DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠU MARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 88 SIJEČANJ—VELJAČA GODINA 1964.


SMJERNICE O ESTETSKOM I REKREATIVNOM
UREĐENJU ŠUMA MEDVEDNICE


Prof. dr DUŠAN KLEPAC


Sume i šumsko zemljište pružaju danas višestruku korist.
Jedna šuma može imati glavni cilj proizvodnju drva za preradu, no ta
šuma može istovremeno služiti za rekreaciju, za zaštitu vode i vodotoka, za pašu
stoke, divljači itd. Druga šuma može služiti manje za proizvodnju drva ali više
za rekreaciju ili za zaštitu voda, komunikacija, naselja i si. Danas postoji bezbroj
kombinacija korišćenja šumskog zemljišta. No krivo bi bilö tražiti da se
višestruko korišćenje postigne uvijek na svakom hektaru šume, kao što bi bilo
pogrešno svakom korišćenju dodijeliti jednaki dio šume. Šumar treba da šumsko
zemljište istovremeno svestrano iskoristi za proizvodnju drva, za rekreaciju,
za zaštitu voda, za lovstvo, za stočarstvo i ostale svrhe. Njegova je dužnost da
izgladi konflikte, koji se pojavljuju između različitih ciljeva gospodarenja, da
ih tretira kompleksno i da tako postigne najveću korist, koju šuma svojim direktnim
i indirektnim beneficijama pruža čovjeku.
To je bila parola na zadnjem Svjetskom kongresu >u Seattlu (SAD) 1960.
godine, gdje se na svakom koraku vidio simbol mnogostrukih koristi, koje šuma
pruža čovjeku — drvo, rekreacija, voda, lov i paša.
Tako i šume Medvednice ne služe samo za produkciju drvnih sortimenata
nego ih istovremeno građani grada Zagreba i ostalrTjudi koriste za svoju rekreaciju;
pored toga te šume zaštićuju grad u sanitarno-higijenskom pogledu .


— to su »pluća grada Zagreba«; one povoljno utječu na klimu i na režim voda
i vodotoka; sprečavaju bujice i erozije; u njima životinje, divljač i ptice nalaze
svoje sklonište i svoju hranu — jednom riječju šume Medvednice su dekor grada
Zagreba, koji istovremeno pruža višestruke koristi počevši od drva, paše i lova
do´ zaštitnih i rekreativnih funkcija, koje te šume imaju. Zato valja sve te
koristi koje nam šume Medvednice pružaju kompleksno tretirati, iako pojedine
koristi nisu uvijek u svakom dijelu Medvednice jednako vrijedne. U šumama
Zagrebačke gore ne bi bilo ispravno ograničiti se samo na gospodarenje u cilju
postizavanja što većeg prihoda od drva; isto bi tako bilo nepravilno potpuno
zanemariti prihode od drva i isključivo se ograničiti na rekreativnu i estetsku
ulogu tih šuma. U ovom ćemo referatu doduše obraditi smjernice za estetsko
uređivanje šuma, ali to ne znači da pritom treba potpuno isključiti principe
šumskog gospodarstva nego naprotiv treba naći najpovoljnije rješenje, koje će
zadovoljiti sve zainteresirane i koje će biti najkorisnije sa gledišta cijele zajednice.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Razlozi koji govore za to da se estetskom i rekreativnom uređivanju šuma
u Medvednici posveti danas veća pažnja sve su jači i jači:



gradsko stanovništvo se stalno povećava;

dohodak po stanovniku u gradu Zagrebu je u stalnom porastu tako da
građani odvajaju jedan dio sredstava za rekreacijske svrhe;

produktivnost iz dana u dan raste pa ostaje slobodnog vremena za
rekreaciju;
SI. 1. Bukova šuma
koja ima rekreativno
i gospodarsko značenje


na Medvednici It: (Orig.)


