DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 51     <-- 51 -->        PDF

POŠUMLJIVANJE DEGRADIRANIH KRSKIH POVRŠINA SJETVOM


Ingr. AUGUST HORVAT


I


Na degradiranom kršu uvjeti za prirodnu regeneraciju šuma nestali su
na najvećem dijelu površina. Stanje drvenaste vegetacije je nepovoljno. Visokih
šuma gotovo nema. One su pretvorene u šikare ili makiju te daljnje
degradacijske stadije sve do golog kamenjara. Od preostalih vrsta drveća
većina raste grmoliko pa, ukoliko ih nisu različiti biotski faktori i dalje oštećivali,
oni mogu fruktificirati. Jednako tako fruktificiraju i poneki preostali
soliteri. Četinjače u prirodnim sastojinama, soliterna stabla i odrasle vještačke
kulture izdašno fruktificiraju.


Sjeme lisnatog drveća šikarastog uzrasta pokazuje normalne osobine s
obzirom na njegovu klijavost, težinu i ostala svojstva. Međutim, njegova
nasljedna svojstva nisu — osim iznimaka — poznata jer ne znamo kako su
izgledala normalno odrasla stabla prethodnih generacija.


Sjeme četinjača pokazuje sve normalne karakteristike pa su neke crnogorične
sastojine u tom području izlučene kao sjemenske baze.


Poseban odnos nastupa kad zrelo sjeme dospije na tlo. Uslijed devastacije
vegetacije tlo je ostalo na ogromnim površinama bez zaštite drvenastih biljaka.
Preostala vegetacija zaštićuje ga u manjoj ili većoj mjeri. Zbog toga je tlo
izvrgnuto jakom utjecaju oscilacija temperature, oborinama, insolaciji, vjetrovima
i drugim abiotskim utjecajima. Pomenuti faktori djeluju pojedinačno
ili uzajamno u raznim godišnjim dobama negativno na tlo. Sadanja pedološka
klasifikacija dijeli tla na kršu na skeletoidna i skeletna bez obzira da li su
tipska ili atipska. Ciste zemlje ima veoma malo, a gdje dolazi u većoj količini,
privedena je poljoprivrednoj kulturi. Za pošumljivanje preostaje zemljište
koje nije podesno za agrikulturu. Ta tla su karakterizirana veoma plitkim
A-horizontom u kojem se veoma rijetko mogu uočiti slojevi Ao, Ai itd. Ukoliko
ih se i uspije uočiti, oni su beznačajni.


Uslijed erozijskih procesa nestao je na golemim površinama krša A-horizont
a često i B-horizont. Pretežno je ostao samo matični supstrat. Nešto malo
tla nalazimo među kamenjem kao i pod ostacima drvenaste vegetacije ili pod
gustim pokrovom zeljastog rašća.


Uspješna prirodna naplođenja su dosta sporadična, a nalazimo ih gdjegdje
ispod grmlja. Uzrok je tome što ne postoje uvjeti za nicanje i održanje ponika.
Na površinama gdje prevladava travnasti pokrov i gdje postoji A-horizont,
tlo je redovno plitko i izvrgnuto isušivanju koje prouzrokuju sisalice bilja te
kapilare tla. Nedostatak vlage koja predstavlja jednu od osnovnih faktora
za klijanje, onemogućuje proces razvoja klijanaca. Ukoliko sjeme proklije, kli


213




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 52     <-- 52 -->        PDF

janci se najvećim dijelom osuše tokom sušne periode. Slično se dešava sa
sjemenom koje padne na površine plitkog tla u periodu povoljnom za nicanje.


Uspjeh prirodnog naplođenja nalazimo kod sjemenja, palog među kamenje
gdje ima dosta zemlje a ponik je zaštićen od isušivanja. Takva mjesta
redovno nemaju dovoljno tla za uspješan razvoj biljke, pa ona tamo vodi
žilavu borbu za opstanak koji je usto redovno ugrožen vanjskim biotskim
faktorima (pašom).


Prirodno naplođivanje povoljnije se vrši kod nekih vrsta četinjača. Primijećeno
je da se alepski bor, čempres i crni bor u prirodnom arealu rasprostranjenja
— ukoliko nisu sprečavani biotskim faktorima — prirodno naplođuju.
Usprkos tome što su tim vrstama uvjeti nepovoljni, one su toliko otporne
da se ipak uspiju održati. Tome pridonosi činjenica da su to autohtone, odnosno
naturalizirane vrste, koje su u nekim predjelima — prema fitocenološkim istraživanjima
— prvotno živjele u zajednicama drugačijeg sastava. Ovo ukazuje
da su ekološki uslovi toliko izmijenjeni, da ga naseljavaju rustikalnije i otpornije
vrste sposobne za održanje u takvim uvjetima.


Općenito možemo zaključiti da su uvjeti na degradiranom kršu nepovoljni
za naplođivanje listača kao i za pretežan dio četinjača. Tome je razlog i nepovoljno
stanje tla zbog zbijenosti, malog kapaciteta za zrak i vodu, zatim zbog
nestanka drvenastog pokrova koji pruža zaštitu poniku od prejake insolacije,
velikih oscilacija temperature, prejakog isušivanja tla te nepovoljne raspodjele
oborina.


Time- su u općim crtama prikazani poznati uvjeti prirodnog naplođenja
sjemenom kao i teškoće s kojima se moramo suočiti pri pošumljivanju sjetvom
na degradiranom kršu.


