DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 52     <-- 52 -->        PDF

janci se najvećim dijelom osuše tokom sušne periode. Slično se dešava sa
sjemenom koje padne na površine plitkog tla u periodu povoljnom za nicanje.


Uspjeh prirodnog naplođenja nalazimo kod sjemenja, palog među kamenje
gdje ima dosta zemlje a ponik je zaštićen od isušivanja. Takva mjesta
redovno nemaju dovoljno tla za uspješan razvoj biljke, pa ona tamo vodi
žilavu borbu za opstanak koji je usto redovno ugrožen vanjskim biotskim
faktorima (pašom).


Prirodno naplođivanje povoljnije se vrši kod nekih vrsta četinjača. Primijećeno
je da se alepski bor, čempres i crni bor u prirodnom arealu rasprostranjenja
— ukoliko nisu sprečavani biotskim faktorima — prirodno naplođuju.
Usprkos tome što su tim vrstama uvjeti nepovoljni, one su toliko otporne
da se ipak uspiju održati. Tome pridonosi činjenica da su to autohtone, odnosno
naturalizirane vrste, koje su u nekim predjelima — prema fitocenološkim istraživanjima
— prvotno živjele u zajednicama drugačijeg sastava. Ovo ukazuje
da su ekološki uslovi toliko izmijenjeni, da ga naseljavaju rustikalnije i otpornije
vrste sposobne za održanje u takvim uvjetima.


Općenito možemo zaključiti da su uvjeti na degradiranom kršu nepovoljni
za naplođivanje listača kao i za pretežan dio četinjača. Tome je razlog i nepovoljno
stanje tla zbog zbijenosti, malog kapaciteta za zrak i vodu, zatim zbog
nestanka drvenastog pokrova koji pruža zaštitu poniku od prejake insolacije,
velikih oscilacija temperature, prejakog isušivanja tla te nepovoljne raspodjele
oborina.


Time- su u općim crtama prikazani poznati uvjeti prirodnog naplođenja
sjemenom kao i teškoće s kojima se moramo suočiti pri pošumljivanju sjetvom
na degradiranom kršu.


II


Razmatranjem pošumljivanja sjetvom sjemena u prošlosti nalazimo da su
pokretači tog rada imali stalno u vidu sjetvu, uspjeh toga rada ima optimističke
i pesimističke ocjene. Evo nekoliko najvažnijih zapažanja na koja se naišlo
pregledom literature:


— prema Ressel u J. (21) sjetva žira može uspjeti onda ako je mladik
dobro zaštićen;
— Wessel y J. (37) je preporučao sjetvu žira, kestena i oraha. Ostale
vrste nije preporučio jer klice ne ojačaju do početka sušnog perioda, pa ponik
ugiba;
— Pucic h J. (28a) je konstatirao da je sjetva većinom neuspjela jer
ponik zbog nepovoljnih klimatskih prilika propadne. Samo u godinama 1895.,
1896. i 1897. uspjela je sjetva crnike i to na površinama koje su obrasle
drvećem. Isto tako uspjela je sjetva jelova sjemena godine 1897. podsijanog
u odraslim borovim kulturama;
— Bon a M. (10, 11) je izvijestio o uspjeloj sjetvi žira pod zaštitom
grmlja gdje mlade biljke dobro napreduju;
— prema Malbohan u E. (25) sjetva crnikom većinom nije uspjela.
— Nadzorništvo za pošumljivanje u Senju (20) je priopćilo o vrlo uspjeloj
sjetvi žira pod nastojna stabla kitnjaka. Inače je mišljenja da sjetvi sjemenom
nema mjesta na Kršu jer je šteta uloženih sredstava;
— Kosov i ć B. (23) smatra da pri sjetvi treba slijediti prirodu ukoliko
je to moguće na kršu. Mišljenja je da sjetvu treba iskoristiti u tom području
iznimno;
214