;>´´
:


::



motorizacija, mehanizacija i razvoj saobraćajnih sredstava približio je
gradskog čovjeka Medvednici (žičara!);

nagomilavanje gradskog stanovništva, prenapučenost, industrijska djelatnost,
stambena kriza itd. tjeraju gradskog čovjeka u šumu.
Ako se ima to pred očima, onda se nameće potreba da se pri sastavu ureda
jnog elaborata za šume Medvednice uzmu u obzir estetski i rekreacijski momenti.
U stvari uređivanje šuma sastoji se u tome da se zadovolje potrebe




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 5     <-- 5 -->        PDF

društva. A te potrebe u Zagrebačkoj gori ne odnose se samo na drvo nego i
na rekreaciju i ostale momente. Zato ćemo u najkraćim crtama opisati smjernice
o estetskom i rekreativnom uređivanju šuma. Mnogo je lakše i jeftinije
postojeću prirodnu, lijepu i zdravu šumu u Medvednici osposobiti za rekreaciju
radnih ljudi našeg grada nego osnivati umjetne parkove. U tom pogledu grad
Zagreb ima veliku prednost, jer šume Medvednice imaju sve preduvjete da
se — kao budući rekreacijski objekt — takmiče s najljepšim parkovima na svijetu
kao što su Prater u Beču, Tivoli u Kopenhagenu, Bulonjska šuma u
Parizu itd.


Općenite smjernice o estetskom i rekreativnom
uređivanju šuma


U šumama gdje se ističe estetski i rekreativni cilj šumar treba da svoju
djelatnost prilagodi tome cilju, pa će biti slučajeva kad će se morati odreći
svojih stručnih pogleda da bi zadovoljio javnost. Ali se zato ipak ne bi morao
sukobiti s osnovnim principima svoje struke. U takvim će prilikama on nastojati
da uskladi uređivanje šuma i estetiku. Kod toga treba da ima pred očima
osnovna pravila estetskog uređivanja šuma.


Prvo — Provoditi takvu sječu koja neće mnogo modificirat
i pejsaž . Iskustvo pokazuje, da sve reklamacije protiv šumarskih
radova potječu odatle, što je šumar svojom intervencijom narušio pejsaž na
koji su se ljudi naučili pa ga vole. Treba izbjegavati velike sječe u onim šumama,
koje su vezane uz simpatije ljudi već dulje vrijeme. Sječa mora biti
zimi a izvoz valja obaviti neopaženo, prije ljetne sezone, tako da šetači ne primijete
balvane, složajeve drva, otpatke i si.


Drugo — Najbolji je način gospodarenja s estetskog
gledišta onaj koji u šumi osigurava najširu distribuciju
svijetla . Odviše gusta šuma koja ne propušta nijedan trak svjetlosti pobuđuje
tugu. Ono što šetač u šumi traži, često i nesvjesno, to su svjetlosni traci,
koji očaravaju jednostavnog turistu i umjetnika.


Treće — Najbolji način gospodarenja s estetskog gledišta
je onaj koji osigurava najbolju smjesu različitih
vrst a drveća . Različite debljine i različite vrste drveća pobuđuju kod šetača
interes, one ga razonođuju i zabavljaju.


Imajući pred očima ta tri osnovna pravila o estetskom uređivanju šuma,
vidimo da se ona mogu najbolje zadovoljiti kod prebornog oblika gospodarenja.


Sve u svemu, šumar mora gdjekad pristati na gospodarske žrtve. On će
morati u izvjesnim prilikama odrediti da iskorišćavanje šuma bude neupadljivo;
on će se morati odreći izvjesnih oblika i načina gospodarenja, koji su vezani
uz suviše jake intenzitete sječe te bi mogli uzbuditi javno mišljenje; morat će
gdjekad sačuvati stara stabla, koja pružaju slikovitost, jer se nalaze uz putove
pa su na dohvatu pogleda, ma da bi ih trebalo posjeći iz šumsko-uzgojnih
razloga.


Dakako, da je nemoguće u formi pravila obuhvatiti sve slučajeve estetskog
uređivanja šuma, jer svaku šumu treba posebno tretirati. Kao primjer spomenut
ćemo šurne na Medvednici, koje su u svom centralnom dijelu sa šumarskog
gledišta najljepše i najvrednije. Pa ipak svi građani ne dijele to mišljenje; Oni
više vole šume oko »Rauchove lugarnice«, jer im se odanle — zahvaljujući




