DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 101 <-- 101 --> PDF |
SARADNJA MEDU ZAVODIMA ISTORODNIH FAKULTETA (Referat podnesen u Odboru za naučno-istraživački rad Zajednice šumarskih fakidteta Jugoslavije) Dr MILAN ANDROIC Polazimo od činjeničnog stanja da u našoj zemlji imamo 3 samostalna šumarska fakulteta i 2 šumarska odjela u sklopu poljoprivredno-išumarskog odnosno biotehničkog fakulteta, što znači da se u pet republičkih centara vrši izobrazba visokokvalificiranog kadra za potrebe šumarstva i drvne industrije. Ovaj broj šumarskih fakulteta nastao je više iz poslijeratne potrebe za šumarskim i drvnoindustrijskim stručnjacima nego iz potrebe za specifičnim profilom takovih stručnjaka za pojedina područja odnosno republike. Ipak ne može se poreći činjenica da se svaki od navedenih fakulteta odlikuje nekim svojstvima koja mu daje manje ili više specifičan iako ne izrazito specifični karakter. Ta logična posljedica historijskog razvoja nastave i u posljednje vrijeme razno shvaćene koncepcije reforme nastave sa diferentnim stavovima o profilu stručnjaka i njihovom usmjeravanju dovelo je do nejednolikih nastavnih planova i programa na pojedinim fakultetima. Uvađanjem 3. stepena nastave na fakultetima koji su ovu nastavu uveli, 2. stepen nastave nije se u biti promijenio. I dalje se naših šumarskih fakulteta izlazi oko 14 raznih profila šumarskih i drvnoindustrijskih inženjera. Upravo ta činjenica u prvom redu dovela je do stvaranja zajednice šumarskih fakulteta sa ciljem da se uspostavi koordinacija fakulteta u pedagoškom i naučnom smislu. O naučnoj koordinaciji bilo je riječi u posebnom referatu iako se teško može odvojiti naučni rad od pedagoškog rada na fakultetu. No dok se koordinacija naučnog rada već dijelom provodi putem. Saveznog Savjeta za koordinaciju naučnog rada, koordinacija u pedagoškom smislu pojedinih akulteta dosada gotovo da i nije postojala. Interkatedarske konferencije, koje se u nekoliko posljednjih godina održavaju između srodnih katedri odnosno predmeta dosada u većini slučajeva nisu mnogo dalje došle od deklaracija na papiru. No i takove konferencije bile su pozitivne jer ako ne drugo učesnici su međusobno bili upoznati sa nastavnim programom, načinom njihova izvođenja i drugim problemima nastave dotičnog predmeta. Nekoji od pojedinih zaključaka interkatedarske konferencije sprovode se iako ne u velikom opsegu. Tako je katedra za zaštitu šuma prva počela sa izmjenom nastavnika pa bi ovu korisnu akciju trebalo nastaviti i proširiti. Naročito će ona biti korisna u slučaju kada bi pojedini nastavnici održali ciklus predavanja u prvom redu iz materije koja je i predmet njihovih naučnih istraživanja. No izmjena se ne bi trebala odnositi samo na nastavnike već na suradnike, asistente pa i tehničko i laborantsko osoblje, koje bi se tom prilikom upoznavalo sa izradom zbirki i tehničkih pomagala za nastavu na pojedinom predmetu i na raznim fakultetima. Također bi se ta izmjena trebala odnositi i na same zbirke ili pomagala. Naročito je ovo aktuelno |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 102 <-- 102 --> PDF |
za dendrološke, entomološke ili fitopatološke kolekcije, no nije od manjeg značenja ni za anatomiju, tehnologiju i druge predmete. U stvari nema takove materije koja bi mogla isključiti ovakve kontakte, odnosno gdje oni ne bi imali svoju svrhu. Uzgajanje šuma na pr. je veoma prikladna domena za vršenje demonstracija ili vježbi na pokusnim plohama, koje za tu svrhu osnivaju nastavnici uzgajanja šuma. Nema nikakove zapreke (osim u sadanjem momentu financijske) da se obavezne prakse vrše dijelom na jednom fakultetskom dobru a drugim dijelom na dobru drugog fakulteta. Nastambe, mogućnost ishrane, postojanje obrađenih ploha, sve su to faktori koji omogućuju da ta nastava bude veoma plodna i instruktivna. Mi dosada (osim u ekskurzijama od 1 