DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 54     <-- 54 -->        PDF

od ostalih autohtonih borovih šuma. Nasuprot tome o sjetvi sjemena listača
nema nikakvog traga ni u slučaju ako je uspjela, jer se takve kulture ne razlikuju
od ostalih šumskih površina jer su brstom, sječom a često i požarom
izjednačene s ostalom vegetacijom.


U pogledu intenziteta sjetve možemo uglavnom utvrditi tri razdoblja. Prvo
do početka prvoga svjetskog rata, kada su sijane uporno i većinom neuspješno
velike količine sjemena. Drugo razdoblje između dva rata gdje se vršila sjetva
u manjem obimu, ali su u Eumediteranu postignuti i dobri rezultati sjetvom
nekih četinjača. Treće razdoblje čini poslijeratni period- kada se uslijed nedostatka
sadnog materijala sijane znatne količine sjemena, ali uglavnom bezuspješno
(5a). Tek pred desetak godina zabilježen je vidan napredak u sjetvi (31, 34 i 36).


Sjetva se vršila žirom hrastova Quercus pubescens, Q. petraea, Q. Cerris,


Q. ilex, zatim sjemenom Laurus nobilis, Robinia pseudoacacia, Fraxinus Ornus,
Juglans regia, Castanea sativa, Celtis australis, Ostrya carpinifolia, Cotynuscoggygria, Prunus mahaleb, Pinus halepensis, P. pinaster, P. pinea, P. nigra
ssp. austriaca, P. nigra ssp. dalmatica, Abies alba (pri podsijavanju), Picea Abies
i Ailanthus altissima.
Općenito možemo kazati da sjetva m e d u n c a daje ponekad dobre početne
uspjehe ali kasnije ponik ugiba (11,27). Sjetva kitnjak a je uspjela samo u
Senjskoj draži (20) kod naplođivanja ispod starih stabala i na podlozi amfibolskih
porfirita i rabeljskih slojeva. S cero m su iza oslobođenja postignuti izvjesni
uspjesi u nekim predjelima Dalmacije. Isto vrijedi i za sjetvu crnike .
S lovorom nisu postignuti neki vidni uspjesi. Sjetva crnog jasena mnogo
se vršila, no bez evidentiranih rezultata. Isto vrijedi za sjetvu orah a i kestena.
Crni grab, ruj i rašeljka često su sijani, ali o rezultatima
tih sjetvi nije ništa zabilježeno, vjerojatno zbog slabog uspjeha. Općenito se


o uspjehu
sjetve tek sporadično nalazi po koja bilješka.
Više se, međutim, obrađivala uspješna sjetva četinjača. Veoma dobri rezultati
postiguti su sjetvom alepskog, brucijskog i primorskog
bora kao i pin j om (34, 17, 5, 4, 3, ), a potpun uspjeh postignut je crnim
boro m u Slovenskom primorju.
Sjetva jel e dala je dobre rezultate pri podsijavanju u umjetne kulture
crnog bora kod Pivke u Sloveniji. Nisu se našli podaci o sjetvi s m r č e na degradiranom
kršu.
Iz izloženog može se zaključiti da su pozitivni rezultati postignuti eumediteranskim
vrstama borova, a u submediteranu crnim borom. Interesantno
je konstatirati da su se postigli dobri rezultati u toplim područjima na
relativno lošim a skeletoidnim tlima.
Kakva se tehnika sjetve primjenivala u prvim decenijima pošumljavanja,
nije nam poznato. Najvjerojatnije je da su kontinentalne metode sjetve prenošene
na krš. Pri sjetvi na kršu spominje se ona pomoću sadilja ili čuskije, zatim
sjetva u jamice, na krpe i sjetva omaške. O dubini sjetve malo je zabilježeno,
no interesantno je da su neki autori (4) preporučivali za hras t sjetvu na
dubini od 30 cm zbog štete od miševa.
Vrijeme sjetve također varira. Ona se vršila u razna godišnja doba, najviše
u jesen i proljeće a za eumediteranske vrste borova u kasno ljeto.
Iz ovoga kratkog prikaza vidimo da se na kršu uporno vršila sjetva. Uspjela
je kod takvih vrsta kod kojih su biološka svojstva sjemena i ekološke prilike
uvjetovale održanje ponika, a sjetva se provodila kakvom — takvom