DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 45     <-- 45 -->        PDF

njona i fjordova u nordijskim zemljama. U posljednje se vrijeme, dapače, i
pojedina podmorska obalna područja zaštićuju i proglašuju za nacionalne parkove.


Zbog jednostavnijeg sagledavanja ovih pitanja mišljenja smo da nam
dovoljno jasnu sliku pružaju nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Tako je npr. u
nacionalnom parku Risnjak primarni zadatak i svrha zaštite sačuvati njegove
autohtone šume i biljne zajednice u izvornom stanju, jer je zbog tih šuma i
takvih prirodnih odnosa ovaj nacionalni park osnovan pa su u njemu svake
sječe zabranjene. U nacionalnom parku Plitvička jezera, čije osnovne karakteristike
čine jedinstveni jezerski sistem, sedrene barijere i sedrotvorci kao
osnovni faktori u stvaranju i održavanju ovog sistema, šume čine važan i presudan
elemenat ovog nac. parka u zaštitnom i estetskom pogledu i bez obzira
na to što su raniji zahvati u ova područja poremetila prvobitno stanje, te što
će i ubuduće biti potrebni određeni uzgojni zahvati radi uspostavljanja prk
rodne ravnoteže na užem i širem području nac. parka. Treba naime imati u
vidu da su, osim nekih iznimaka na perifernim dijelovima nac. parka, šume
Plitvičkih jezera već izgubile karakteristike autohtone iskonske flore, pa smišlje*
ni uzgojni, i to prvenstveno sanitarno-zaštitni zahvati ograničenog opsega
ne će uzrokovati gubitak naučne, kulturno-prosvjetne i turističko rekreativne
vrijednosti ovog nac. parka niti će time biti narušene njegove osnovne prirodne
karakteristike. Uređajna osnova, po kojoj bi trebalo provoditi određene
uzgojno-zaštitne zahvate treba da već od svojih početaka napusti klasične
forme »uređajnih elaborata« koji se izrađuju za ekonomske šume i da oko
njene izrade, pored stručnih šumarskih institucija učestvuju i organi zaštite
prirode, te zainteresirane naučne ustanove.


Nacionalni park Paklenica, naprotiv, zaštićen je prvenstveno zbog bogatstva
i raznolikosti geoloških fenomena i karakteristika Krša, a naročito radi
veličanstvenih kanjona Velike i Male Paklenice. Autohtone crnoborove i bukove
šume u višim dijelovima Paklenice ne čine bitnu komponentu i osnovnu
vrijednost ovoga nacionalnog parka iako one znatno povećavaju atraktivnost
i njegovu vrijednost. Međutim, ove su šume danas već toliko utjecane i dijelom
degradirane da su čak u njima preporučljivi neki uzgojni i zaštitni zahvati.


Najzad, zapadni dio otoka Mljeta kao četvrti nacionali park u SR Hrvatskoj
predstavlja kraj osobite prirodne ljepote čije osnovne karakteristike čine
Veliko i Malo jezero sa zaljevom Soline, koji su nastali laganim poniranjem
zapadnog dijela otoka u ranijim geološkim razdobljima, zatim slikoviti otočić
na Velikom jezeru sa starim samostanom, te bujne šume alepskog bora koje
su ovdje, makar znatno utjecane i devastirane ranijim, sječama i požarima, još
uvijek bolje sačuvane nego šume sličnog sastava na području Jadrana pa i
Mediterana. Svi nabrojeni elementi pejsaža u svojoj ukupnosti čine ovo područje
privlačnim i turistički vrlo interesantnim, pa je zbog toga ovaj dio
otoka Mljeta proglašen nacionalnim parkom. U odnosu na strogost i stupanj
zaštite ovog nac. parka treba naglasiti da je zaštitni režim u njemu do krajnih
mogućnosti ublažen, a osobito u širem području parka. Na najvećem dijelu
ovog nac. parka dozvoljeni su odgovarajući sanitarni i uzgojni zahvati kao
mjere zaštite i unapređenja ovog rezervata. Tako je poznato da uprava nac.
parka u suradnji s republičkim zavodom za zaštitu prirode već nekoliko godina
vrši posumljavanje odgovarajućim sadnicama na degradiranim površinama uže