DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Konkretni broj proreda određuje se za svaku sastojinu na bazi računa prirasta. Prva proreda koja se vrši u ranijim godinama nije uzeta u račun, jer drvna masa nije sposobna za industrijsko korištenje. Drvna masa prvih proreda koje se mogu koristiti od velike su važnosti za rentabilitet rekonstrukcije jer rano dolaze i mogu znatno da snize troškove održavanja. Drvne mase glavnog sječivog prihoda i proreda kako su navedene u prednjim tabelama ulaze u tim količinama tek nakon uspostavljanja turnusa i redovne proizvodnje, a do tog vremena ulaze u količinama koje zavise o godišnjoj kvoti rekonstrukcije. Iz toga slijedi da je godišnja kvota od velike važnosti za kvantum proizvodnje. Ali ona sa druge strane zavisi o raspoloživim sredstvima, kadrovima i organizaciji pogona. 5. USLOVI RENTABILITETA REKONSTRUKCIJE DEGRADIRANIH, MALOVRIJEDNIH I SLABOPROIZVODNIH ŠUMA 5.1. Uvod Pitanje rentabiliteta rekonstrukcije navedenih tipova šuma vrlo je složen problem. U prvom redu ukazuju nam se dva osnovna momenta: a; krčenjem jednog dijela autohtone sastojine dobiva se u pretežnom broju slučajeva tanko drvo tvrdih lišćara: hrasta, bukve i graba. Troškovi proizvodnje tog drveta obično su veći od tržišne cijene. Proređivanjem pak onog dijela sastojine koji ostaje dobiva se masa iste kvalitete ah u znatnoj manjoj količini nego kod krčenja. Mnogo manji je broj slučajeva gdje će se rekonstrukcija vršiti u degradiranim šumama i kulturama četinara. b) Prihodi nove kulture unesenih vrsta, ukoliko se ne radi o plantažama topola, stižu tek nakon jednog, sa financijskog gledišta, relativno dužeg proizvodnog turnusa. Iako je taj turnus u stvari mnogo kraći nego kod dosada uobičajenih načina šumske proizvodnje (od 60—120 godina), te iznosi od 15—25 godina, ipak je on kako smo gore rekli sa financijskog gledišta dosta dugačak a pogotovu ako se do sredstava za investicije teško dolazi. Ti momenti čine rentabilitet rekonstrukcije degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma sa četinarima na prvi mah dosta nesigurnim. Bolju situaciju u tom pogledu imamo kod konverzija u plantaže topola gdje poljoprivredna proizvodnja i kraći turnus šumske proizvodnje osiguravaju jedan primjerni rentabilitet. Kod razmatranja ovog problema moramo poći sa jednog šireg makroekonomskog gledišta tj. sa gledišta ekonomike zemlje kao cjeline. Neosporne su činjenice: — da smo već danas deficitarni na celulozi četinara, — da deficit i na oblovini četinara već kuca na vrata, u koliko nije već nastupio, — da je odnos četinara i lišćara kod nas kao 3 :7 i — da od ukupne površine šuma u SRH otpada na degradirane, malovrijedne i slaboproizvodne šume oko 43%, te da od 1,229.000 ha društvenih šuma kontinentalnog područja SRH otpada na te kategorije šuma 20%. Situacija sa proizvodnjom lišćarskog drveća je mnogo povoljnija s obzirom na postojeći odnos prema četinarima i što je moguće putem brzorastućih plantaža topola u mnogo kraćem turnusu nego kod četinara proizvesti znatne mase u ravničarskim predjelima Republike. 186 |