DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Povećanje proizvodnje drveta četinara treba prema tome postaviti u prvi
plan slijedećih društvenih planova kao i onu proizvodnju lišćara koja omogućava
povećanje proizvodnje četinara o čemu ćemo još govoriti. Osim toga ne treba
smetnuti s uma da povećano korištenje lišćara za proizvodnju celuloze povlači
za sobom uvijek i povećanu potrebu celuloze četinara.


U takvoj situaciji pojavljuju se degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne
sastojine i kulture brdovitog i bregovitog područja, naročito kontinentalnog
dijela republike kao prioritetni kapaciteti za proizvodnju drveta četinara putem
njihove rekonstrukcije odnosno konverzije i to iz razloga:


1.
što površine degradiranih i drugih šuma koje predstavljaju problem za rekonstrukciju
i konverziju čine 43% šumskog fonda Republike,
2.
Sto se znatan dio degradiranih i drugih šuma nalazi na tlima visoke potencijalne
plodnosti,
3.
što jedan dio toga područja predstavlja prirodno područje nekih autohtonih
četinara bržeg rasta,
4.
što priličan broj stranih četinara nalazi u tom području optimalne uslove
za brži rast,
5.
što se znatne površine degradiranih šuma nalaze bliže glavnim saobraćajni
čama,
6.
što ravničarski krajevi Republike naročito istočni i centralni, bolje odgovaraju
za plantaže topola (a i ostali nakon melioracije),
7.
što su površine neobraslih šumskih zemljišta podesnih za podizanje kultura
četinara ubrzanog rasta ograničene i koncentrirane na vrištinsko područje
Like i Korduna.
Dalje treba postaviti pitanje prioriteta proizvodnje po sortimentima, tj. koje
Sortimente treba u prvom redu da proizvodimo u rekonstruiranim sastojinama:
tehničku oblovinu ili industrijsko drvo. To je pitanje važno radi određivanja
turnusa proizvodnje. Smatramo da iz svega izloženog slijedi da industrijsko
drvo četinara za proizvodnju celuloze (sa izvjesnim procentom tehničke oblovine)
treba da bude prioritetni cilj rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina
radi deficita tog sortimenta i potrebe da se zemlja oslobodi uvoza papira.


Na taj način problem rekonstrukcije degradiranih i drugih sastojina kao
prioritetnih kapaciteta za proizvodnju celuloze četinara prestaje da bude samo
poluga lokalnog privrednog razvoja pojedinih kotareva odnosno područja, ona
postaje problem od općedruštvenog značaja. Ovo je bilo nužno da konstatiramo
iz razloga, što su sasvim drugi uslovi ulaganja i rentabiliteta kad se radi o jednoj
proizvodnji od općedruštvenog značaja nego o proizvodnji lokalnog karaktera.
Radi toga nas ne interesira u ovoj raspravi pitanje rentabiliteta ovog ili onog
tipa degradirane sastojine ili rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih šuma na
području jednog kotara ili općine. Na toj osnovi se to pitanje ne može riješiti.
Nas interesiraju uslovi rentabiliteta rekonstrukcije degradiranih i drugih šuma
i proizvodnje celuloznog drveta u republičkim ili još bolje u državnim razmjerima.


Taj se problem prema tome može riješiti samo u velikim razmjerima, sitni
lokalni potezi u toj oblasti ne rješavaju ništa a u većini slučajeva su osuđeni
na propast.


Ocjena općih uslova rentabiliteta rekonstrukcije ili konverzije degradiranih
sastojina sa plantažama i kulturama topola u ravničarskim krajevima republike
mnogo je sigurnija i određenija, jer se provodi već nekoliko godina.