DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
SJEVEROZAPADNA GRANICA DANAŠNJE RASPROSTRANJENOSTI HRAStTA SLADUNA (Quercus conferta Kit.) Prof, dr P. FUKAREK Proučavajući literaturu i prikupljajući materijal za temeljitije upoznavanje svojstava hrastova koji rastu u Bosni i Hercegovini i susjednim predjelima, naišli smo na vanredno interesantne podatke o hrastu sladunu (ili hrastu rudelju — kako ga zovu u Hercegovini) pa smo njega uzeli kao prvu vrstu kojoj smo detaljnije proučili geografsku rasprostranjenost i raspone taksonomske i ekološke varijabilnosti. Iz literature smo mogli utvrditi da je rasprostranjenost hrasta sladuna, a uz to i širina raspona pojedinih formi i varijeteta osobito dobro proučena za područje Rumunije (C. C. G e o r g e s c u i dr., 1943.), Bugarske (B. S t e f an o v, 1943.) i južne Italije (F. C a 1 đ a r t, 1935.), dok za ostale predjele, naročito za predjele Slavonije, Bosne, Hercegovine i Dalmacije imamo prilično obilje podataka, ali ovi podaci najčešće nisu potpnuo provjereni niti sistematski sređeni. Zbog toga smo ovom prilikom uzeli da razmatramo ono pitanje koje do sada u dendrološkoj literaturi nije bilo dovoljno jasno utvrđeno, a to je pitanje sjeverozapadne granice (recentne) rasprostranjenosti.1 U botaničkoj i šumarskoj literaturi hrast sladun označuje se vrlo različitim nazivima. U raznim djelima nalazimo ga navedenog uglavnom sa tri različita naziva, najčešće kao Q. conferta Kitaibe l (1814.), ali i u novije vrijeme kao Q. frainetto Tenor e (1813.), odnosno katkad i kao Q. hungarica Huben y (1830.). Osim toga, u starijoj i novijoj literaturi uz njega se pripisuju brojni sinonimi: Q. appenina Lamk.; Q. strigosa Wierzb.; Q. toza var. rumelica G r i s e b. (i var. apennina Griseb.); Q. aesculus H e u f f e 1; Q. pyrenaica K. Koch; Q. rumelica Griseb.; Q. spectabilis Kit.; Q. slavonica Borb.; Q. byzantina Borb.; Q. Tozza ssp. conferta Maire et Petitmengin i drugi. O tome, kao i o nizu drugih pitanja savremene dendrološke terminologije pripremili smo jedan poseban referat, pa se ovdje nećemo upuštati u razmatranje naučnih prioriteta pojedinih naziva. SLADUN U SLAVONIJI Interesantno je i to da je sladun kao posebna vrsta hrastova na Balkanskom poluotoku prvi put otkriven na padinama slavonskih planina Krndije i 1 Kao što je poznato, sladun sa svojim arealom rasprostranjenosti prelazi na zapadu i na Apeninsko poluostrvo, gdje se u Apuliji — na poluotoku Garganu i u Kalabriji — nalaze lokaliteti sa kojih su njegovi primjerci poslužili botaničaru P, Tenore-u kao podloga za naučni opis. Stariji podaci (Wenzig, 1886.) govore o njegovim nalazištima i na otoku Sardiniji. 109 |