DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 44 <-- 44 --> PDF |
NACIONALNI PARKOVI — MOGUĆNOST PRIMJENE ZAŠTITNIH MJERA Ing. RATKO KEVO U časopisu »Šumarski list« br. 9/10—1963. publiciran je članak ing. V. Beltram a pod naslovom »Požar — poseban problem borovih šuma na Kršu« u kojem se, uz ostalo, navodi da »nesprovođenje najosnovnijih i najhitnijih uzgojno-zaštitnih mjera, a s tim i ugrožavanje opstanka nacionalnog parka«, treba pripisati zakonskim propisima o zaštiti odnosno postojećem statusu i režimu zaštite na zapadnom dijelu otoka Mljeta, koji je proglašen nacionalnim parkom. U istom članku autor daje netočnu definiciju nacionalnog parka navodeći da pod tim pojmom »podrazumijevamo zakonom zaštićeno, prirodno očuvano područje autohtone iskonske flore (npr. prašume koje moramo i dalje održavati u netaknutom stanju)«. Iz ove, proizvoljno date definicije nacionalnog parka rezultirali su i zaključci u spomenutom članku, koji govore o nemogućnosti sprovođenja uzgojnih i zaštitnih mjera na onom dijelu Mljeta, koji je proglašen nacionalnim parkom. Budući da se u posljednje vrijeme sve češće spominju naši nacionalni parkovi, bilo u vezi s njihovim korištenjem u turističke i rekreativne svrhe, bilo u vezi s utvrđivanjem smjernica za uređajne osnove i generalne uređajne planove nacionalnih parkova i izradom, teza za nove propise o njihovom upravljanju, pojavljuju se u svim tim slučajevima nejasnoće i nepravilna tumačenja u odnosu na status i režim zaštite u nacionalnim parkovima. Radi toga smatram za potrebno da o ovim pitanjima pružim neka osnovna razjašenjenja prvenstveno zbog tačnijeg informiranja čitalaca, i u interesu zaštite i daljnjeg unapređenja naših nacionalnih parkova. Prema definiciji usvojenoj od Međunarodne unije za zaštitu prirode (UICN), koja je uz neke manje dopune prihvaćena i u našem zakonodavstvu i unesena u svim republičkim zakonima o zaštiti^ prirode, nacionalni parkovi su »veća prostorno ograničena područja velike prirodne privlačnosti, koja imaju naročito naučno, kulturno-prosvjetno i društveno značenje, te služe za odmor i rekreaciju.« Već,samo ova definicija jasno pokazuje da nacionalni parkovi ne moraju biti »prirodno očuvana područja autohtone iskonske flore«, a niti je osnovna svrha nacionalnog parka da svu floru nacionalnog parka sačuva u netaknutom stanju. Osim toga, kako je poznato, postoje u svijetu i takvi nacionalni parkovi koji uopće nemaju šuma u pravom smislu riječi, kao što je slučaj s proglašenjem nekih priobalnih zona u Holandiji za nacionalne parkove ili nekih ka 134 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 45 <-- 45 --> PDF |
njona i fjordova u nordijskim zemljama. U posljednje se vrijeme, dapače, i pojedina podmorska obalna područja zaštićuju i proglašuju za nacionalne parkove. Zbog jednostavnijeg sagledavanja ovih pitanja mišljenja smo da nam dovoljno jasnu sliku pružaju nacionalni parkovi u Hrvatskoj. Tako je npr. u nacionalnom parku Risnjak primarni zadatak i svrha zaštite sačuvati njegove autohtone šume i biljne zajednice u izvornom stanju, jer je zbog tih šuma i takvih prirodnih odnosa ovaj nacionalni park osnovan pa su u njemu svake sječe zabranjene. U nacionalnom parku Plitvička jezera, čije osnovne karakteristike čine jedinstveni jezerski sistem, sedrene barijere i sedrotvorci kao osnovni faktori u stvaranju i održavanju ovog sistema, šume čine važan i presudan elemenat ovog nac. parka u zaštitnom i estetskom pogledu i bez obzira na to što su raniji zahvati u ova područja poremetila prvobitno stanje, te što će i ubuduće biti potrebni određeni uzgojni zahvati radi uspostavljanja prk rodne ravnoteže na užem i širem području nac. parka. Treba naime imati u vidu da su, osim nekih iznimaka na perifernim dijelovima nac. parka, šume Plitvičkih jezera već izgubile karakteristike autohtone iskonske flore, pa smišlje* ni uzgojni, i to prvenstveno sanitarno-zaštitni zahvati