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 6     <-- 6 -->        PDF

proplancima i livadama — pruža divan pogled na Hrvatsko Zagorje i jer ondje
imaju dovoljno sunca i sjene za odmor i rekreaciju. U centralnom dijelu Medvednice
oko Tomislavovog doma ili oko lugarnice nema dovoljno proplanaka
i livada; nema pogleda ni vidika; jednom riječju nema takvih mjesta gdje bi
se čovjek mogao odmoriti, sunčati i uživati kao na livadama oko »Rauchove
lugarnice«. Zato bi bilo potrebno na izabranim mjestima posjeći do gola po
koji hektar šume u estetske i rekreacijske svrhe. Jasno je, da bi pritom trebalo
voditi računa o mogućnostima vjetroloma i izvala, pa bi takva mjesta trebala
biti zaštićena od vjetrova.


Zato pozdravljam inicijativu Šumskog gospodarstva u Zagrebu, koje je
putem svoje Šumarije započelo djelovati u tom smjeru. Kao pozitivni primjer
spominjem rekreacijske objekte u neposrednoj blizini pristaništa žičare na Sljemenu,
gdje je Šumarija posjekla određene šumske parcele i tako stvorila prikladne
prostore gdje će se moći građani odmarati i uživati. Naročito su korisne
tamošnje novoosnovane staze s klupama, koje se — zahvaljujući žičari — nalaze
danas na dohvatu ruke Zagrepčanima. No s druge strane, trebalo bi svakako
premjestiti staje za konje, koje se nalaze na cesti za Puntijarku, jer one svojom
nečistoćom smetaju svakog izletnika, itd. itd.


Ako želimo da estetsko i rekreativno uređivanje šuma ima uspjeha, tada
treba obratiti veliku pažnju zaštiti šuma, jer su rekreativni šumski objekti vrlo
jako izvrgnuti opasnostima od požara, od uništavanja (ilegalne sječe, kresanje
grana, oštećivanje stabala, skupljanje bilja itd.), od zagađivanja itd.


U šumama Medvednice opasnosti od požara, uništavanja i oštećivanja stabala
su velike. Kao primjer spominjemo požar koga su prouzrokovali u Markuševačkoj
gori (nedaleko Puntijarke) ljudi, koji su jedne ljetne nedjelje godine
1945. uživali blagodati lijepe jelove i bukove šume, ložili vatru i odmarali se.
Oni nisu ni slutili da će se njihova nedužna vatra na jednoć uslijed pojačanog
vjetra pretvoriti u požar, koji je uništio dobar dio mladih smrekovih i jelovih
nasada, jer čuvarska i zaštitna služba nije funkcionirala.


Opasnosti od uništavanja i oštećivanja pojedinih stabala pa čak i cijelih
sastojina naročito su velike no ne toliko od građana koliko od stanovništva
pojedinih sela u neposrednoj blizini Medvednice. Još uvijek se događaju velike
štete, koje pričinjaju seljaci u mjesecu decembru sijekući najljepša jelova stabla
za novogodišnje jelke. Čovjek se pita, što vrijedi dugogodišnji trud i veliki
trošak oko uzgoja jelovih šuma kad u jednom decembarskom danu bude bez
reda posječeno i unakaženo stotinu stabala. Zato se estetsko i rekreativno uređenje
šuma ne može zamisliti bez zaštite šume, koju možemo postići direktnim
i indirektnim mjerama.


Direktne mjere sastoje se u tome da se organizira specijalna zaštitna i čuvarska
služba. Kao primjer odlično organizirane zaštitne službe spominjemo onu
u šumi »La Foret Fontainebleau«, koju svake nedjelje posjećuje na stotinu hiljada
Parižana. U toj šumi, koja je velika oko 17.000 ha, ima nekoliko tornjeva
(»Pylone«) s kojih čuvari nadziru šumu od požara i u slučaju da ga primjete,
originalnom i jednostavnom metodom presijecanja utvrđuju mjesto gdje je požar
izbio. To telefonski javljaju motoriziranoj vatrogasnoj službi, koja stoji u
pripravnosti. Još je bolje organizirana zaštitna služba u šumama SAD, naročito
u Kaliforniji. Kao primjer spominjemo rekreativne šumske objekte u Pasadini
nedaleko Los Angelesa, gdje požarni službenici dan i noć naizmjence dežuraju




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 7     <-- 7 -->        PDF

u specijalnim tornjevima odakle daju radio izvještaje šumariji; ona raspolaže
specijalnom motoriziranom vatrogasnom četom koja se u slučaju požara
prebacuje na lice mjesta helikopterima.