II


Razmatranjem pošumljivanja sjetvom sjemena u prošlosti nalazimo da su
pokretači tog rada imali stalno u vidu sjetvu, uspjeh toga rada ima optimističke
i pesimističke ocjene. Evo nekoliko najvažnijih zapažanja na koja se naišlo
pregledom literature:


— prema Ressel u J. (21) sjetva žira može uspjeti onda ako je mladik
dobro zaštićen;
— Wessel y J. (37) je preporučao sjetvu žira, kestena i oraha. Ostale
vrste nije preporučio jer klice ne ojačaju do početka sušnog perioda, pa ponik
ugiba;
— Pucic h J. (28a) je konstatirao da je sjetva većinom neuspjela jer
ponik zbog nepovoljnih klimatskih prilika propadne. Samo u godinama 1895.,
1896. i 1897. uspjela je sjetva crnike i to na površinama koje su obrasle
drvećem. Isto tako uspjela je sjetva jelova sjemena godine 1897. podsijanog
u odraslim borovim kulturama;
— Bon a M. (10, 11) je izvijestio o uspjeloj sjetvi žira pod zaštitom
grmlja gdje mlade biljke dobro napreduju;
— prema Malbohan u E. (25) sjetva crnikom većinom nije uspjela.
— Nadzorništvo za pošumljivanje u Senju (20) je priopćilo o vrlo uspjeloj
sjetvi žira pod nastojna stabla kitnjaka. Inače je mišljenja da sjetvi sjemenom
nema mjesta na Kršu jer je šteta uloženih sredstava;
— Kosov i ć B. (23) smatra da pri sjetvi treba slijediti prirodu ukoliko
je to moguće na kršu. Mišljenja je da sjetvu treba iskoristiti u tom području
iznimno;
214




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— prema Rubbij i K. (30) sjetva ne uspijeva, pa je zbog početnih neuspjeha
napuštena. Spominje sjetvu na Sović-brijegu iznad Postojne pa zaključuje
da je to primjer kako se ne smije raditi na kršu;
— B a 1 e n J. (3, 4, 5) je izložio uspjele metode sjetve alepskoga i crnog
bora te pinja;
— Petrači ć A. (28) preporuča sjetvu alepskoga i primorskog bora te
pinja i žira. Preporuča ljetnu sjetvu na krpe i sadiljem. Spominje uspjelu
sjetvu žira, kestena, oraha, košeele i rašeljke;
— prema Oma n ovič u S. (27) sjetva na kršu je neracionalna i treba
je izvoditi samo na veoma dobrim tlima;
— prema Beltram u V. (7) na otoku Braču do 300 m visine uspjela
je sjetva i ni u jednom slučaju nije zakazala. Na drugom mjestu priopćuje
da se ispituje sjetva crnim borom u okolici Sežane radi zamjene sadnje;


— Kauder s A. (21a) kaže da je za sjetvu u prvom redu potrebno osigurati
dobar razvitak korjenova sistema što treba omogućiti dobrom obradom
tla;
— Soljani k I. (32) saopćuje da sjetva sjemena dolazi u obzir na goletima
pri unošenju vrsta krupnog sjemena;
— Regen t B. (29) je naglasio krupnoću sjemena kao važnu kvalitativnu
osobinu koja utječe na kvalitet ponika i biljaka;
—. prema Baritij u G. (6) u Italiji se sjetva sjemena vrši na gradone
od mora do 1800m visine. Ona se vrši ujesen, preko zime i proljeća te završava
oko 15. juna;


— Meštrovi ć R. (26) u recenziji knjige »Tehnička pošumljivanja« priopćuje
da se u Španiji vrši uspješna sjetva na nekoliko načina. Na ovo ćemo
se naknadno osvrnuti;
— Bićani ć B. i dr. (5a) spominje da su od 1945—1957. vršene sjetve
na prosječnim terenima dalmatinskog krša, a to znači na terenima s dosta jakom
degradacijom tla. Uspjeh izvršenih sjetvi nije zadovoljavao. Upotreba sjemena
može doći u obzir samo na boljim tlima;
— Zetk o A. (36) je u svom članku opisao potpun uspjeh sjetve crnog
bora na kršu;
— Jurha r F. i dr. (21) iznijeli su podatke o uspješnim sjetvama na
kršu.
Razmatranjem misli i podataka o sjetvi lako možemo konstatirati da je
na degradiranom kršu metod koji se ondje uporno primjenjuje od početka
pošumljivanja u raznom obimu. Uspjeh sjetve je — osim kod nekih vrsta —
veoma problematičan i sporadičan. Moglo bi se pomisliti da su sijane neznatne
količine sjemena. Pregledom objavljenih podataka o količinama posijanog sjemena
vidimo da je samo od 1887. do 1892. godine na području tadašnjega kotara
Rijeke posijano oko 59.000 kg sjemena. Nećemo pogriješiti ako sveukupnu
količinu sjemena, posijanoga na kršu, ocijenimo na preko tri stotine tona.
Od toga najveći dio otpada na sjeme hrastova, lovora, jasena, pajasena i sjeme
borova.


Dok su količine zasijanog sjemena ipak više manje evidentirane, dotle


o faktičnom uspjehu sjetve nema do najnovijeg vremena brojčanih podataka.
Nasuprot sjetvi sadnja biljaka, koja je uglavnom vršena četinjačama, može
se lako i danas utvrditi jer se te površine uočavaju u pejzažu. Iznimku u tom
pogledu čine površine zasijane borovima u Eumediteranu jer se ne razlikuju


ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 54     <-- 54 -->        PDF

od ostalih autohtonih borovih šuma. Nasuprot tome o sjetvi sjemena listača
nema nikakvog traga ni u slučaju ako je uspjela, jer se takve kulture ne razlikuju
od ostalih šumskih površina jer su brstom, sječom a često i požarom
izjednačene s ostalom vegetacijom.


U pogledu intenziteta sjetve možemo uglavnom utvrditi tri razdoblja. Prvo
do početka prvoga svjetskog rata, kada su sijane uporno i većinom neuspješno
velike količine sjemena. Drugo razdoblje između dva rata gdje se vršila sjetva
u manjem obimu, ali su u Eumediteranu postignuti i dobri rezultati sjetvom
nekih četinjača. Treće razdoblje čini poslijeratni period- kada se uslijed nedostatka
sadnog materijala sijane znatne količine sjemena, ali uglavnom bezuspješno
(5a). Tek pred desetak godina zabilježen je vidan napredak u sjetvi (31, 34 i 36).


