DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 45 <-- 45 --> PDF |
njona i fjordova u nordijskim zemljama. U posljednje se vrijeme, dapače, i pojedina podmorska obalna područja zaštićuju i proglašuju za nacionalne parkove. Zbog jednostavnijeg sagledavanja ovih pitanja mišljenja smo da nam dovoljno jasnu sliku pružaju nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Tako je npr. u nacionalnom parku Risnjak primarni zadatak i svrha zaštite sačuvati njegove autohtone šume i biljne zajednice u izvornom stanju, jer je zbog tih šuma i takvih prirodnih odnosa ovaj nacionalni park osnovan pa su u njemu svake sječe zabranjene. U nacionalnom parku Plitvička jezera, čije osnovne karakteristike čine jedinstveni jezerski sistem, sedrene barijere i sedrotvorci kao osnovni faktori u stvaranju i održavanju ovog sistema, šume čine važan i presudan elemenat ovog nac. parka u zaštitnom i estetskom pogledu i bez obzira na to što su raniji zahvati u ova područja poremetila prvobitno stanje, te što će i ubuduće biti potrebni određeni uzgojni zahvati radi uspostavljanja prk rodne ravnoteže na užem i širem području nac. parka. Treba naime imati u vidu da su, osim nekih iznimaka na perifernim dijelovima nac. parka, šume Plitvičkih jezera već izgubile karakteristike autohtone iskonske flore, pa smišlje* ni uzgojni, i to prvenstveno sanitarno-zaštitni zahvati ograničenog opsega ne će uzrokovati gubitak naučne, kulturno-prosvjetne i turističko rekreativne vrijednosti ovog nac. parka niti će time biti narušene njegove osnovne prirodne karakteristike. Uređajna osnova, po kojoj bi trebalo provoditi određene uzgojno-zaštitne zahvate treba da već od svojih početaka napusti klasične forme »uređajnih elaborata« koji se izrađuju za ekonomske šume i da oko njene izrade, pored stručnih šumarskih institucija učestvuju i organi zaštite prirode, te zainteresirane naučne ustanove. Nacionalni park Paklenica, naprotiv, zaštićen je prvenstveno zbog bogatstva i raznolikosti geoloških fenomena i karakteristika Krša, a naročito radi veličanstvenih kanjona Velike i Male Paklenice. Autohtone crnoborove i bukove šume u višim dijelovima Paklenice ne čine bitnu komponentu i osnovnu vrijednost ovoga nacionalnog parka iako one znatno povećavaju atraktivnost i njegovu vrijednost. Međutim, ove su šume danas već toliko utjecane i dijelom degradirane da su čak u njima preporučljivi neki uzgojni i zaštitni zahvati. Najzad, zapadni dio otoka Mljeta kao četvrti nacionali park u SR Hrvatskoj predstavlja kraj osobite prirodne ljepote čije osnovne karakteristike čine Veliko i Malo jezero sa zaljevom Soline, koji su nastali laganim poniranjem zapadnog dijela otoka u ranijim geološkim razdobljima, zatim slikoviti otočić na Velikom jezeru sa starim samostanom, te bujne šume alepskog bora koje su ovdje, makar znatno utjecane i devastirane ranijim, sječama i požarima, još uvijek bolje sačuvane nego šume sličnog sastava na području Jadrana pa i Mediterana. Svi nabrojeni elementi pejsaža u svojoj ukupnosti čine ovo područje privlačnim i turistički vrlo interesantnim, pa je zbog toga ovaj dio otoka Mljeta proglašen nacionalnim parkom. U odnosu na strogost i stupanj zaštite ovog nac. parka treba naglasiti da je zaštitni režim u njemu do krajnih mogućnosti ublažen, a osobito u širem području parka. Na najvećem dijelu ovog nac. parka dozvoljeni su odgovarajući sanitarni i uzgojni zahvati kao mjere zaštite i unapređenja ovog rezervata. Tako je poznato da uprava nac. parka u suradnji s republičkim zavodom za zaštitu prirode već nekoliko godina vrši posumljavanje odgovarajućim sadnicama na degradiranim površinama uže |