Pored direktnih metoda isto su tako važne i indirektne metode zaštite šume.
One se sastoje u tome da se putem štampe, filma, televizije, predavanja, škole
i si. odgoje ljudi u smjeru čuvanja šume i da se pouče o koristima koje nam
šiuna pruža. U tom smjeru bi trebalo razvijati jaku aktivnost. Italija za te svrhe
troši velike svote novaca te u Generalnoj Direkciji šuma u Rimu postoji posebni
odjel za propagandu šuma. I u nas bi trebalo u tom smislu djelovati kako bi se
izbjegli mnogi nesporazumi i sukobi, koji se javljaju specijalno u rekreacijskim
šumskim objektima kao što je Medvednica.


ills :. * ^MBst


:-" w.&$:m


;´,.-.- %-§! ´ ´"*´


I


Suma »FONTAINEBLEAU« nedaleko


Pariza (Orig.)
Na slici se vidi osmatračnica protiv
požara ili takozvani »PYLON«, koji
je 24 m visok.
Pomoću »Pylona« određuje se mjesto
požara presjecanjm vizura sa razli


čitih »pylona«.


Cesto ljudi žele da šuma kojoj se oni obraćaju, dobije oblik prema njihovoj
fantaziji, prema njihovim idejama. No te su ideje na žalost često pogrešne. Ali
među težnjama ljudi ima i takvih, koje su vrlo opravdane.


Posjetioci Medvednice su vrlo različiti te ih možemo razvrstati u nekoliko
osnovnih tipova.


Popularnu publiku sačinjavaju gradski radnici i činovnici, koji u nedjelju
i praznike odlaze u šumu. Taj je tip publike željan odmora i slobode. On ne unosi
u šumu nikakav kritički duh niti ima ideja koje bi bile u suprotnosti s radom
šumara. Za njih je sječina jedan prizor; oni se ne bune i ne prigovaraju zbog
posječene bukve nego sjedaju na nju sa svojom obitelji i zahvaljuju radniku
koji ju je srušio. Hrpe drva i trupaca predstavljaju za njih sliku planskog rada
kakav je i njihov a koji ima svoj »raison d´ etre« i svoja pravila. Sve u svemu,
tu je publiku lako zadovoljiti.


Turisti obuhvaćaju različite vrste šumske publike. Ima ih, koji idu u šumu
iz sporta — radi kretanja i gimnastike; ima ih, koji odlaze u šumu, jer u nju
idu i drugi, da se ondje zabavljaju; ima ih konačno, koji idu u šumu, jer je
vole. Ti su prijatelji šume na sreću najmnogobrojniji. Oni traže u šumi osvježenje
od nemirnog i nervoznog gradskog života i zahtijevaju od šume atmosferu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 8     <-- 8 -->        PDF

mira, vedrine i zabave. Turiste ćemo — prema tome — zadovoljiti turističkim
uređenjem šume: trasiranjem staza, postavljanjem markica, natpisa, skloništa,
klupa itd.


Priroda privlači intelektualce koji u šumi razmišljaju i sanjare te obično
daju prednost šumama koje su izuzete od svake ljudske intervencije.


Umjetnici svake vrste — književnici, slikari, glazbenici i drugi, nalaze u
šumi motive i dobivaju u njoj inspiracije. No oni ne vole gospodarsku šumu,
kakvu su stvorili šumari. Za njih je takva šuma »ružan skup stabala«. Jednodobne
sastojine, sastavljene od ravnih, jednoličnih i sličnih stabala za njih su
dosadne i banalne. Oni sanjaju samo o divljim šumama koje se sastoje od stabala
najbizarnijih oblika.


U šumu dolaze i prirodoslovci koji u njoj vide dragocjeno polje za istraživanje.
Suma je, uistinu, jedan milieu osobite klime, koja je podesna za održavanje
velikog broja biljaka i životinja. Mrtva i propala stabla odličan su supstrat
za sve vrste parazita. Nije, dakle, čudno da se mikolozi i entomolozi osobito


SI. 3. Toranj za osmatranje
požara u šumarna,
Kalifornije (orig>


zanimaju za takve šume, za takve »biocenoze«, koje rijetko nalazimo u gospodarskoj
šumi. Za njih je najljepša ona šuma, kojom se ne gospodari, jer u takvoj
šumi oni susreću naj različiti ju floru i faunu. Njima također odgovara i šuma kojom
se gospodari u prebornom obliku.


