DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Na istok dalje bosanska nalazišta povezuju se sa srbijanskim (šumadijskim
i sandžačkim). O njima govore vrlo brojni ^odaci koje nalazimo u radovima
botaničara, dendrologa i fitocenoioga koji intenzivno proučavaju ove predjele.3


SLADUN U HERCEGOVINI


Pojedina nalazišta hrasta sladuna u submetiranskom području zapadnog
dijela Balkanskog poluotoka poznata su nam iz literature već odavno. Tako
npr., već botaničar G. Beck Mannagetta (1907.) navodi da ova vrsta u
Bosni i Hercegovini »tvori šume s drugim hrastovima zajedno, mjestimice, od
ravnice do u više brdske krajeve.« U Hercegovini ona je šire rasprostranjena
u dolini oko rijeke Neretve između Rame i Mostara, u okolici Ljubinja, a posebno
još i u poznatoj šumi Dubravi kod Stoca. I botaničar J. Bornmülle r
(1885.) navodi sladun sa ostalim vrstama hrastova u šumi Dubravi, a botaničar


K. Mal y (1928.) nalazi ga i mnogo sjevernije »kod Ostrožca, Mrakova, na
Bokševici, kod utoka riječice Ljute kod Konjica i blizu Zabrđa.« D. Hir e
(1908.) bilježi da hrast sladun raste i »u Gradinićima na tamošnjem groblju i
oko Širokog brijega kod Mostara«, gdje ga je našao A. P i c h 1 e r.
(Orig.)


Posljednjih godina utvrdili smo i mi veći broj nalazišta sladuna u Hercegovini,
i to ne samo na usko ograničenom prostoru ili u ograničenom broju
primjeraka, kako bi to možda proizilazilo iz nekih naprijed navedenih podataka
botaničara, nego u prostranim sastojinama i u vrlo širokoj oblasti oko
rijeke Neretve, počev od šire okolice Konjica, na sjeveru, pa sve do Čapljine
i Počitelja, na jugu. Isto tako, našli smo ga uz Neretvine pritoke Neretvicu,


3 U ovom referatu postavili smo težište na pitanje zapadne granice u rasprostranjenosti-
(areala) hrasta sladuna u našim predjelima, pa se ne upuštamo
u razmatranje njegova rasprostranjenja u Srbiji, na Kosmetu i Makedoniji, odakle
imamo na raspolaganju veliki broj podataka koje smo dobili od drugova B. Jova n
o v i ć - a, M. G a j i ć - a (za Srbiju), H. EM-a i T. Nikolovskog (za Makedoniju),
kao ni u razmatranje njegove rasprostranjenosti u Rumuniji, Bugarskoj,
Albaniji, Grčkoj, Turskoj i južnoj Italiji, odakle imamo na raspolaganju velik broj
podataka literature, a i pismena saopštenja tamošnjih dendrologa i botaničara.


113


I