Sjetva se vršila žirom hrastova Quercus pubescens, Q. petraea, Q. Cerris,


Q. ilex, zatim sjemenom Laurus nobilis, Robinia pseudoacacia, Fraxinus Ornus,
Juglans regia, Castanea sativa, Celtis australis, Ostrya carpinifolia, Cotynuscoggygria, Prunus mahaleb, Pinus halepensis, P. pinaster, P. pinea, P. nigra
ssp. austriaca, P. nigra ssp. dalmatica, Abies alba (pri podsijavanju), Picea Abies
i Ailanthus altissima.
Općenito možemo kazati da sjetva m e d u n c a daje ponekad dobre početne
uspjehe ali kasnije ponik ugiba (11,27). Sjetva kitnjak a je uspjela samo u
Senjskoj draži (20) kod naplođivanja ispod starih stabala i na podlozi amfibolskih
porfirita i rabeljskih slojeva. S cero m su iza oslobođenja postignuti izvjesni
uspjesi u nekim predjelima Dalmacije. Isto vrijedi i za sjetvu crnike .
S lovorom nisu postignuti neki vidni uspjesi. Sjetva crnog jasena mnogo
se vršila, no bez evidentiranih rezultata. Isto vrijedi za sjetvu orah a i kestena.
Crni grab, ruj i rašeljka često su sijani, ali o rezultatima
tih sjetvi nije ništa zabilježeno, vjerojatno zbog slabog uspjeha. Općenito se


o uspjehu
sjetve tek sporadično nalazi po koja bilješka.
Više se, međutim, obrađivala uspješna sjetva četinjača. Veoma dobri rezultati
postiguti su sjetvom alepskog, brucijskog i primorskog
bora kao i pin j om (34, 17, 5, 4, 3, ), a potpun uspjeh postignut je crnim
boro m u Slovenskom primorju.
Sjetva jel e dala je dobre rezultate pri podsijavanju u umjetne kulture
crnog bora kod Pivke u Sloveniji. Nisu se našli podaci o sjetvi s m r č e na degradiranom
kršu.
Iz izloženog može se zaključiti da su pozitivni rezultati postignuti eumediteranskim
vrstama borova, a u submediteranu crnim borom. Interesantno
je konstatirati da su se postigli dobri rezultati u toplim područjima na
relativno lošim a skeletoidnim tlima.
Kakva se tehnika sjetve primjenivala u prvim decenijima pošumljavanja,
nije nam poznato. Najvjerojatnije je da su kontinentalne metode sjetve prenošene
na krš. Pri sjetvi na kršu spominje se ona pomoću sadilja ili čuskije, zatim
sjetva u jamice, na krpe i sjetva omaške. O dubini sjetve malo je zabilježeno,
no interesantno je da su neki autori (4) preporučivali za hras t sjetvu na
dubini od 30 cm zbog štete od miševa.
Vrijeme sjetve također varira. Ona se vršila u razna godišnja doba, najviše
u jesen i proljeće a za eumediteranske vrste borova u kasno ljeto.
Iz ovoga kratkog prikaza vidimo da se na kršu uporno vršila sjetva. Uspjela
je kod takvih vrsta kod kojih su biološka svojstva sjemena i ekološke prilike
uvjetovale održanje ponika, a sjetva se provodila kakvom — takvom




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 55     <-- 55 -->        PDF

imitacijom prirodnog naplođenja. Gdje takvih uvjeta nije bilo, sjetva se — donedavno
— uporno ponavljala metodama koje nisu odgovarale uvjetima, a to
je dovodilo do neuspjeha.


Uočeno je da je rijetko gdje obrađena samo tehnika sjetve. Ona se nije
posebno proučavala. Zbog toga se ne može pratiti njezina evolucija.


U analizi ovog pitanja osvrnut ćemo se detaljnije na metode, pomoću kojih
su postignuti uspješni rezultati. Napominjemo da su uspjesi postignuti u određenim
vegetacijskim područjima na povoljno izabranim terenima i to — kako je
već spomenuto — nekim vrstama borova.


U periodu između dva rata (3, 4, 5, 8) uspjela je u južnoj Dalmaciji sjetva
alepskog, brucijskog i primorskog bora te pinja na krpe
i sadiljem. Pri sjetvi na krpe prokopalo se tlo na površini od najmanje 10 cm
promjera i na dubinu od 4—5 cm za alepski i primorski bor, a na dubinu 10—12
cm za pinj. Navodno je na taj način uspjela i sjetva crnog bora u okolini Makarske.
Sjetva sadiljem provodila se u rupice na dubinu od 3—4 cm u koje se
zasijalo sjeme. Za rupice se na kršu primjenjuje sadilj ili čuskija kojim se može
učiniti rupica i do 30 cm dubine. U rupicu se naspe´ zemlja i na nju posije
sjeme koje se opet prekrije zemljom. Rupice se prave tamo gdje ima zemlje,
a važno je da su mjesta zasjenjena (27). Na nekim mjestima u okolici Splita
primijećeno je g. 1950. dosta ponika cer a i crnik e koji su zasađeni takvim
načinom među grmlje ali bez donošenja zemlje u rupe već samo ubodom na
određenu dubinu.


Na skeletnim i skeletoidnim terenima vršena je i sjetva pod srp. Izvodila
se tako da se vrškom srpa razgrnulo tlo i na takvo mjesto stavilo nekoliko zrna
sjemena.


Dobri rezultati postizavaju se sjetvom omaške (7). Taj način sjetve vrši
sealepski m boro m na skeletoidnim tlima, obraslim vrijesom pozemljušcem
(Erica veHicillata). Sjeme se omaške sije na površini između vrijesa, a
potom se tlo grabljama ili svežnjevima borovice prodrlja da bi sjeme dublje
prodrlo ispod površine. Sjetva pomenutih borova vrši se od druge polovine
augusta do polovine septembra, tj. u vrijeme prirodnog opadanja sjemena.
Ta sjetva dala je dobre rezultate. Tačnu procjenu uspjeha ovdje ne možemo
dati jer u tom području ima dosta pomlatka na požarom uništenim površinama,
pa nismo u stanju utvrditi koje su sastojine potekle od prirodnog a koje od
vještačkog pošumljavanja.


Sjetva crno g bor a stalno je bila u centru interesa stručnjaka. Prve
uspjehe sjetve na krpe — kako je spomenuto postiglo se u bivšem kotaru
Makarska (5). Ni ovdje se ne može dati sud o uspješnosti jer ne znamo lokalitete.


Po oslobođenju zemlje s ciljem da se izvrše zadaci na pošumljivanju zasijano
je sjeme mnogih vrsta drveća na krpe, omaške ili sadiljem. Od tih djelomice
neuspjelih sjetvi nešto je ostalo cer a i medunca u okolini Splita (Kozjak).