Odijelimo li prirodoslovce kojima je šuma objekt za istraživanje, ljudi traže
u šumi odmor, zabavu i estetsko zadovoljenje. Sve te posjetioce trebalo bi podučiti
o šumarstvu koje im je često potpuno strano.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Popularnu publiku i turiste — koji ne misleći zlo — sijeku, lome i oštećuju
šumu, valjalo bi podučiti kakve štete oni nanose šumi. Naročito bi ih trebalo
upozoriti na opasnost od požara. »


Ali naročitu pažnju trebalo bi obratiti onoj šumarskoj publici koja ima
izoštreniji estetski osjećaj. Sredstva kojima raspolaže ta publika, a to su umjetnički
talenat i renome, dozvoljavaju joj da ona može utjecati na promjenu javnog
mišljenja. Bolje inspirirana, ta bi publika mogla biti od velike koristi. Zato
treba tu publiku odgajati i ukazati na izvjesne njene pogrešne deje, koje ona ima


i koje ona, na žalost, dalje širi.


U prvom je redu potrebno, da se razbije općenito mišljenje da svak a
sječa znači pustošenje šume. Malo ima ljudi, koji shvaćaju sječu
kao pomlađivanje. Baš naprotiv, većina vidi u sječi šume pustošenje, osiromašenje
zemlje a ne zna da je sječa potrebna ne samo za ostvarenje žetve, nego i
za njegu i regeneraciju šume.


Nadalje, javnost mora znati, da šuma ne raste sama od sebe.


Ima još jedno dosta rašireno mišljenje koje treba pobijati. Čak i mnogi obrazovani
ljudi misle da se šuma može očuvati kao kameni spomenik
, te sječu svakog pojedinog stabla smatraju vandalizmom a ne znaju da je
sječa neophodno nužna operacija u šumi. Javno mišljenje treba stoga ispraviti
i uvjeriti ljude da bolesna, umiruća i defektna stabla znače istinitu opasnost za
šumu, jer takva stabla omogućuju širenje zaraze, požara, a mogu čak prouzrokovati
i nesreće prilikom slučajnih preloma.


Zato je potrebno pri estetskom uređenju šuma predvidjeti štampanje brošura,
vodiča, plakata i ostalih publikacija koji imaju svrhu da poduče ljude o
šumi i o šumarstvu. Naročito bi bilo korisno kad bi se šumarstvu posvetila veća
pažnja u osmogodišnjem školovanju. Zato bi trebalo da se u učiteljske škole
obavezno uvede predmet šumarstvo kako bi učitelji mogli odgojno djelovati na
omladinu i široke nar. slojeve. U tom smjeru bilo bi dobro da se angažiraju
masovne organizacije kao na pr. Socij. Savez radnog naroda. Veliki uspjeh očekuje
se od organizacije »Goran«, koja je nedavno počela raditi. Kao pozitivni
primjer popularizacije šumarstva ističemo djelovanje pokojnog planinara Horvata
koji je svojim nesebičnim radom osvojio jedan dio Zagrebačke omladine i
privukao ih na Medvednicu, gdje su pioniri i pionirke našli na Horvatovim stubama,
u Horvatovoj špilji i okolici ugodnu zabavu i što je još važnije zavolili su
prirodu i šumu.


Prema tome estetsko i rekreatwno uređivanje šuma ne sastoji se samo u
tome da se šuma uredi prema zahtjevima građana nego da se ti zahtjevi usklade
s principima biologije i šumarske nauke.


