DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 43     <-- 43 -->        PDF

vlaga popela iznad prosjeka, dok u profilu sonde II i III nije ovo povećanje, odnosno
priliv niti došao do izražaja, jer se je voda isparila uslijed nemogućnosti
bržeg prodiranja u tlo. Na desnoj strani i kod sonde I lijeve strane, rahla zemlja
je bila u mogućnosti da brže apsorbira veću količinu oborinske vode i da ;e dulje
zadrži. Oborinska voda prodire lakše, brže i ravnomjernije kroz pukotine
nastale djelovanjem eksploziva ne samo u vertikalnom, nego i horizontalnom
smjeru oko sadnice.


Brže prodiranje vode u rahlom tlu pripisuje se i većem postojanju kišnih
glisti, koje se opet radije zadržavaju u rahlom i vlažnom, nego li u zbitom i suhom
tlu. Njihovim kanalićima oborinska voda brže dopire u niže slojeve zemlje,
gdje se talože i gdje je upravo neophodno potrebna za život sadnice. Za slučaj
prekomjerne vode primijećeno je pojačano djelovanje kišnih glisti, koje u tom
slučaju novim kanalićima dovode u dubinu neophodno potreban zrak. Optimum
vlage i zraka najvažniji su preduslov za brzo i uspješno rastenje podzemnog i
nadzemnog dijela sadnice.


S obzirom, da je voda transporter hrane u drveću, onda se manjak njen pripisuje
i slabijem prirastu u najpovoljnijem vremenskom periodu — u srpnju
i kolovozu, kada inače ima najviše svjetla i topline. U to vrijeme sadnica, kojoj
nedostaje dovoljna vlaga, samo vegetira, a u pomanjkanju vlage dolazi do odumiranja.


Pukotinama nastalim eksplozijom lakše prodiru i niti korijenja, što nije
slučaj kod jame sa tvrdim i teško probojnim rubom, bilo da je iskopana lopatom
ili mehaniziranim svrdlom.


Sto znače pukotine i šupljine u tlu za korijen, uvjerio sam se prilikom uzgajanja
korijenja valerijane (Valer. ofic.), koja se odlikuje bogatim korjenovim
sistemom. Ovo korijenje se u rahlom tlu širi ravnomjerno na sve strane. Međutim,
ako je korijenje naišlo na oveću tvrdu grudu, ono je obrašćuje poput kamena.
Na mnogim korjenčićima prilikom vađenja mogu se vidjeti košuljice od
slame i šupljih stabljika trava zakopanih u zemlju, kroz koju šupljinu korjenčići
lakše prodiru nego li kroz zemlju.


Ako smo upotrebom eksploziva uspjeli razrahliti okolno zemljište i povećati
kapacitet na zrak i vodu, onda se prednosti takovog načina otvaranja jama
za sadnju sadnica ne mogu uspoređivati sa kopanom jamom samo na osnovu
usporedbe momentane cijene koštanja, kao što smo to činili ranije ili kao što je
još uvijek radimo danas.


Ukoliko smo saglasni sa potrebom i prednostima dublje razrahljenog tla
za savremeni uzgoj drveća, u prvom redu euroameričkih topola, radi povećanja
kapaciteta za zrak i vodu i radi lakšeg prodiranja korjenovog sistema kroz tlo
u potrazi za hranivima u tlu, onda bi se moglo reći, da je jedino eksploziv u
stanju da udovolji potrebi temeljitog razrahljivanja tla. Prednosti eksploziva
došle bi najviše do izražaja ukoliko se radi o terenima nepovoljne strukure tla za
savremeni uzgoj drveća brzog rasta. Primjena teške i još uvijek skupe mehanizacije
na takovim terenima nije dovoljno efikasna. Najveće dubine rigolanjaiznose 60—80 cm. Na svježim i rahlim aluvijalnim tlima izgleda, da je i ova dubina
dovoljna, da se ne kaže suvišna. Međutim, upravo na teškim i nepovoljnim
tlima, gdje je popravljanje i izmjena strukure najpotrebnija, koristi od učinka
mehanizacije samo na horizontu do 80 crn su nedovoljne . Koristi se odražavaju
tako dugo, dok se žilje nalazi u rahlom horizontu. Drugim riječima, dubina obra