Tokom prošlog decenija došlo se do novih saznanja sjetvom alepsko g
bor a omaške na opožarenim površinama (31). U garigu na Mljetu izvršena
je sječa drvenastih elemenata. Korisno drvo privedeno je svrsi, a otpaci i preostala
vegetacija spaljeni su u septembru i oktobru uz prethodno osiguranje.
Požar koji je vršen iza kiše sačuvao je izbojnu snagu panjeva makijskih elemenata.
Na opožarenim površinama zasijala se omaške u oktobru smjesa ječma
i alepskog bora u omjeru 75 :25 u korist ječma. Nakon toga se tlo običnim




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 56     <-- 56 -->        PDF

-


krampom izbrazdalo na dubinu od "3 cm i pomicalo kamenje manje krupnoće.
Uspjeh ponika alepskog bora kretao se oko 75%. Najmanji postotak uspjeha
je bio tamo gdje je ponik stradao od neutvrđenih insekata. On je stradao do
starosti od 14 dana. Žetva ječma vršena je u visini od 10—15 cm od tla da se ne
oštete biljčice bora. Takvom žetvom dobila se od strni daljnja zaštita biljaka.
Po ha je utrošeno 4,5 kg sjemena bora i cea 15 kg ječma. Žetva je po ha dala
doprinos od 840 kg žitarica.


Tako provedena sjetva dosada je prvi slučaj gdje se pristupilo radu istraživačkom
metodom. Za taj način sjetve prikupljeni su i evidentirani tačni podaci.
Za rad utrošeno je: sječa 15 nadnica, palenje gariga 7, sjetva i obrada 30
nadnica ili ukupno 52 nadnice.


Sjetva omaške uspješno se vrši i crni m borom . Decenijama su se vršili
mnogi pokusi, ali bez povoljnog rezultata. Podaci o ponovnom uvođenju sjetve
priopćeni su 1950. g. (8) u Sloveniji. Sjetvu je uspješno proveo 1952. g. (34 i
36) lugar Andrejašić u predjelu Jambornik kod sela Podgorje na visini iznad
500 m, ekspozicija NE skeletnost terena 30—401%, u području cenoze Seslerieto
autumnalis — Ostryetum carpinifoliae. Na tim terenima prevladava travna
vegetacija s ponekim grmom bjelograbića. Sjetva je vršena omaške na neobrađenom
tlu. Sijano je po ha 4 kg sjemena crnog bora. Izvršena je u vrijeme prirodnog
opadanja sjemena. Uspjeh je bio vidljiv tek 1954. g. Godine 1960. ustanovljeno
je da po ha ima 45.000 biljčica. Od 1954—1961. uspješno je tim načinom
zasijano oko 600 ha. Sjetva se vrši najkasnije u februaru ili prvom polovinom
marta. Proljetne kiše sabiju sjeme između trave u tlo gdje zatim uslijedi klijanje.
Preporuča se da se poslije sjetve površina prodrlja grabljama. Kasnije
sjetve su pokazale da crni bor najbolje uspijeva u višim položajima između
400 i" 800 m gdje godišnje oborine iznose 1200—1500 mm. Po ha treba prosječno
samo 1—2 radnika, te 3—4 kg sjemena. Radi jednolične sjetve uzima se na rad
4—5 radnika koji se rasporede u pruge razmaka 5—8 m.


Orijentaciona sjetva pri pošumljavanju (16). To je u stvari sjetva omaške.
Uspješno se primjenjuje u aridnim područjima Italije. Svrha joj je da se utvrdi
za šire područje pošumljivanja koje vrste treba primjenivati, da bi se izbjegao
rizik upotrebe vrsta koje ne odgovaraju ekološkim uvjetima. Zbog toga se na
mjestima gdje se namjerava pošumljivati odabere površina koja je reprezentant
terena. Na toj površini siju se omaške razne vrste sjemena, prvenstveno
borova za koje pretpostavljamo da bi u tom području mogle uspijevati. Vrši se
puna sjetva. Sjeme pojedinih vrsta sije se zasebno ili u smjesi sa sjemenom
drugih vrsta. Sjetva se vrši u vrijeme koje najbolje odgovara pojedinim vrstama,
a ako se sije smjesa onda prema vrsti koju smatramo prioritetnom. Sije se
od kasnog ljeta do u kasno proljeće.


Opažanja uspjeha sjetve ukazuje na vrste koje su najbolje uspjele i koje
možemo smatrati napodesnijima za određeni teren. U Italiji su takvim načinom
postignuti dobri rezultati s primorskim i nekim drugim borovima.


Iz prednjega proizlazi da su se u određenim uvjetima postigli dobri rezultati
sjetvom omaške u eumediteranskom području alepski m borom,
a u submediteranskom crni m borom . Uspjeh govori u prilog činjenici
da treba vršiti daljnja istraživanja.


Smatramo da je riješeno pitanje sjetve omaške za Pinus halepensis, a da
nema zapreke da se tom metodom uspije i kod Pinus brutia i Pinus pinaster u
eumediteranskom području. Smatramo da u krškom području izvan Slovenije
treba pronaći uspješnu sjetvu s vrstama Pinus nigra, ssp. dalmatica, Pinus nigra




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 57     <-- 57 -->        PDF

ssp. austriaca, Pinus nigra ssp. Pallasiana, Pinus nigra ssp. calabrica i P. nigra
ssp. corsicana na određenim visinama i položajima te podesnim terenima eumediterana
i submediterana.


Osvrnut ćemo se na sjetvu na krpe (24). Ta se metoda sjetve najčešće upotrebljava
na degradiranom kršu. Primjenjuje se tako da se odstrani vegetacija
i prekopa tlo u promjeru do 30 cm i po mogućnosti do iste dubine. Zemlja se
vrati natrag tako da slojevi dođu u iste horizonte. Krpe se kopaju na zaštićenim
mjestima, tj. oko grmlja, kraj zidova, gromača, itd. Odabiru se strane
koje nisu izložene inosolaciji i vjetrovima. U tako pripremljene krpe vrši se
sjetva. Redovno se sijalo medunac, cer, crnika, lovor, crni jasen
i pitomi orah, a od četinara alepski, brucijski i primorski
bor, pinj i čempres. Sjeme se sijalo — izuzev borova — na način kako
se to radi na kontinentu.