PRIJEDLOG O ESTETSKOM I B.EKREATIVNOM UREĐENJU SUMA U
ZAGREBAČKOJ GORI


Sve ono što smo opisali u prethodnom poglavlju vrijedi dobrim dijelom za
šume u Zagrebačkoj gori. No danas ipak sve šume Medvednice nemaju isključivo
samo estetski i rekreativni značaj, jer u mnogo dijelova tih šuma izletnici
rijetko ili nikad ne dođu. Prema tome bi sve šume Medvednice mogli svrstati
uglavnom u tri zone. Prvu zonu obuhvatit će oni dijelovi šuma, koje izletnici
stalno posjećuju i gdje nalaze svoj odmor i rekreaciju. To su šumske sastojine




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 10     <-- 10 -->        PDF

uz ceste, planinske domove, vidikovce, uz turističke staze, uz skijaške staze, itd.
Jednom rječju to su šume, koje imaju izrazito estetski i rekreativni značaj. Pored
tada u prvu zonu šuma treba svrstati i one šumske predjele, koji imaju izrazito
zaštitni karakter, kao i one koji s obzirom na sastav i vrijednost flore i
faune predstavljaju prirodnu rijetkost koju valja sačuvati kao rezervat. Drugu
zonu obuhvatit će svi oni´ dijelovi šuma, koji još nisu na dohvatu izletnika i turista,
pa nisu frekventirani i prema tome imaju zasad pretežno gospodarsko značenje.
Dakako, da će između tih dviju grupa biti dijelova šuma, koji će istovremeno
imati estetski i gospodarski značaj. To bi bila treća zona šuma Medvednice.


Na prvu zonu šuma trebalo bi primijeniti principe estetskog uređivanja šuma,
što će reći, da bi se u tim šumama prilikom sječe valjalo rukovoditi onim
momentima, koji će zadovoljiti našu publiku, tj. izletnika, planinara i druge u
estetskom i rekreativnom pogledu i to onako kako je to opisano u prethodnom
poglavlju s tom naročitom napmeonom da valja posvetiti naročitu pažnju zdravstvenom
stanju šuma, da treba čuvati autohtone sastojine i nastojati da se prirodne
biljne zajednice sačuvaju.


Na drugu zonu šuma trebalo bi primijeniti principe suvremenog uređivanja
šuma — po mogućnosti one, koji su izloženi u mojoj studiji »Novi sistem uređivanja
prebornih šuma. Poljoprivredna šumarska komora NRH, Zagreb 1961. i
1962.


S obzirom na to da se u Medvednici radi većim dijelom o mješovitim jelovim
i bukovim šumama mogu se upotrijebiti moje prerađene normale za mješovite
šume kako je to opisao ing. Stjepan Skopac u svom članku »Novi sistem
uređivanja prebornih šuma prof, dr D. Klepca«, Šum. list br. 5—6/63.


Na treću zonu valjalo bi primijeniti principe »estetskog« i suvremenog uređivanja
šuma kombinirano.


Spomenute tri zone trebalo bi komisijski utvrditi. Nakon toga se spomenute
tri zone šuma mogu na šumsko-gospodarskim kartama obojadisati različitim
bojama.


Evidentno je, da će se šumarstvo — kao privredna grana —odreći određenih
prihoda u prvoj zoni šuma, jer će šumar u prvom redu nastojati da ondje
respektira estetske i rekreativne momente i ne će moći provoditi onakve sječe
kakve bi se inače u drugim okolnostima — tj. u izrazito gospodarskim šumama


— mogle provesti. No gubitak na prihodu, koga će šumarstvo imati u prvoj zoni
šuma trebalo bi regresirati, jer će se u toj zoni ostvarivati prihodi od turizma,
pošto će šumarstvo estetskim uređenjem stvoriti mogućnost za rekreaciju. Gubitak
na prihodu od drva u prvoj zoni može se lako izračunati, ako se etat u toj
zoni obračuna po principima suvremenog uređivanja šuma te ako se od njega
odbije ona drvna masa, koju je dopušteno posjeći s gledišta estetskog uređivanja
šuma.
Danas već imamo primjera u našoj šumarskoj praksi da su se šumarstvu
priznali i regresirali takvi gubici. Kao primjer za to spominjemo gospodarsku
jedinicu »Bašćanski Gaj«, šumarija Makarska. U toj je šumi šumarija smolarila
borova stabla i tako ostvarivala određene prihode. No s gledišta estetike i rekreacije
smolarenje se moralo napustiti, jer je to javnost (uglavnom turisti) tražila.
Šumarstvo se odreklo svoga prihoda od smole, ali je ugostiteljstvo povećalo
svoje prihode, pošto je ta šuma pružila mogućnost za kampiranje, za izgradnju




ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 11     <-- 11 -->        PDF

odmarališta — ukratko za rekreaciju. Zato je potpuno pravilno da ugostiteljstvo
daje šumariji jedan dio svojih prihoda, koje ostvaruje na račun rekreativnog
i estetskog uređenja šume.


