DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Povećanje proizvodnje drveta četinara treba prema tome postaviti u prvi plan slijedećih društvenih planova kao i onu proizvodnju lišćara koja omogućava povećanje proizvodnje četinara o čemu ćemo još govoriti. Osim toga ne treba smetnuti s uma da povećano korištenje lišćara za proizvodnju celuloze povlači za sobom uvijek i povećanu potrebu celuloze četinara. U takvoj situaciji pojavljuju se degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne sastojine i kulture brdovitog i bregovitog područja, naročito kontinentalnog dijela republike kao prioritetni kapaciteti za proizvodnju drveta četinara putem njihove rekonstrukcije odnosno konverzije i to iz razloga: 1. što površine degradiranih i drugih šuma koje predstavljaju problem za rekonstrukciju i konverziju čine 43% šumskog fonda Republike, 2. Sto se znatan dio degradiranih i drugih šuma nalazi na tlima visoke potencijalne plodnosti, 3. što jedan dio toga područja predstavlja prirodno područje nekih autohtonih četinara bržeg rasta, 4. što priličan broj stranih četinara nalazi u tom području optimalne uslove za brži rast, 5. što se znatne površine degradiranih šuma nalaze bliže glavnim saobraćajni čama, 6. što ravničarski krajevi Republike naročito istočni i centralni, bolje odgovaraju za plantaže topola (a i ostali nakon melioracije), 7. što su površine neobraslih šumskih zemljišta podesnih za podizanje kultura četinara ubrzanog rasta ograničene i koncentrirane na vrištinsko područje Like i Korduna. Dalje treba postaviti pitanje prioriteta proizvodnje po sortimentima, tj. koje Sortimente treba u prvom redu da proizvodimo u rekonstruiranim sastojinama: tehničku oblovinu ili industrijsko drvo. To je pitanje važno radi određivanja turnusa proizvodnje. Smatramo da iz svega izloženog slijedi da industrijsko drvo četinara za proizvodnju celuloze (sa izvjesnim procentom tehničke oblovine) treba da bude prioritetni cilj rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina radi deficita tog sortimenta i potrebe da se zemlja oslobodi uvoza papira. Na taj način problem rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina kao prioritetnih kapaciteta za proizvodnju celuloze četinara prestaje da bude samo poluga lokalnog privrednog razvoja pojedinih kotareva odnosno područja, ona postaje problem od općedruštvenog značaja. Ovo je bilo nužno da konstatiramo iz razloga, što su sasvim drugi uslovi ulaganja i rentabiliteta kad se radi o jednoj proizvodnji od općedruštvenog značaja nego o proizvodnji lokalnog karaktera. Radi toga nas ne interesira u ovoj raspravi pitanje rentabiliteta ovog ili onog tipa degradirane sastojine ili rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih šuma na području jednog kotara ili općine. Na toj osnovi se to pitanje ne može riješiti. Nas interesiraju uslovi rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma i proizvodnje celuloznog drveta u republičkim ili još bolje u državnim razmjerima. Taj se problem prema tome može riješiti samo u velikim razmjerima, sitni lokalni potezi u toj oblasti ne rješavaju ništa a u većini slučajeva su osuđeni na propast. Ocjena općih uslova rentabiliteta rekonstrukcije ili konverzije degradiranih sastojina sa plantažama i kulturama topola u ravničarskim krajevima republike mnogo je sigurnija i određenija, jer se provodi već nekoliko godina. |