DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 44     <-- 44 -->        PDF

NACIONALNI PARKOVI — MOGUĆNOST PRIMJENE ZAŠTITNIH
MJERA


Ing. RATKO KEVO


U časopisu »Šumarski list« br. 9/10—1963. publiciran je članak ing. V.
Beltram a pod naslovom »Požar — poseban problem borovih šuma na
Kršu« u kojem se, uz ostalo, navodi da »nesprovođenje najosnovnijih i najhitnijih
uzgojno-zaštitnih mjera, a s tim i ugrožavanje opstanka nacionalnog
parka«, treba pripisati zakonskim propisima o zaštiti odnosno postojećem statusu
i režimu zaštite na zapadnom dijelu otoka Mljeta, koji je proglašen nacionalnim
parkom. U istom članku autor daje netočnu definiciju nacionalnog
parka navodeći da pod tim pojmom »podrazumijevamo zakonom zaštićeno, prirodno
očuvano područje autohtone iskonske flore (npr. prašume koje moramo
i dalje održavati u netaknutom stanju)«.


Iz ove, proizvoljno date definicije nacionalnog parka rezultirali su i zaključci
u spomenutom članku, koji govore o nemogućnosti sprovođenja uzgojnih
i zaštitnih mjera na onom dijelu Mljeta, koji je proglašen nacionalnim
parkom.


Budući da se u posljednje vrijeme sve češće spominju naši nacionalni parkovi,
bilo u vezi s njihovim korištenjem u turističke i rekreativne svrhe, bilo
u vezi s utvrđivanjem smjernica za uređajne osnove i generalne uređajne planove
nacionalnih parkova i izradom, teza za nove propise o njihovom upravljanju,
pojavljuju se u svim tim slučajevima nejasnoće i nepravilna tumačenja
u odnosu na status i režim zaštite u nacionalnim parkovima. Radi toga smatram
za potrebno da o ovim pitanjima pružim neka osnovna razjašenjenja
prvenstveno zbog tačnijeg informiranja čitalaca, i u interesu zaštite i daljnjeg
unapređenja naših nacionalnih parkova.


Prema definiciji usvojenoj od Međunarodne unije za zaštitu prirode
(UICN), koja je uz neke manje dopune prihvaćena i u našem zakonodavstvu i
unesena u svim republičkim zakonima o zaštiti^ prirode, nacionalni parkovi su
»veća prostorno ograničena područja velike prirodne privlačnosti, koja imaju
naročito naučno, kulturno-prosvjetno i društveno značenje, te služe za odmor
i rekreaciju.«


Već,samo ova definicija jasno pokazuje da nacionalni parkovi ne moraju
biti »prirodno očuvana područja autohtone iskonske flore«, a niti je osnovna
svrha nacionalnog parka da svu floru nacionalnog parka sačuva u netaknutom
stanju. Osim toga, kako je poznato, postoje u svijetu i takvi nacionalni parkovi
koji uopće nemaju šuma u pravom smislu riječi, kao što je slučaj s proglašenjem
nekih priobalnih zona u Holandiji za nacionalne parkove ili nekih ka


134




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 45     <-- 45 -->        PDF

njona i fjordova u nordijskim zemljama. U posljednje se vrijeme, dapače, i
pojedina podmorska obalna područja zaštićuju i proglašuju za nacionalne parkove.


Zbog jednostavnijeg sagledavanja ovih pitanja mišljenja smo da nam
dovoljno jasnu sliku pružaju nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Tako je npr. u
nacionalnom parku Risnjak primarni zadatak i svrha zaštite sačuvati njegove
autohtone šume i biljne zajednice u izvornom stanju, jer je zbog tih šuma i
takvih prirodnih odnosa ovaj nacionalni park osnovan pa su u njemu svake
sječe zabranjene. U nacionalnom parku Plitvička jezera, čije osnovne karakteristike
čine jedinstveni jezerski sistem, sedrene barijere i sedrotvorci kao
osnovni faktori u stvaranju i održavanju ovog sistema, šume čine važan i presudan
elemenat ovog nac. parka u zaštitnom i estetskom pogledu i bez obzira
na to što su raniji zahvati u ova područja poremetila prvobitno stanje, te što
će i ubuduće biti potrebni određeni uzgojni zahvati radi uspostavljanja prk
rodne ravnoteže na užem i širem području nac. parka. Treba naime imati u
vidu da su, osim nekih iznimaka na perifernim dijelovima nac. parka, šume
Plitvičkih jezera već izgubile karakteristike autohtone iskonske flore, pa smišlje*
ni uzgojni, i to prvenstveno sanitarno-zaštitni zahvati ograničenog opsega
ne će uzrokovati gubitak naučne, kulturno-prosvjetne i turističko rekreativne
vrijednosti ovog nac. parka niti će time biti narušene njegove osnovne prirodne
karakteristike. Uređajna osnova, po kojoj bi trebalo provoditi određene
uzgojno-zaštitne zahvate treba da već od svojih početaka napusti klasične
forme »uređajnih elaborata« koji se izrađuju za ekonomske šume i da oko
njene izrade, pored stručnih šumarskih institucija učestvuju i organi zaštite
prirode, te zainteresirane naučne ustanove.


