DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 44 <-- 44 --> PDF |
NACIONALNI PARKOVI — MOGUĆNOST PRIMJENE ZAŠTITNIH MJERA Ing. RATKO KEVO U časopisu »Šumarski list« br. 9/10—1963. publiciran je članak ing. V. Beltram a pod naslovom »Požar — poseban problem borovih šuma na Kršu« u kojem se, uz ostalo, navodi da »nesprovođenje najosnovnijih i najhitnijih uzgojno-zaštitnih mjera, a s tim i ugrožavanje opstanka nacionalnog parka«, treba pripisati zakonskim propisima o zaštiti odnosno postojećem statusu i režimu zaštite na zapadnom dijelu otoka Mljeta, koji je proglašen nacionalnim parkom. U istom članku autor daje netočnu definiciju nacionalnog parka navodeći da pod tim pojmom »podrazumijevamo zakonom zaštićeno, prirodno očuvano područje autohtone iskonske flore (npr. prašume koje moramo i dalje održavati u netaknutom stanju)«. Iz ove, proizvoljno date definicije nacionalnog parka rezultirali su i zaključci u spomenutom članku, koji govore o nemogućnosti sprovođenja uzgojnih i zaštitnih mjera na onom dijelu Mljeta, koji je proglašen nacionalnim parkom. Budući da se u posljednje vrijeme sve češće spominju naši nacionalni parkovi, bilo u vezi s njihovim korištenjem u turističke i rekreativne svrhe, bilo u vezi s utvrđivanjem smjernica za uređajne osnove i generalne uređajne planove nacionalnih parkova i izradom, teza za nove propise o njihovom upravljanju, pojavljuju se u svim tim slučajevima nejasnoće i nepravilna tumačenja u odnosu na status i režim zaštite u nacionalnim parkovima. Radi toga smatram za potrebno da o ovim pitanjima pružim neka osnovna razjašenjenja prvenstveno zbog tačnijeg informiranja čitalaca, i u interesu zaštite i daljnjeg unapređenja naših nacionalnih parkova. Prema definiciji usvojenoj od Međunarodne unije za zaštitu prirode (UICN), koja je uz neke manje dopune prihvaćena i u našem zakonodavstvu i unesena u svim republičkim zakonima o zaštiti^ prirode, nacionalni parkovi su »veća prostorno ograničena područja velike prirodne privlačnosti, koja imaju naročito naučno, kulturno-prosvjetno i društveno značenje, te služe za odmor i rekreaciju.« Već,samo ova definicija jasno pokazuje da nacionalni parkovi ne moraju biti »prirodno očuvana područja autohtone iskonske flore«, a niti je osnovna svrha nacionalnog parka da svu floru nacionalnog parka sačuva u netaknutom stanju. Osim toga, kako je poznato, postoje u svijetu i takvi nacionalni parkovi koji uopće nemaju šuma u pravom smislu riječi, kao što je slučaj s proglašenjem nekih priobalnih zona u Holandiji za nacionalne parkove ili nekih ka 134 |