Pripremi sjemena za sjetvu nije se pridavala posebnai pažnja. Osvrnut
ćemo se ovdje na pripremu hrastov a žira . Stručni pisci jednodušno izlažu
da treba sijati krupno sjeme zbog rezervne hrane, što nije ničim utvrđeno jer
sjetva borova pokazuje — s obzirom na veličinu sjemena — da nije u pitanju
rezervna hrana već kvalitet sjemena (14). Važno je kada i u kojim se uvjetima
vrši sjetva u prirodi. Za uspješnu sjetvu neophodno je potreban povoljan režim
vlage, topline i podesna struktura tla. Na degradiranim tlima vlage rednovno
nestaje u proljeće, što vodi do ugibanja klijanaca. Zbog toga se u sušnim rajonima
SSSR-a pokušalo izbjeći taj period time što se omogućilo da klijanac do
tog vremena dovoljno ojača. Pustilo se da žir prije sjetve klije dok klica ne
naraste do 5 mm duljine. Potom se naklijali žir zasije. Uspjeh takve sjetve bio
je oko četiri puta bolji nego u slučaju sjetve neproklijalog žira, jer je ponik
u vrijeme proljetne suše već imao dovoljno razvijene podzemne i nadzemne
organe koji su mogli crpsti vlagu iz dubljeg sloja tla, a to ne bi mogli da su se
kroz to vrijeme tek razvijali. To se očito vidjelo kompariranjem ponika koji
je kod naklijalog žira izbio desetak dana prije nego kod posijanog nenaklijalog
žira. Slično vrijedi i za ora h (Juglans regia).


Jednako tako nije se istraživala ni dubina sjetve. Zabilježeno je da je
sjetva p i n j a vršena na dubini od 6 cm a tlo obrađivano na dubinu od 12 cm
(4). Za listopadne vrste ne postoje podaci o dubini sjetve.


Istraživanja, vršena u bivšem Institutu za eksperimentalno šumarstvo J.


A. u Splitu s obzirom na optimalnu dubinu sjetve medunca, lovora,
crnog i bijelog graba u rasadniku (15, 35), ukazuje da u suhim krškim
predjelima treba sjetvu vršiti dublje — osobito kod listača — nego što je to
običaj u rasadniku gdje je sjetva također vršena dublje nego na kontinentu.
Istraživanja su nadalje pokazala da je za ni can je medunca -— uz zalijevanje
u rasadniku — optimalna dubina sjetve 6—8 cm, lovor bez zasjene {uz zalijevanje)
do 2 cm, a crnog i bijelog graba (uz zalijevanje) 3 cm. Ovi podaci ukazuju
da na kršu treba vršiti istraživanja dubine sjetve zbog vlage i mogućnosti
prodiranja ponika na površinu.
Pri završetku ovih izlaganja spomenut ćemo da se u novije vrijeme pošumljivanjem
pomoću sjetve u suhim područjima bave Španjolci (26). Oni vjerojatno
imaju povoljnije tlo nego što je na našem krškom području. Kod njih
su klasične metode sjetve omaške i sjetva u jarke. Te se metode sada kod njih
gdje je god moguće napuštaju jer se tlo prije sjetve totalno obrađuje traktorima.
Totalna obrada daje sigurne i odlične rezultate sjetve i onda ako suša traje i
do stotinu dana.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 58     <-- 58 -->        PDF

III


Na degradiranom kršu utvrđeno je dosada preko 220 domaćih i unesenih
vrsta drveća od kojih većinu nalazimo u parkovima i uz kuće. Za pošumljavanje
krša korišteno je pri pošumljavanju sadnica oko 40 vrsta, od čega trajno
samo 20 vrsta. Samo 6 vrsta (crni, alepski i brucijski bor te crnika, medunac i
cer) iskoristilo se sa manje ili više uspjeha pri sjetvi. Ovo se napominje radi
toga što smatramo da cilj treba biti proširenje sjetve na neke druge vrste,
osobito listače, pronalaženjem metoda koje osiguravaju uspjeh. Naravno, mi ne
ćemo moći sjetvom nadomjestiti sadnju, ali povećanje broja vrsta za sjetvu je
realno i potrebno. Činjenica da pri sjetvi trošimo od 2—50 nadnica po ha, a za
sadnju biljaka prosječno 200 nadnica upućuje nas na primjenu sjetve. No, ta
primjena kao i činjenica da se pošumljivanje sada vrši samo iz lokalnih sredstava
govore da metodu sjetve treba tako usavršiti, da bude što uspješnija
Osim toga, kad se ukazu mogućnosti pošumljivanja u većem obimu, trebamo
raspolagati takvim tehničkim metodama sjetve koje će osigurati uspješno pošumljivanje.


Sigurno je da se sjetva neće moći primjenjivati na svim krškim terenima,
ali je sigurno da ima velikih površina gdje nam može uspješno koristiti. Pri sjetvi
sjemena na degradiranim suhim krškim površinama treba — prema sadašnjem
saznanju — za uspješno nicanje sjemena i održavanje ponika osigurati:


— podesan supstrat u kojem se može razviti klijanac;
— dovoljno vlage i zraka u tlu za održanje i razvoj klijanca;
— potrebnu zaštitu od insolacije dok klijanac ne otvrdne.
Ta su pitanja već riješena na kršu kod uzgoja sadnica u rasadnicima.
Možemo čak tvrditi da nema vrste drveća i grmlja koje uspijeva na kršu a
koju ne bismo bili u stanju umjetno uzgojiti. U šumskom rasadniku su, naravno,
riješeni spomenuti problemi jer se pri podizanju i pogonu rasadnika


o njima vodi specijalna briga. Ako je to uspjelo u rasadnicima, nema — teoretski
—´ zapreke da se to riješi i na određenim krškim površinama. Pri tome treba
polaziti s gledišta da su samo izvjesna zemljišta podesna za sjetvu, te da uspjeh
možemo postići samo s određenim vrstama drveća kojih broj treba proširivati.
Zbog toga treba detaljnije istraživati biološka svojstva pojedinih vrsta,
a napose njihovu fenologiju, da dođemo do podataka za sigurnu sjetvu. Ukratko
radi se o tome da se pošumljivanje sjetvom proširi na što više vrsta i na što
širi areal. Razmatranjem uspjeha u aridnim područjima SSSR-a vidimo da je
pronađena uspješna metoda sjetvom na kuverte, a kod nas su dane postavke
za sjetvu pri pošumljivanju goleti (32). S obzirom na stečena iskustva može se
preporučiti slijedeće:
Za sjetvu na kršu treba odabrati dobro tlo. Ovdje se podrazumijevaju tla
koja su dovoljno duboka, što je indicirano ostacima drvenaste vegetacije razbijenih
šikara i gariga te prizemnog rašća kao što je na pr. u asocijacijama:
Carpinetum orientalis croaticum H-ić, Seslerieto — Ostryetum Horv. et H-ić i
dr., te u eumediteranskom području Orneto-Cocciferetum H-ić, Ericeto-Cistetum
croatici H-ić, Ericeto-Calycotometum infestae H-ić. Ericeto-Rosmarinetum
H-ić i dr. (1, 19). Nisu nabrajane one asocijacije gdje je dominantno nisko
rašće. Razumljivo je da i u svim ostalim asocijacijama gdje odgovara tlo i ima
dovoljno zasjene predviđamo sjetvu. Uostalom, za pojedino područje stručnjak
će sam izvršiti izvide i donijeti odluku.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Skeletoidnost tla nije zapreka sjetvi već naprotiv ona može u izvjesnom
pravcu korisno djelovati.


