DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Iz toga slijedi da je nužno da svako šumsko gospodarstvo po određenim jednoobraznim kriterijima propisanim za svaku šumskoprivrednu oblast izvrši klasifikaciju tih sastojina svog područja na tri osnovne grupe: 1. Šume redovnog šumskog gospodarenja ili ekonomske šume 2. Šume potencijalne proizvodnje: degradirane, malovrijedne i slabopreizvodne šume sa potencijalno plodnim tlom. 3. Šume bez proizvodnog potencijala. 1. REKONSTRUKCIJA I KONVERZIJA SASTOJINA Terminologija iz oblasti obnove i povećanja proizvodnje degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma je vrlo različita. Praksa obogaćivanja odnosno očetinjavanja degradiranih šuma u Francuskoj dala je nekoliko osnovnih principa za razvoj tehnike očetinjavanja odnosno rekonstrukcije: — kod rekonstrukcije jedan dio sastojina uvijek ostaje radi zaštite unešenih vrsta ali može da ima i proizvodnu ulogu, — introdukciju nove vrste treba uvijek vršiti u prugama, — kod svake rekonstrukcije je od interesa da jedna šumsko-kulturna mjera kao što je unošenje novih vrsta koincidira sa prihodima jedne sječe. Iskustvo i rezultati rekonstrukcije u Francuskoj su od znatne važnosti i za nas zbog donekle sličnih prilika. U SSSR-u rekonstrukcija i konverzija degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih sastojina ulazi u jedan opći sistem održavanja i povećavanja proizvodnosti šuma. Sve mjere u tom cilju se provode po tom jedinstvenom sistemu U relacijama koje su utvrđene jednim jedinstvenim planom. Pod »rekonstrukcijom« se u SSSR-u smatra djelomična promjena sastava sastojine putem introdukcije vrednijih i proizvodnijih ili brzorastućih vrsta koje se dotada u sastojini nisu nalazile, dok jedan dio autohtone sastojine uvijek ostaje. Od prvenstvene je važnosti da se u pojedinom konkretnom slučaju utvrdi da li je korisnije izvršiti rekonstrukciju ili konverziju. U slučaju pak rekonstrukcije, sa autohtonom se sastojinom koja ostaje postupa u toku prvog turnusa proizvodnje (koji se računa prema unesenim vrstama) kako je gore rečeno. Daljnja sudbina tog dijela rekonstrukcije sastojine nas danas ne zanima. Mi ćemo pod »rekonstrukcijom« degradiranih, malovrijednih i slaboproizvodnih šuma uvijek podrazumijevati, unošenje ekonomski vrednijih vrsta drveća u te sastojine od kojih jedan dio uvijek ostaje radi zaštite unešenih vrsta. Ako zaštitni dio sastojine nije sposoban za proizvodnju, nužno je da se svrsishodnim mjerama i na tom dijelu u svakom slučaju uspostavi izvjesna proizvodnja drvne mase. Rekonstrukcija se vrši u pravilu u svim brdovitim i planinskim terenima, a vrlo često i u ravničarskim naročito kad se radi o unošenju četinara. Uloga je ostavljene autohtone sastojine mnogostruka: — Ona osigurava unesenim vrstama jednu efikasnu postranu a prema potrebi i nadstojnu zaštitu od vjetrova i klimatskih ekstrema. — Zaštićuje unesene vrste od raznih zaraza, a već zaražene dijelove izolira. — Sprečava eroziju u rekonstruiranoj sastojini. |