dana) nismo razmotrili mogućnost da studenti beogradskog fakulteta provedu nekoliko dana na objektima zagrebačkog akulteta u Lipovljanima ili Zalesini, a studenti zagrebačkog fakulteta na Goču. Isto tako postoji mogućnost razmjene sa sarajevskim, ljubljanskim i skopskim fakultetom. Upravo ova razmjena na objektima u raznim ekološkim i tipološkim i dr. uslovima mogu da veoma koriste za bolje shvatanje nekih uzgojnih, eksploatacionih, zaštitnih i drugih momenata. Nije niti namjera ovog izlaganja da iznosi sve mogućnosti ovakvog kontakta pojedinih zavoda, već u prvom redu da ukaže na utilitarnost toga kontakta za nastavu teoretsku i praktičnu. Forme ovakvih kontakata mogu biti raznolike i mnogobrojne, ah u svakom slučaju oni bi bili od velike koristi i za studente i za nastavnike. Mogući prigovor da bi to iziskivalo dosta vremena, kojeg ionako nema dovoljno na raspolaganju, otpada činjenicom da se moderna nastava mora sve više oslanjati na radne elemente (teorija : praksa 1 : ]), a osim toga na oglednim objektima može se vršiti i vrši se teoretska i praktična nastava. Čini nam se da kontakti pojedinih zavoda dobivaju svoju punu vrijednost u nastavi III stepena. Ova nastava iziskuje kvalitetniji nastavni kadar i savremeniju opremu, jer se kandidati uvađaju u samostalni naučni rad a njihova teoretska naobrazba iz pojedinih disciplina mora biti mnogo šira i produbljenija no što je slučaj za 2. stupanj. U pogledu kadra i opreme pojedini zavodi ne stoje jednako pa je ovdje upotpunavanje i koordinacija neophodna i potrebna. Smatramo također da bi se i specijalizacija u inostranstvu trebala samo onda provoditi ako to nije moguće na jednoj od naučnih institucija u zemlji. Daljnji vid kontakta između zavoda ogleda se u koordinaciji nastavnika pojedinih predmeta za izradu nastavnih planova i programa. U krajnjem slučaju, Jugoslavija je jedna zemlja, stručnjaci koji izlaze sa fakulteta nalaze zaposlenje u svim krajevima naše zemlje, pa su nastavnici oni koji zajedničkim kontaktom mogu da ocijene do koje mjere treba da ti programi i planovi diferiraju na pojedinim fakultetima. Ne pretendiram da sam obuhvatio sve što bi trebalo reći o radnom kontaktu između pojedinih zavoda, ali smatram da i ovo malo problema koje sam iznio mogu da posluže kao baza za širu diskusiju. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 103 <-- 103 --> PDF |
KOORDINACIJA NAUČNOG RADA IZMEĐU FAKULTETA (Referat podnesen u Odboru za naučno-istraživačkifakulteta Jugoslavije) rad Zajednice šumarskih Dr MILAN ANDROIC Kod razmatranja problema koordinacije naučnog rada između fakulteta ili u širim okvirima uopće potrebno je poći od sadanjeg stanja naučnoistraživačkog rada, ne toliko od njegova nivoa ili intenziteta, koliko od organizacionih formi, kadrovskih i materijalnih uslova kao i načina financiranja. Nema sumnje da usprkos relativno znatnog napretka u svim ovim područjima u poslijeratnom periodu, postignuti nivo kao i organizacija te ostali uslovi o kojima ovise intenzitet i rezultati naučnog rada ne predstavljaju mogući domet, s obzirom na mogućnosti, kadar i potrebe koje iziskuje nivo našeg općeg privrednog razvoja, posebno onog koji je vezan na biološka i tehnička dostignuća na polju nauke. Stanje na području naučnog rada bilo je predmet-mnogih analiza i mada su one otkrile sve slabosti, njihovo otklanjanje odvija se i suviše sporo. Razumljivo je da situacija na pojedinim područjima imade zajedničkih karakteristika, no ona ipak imade i svoje specifičnosti za pojedina područja. U tome pogledu možemo konstatirati da šumarstvo nije bilo u naučnim istraživanjima na zadnjem mjestu. Drvna industrija kao daleko više nerazvijena grana, u kojoj su do rata vodili glavnu riječ praktičari, nije se u pogledu naučnoistraživačkog rada i njenim rezultatima mogla uopće uporediti sa šumarstvom. Čemu ima šumarstvo kao grana da zahvali taj