DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— prema Rubbij i K. (30) sjetva ne uspijeva, pa je zbog početnih neuspjeha napuštena. Spominje sjetvu na Sović-brijegu iznad Postojne pa zaključuje da je to primjer kako se ne smije raditi na kršu; — B a 1 e n J. (3, 4, 5) je izložio uspjele metode sjetve alepskoga i crnog bora te pinja; — Petrači ć A. (28) preporuča sjetvu alepskoga i primorskog bora te pinja i žira. Preporuča ljetnu sjetvu na krpe i sadiljem. Spominje uspjelu sjetvu žira, kestena, oraha, košeele i rašeljke; — prema Oma n ovič u S. (27) sjetva na kršu je neracionalna i treba je izvoditi samo na veoma dobrim tlima; — prema Beltram u V. (7) na otoku Braču do 300 m visine uspjela je sjetva i ni u jednom slučaju nije zakazala. Na drugom mjestu priopćuje da se ispituje sjetva crnim borom u okolici Sežane radi zamjene sadnje; — Kauder s A. (21a) kaže da je za sjetvu u prvom redu potrebno osigurati dobar razvitak korjenova sistema što treba omogućiti dobrom obradom tla; — Soljani k I. (32) saopćuje da sjetva sjemena dolazi u obzir na goletima pri unošenju vrsta krupnog sjemena; — Regen t B. (29) je naglasio krupnoću sjemena kao važnu kvalitativnu osobinu koja utječe na kvalitet ponika i biljaka; —. prema Baritij u G. (6) u Italiji se sjetva sjemena vrši na gradone od mora do 1800m visine. Ona se vrši ujesen, preko zime i proljeća te završava oko 15. juna; — Meštrovi ć R. (26) u recenziji knjige »Tehnička pošumljivanja« priopćuje da se u Španiji vrši uspješna sjetva na nekoliko načina. Na ovo ćemo se naknadno osvrnuti; — Bićani ć B. i dr. (5a) spominje da su od 1945—1957. vršene sjetve na prosječnim terenima dalmatinskog krša, a to znači na terenima s dosta jakom degradacijom tla. Uspjeh izvršenih sjetvi nije zadovoljavao. Upotreba sjemena može doći u obzir samo na boljim tlima; — Zetk o A. (36) je u svom članku opisao potpun uspjeh sjetve crnog bora na kršu; — Jurha r F. i dr. (21) iznijeli su podatke o uspješnim sjetvama na kršu. Razmatranjem misli i podataka o sjetvi lako možemo konstatirati da je na degradiranom kršu metod koji se ondje uporno primjenjuje od početka pošumljivanja u raznom obimu. Uspjeh sjetve je — osim kod nekih vrsta — veoma problematičan i sporadičan. Moglo bi se pomisliti da su sijane neznatne količine sjemena. Pregledom objavljenih podataka o količinama posijanog sjemena vidimo da je samo od 1887. do 1892. godine na području tadašnjega kotara Rijeke posijano oko 59.000 kg sjemena. Nećemo pogriješiti ako sveukupnu količinu sjemena, posijanoga na kršu, ocijenimo na preko tri stotine tona. Od toga najveći dio otpada na sjeme hrastova, lovora, jasena, pajasena i sjeme borova. Dok su količine zasijanog sjemena ipak više manje evidentirane, dotle o faktičnom uspjehu sjetve nema do najnovijeg vremena brojčanih podataka. Nasuprot sjetvi sadnja biljaka, koja je uglavnom vršena četinjačama, može se lako i danas utvrditi jer se te površine uočavaju u pejzažu. Iznimku u tom pogledu čine površine zasijane borovima u Eumediteranu jer se ne razlikuju |