Na za sjetvu odabranim terenima izabiru se mjesta koja su zaštićena
Zbog insolacije i vjetra treba paziti na ekspoziciju. Zato je najbolje odabirati
NE i NW ekspozicije. One doduše trpe od bure, ali ona ne može imati jači
upliv budući da ponik izbija u proljeće i preko ljeta odrveni, pa je biljčica
slijedeće zime u vrijeme najjačeg djelovanja bure zaštićena. Okolišna vegetacija
također štiti ponik od takvog djelovanja. Na mjestima, odabranima za sjetvu
prekopa se teren u krpama — promjera oko 30 cm te u dubinu od 20 cm. Ta
minimalna veličina krpe odabrana je zbog što manje insolacije. Mnogo veće
krpe — ukoliko nisu pod zasjenom grmlja — ne bi trebalo izvoditi jer ponik
ne bi imao dovoljnu zasjenu okolnog rašća.


Tlo krpe treba dobro obraditi te pritom povaditi najkrupnije kamenje,
a gornji sloj fino usitniti kao u rasadniku. Time nastojimo stvoriti što povoljnije
prilike s obzirom na vlagu.


Sjetva se na krpi može vršiti u brazdice razmaka 5—10 cm ili omaške.
Brazdice treba zasijati jednako gusto kao u rasadniku, da se dobije gust ponik
koji će se pri rastu međusobno štititi i omogućiti najjačim individuima — redovno
u sredini krpe — da se održe na životu.


Dubina sjetve je neobično važna. Sjeme, ukoliko se ne sije naklijalo, treba
nekoliko tjedana dok proklije. Cesto u tom vremenskom razdoblju nema oborina,
pa se tlo osuši, a klijavac ugine. Obradom tla zadržava se vlaga dulje
vremena u tlu iako se gornji sloj osuši. Da bi se omogućilo klijanje i razvoj
ponika, potrebno je sjeme prema vrsti drveća 2—5 cm dublje zasijati nego u
rasadniku. Nemamo iskustva na koju se dubinu trebaju sijati pojedine vrste.
Zasijano sjeme dobro je lagano prekriti grančicama borovice ako postoji opasnost
od miševa.


Na taj način izvršena sjetva ima sve preduvjete za dobro nicanje sjemena
i razvoj ponika kao i biljaka.


Kod prikazanog načina sjetve na krpe neobično je važno vrijeme kada se
ona vrši. Dosadašnja iskustva su pokazala da se najbolji rezultati postižu u
vrijeme prirodnog opadanja sjemena. U priloženoj tabeli izneseni su za neke
vrste fenološki podaci koji mogu poslužiti kao putokaz o vremenu sijanja. Najpovoljnije
vrijeme treba tek utvrditi. Nažalost uvjerili smo se da raspolažemo
s malo podataka. Sjetva u vrijeme prirodnog opadanja sjemena ima svoje
obrazloženje u novijim istraživanjima koja su pokazala, da na neke vrste oscilacija
temperatura (33) povoljno djeluje kao jarovizacija kod žitarica.


Ukoliko se sjetva na krpe vrši u brazdice, korisno je površinu između brazdica
popločiti kamenom zbog smanjenja evaporacije. Neophodno je ponik prašiti
više puta godišnje a obavezno iza svake kiše da se prekine kapilaritet i
sačuva vlaga. Izdatak za okapanje je relativno malen, a okapanje je odlučno za
uspjeh sjetve.


Prikazanim načinom sjetve na krpe te obradom popravlja se struktura tla,
a time i fizikalna te donekle i kemijska svojstva što naročito utječe na primanje
i zadržavanje oborinske vode i količinu zraka u tlu, jer se povećava njegov
porozitet. Osim toga kod dobro obrađenoga tla korijen ponika brže i dublje
prodire u tlo, a kroz fino obrađeni gronji sloj nadzemni dio lakše prodire na
površinu.


221




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 60     <-- 60 -->        PDF

NEKI FENOLOSKI PODACI ZA VRSTE DRVEĆA KOJE*
NALAZIMO NA KRŠKOM PODRUČJU
Tabela
Vrijeme


Tek-broj NT ´ Nazi v cvatnje
dozrijevanja
mjesec
opadanja sabiranja
1 2 3 4 5 6
1. Abies alba Mill. IV—V IX—X, 1. god. po dozr. IX—X
2. Abies cephalonica IV—V IX—X. 1. god. >
>> IX—X
Loud.
3.
4.
Abies pinsapo Boiss.
Cedrus allantica Man.
IV—V
IX—X
IX—X, 1. god.
VIII—IX, 2. god.
)>
X—XI
IX—X
X—XI
5. Cedrus deodara Laws. IX—X X—XII, 2. god. XII—III X—III
2—3. god.
6. Cedrus libani Laws. IX—X IX—XII, 2. god. XII—III X—III
2—3. god.
7.
8.
9.
10.
11.
PinusPinusPinusPinusPinus
hlalepensis Mill.
brutia Ten.
Pinea L.
pinaster Mill.
nigra ssp. dal-
III—IV
III—IV
III—V
IV—V
IV—VI
IV—VIII, 3. g.
VI—VIII, 3. g.
X, 3. god.
X, 2. god.
X—XI, 2. god.
po dozr.
J>
u prolj.
II—III
II—III
IV—VIII
IV—VIII
V—VI
II—VI
X—IV
matica Visiani
12. Pinus nigra ssp. aus-IV—VI X—XII, 2. god. u prolj. X—IV
triatica Asch, et Gr
13. Cupressus semper-11—III IX—XI, 2. g. po dozr. X—VI
virens L
14.
15.
JuniperusJuniperus
communis
oxycedrus
Sp. IV
L. III—IV
XI—III, 2—3. g.
jesen 2. god.
;>
j >
XII—IV
X—XII
16.
17.
Carpinus betulus G.
Ostriya carpinifolia
Scop.
IV—V
IV—V
X—XI, 1. god.
VII—VIII, 1. g. po,,
opad.
lišća
X—XI
XI—XII
18.
19.
20.
QuercusQuercusQuercus
ilex L.
cerris L.
pubescens
IV—V
IV—V
IV—V
IX—X, 1. god.
IX—XI, 2. god.
XI—XI, 1. god
poI
dozr.
u
X—XI
IX—X
X—XI
Willd.
21. Juglans regia L. IV—V IX, 1. god. >
>> X—XI
22. Ulmus pumila L. II—IV IV—VI. 1. god. j j IV—VI
23. Celtis australis L. IV—V IX—X, 1. god. IX—X IX—XI
24.
25.
Laurus nobilis L.
Ailanthus glandulosaII—V
VII—VIII
XI, 1. god.
IX—X, 1. god.
do prolj.
,,
XII—I
X—XII