relativno plodni rad naučnih radnika na polju šumarstva. Prema našem mišljenju tome su u prvom redu pridonijeli uslovi pod kojima se taj rad odvijao, a koji su u prošlom periodu mogli da zadovolje, što svakako danas ne bi bilo dovoljno za intenzivan i »moderniziran« naučni rad. U prošlom naime periodu nije bilo potrebe za nekom modernijom opremom za naučni rad u šumarstvu. Mali laboratoriji sa veoma skromnom opremom bili su uglavnom dovoljni da se taj rad obavlja na zadovoljavajući način, a glavni dio eksperimenata i dobivanja podataka bio je ograničen na velike šumske površine, koje su predstavljale ogromne laboratorije, u kojima su naučni radnici često puta intuicijom ili bistrim opservacijama dolazili do zaključka od važnosti za proizvodnju, koju sada sa pravom ili bez prava nazivamo »klasičnom«. U toj fazi razvitka šumarske nauke dolazile su do punog izražaja nučne kvalitete pojedinog naučnog radnika. S pravom bi dakle mogli nazvati ovo razdoblje razdobljem individualnog naučnog rada. Sigurno se može tvrditi da nije bilo nikakove koordinacije između pojedinih naučnih radnika čak niti u najsrodnijim disciplinama. Mislimo tu u prvom redu na neku plansku raspodjelu naučnih problema, što ne isključuje uzajamno korišćenje podataka i rezultata naučnih istraživanja. Brzi razvitak osnovnih naučnih disciplina na kojima se izgrađivale šumarske nauke: botanika, ekologija, biologija, biokemija i naročito genetika, te pro |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 104 <-- 104 --> PDF |
blemi koji se javljaju u svjetskim razmjerima snabdjevanja drvom kao sirovinom za potrebe industrije, rudarstva i građevinarstva, otvorilo je niz problema, koje je nauka trebala riješiti. No rješenje ovih problema zahtijevalo je kompliciranije metode i ove opet bolju savremeniju i obimniju opremu i laboratorije a naučni rad bio je određeniji, nema više individualni karakter i što je najvažnije ne ovisi o sklonosti pojedinaca, kakav će sadržaj naučnog rada biti. Privreda sada diktira probleme, traži rješenje i veliki dio naučnog kadra, rješava zadatke čije će rješenje u vidu novih tehnoloških procesa unaprediti proizvodnju, povećati produktivnost rada, dati nove kvalitete a i kvantitete pojedinih proizvoda. Dakako da se je jedan manji dio naučnih radnika prema svojoj sklonosti i dalje bavio naučnim radom više ili manje individualnim prema svojoj sklonosti, jer se teško može reći ne će li jednom i ti rezultati naći svoju korisnu primjenu. No iako se mnoge korisne stvari otkrilo slučajno ipak je pravi napredak i razvoj naučnog rada ovisan o svjesnom usmjeravanju i planskoj razradi zadataka. Upravo to usmjeravanje i određivanje zadataka pralelno sa ogromnim napretkom fundamentalnih nauka dovodi do promjene u samom stilu naučnog rada, što se očitovalo prije svega u osnivanju naučnih institucija sa modernom laboratorijskom opremom, u potrebi za većim brojem naučnih i stručnih radnika specijalista za pojedina naučna područja i discipline. U najnovije vrijeme u naučnom radu postaje dominantan i u prvi plan dolazi predmet ili objekt koji se proučava i na kojem se nalaze zajedno sve zainteresirane naučne discipline, sa odgovarajućim stručnjacima, specijalistima i naučnim radnicima. Tako na pr. problem krompira ili pšenice okuplja na zajedničkom poslu, genetičare, selekcionere, uzgajivače, pedologe, fitopatologe i entomologe i dr. Isti je slučaj u šumarstvu sa brzorastućim vrstama: topolama ili četinjačama. Individualni rad dakle ustupa mjesto timskom radu. Timski rad ujedinjuje, dakle, na jednom istraživačkom problemu veći broj naučnih radnika, pa stoga taj rad iziskiva i svjesnu podjelu i postaje planski rad. Do rezultata se dolazi brže i problem se rješava bolje ukoliko svaki član tima ispuni brzo i kvalitetno onaj dio istraživanja koja se odnose na njegovu naučnu disciplinu. Uzmimo primjer: uvođenje novog klona