DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 8     <-- 8 -->        PDF

razvitak sistema korijena, jer podzemni organ mora biti jači za staništa na ko


jima vladaju loši utjecaji bure, vrućine, suhoće, suše i insolacije. Zato smo,


osim reznica normalne veličine (18—22 cm X 8—12 mm), sadili i jače reznice.


Da bi se što prije stvorile stablašice, trebalo je saditi i prutove (motke, kolce).


Zbog takvih okolnosti kao i zbog pomanjkanja pomoćnog stručnog osoblja
instituta, ti pokusi imaju uglavnom orijentacijski značaj, odnosno zadatak im
je bio prvenstveno da pokažu šta se razmnažanjem topola u Primorju može postići,
može li se taj rad u istraživanjima i za potrebe operative nastaviti.


5. METODIKA POKUSA RAZMNAŽANJA
Na temelju naprijed iznesenih razmatranja, rasadni materijal određenih
klonova nije mogao imati podjednake dimenzije. Budući da je kakvoća sakupljenog
materijala, zbog različitosti staništa i biotipova, bila veoma raznovrsna
i jer ni takvog materijala nije, za prvi čas, bilo dovoljno, broj, debljine i dužine
reznica i prutova nisu se mogli odrediti unaprijed, nego je postupak bio
izvršen prema danim mogućnostima.


Ipak, dužina većine reznica bila je više-manje normalna, tj. 17—24 cm, a
debljina 8—15 mm. U svrhu komparacije, ostale reznice bile su duže, tj. od
25 do 50 cm, i deblje. Duže i deblje reznice imaju više rezervnih supstanca i
vode te lakše mogu podnijeti suhoću i druge nepogode. Dužina prutova bila je
od 0,5 do 1,8 m. Niži prutovi, kad se na njima razviju vegetativni organi, mogu
služiti za smirivanje nemirnih zemljišta, na primjer, u bujičnom području te
uz željezničke pruge i putove, jer će manje asimiiata trošiti na prirašćivanje
debla a više na razvitak krošnje i korijena. Visoki prutovi mogu služiti za brže
stvaranje stablašica, tj. za bržu melioraciju degradiranih staništa pretkulturama,
ili kao međukulture ili potkulture u rijetko obraslim sastojinama borova
i dr.


Ostali postupci: priprema reznica i prutova, priprema tla, osnivanje ožilišta i
njega tla, obavljeni su na uobičajen način. Razmak reznica na gredicama bio je
45 X 45 cm, tj. po tri reznice u jednom poprečnom redu gredice, red od reda 45 cm.
Tlo je pripremljeno isto onako kao za proizvodnju sadnica drugih vrsta listača i
četinjača. Jedina razlika bila je da se trebalo češće plijeviti i rahliti i nešto više zalijevati,
pa se to i provelo u rasadniku Pod Badanj.


U crikveničkom rasadniku je od 19 klonova napravljeno i posađeno 1052
reznica i prutova, u opatijskom od 9 klonova imali smo 336 reznica i prutova,
a u karlobaškom rasadniku samo od jednog klona broj reznica iz korijena te
stabalaca korjenjaka bio je oko 50, a i od toga se zbog gotovo posve zanemarene
njege oko 2/3 već do 30. VI posušilo.


6. REZULTATI POKUSA U CRIKVENIČKOM RASADNIKU
Ma da je razvitak vegetativnih organa topola bio u toku prva dva mjeseca
proljeća 1963. veoma polagan, pokazalo se kasnije da je skepticizam bio posve
neopravdan. Postignuti rezultati bili su iznad očekivanja. Potkraj vegetacrjske
dobi, visina nadzemnih organa 1-godišnje crne topole iz reznica bila je prosječno
oko 1,5 m, odnosno od oko 1 m do oko 2,5 m, a korijenove žile duge do
80 cm i pri donjem kraju debele do 1 cm.


Listanje je započelo, s obzirom na veoma različite klonove i različit razmnožni
materijal, od 10. IV do 5. V, dakle u periodu od mjesec dana, najviše
oko 23. IV.