U trećoj zoni moći će se izbjeći gubici na prihodu od drva, ako se usklade
principi estetskog uređivanja s principima suvremenog uređivanja šuma.


Sve u svemu, postojeća gospodarska osnova, koju izrađuje Sekcija za uređivanje
šuma Zagreb, može vrlo dobro poslužiti u te svrhe, tim više, što su za
svaku šumsku sastojinu snimljeni potrebni taksacijski elementi, koji su sređeni
i iskazani kako je to propisano.


Zasad nema računske metode po kojoj bi se mogao tačno izračunati etat
u prvoj zoni šuma Medvednice, tj. ondje gdje šume imaju prvenstveno rekreativni
i estetski značaj.


To je razumljivo, jer tim šumama nije prvenstveno svrha postizavanje prihoda
od drva nego uživanje indirektnih koristi od šuma. No i u toj zoni bit će
prihoda od sanitarnih sječa, kao i od sječa, koje se imaju izvršiti radi otvaranja
novih staza, nastambi, domova, klupa, vidikovaca itd. Jasno je —prema tome —
da se u prvoj zoni prihodi od drva mogu samo aproksimativno ocijeniti.


U drugoj i trećoj zoni može se etat izračunati po principima nauke o uređivanju
šuma i to po mogućnosti po »Novom sistemu uređivanja prebornih
šuma«.


Prilikom konačne ocjene o veličini godišnjeg etata za cijelu Medvednicu
mogao bi poslužiti izmjereni tečajni prirast u koliko je tačno utvrđen. Etat ne
bi trebao premašiti prirast nego bi se trebao kretati u granicama prirasta s
tendencijom postepenog opadanja, jer će se prva zona šuma sve više i više proširivati
te će jednog dana cijela Zagrebačka gora poprimiti estetsko i rekreativno
značenje pa će se neminovno sječe smanjivati a indirektne koristi šuma Medvednice
povećavati. Ako imamo pred očima današnje stanje šuma u Medvednici
onda se može reći, da opseg sječa u posljednjim godinama nije doveo u pitanje
produktivnu sposobnost šuma u Zagrebačkoj gori. Prema tome dosadašnji
opseg sječa također valja uzeti u obzir pri odmjeri etata s time, da se predvidi
postepeno njegovo opadanje u narednim godinama.


Sve u svemu, etat bi se zasad trebao kretati u granicama prirasta; pri realizaciji
etata trebalo bi paziti na to da se on ostvaruje većim dijelom u drugoj
i trećoj zoni a da se u prvoj zoni respektiraju principi estetskog i rekreativnog
uređivanja šuma kako su u prethodnim poglavljima izneseni.


UPOTREBLJENA LITERATURA


Aubert et Gut: iNotre foret, Lausanne 1948.
Bunuševac T.: Funkcije zelenih površina naselja, Šumarstvo, br. 7—9, 1962.
Klepec D.: Peti Svjetski Šumarski Kongres, Šumarski list 1961.
Lars — Erik Esping: Preserving a Pleasing Landscape, Seattle 1960.
Leibundgut H.: Der Wald als Erholungsraum, München 1961.
Schaeffer L.: L´ amenagement esthetique et recreatif des forets, Revue forestiere


francaise, 1951, p. 21—29.
Morel H. C: Caracteres particuilers des forets autour des grandes villes, V. Svjetski


Šumarski Kongres, Washington 1960, str. 1770--1772.
Vaux J. Henry: Techniques of Managing Public Use of Forested Areas, Seattle 1960.
Safar J.: Osnovi parkiranja, Šumarski priručnik I, Zagreb 1964.
Ugrenović A.: Estetika šume, Šumarska Enciklopedija, Zagreb 1959.


H. Mesnil, R. Minair: Le tourisme et la foret dans le Nord de la France, Revue forestiere
francaise, 1963.