topole nije samo stvar genetičara, već pedologa, entomo*loga, fitopatologa, uzgajivača i na koncu tehnologa. Zakaže li bilo koji od naučnih radnika ili specijalista ovih disciplina može to ugroziti rezultate koje su postigli ostali naučni radnici, a u praksi izazivati neželjene konsekvence. Upravo ova činjenica navodi nas na razmišljanje o potrebi koordiniranja naučnog rada. Rijetko će se naime u našim uslovima dogoditi da u jednom institutu postoje uvijek odlični specijalisti i naučni radnici iz svih disciplina koje zahtijevaju naučnu obradu jedne materije ili da će svaki institut ili naučna institucija imati na raspolaganju i sav instrumentarij i opremu koja može biti više manje skupa, ali potrebna za naučni rad. Zasada su još kadrovsku materijalni uslovi takovi da se timovi neće moći u mnogo slučajeva kompletirati u jednoj naučnoj ustanovi već će biti potrebna saradnja i druigh naučnih ustanova u zemlji. Koordinacija, dakle, naučnih radnika je postulat koji u današnjim prilikama na sadanjem nivou i naše i svjetske nauke jedino može da osigura donošenje brzih solidno riješenih naučnih rezultata na širem planu. U šumarstvu govori još jedan razlog više za koordinaciju naučno istraživačkog rada, što ne znači da taj razlog nije aktuelan i za neka druga naučna područja. Raznoliki uslovi pod kojima treba ispitati jednu vrstu drveća zahtijevaju pokusne plohe na širokom prostranstvu. Kontinuiranu naučnu obradu na tako 266 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 105 <-- 105 --> PDF |
velikom razasutom području u isto ili relativno kratko vrijeme ne može da obavi pojedinac pa je potrebno da na tom poslu bude angažirano više stručnjaka iste specijalnosti. Utjecaj na pr. podzemne vode na rast topola u područjima Kutine, Lipovljana, Vinkovaca, Osijeka, Novog Sada itd., teško će moći obaviti jedan naučni radnik, pa će na tom poslu trebati angažirati više naučnih radnika, koji će onda po jednoj zajedničkoj metodici vršiti ta istraživanja. Biološka istraživanja nekog štetnika u raznim klimatima i područjima teško bi savjesno mogao obaviti pojedinac. Ovdje dakle timski rad dobiva još šire značenje nego u onim područjima gdje se rad više ili manje vrši u laboratoriju odnosno u jednom institutu. Da je pitanje koordinacije naučnog rada jedno od važnih preduslova za uspješan naučni rad, dokazuje i to da je Savezno izvršno vijeće osnovalo Savjet za koordinaciju naučnog rada sa svrhom da se naučni rad odvija planski ali prvenstveno da se taj rad uskladi s obzirom na naše kadrovske i materijalne mogućnosti. U republičkim ustanovama također postoji Savjet za naučni rad. Iako su ti Savjeti pomogli i pomažu usmjeravanju naučnog rada u republikama i cijeloj našoj zemlji, ipak oni zbog nedovoljnih financijskih sredstava nisu mogli obuhvatiti naučni rad u cjelini već su se ograničili na prioritetne naučne zadatke obuhvaćene planom. Činjenica je međutim da se do danas najkvalitetniji naučni kadar nalazi na Univerzitetima odnosno na Fakultetima. Na Fakultetima se odvija naučni rad u 3 pravca: 1. za pedagoške svrhe, 2. za potrebe privrede i 3. prema individualnim sklonostima. No ovu podjelu ne bi trebalo da se shvati strogo, jer se ciljevi isprepliću te se često naučni rad u pedagoške svrhe itekako može aplicirati i koristiti u praksi, a naučni rad za unapređenje privrede gotovo uvijek se koristi i u pedagoške svrhe. Naučni rad prema individualnoj sklonosti može ali ne mora u određenom vremenu direktno da služi pedagoškim i privrednim ciljevima. Ovisi to o izboru sadržaja ovoga rada. Uzmimo za primjer istraživanja koja se vrše na transplantaciji pojedinih organa kod leptira, na proučavanju »acerebralne populacije« i si. kojima nitko ne može poreći naučnu vrijednost ali nema odmah i direktno primjene u praksi. No upravo istraživanja na području atomistike dokazuje kako istraživanja ovakve i slične