Nacionalni park Paklenica, naprotiv, zaštićen je prvenstveno zbog bogatstva
i raznolikosti geoloških fenomena i karakteristika Krša, a naročito radi
veličanstvenih kanjona Velike i Male Paklenice. Autohtone crnoborove i bukove
šume u višim dijelovima Paklenice ne čine bitnu komponentu i osnovnu
vrijednost ovoga nacionalnog parka iako one znatno povećavaju atraktivnost
i njegovu vrijednost. Međutim, ove su šume danas već toliko utjecane i dijelom
degradirane da su čak u njima preporučljivi neki uzgojni i zaštitni zahvati.


Najzad, zapadni dio otoka Mljeta kao četvrti nacionali park u SR Hrvatskoj
predstavlja kraj osobite prirodne ljepote čije osnovne karakteristike čine
Veliko i Malo jezero sa zaljevom Soline, koji su nastali laganim poniranjem
zapadnog dijela otoka u ranijim geološkim razdobljima, zatim slikoviti otočić
na Velikom jezeru sa starim samostanom, te bujne šume alepskog bora koje
su ovdje, makar znatno utjecane i devastirane ranijim, sječama i požarima, još
uvijek bolje sačuvane nego šume sličnog sastava na području Jadrana pa i
Mediterana. Svi nabrojeni elementi pejsaža u svojoj ukupnosti čine ovo područje
privlačnim i turistički vrlo interesantnim, pa je zbog toga ovaj dio
otoka Mljeta proglašen nacionalnim parkom. U odnosu na strogost i stupanj
zaštite ovog nac. parka treba naglasiti da je zaštitni režim u njemu do krajnih
mogućnosti ublažen, a osobito u širem području parka. Na najvećem dijelu
ovog nac. parka dozvoljeni su odgovarajući sanitarni i uzgojni zahvati kao
mjere zaštite i unapređenja ovog rezervata. Tako je poznato da uprava nac.
parka u suradnji s republičkim zavodom za zaštitu prirode već nekoliko godina
vrši posumljavanje odgovarajućim sadnicama na degradiranim površinama uže




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 46     <-- 46 -->        PDF

zone nacionalnog parka oko Velikog jezera i zaljeva Soline, a osobito na onim
lokalitetima koji su pred par godina opustošeni izgradnjom kružne ceste. Neriješeno
pitanje finansiranja ovog nacionalnog parka uzrokom je da se ovdje ne
mogu u punoj mjeri poduzimati i druge potrebne uzgojne mjere i zahvati, i da
se zacrtani liberalniji režim zaštite ne može u cjelini provoditi, što u prvom
redu ide na štetu zaštite i unapređenja ovog nac. parka. Poseban problem za
ovo područje predstavlja naslijeđeno korištenje borovih šuma smolarenjem,
koje je u svakom slučaju nespojivo s principima zaštite i šumske estetike, a
naročito je za osudu kada se provodi u nacionalnom parku, pa i na pojedinim
stablima privatnog vlasništva koja se nalaze na užem području nac. parka.


Protupožarne mjere u ovom nac. parku jedne su od osnovnih briga i zadataka
uprave parka koje su dosada sprovađane s dosta uspjeha. Dok su brojni
šumski požari u toku 1962. god. uništili na hiljade hektara vrijednih borovih i
drugih šuma uzduž jadranske obale i na otocima, na Mljetu se nije pojavio nijedan
ozbiljniji požar, jer je svaka njegova pojava na vrijeme lokalizirana.


Uzgojno zaštitni zahvati i čišćenja u borovim šumama kao preventivna
mjera zaštite može se razumno i po specijalno izrađenoj osnovi provoditi i na
ovom području, jer zakonski propisi to ne sprečavaju, pa otpadaju prigovori
da se ovo područje, koje sadrži sve karakteristike potrebne za nacionalni park
kao najvišu prirodnu kategoriju, svrsta po vrijednosti u nižu kategoriju odnosno
u park-šumu, kao što to predlaže autor citiranog članka.