ograničenog opsega ne će uzrokovati gubitak naučne, kulturno-prosvjetne i turističko rekreativne vrijednosti ovog nac. parka niti će time biti narušene njegove osnovne prirodne karakteristike. Uređajna osnova, po kojoj bi trebalo provoditi određene uzgojno-zaštitne zahvate treba da već od svojih početaka napusti klasične forme »uređajnih elaborata« koji se izrađuju za ekonomske šume i da oko njene izrade, pored stručnih šumarskih institucija učestvuju i organi zaštite prirode, te zainteresirane naučne ustanove. Nacionalni park Paklenica, naprotiv, zaštićen je prvenstveno zbog bogatstva i raznolikosti geoloških fenomena i karakteristika Krša, a naročito radi veličanstvenih kanjona Velike i Male Paklenice. Autohtone crnoborove i bukove šume u višim dijelovima Paklenice ne čine bitnu komponentu i osnovnu vrijednost ovoga nacionalnog parka iako one znatno povećavaju atraktivnost i njegovu vrijednost. Međutim, ove su šume danas već toliko utjecane i dijelom degradirane da su čak u njima preporučljivi neki uzgojni i zaštitni zahvati. Najzad, zapadni dio otoka Mljeta kao četvrti nacionali park u SR Hrvatskoj predstavlja kraj osobite prirodne ljepote čije osnovne karakteristike čine Veliko i Malo jezero sa zaljevom Soline, koji su nastali laganim poniranjem zapadnog dijela otoka u ranijim geološkim razdobljima, zatim slikoviti otočić na Velikom jezeru sa starim samostanom, te bujne šume alepskog bora koje su ovdje, makar znatno utjecane i devastirane ranijim, sječama i požarima, još uvijek bolje sačuvane nego šume sličnog sastava na području Jadrana pa i Mediterana. Svi nabrojeni elementi pejsaža u svojoj ukupnosti čine ovo područje privlačnim i turistički vrlo interesantnim, pa je zbog toga ovaj dio otoka Mljeta proglašen nacionalnim parkom. U odnosu na strogost i stupanj zaštite ovog nac. parka treba naglasiti da je zaštitni režim u njemu do krajnih mogućnosti ublažen, a osobito u širem području parka. Na najvećem dijelu ovog nac. parka dozvoljeni su odgovarajući sanitarni i uzgojni zahvati kao mjere zaštite i unapređenja ovog rezervata. Tako je poznato da uprava nac. parka u suradnji s republičkim zavodom za zaštitu prirode već nekoliko godina vrši posumljavanje odgovarajućim sadnicama na degradiranim površinama uže |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 46 <-- 46 --> PDF |
zone nacionalnog parka oko Velikog jezera i zaljeva Soline, a osobito na onim lokalitetima koji su pred par godina opustošeni izgradnjom kružne ceste. Neriješeno pitanje finansiranja ovog nacionalnog parka uzrokom je da se ovdje ne mogu u punoj mjeri poduzimati i druge potrebne uzgojne mjere i zahvati, i da se zacrtani liberalniji režim zaštite ne može u cjelini provoditi, što u prvom redu ide na štetu zaštite i unapređenja ovog nac. parka. Poseban problem za ovo područje predstavlja naslijeđeno korištenje borovih šuma smolarenjem, koje je u svakom slučaju nespojivo s principima zaštite i šumske estetike, a naročito je za osudu kada se provodi u nacionalnom parku, pa i na pojedinim stablima privatnog vlasništva koja se nalaze na užem području nac. parka. Protupožarne mjere u ovom nac. parku jedne su od osnovnih briga i zadataka uprave parka koje su dosada sprovađane s dosta uspjeha. Dok su brojni šumski požari u toku 1962. god. uništili na hiljade hektara vrijednih borovih i drugih šuma uzduž jadranske obale i na otocima, na Mljetu se nije pojavio nijedan ozbiljniji požar, jer je svaka njegova pojava na vrijeme lokalizirana. Uzgojno zaštitni zahvati i čišćenja u borovim šumama kao preventivna mjera zaštite može se razumno i po specijalno izrađenoj osnovi provoditi i na ovom području, jer zakonski propisi to ne sprečavaju, pa otpadaju prigovori da se ovo područje, koje sadrži sve karakteristike potrebne za nacionalni park kao najvišu prirodnu kategoriju, svrsta po vrijednosti u nižu kategoriju odnosno u park-šumu, kao što to predlaže autor citiranog članka. |