Deaf.
26. Melia azedarach L. V—VI IX—XI, 1. god. ostaje 2—3 g.
27. Acer monspessulanum L. IV—V IX dalje 1. g. tokom zime XI—XII
28. Robinia pseudoac-´ V—VI X—II, 1. god. „ X—IV
cacia L.
29. Cercis siliquastrum30. Fraxinus Ornus L.
L. IV—V
IV—VI
IX—X, 1. god.
VII—X, 1. god.
X—IV
X—XII




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Pri sjetvi sjemena na degradiranim krškim površinama treba imati u vidu:



da se primjenjuje na podesnim tlima koja su zaštićena od insolacije.
Ona se može primijeniti uglavnom kod slijedećih vrsta drveća: medunac,
cer, crnika, crni jasen, pitomi orah, koprivić, rašeljka i crni grab;
a kod četinjača: alepski, primorski, brucijski i crni bor, pinj, jela i grčka
jela;

da se prikazani način sjetve treba prema prilikama dalje razvijati i
dopunjavati, što ovisi o lokalnim prilikama i iskustvu obrađivača.
Ovim se prikazon želi skrenuti pažnja na jeftiniji način pošumljavanja
imajući u vidu relativno mala sredstva-koja redovno stoje na raspoloženju.
Sjetva sjemena predstavlja tipično klasičnu metodu pošumljivanja koja iziskuje
dugo vrijeme dok se kultura podigne. Smatramo, međutim, da će se tim
putem naše pošumljivanje još dulje vremena vršiti sve dok se ne pronađu povoljnije
metode pošumljivanja vrstama brzog rasta. Do tog vremena koristit
ćemo se onim načinima koji su jeftiniji i efikasniji, a takav je sjetva kada je
njome osiguran uspjeh.


Literatura


1. Anić M.: Šumarska fitocenologija, I, Zagreb 1956, (skripta).
2. Afanasijev D.: Stimulacija sjemena, Šum. List, 1958, str. 163—175.
3.
Balen J.: Naš goli krš, Zagreb 1931, sttr._122.
4.
Balen J.: Pošumljaivanje krša sjetvom, Šum. List, 1927, str. 122—129.
5. Balen J.: Tehnika pošumljavanja krša, Šum. List, 1929, str. 164—176.
5a. Bićanić B. i dr.: Šumarstvo Dalmacije,
Separat Zbornika D. I. T., Split 1958, str.
649—727.


6. Bariti G.: Pošumljavanje u đenovskim Apeninima, Šum. List, 1929, str. 147—157.
7.
Beltram V.: Racionalizacija pošuimlijiavanja, šum. List, 1950, đtr. 118´—125.
8. Beltram V.: Šumarsko pitanje
krša Jadranske obale i otočja, Šum. List, 1946, str.
122—134.
9.
Bona M.: Izvještaj šum. izvjestitelja žuipainije riečko-modriušike, čitan u županijskoj
skupštini, Šum. List, 1887, str. 173—184.
10. Bona M.: Crtice iz »Hrvatske riviere«, Šum. List, 1888, str. 378—482.
11.
Bona M.: Kulturno-geografski opis Hrvatsko-primorskog »Krasa« u području modruško-
riečke županije i njegovo pošumljenje, Šum. List, 1892, str. 331—364.
12. Bunuševac T.: Gajenje šuma, I, Beograd 1951, str 203—228.
13.
Burlakov D.: Način suhih kultura pri pošumljavanju krša i goleti u Crnoj Gori
i Boki Kotorskoj, Šum. List, 1929, str. 259—273.
14.
Goor A. Y.: Pošumljavanje u aridnim područjima Jug. savjet. Centar Poljopr.
Šum., Beograd 1961, Sv. 11, FAO.
15.
Horvat A.: Istraživanja o uzgoju sadnica lovora Laurus nobilis L.) pod zasjenom,
An. Inst. eksp. Šum. eksp. Šum. J. A., Zagreb 1955, vol. 1, str. 491—496.
16. Horvat A.: Orijentaciona sjetva pri pošumljavanju degradiranog krša, Šumarstvo,
Beograd 1954, 9—10, str. 3—8.
17.
Horvat A.: Nekoliko misli i orijentacionih podataka o primjeni drače (Paliurus
aculeatus Lamp.) pri pošumljavanju krša, Šum. List, 1958, str. 391—397.
18.
Horvat A.: Izvještaj Jug. Akademiji o putovanju u Hrv. Primorje o konverziji
crnoborovih kultura, Zagreb 1954, (ruikcipis).
19.
Horvatić S.: Biljno geografsko raščlanjenje krša, Krš Jugoslavije, knjiga 5, Split
1957, str. 35—64.
20.
* Izvadak iz izvješća Kr. nadzorništva za pošumljavanje primorskog krasa u
Senju vrhu tečajem g. 1895. obavljenih kulturnih i inih radova, Šum. List, 1897.
str. 371—378.
* Opaska: Podaci za tabelu prikupljeni su po literaturi i zapažanju ing. B. Regenta, pok.
ing.
B Giperborejskog, ing. o. Piškorića i autora. Oni samo općenito odgovaraju po


dručju krša jer se oni menjaju prema geografskoj širini, zatim elevaciji, ekspoziciji i


ostalim eikoloekim faktorima.


