DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 47     <-- 47 -->        PDF

PRVA ISKUSTVA DUBOKE SADNJE TOPOLE NA PIJESCIMA
Ing. ZVONKO LNENICEK


U proljeće 1962. god. osnovano je »Eksperimentalno polje na pesku« na
području Lovno-šumske uprave Tikveš — Baranja.


Po idejnom projektu Zavoda za topole iz Novog Sada osnivanje je izveo
Uzgojni centar »Košutnjak« Lovno-šumskog gospodarstva »Jelen« u ciJju ispitivanja
mogućnosti uzgajanja intenzivnih kultura topola na pješčanim terenima
s dubokom podzemnom vodom.


SUŠTINA PROBLEMA


Velika akcija osnivanja intenzivnih kultura kultivarima topola brzog rasta,
koja se ostvaruje u našoj zemlji već par godina, zahvatila je mnoge tipove
poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Najdulje su ostali izvan pošumljavanja
mlađi aluvijalni nanosi u donjim tokovima naših velikih rijeka. Iako po sadržaju
hranjivih materija uglavnom zadovoljavaju zahtjeve topola, ovi tereni
se pokazuju nepodesni zbog nepovoljnog vodnog režima. Oborinska voda brzo
otiče ne zadržavajući se u dohvatu korijenja. Tako su biljke zavisne najvećim
dijelom o podzemnoj vodi. A podzemna voda je ovisna o vodostaju rijeka uz
koje se prostiru pješčani nanosi. Za vrijeme niskih vodostaja nivo podzemne
vode padne 2—5 m ispod površine terena pa je, s obzirom na malu kapilarnu
provodljivost pijeska i podzemna vlaga nedostupna biljci.


U Italiji na pješčanim nanosima rijeke Po, gdje vladaju slični uslovi kao
na našim aluvijima, postignuti su dobri rezultati sadnjom topola do nivoa podzemnih
voda. Bilo je potrebno potvrditi primjenljivost talijanske metode u našim
uslovima, pa je radi toga i osnovano »Eksperimentalno polje na pesku«.


METOD ISPITIVANJA


Na površini od 2,5 ha izbušene su rupe specijalnim ručnim svrdlom za
trouglu sadnju na razmaku 6,5 X 6,5 m. Za sadnju su upotrebljene sadnice cv.
1-214, P. robuste i CBD starosti 2/3. Prije sadnje sadnicama su odsječeni korijeni
kosim udarcem sjekire radi lakšeg prodiranja u tlo. Radi sveobuhvatnih
ispitivanja, koja trebaju odgovoriti na pitanja o potrebnoj dubini sadnje, najpovoljnijem
kultivaru topola i rentabilnosti đubrenja, ogled je podijeljen na
parcele. Svaka parcela je drugačije tretirana đubrivima ,a topole su sađene na
tri, dva i rubni pojasevi na 0,80 m. Sistem sadnje omogućava obradu podataka
u četiri varijante s tri ponavljanja.


Uslovi sredine odgovaraju tipičnim uslovima na pješčanim nanosima. Profil
tla pokazuje da se na površini nalazi sloj crnice od 20—40 cm, a ispod njega




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 48     <-- 48 -->        PDF

čisti pijesak do dubine od više metara. Vazdušni kapacitet je povoljan a sadržaj
hranjivih materija zadovoljavajući. Nivo podzemne vode je mjeren svakih
\0 dana u sondi postavljenoj na samom terenu i kretao se u godini opažanja
(1962.) kako je prikazano na grafikonu (si. 1). Lako je uočljivo, da je nivo u
kritičnim ljetnim mjesecima pao ispod 1,5 m od površine.


&»«


w v vi vii vm iy w„


O´S


10


1 S


Za


U´5)


. lS ^

SI. 1. SI. 2.


PRVI REZULTATI


Već tokom prve vegetacijske periode bilo je jasno da je sadnja uspjela.
Sadnice su dobro prolistale, list je bio velik i taman. Do jeseni na sadnicama
su se oformile grančice prosječne dužine 50—60 cm. Prosječni visinski prirast
se kretao od 60—85 cm (zavisno od parcela) a debljinski od 8—10 mm.


Uspjeh je bio još očitiji, kada se ogled usporedio s kulturom P. serotine
koja raste na istom terenu već 19 god. Za razliku od vitalnih sadnica ogleda
stabalca P. serotine su kržljavog izgleda, slabog prirasta i malenih krošanja.
Sađene na 40 cm dubine sadnice P. serotine nisu nikada uspjele pružiti žilje
duboko pod zemlju i osigurati si potrebnu podzemnu vlagu.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Podaci o prirastu na raznim parcelama zavisno od dubine sadnje i đubrenja
kroz par godina će pokazati, koji su uvjeti sadnje najpogodniji na aluvijalnim
pijescima u našim uslovima. Međutim, već i sada se može primijetiti da
su sadnice sađene na 0,80 m znatno slabije od istih sadnica duboko sađenih.
To nas je i ponukalo da izvadimo par sadnica plitko i duboko sađenih i usporedimo
razvoj korijena.


Razlika je očigledna. Dok je korijenov sistem duboko sađene sadnice bujan-
i proteže se do 1,5 m u dubinu, korijenje plitko sađene sadnice je oskudno
razvito i to uglavnom u jednom sloju na dubini od 0,80—1,0 m. Veoma je instruktivno
usporediti zoniranje korijenovog sistema duboko sađene sadnice i
kretanje podzemne vode (si. 2).


Odmah se primjećuje da se osim korijenja koje se razvilo u površinskom
sloju i služi uglavnom za crpljenje hrane iz plodnog gornjeg dijela zemljišta,
razvilo i posebno korijenje koje je tako reći »pratilo« nivo podzemne vode u
njegovom opadanju. To korijenje je tanko i gusto s loptastim završecima. Prema
talijanskim iskustvima i proučavanjima takvo korijenje ima skoro isključivo
funkciju opskrbljivanja biljke vodom. Razvito je od 0,85 do 1,5 m dubine,
što odgovara kretanju podzemne vode do konca mjeseca augusta (si. 1). Ispod
1,5 m pa do 1,7 m vide se na sadnici brazgotine — vjerojatno počeci rasta
žilja, koje više nije stiglo, a nije imalo ni potrebe, da se razvije. Ispod 1,7 m
nema nikakvih znakova aktivnosti. Što više, kora je slabije prirasla uz sadnicu
i u pojasu od 1,7 do 2,0 m vide se počeci odumiranja i truleži.


ZAKLJUČAK


c


1. Na pješčanim nanosima s dubokim nivoom podzemne vode moguće je
i u našim uvjetima uzgojiti kulture topola brzog rasta talijanskom metodom
sadnje u duboke jame.
2. Dubina sadnje treba biti dovoljna da dosegne nivo podzemne vode sredinom
augusta. Dublje saditi ne treba, čak je i štetno, jer donji dijelovi sadnice
trunu.
3. Praćenje prirasta i razvoja korijenovog sistema kroz naredne godine dat
će nove podatke o utjecaju različitih kretanja podzemne vode tokom više godina,
a i drugih faktora, na uspijevanje i prirast sadnica.
KORIŠTENA LITERATURA


1. Ing. D. BURA: Plantaže topola s poljoprivrednim međukulturama.
2. Ing. ZUFA LAJOŠ: Iskustva o podizanju topolovih kultura i rasadnika u Italiji i
Sjevernoj Francuskoj.