vrste mogu u datom momentu da koriste na neka praktična ostvarenja. Upravo činjenica da se najbrojniji i najkvalitetniji naučnoistraživački kadar nalazi na fakultetima, da Savjet za koordinaciju naučnih istraživanja vrši tu koordinaciju u jednom ograničenom opsegu, potreba za koordinacijom naučnog rada na istorodnim i sličnim fakultetima postaje očita. Navesti ću samo jedan primjer kojim ću to bolje objasniti. Osnov za svaki uspješni rad u nauci jesu kadrovi. I dok se materijalni uslovi mogu relativno lakše riješiti i znamo kako ih možemo riješiti, stvaranje dobrog naučnog kadra iziskuje ne baš kratko vrijeme. Potrebni su i deseci a i više godina da se formira dobar naučni radnik, specijalista u jednoj disciplini. A bez dobrih specijalista ni timski rad ne može donijeti uspjeh u radu. Nemamo previše kadrova niti na institutima ni na fakultetima da bi se formiranje specijalista moglo prepustiti stihiji. Koordinacija je ovdje više nego neophodna. Nedostatak specijalista teško osjećamo. U entomologiji na pr. imamo malo specijalista, a nikako nemamo specijaliste za Diptera, za Chalcididae, za Homoptera itd. pa smo upućeni na strane specijaliste. Stoga je potrebno da se prema sklonosti naši entomolozi odluče za pojedinu |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1964 str. 106 <-- 106 --> PDF |
grupu insekata i to područje produbljuje do specijalističkog nivoa. Tako ćemo mali broj kadrova najbolje iskoristiti. Dakako da je za ovo potrebna koordinacija pojedinih katedri ili zavoda na fakultetima, i još dalje koordinacija svih stručnjaka istog naučnog područja radi smišljene podjele i usmjeravanja specijalizacije, tako da što više specijaliziranih područja bude pokriveno naučnim radnicima iz naše zemlje. Na taj način doći ćemo do spoznaje da nemamo previše naučnih radnika, jer kriva slika o tome može se dobiti u slučaju ako se svi bave svačim. Ovo je naročito od važnosti za mlađi kadar koji se odgaja na fakultetima sa svrhom da se posvete naučnoistraživačkom radu. Razumljivo je da njihova specijalizacija mora počivati na čvrstim temeljima poznavanja fundamentalnih disciplina koje služe kao osnov specijalizacije. Upravo stoga smatramo da Odbor za naučni rad zajednice fakulteta ima izuzetno važnu ulogu. Oko 250 stručnjaka i naučnih radnika radi samo na šumarskim fakultetima u našoj zemlji. Taj broj već predstavlja dovoljnu startnu kadrovsku bazu, koja će samo usmjerenom specijalizacijom postići svoju maksimalnu vrijednost. A bez koordinacije u organizacionom smislu kao i u sadržajnom to će se odvijati mnogo teže i sa mnogo manje uspjeha. Naročito je važno da Odbor razmotri stanje kod mladih kadrova i da utječe na usmjeravanje njihove naučne djelatnosti uzimajući u obzir prioritetno važnost za daljnji razvoj naše nauke a zatim njihove individualne sklonosti. Odbor bi imao dakle dvostruku zadaću odnosno njegov rad bi se trebao odvijati na dugoročnom planu naučnog rada, formiranja kadrova i laboratorija odnosno instituta snabdjevenim potrebnom modernom opremom, zbirkama i dokumentacijom, zatim na aktuelnim zadacima korišćenja sadašnjeg kadra, opreme i dokumentacije na obradi naučne tematike kako u okviru Savjeta za koordinaciju naučnog rada tako i van njega. Odbor bi trebao prije da prikupi sve potrebne podatke o naučnom kadru na fakultetima, njihovoj specijalizaciji i dosadanjim radovima, te da utvrdi sadašnje stanje i buduće potrebe. Koordinacija u obradi naučnih tema već se vrši dijelom u Saveznoj komisiji za poljoprivredne i šumarske nauke, ali bi Odbor o ovome trebao biti informiran i to najbolje preko svog predstavnika u toj komisiji. Koordinacija unutar Fakulteta a van plana Saveznog Savjeta za naučni rad odnosno republičkih savjeta, spadala bi u punu kompetenciju ovoga Odbora, koji bi zbog važnosti zadataka koje vrši trebao biti tako sastavljen da može ih brzo i solidno rješavati. |