223




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 62     <-- 62 -->        PDF

20a. Isačenlko H. M.: Pitanje primarne gustome kultura. Lesnoe hazjajistvo 6/1949. Prijevod,
(rukopis)


21. Jurhar F. i dr.: Gozd na krasu Slovenskog Primorja, Ljubljana 1963, str. 37—60.
21a. Kauders A.: Podizanje i ganjenje šuma, Beograd 1950, str. 247—248.
22. Konšel J.: Strucny-nastin tvorbi a pesteni lesu v biologickem poneti, Pisek 1931.
23. Kosović B.: Pošumljenje krša, Šum. List, 1909, str. 1—60. (separat)
24. Krpan R.: Pošumljavanje krša, Šum. priručnik, I, Zagreb 1946, str. 35—64.
25.
Malbohan E.: Hrvatsko-primorski kras i pošumljavanje istoga u području bivše
Vojne Krajine, Šum. List, 1892, str. 211—224.
23.
Meštrović R.: Tehnika pošumljavanja mediteranskog područja i njen razvoj,
(Recenzija djela ing. C. Susada i ing. B. Orensansa) Šum. List, 1959, str. 333—336.
27. Omanović S.: Pošumljavanje krša i golijeti, Šum. List, 1929, str. 493—505.
28. Petračić A.: Uzgajanje šuma, II, Zagreb 1931, str, 151—167, 229.
28a.
Pucich J.: Die Frage der Bewaldung des Triester Karstgebietes, Triest 1898, str.
214—229.


29.
Regent B.: Prilog ooznavanju uzgoja biljaka iz ploda pitomog kestena, Šum. List,
1954. str. 379.
30. Ruibfoia K.: Fünfundzwanzig Jahre Kairstaufforstung in Krain, Ljubljana 1912.
31.
Sjitaunović M.: Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvcim alepskog
bora nakon pripreme tla požarom. Šumarstvo, 1956. str. 145—156.
32.
Soljanik I.: Prilog proučavanju predhodne obrade šumskog zemljišta za veštaćko
pošumljavanje, Šum. List, 1952. str. 364—375.
33.
Schreiber M.: Beitrage zur Biologie und zur Waldbau der Lärche, Cbl. ges. Forstw.
1924.
34.
Sebenik M.: Pošumljavanje krša u Slovenskom Primorju, referat, 8. Zasjed. FAO,
11—15. V 1962, Dubrovnik, (rukopis).
35.
Vrdoljak 2.: Istraživanja o utjecaju dubine sjetve i zasjenjivanje sjemena i razvoj
sadnica crnog i bijelog graba, An. Inst. eksp. J. A., Zagreb 1955, str 261—273.
36. Žetko A.: Uspjeh ručne sjetve crnog bora na kršu, Šum. List, 1960, str. 379—382.
37. Wesely J.: Das Karstgebiet Militär-Kroatiens, Zagreb 1876, ,str. 118—134.
38. Wesely D.: Naš goli krš i njegovo pošumljavanje, Šum. List, 1935, str. 331—338.
39. Wraber M.: Gojenje gozdov v beče genetike, Ljubljana, 1950,. str. 3—58.
AFFORESTATION OF DEGRADED KARST AREAS BY SOWING


Summary


In the introduction the author deals with the question of economy of work in
the afforestation of degraded Karst region and states that sowing would be by far
cheaper than planting. Into consideration is taken natural afforestation through
seedling; pointed out are the conditions under which this occurs in nature. Reference
is imade to factors under which naturali regeneriatjion through seeding is possible, and
emphasis is laid on the ecological conditions under which it comes into being. The
large quantities of seed and the long time intervals in which natural seeding occurs
are pointed out.


Conditions are ditfcussed for the establishment of forest in degraded Karst areas
and especially conditions which are unfavourable as regards the soil characteristic
and fructification. The unfavourable climatic factors during the germination of seed
are likewise mentioned. There is scarcity of water during the drought periods which
causes the dying away of new growth because of the dessication of the soil or
inefficient protection against the insolation and because of the action of other factors.


The author also discusses the history of sowing on the degraded Karst region
as well as the opinions of specialists concerning these activities. It is stated that sowing
was successful only__with a few Pine species. Mention is made of species with which
most of the sowing trials were made, and he estimates the results to have been
poor.


Then the author reports on the method of afforestation such as: sawing with
dibble, sowing in prepared patches and braadcast sowing. He explains the .successful
broadcast sowing of P. Halepensis and of P. nigra ssp. austriaca in




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 63     <-- 63 -->        PDF

the most recent time. As to sowing, he presents more detailed data and mentions
the density of the new growth. He especially discusses the sowing on burnt-over
areas of ganigues where Aleppo Pine was, broadcast sown mixed with barley in the
ratio 4:1 in favour of barley, and describes a sowing for orientation purposes
performed in Italy which was earlier adapted by him aljso far our conditions.


Further the author reports on the sowing in patches and on the conditions
under which it is performed today, as veil as on the other methods of sowing such
as are caried out with dibble and sickle. He gives general comments as to seed
tireatmeint before sowing and presents data from investigations ^airried out to this
end by the one-time Institute for Experimental Foretsry of the Yugoslav Academy.


Then he comments on the previous sowing methods and the poor results, and
deals with the preparation and treatment of soil, the time and depth of sowing,
protestion against insolation and possibilities for the conservation of waiter in the soil.
He makes his own proposals for sowing, specifies the most important plant
associations in which — owing to shade — it is posible to perform sowing, speaks
about the soil and recommends the patches to be prepared on better sails sized
30 x 30 x 20 cm. He recommends fine preparation of the soil, and that one should
apply a dense broadcast sowing like in a nursery. Sowing Should ibe ´made up to 5
cm. deeper than usual in order to assure the new growth against droughts. The soil
is hoed up several times yearly — especially after each rainfall — in order to
minimize evaporation. The new growth is protected by the neighbouring vegetation.
He mentions the species which he considers — under the present—day knowledge
of seed properties and sowing techniques — to be applicable to the afforestation of
degraded Karts terains by sowing. In conclusion the author states that successful
sowing represents the most economical and thus the cheapest method of afforestation.