih vrsta drveća na krpe, omaške ili sadiljem. Od tih djelomice neuspjelih sjetvi nešto je ostalo cer a i medunca u okolini Splita (Kozjak). Tokom prošlog decenija došlo se do novih saznanja sjetvom alepsko g bor a omaške na opožarenim površinama (31). U garigu na Mljetu izvršena je sječa drvenastih elemenata. Korisno drvo privedeno je svrsi, a otpaci i preostala vegetacija spaljeni su u septembru i oktobru uz prethodno osiguranje. Požar koji je vršen iza kiše sačuvao je izbojnu snagu panjeva makijskih elemenata. Na opožarenim površinama zasijala se omaške u oktobru smjesa ječma i alepskog bora u omjeru 75 :25 u korist ječma. Nakon toga se tlo običnim |