DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 12 <-- 12 --> PDF |
PREDISPOZICIJA JASENOVIH STABALA ZA NAPADAJ MALOG JAS. POTKORNJAKA Hylesinus fraxini Panz Dr IVAN SPAIĆ Uvod U šumarskoj je entomologiji uobičajeno da insekte, koji oštećuju šumsko drveće, dijelimo na primarne i sekundarne štetnike. To posebno vrijedi za insekte, koji se hrane drvenastim dijelovima stabla. Nazivi primarni i sekundarni štetnik nalaze se u svim udžbenicima šumarske entomologije i zaštite šuma. Ovakva podjela ima, doduše, određenu praktičnu vrijednost, ali je njena naučna vrijednost zasada malena. Pojam primarni odnosno sekundarni štetnik vezan je, naime, uz zdravstveno stanje stabla. Kako je poznato, sekundarnim štetnicima nazivamo one insekte, koji oštećuju slaba, bolesna stabla tj. ona, kod kojih je došlo do poremećaja u fiziološkim procesima. No određivanje zdravstvenog stanja u tom smislu prepušteno je subjektivnoj ocjeni svakog pojedinca. Zbog toga je termin sekundarni štetnik u najmanju ruku veoma neprecizan. Bilo je pokušaja da se odnos insekt — biljka mnogo preciznije odredi nego što to obično činimo prigodom istraživanja ekologije insekata. U tom pogledu naročito su interesantni i vrijedni radovi Kraemer a (1,2). On je istraživao veličinu osmotskog tlaka u kambijalnoj zoni stabala jele i smreke d ovaj elemenat uzeo kao kriterij za određivanje zdravstvenog stanja stabla. Na taj način mogao je pojam zdravo i bolesno stablo preciznije definirati i brojčano izraziti. Istovremeno je pokazao da je napadaj potkornjaka u najužoj vezi s veličinom osmotskog tlaka stabala te je za najvažnije smrekine potkornjake utvrdio pri kojem osmotskom tlaku mogu odnosno ne mogu napasti smrekina stabla. Tako je objektivnim putem dobio rang-listu ovih »sekundarnih« štetnika s obzirom na fiziološku predispoziciju smreke. U ovom radu opisani su rezultati mojih istraživanja istog problema, ali na drugim objektima i po drugačijoj metodici. Predmet je mojih istraživanja odnos jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) — mali jas. potkornjak (Hylesinus fraxini Panz.). Nastojao sam, naime, utvrditi pri kojem fiziološkom stanju jasenovih stabala može mali jas. potkornjak napasti jasene. Navedeni problem ima ovo praktično značenje: U području hrastovih nizinskih šuma glavne su gospodarske vrste drveća hrast lužnjak, brijest i jasen. Unatrag pedesetak godina započeo je u ovim šumama proces masovnog sušenja lužnjaka, koji s izvjesnim oscilacijama u inten- Ova je istraživanja financirao Savezni fond za naučni rad. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 13 <-- 13 --> PDF |
zitetu traje i danas. Prije tridesetak godina pojavila se u našim nizinskim šumama tzv. holandska bolest brijestova, koju uzrokuje gljivica Ceratostomella ulmi i koja je do danas skoro potpuno uništila brijest u mnogim od tih šuma. Sušenjem hrasta i brijesta znatno se izmijenila struktura ovih vrijednih šuma. Treća gospodarski najvažnija vrsta — jasen — ostala je, na sreću, pošteđena od masovnog propadanja. Međutim unatrag desetak godina u nekim sastojinama zapaženo je također jako sušenje jasena. Ako bi se ova pojava pojačala i proširila, bio bi time ugrožen i sam biološki opstanak ovih vrijednih i u svijetu poznatih šuma. Među najpoznatije štetnike jasena spada mali jasenov potkornjak Hylesinusjraxini. S obzirom na spomenutu pojavu sušenja jasena potrebno je utvrditi, kakvu ulogu u navedenom procesu ima ovaj insekt. Istraživanja su bila podijeljena u tri dijela: I. Utvrđivanje hidrature jasenovih stabala mjerenjem veličine snage usisavanja po metodi Šardakova. II. Istraživanje biologije H. jraxini u oborenim lovnim stablima i u insektarijima. (Ova su istraživanja ujedno bila kontrola istraživanjima pod III). III. Umjetno inficiranje dubećih jasenovih stabala malim jas. potkornjakom uz istovremeno utvrđivanje hidrature stabala. Pokusi su provedeni 1962. god. u šumi Sjev. Boljkovo, koja se nalazi Ti centru velikog Spačvanskog šumskog bazena južno od Vinkovaca. Istraživanja su obavljena u mješovitoj sastojim hrasta, brijesta i jasena prosječne starosti oko 60 godina. Sastojina se nalazi na I. bonitetu pa su prema tome i hidrološke prilike ovdje veoma povoljne. Znatnu pomoć u radu pružili su mi prof, dr Z. D e v i d e (Prirodoslovnomatematički fakultet, Zagreb), dipl. ing. B. Prp i ć (Šumarski fakultet, Zagreb) i dipl. ing. A. Nedi ć (Šumarija Spačva) zbog čega im i na ovom mjestu izražavam svoju zahvalnost. / I. SNAGA USISAVANJA U KAMBIJALNOJ ZONI DEBLA JASENOVIH STABALA Općenito Kako je u uvodu spomenuto, glavna je svrha istraživanja o kojima se ovdje izvještava, dublje objasniti predispoziciju stabla za napadaj potkornjaka. K r a- e m e r (1, 2) je u svojim istraživanjima kao pokazatelj zdravstvenog stanja stabla ispitao osmotski tlak u kambijalnoj zoni debla i došao do određenih zakonitosti u odnosu smreka — potkornjaci. Ja sam se u svojim istraživanjima orijentirao na jednu novu, u fiziologiji bilja nedavno razvijenu metodu ispitivanja biljne hidrature. Kao pokazatelj zdravstvenog stanja poslužila mi je veličina snage usisavanja. Mjerenja osmotskog tlaka vrše se, naime, krioskopskim ili ebulioskopskim metodama koje su dosta komplicirane i povezane s tehničkim i drugim poteškoćama. Osim toga, što je još važnije, snaga usisavanja znatno jače indicira promjene u hidraturi biljke od osmotskog tlaka i ona je u tom pogledu osjetljiviji pokazatelj (Strassburger, Walter, Rehder). Metodika Iz fiziologije bilja poznata je formula O = T + S ili drugačije S = O — T (O = osmotski tlak tj. pritisak protoplasta na stanične membrane; T = turgor |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 14 <-- 14 --> PDF |
tj. protupritisak staničnih mebrana; S = snaga usisavanja t. j . razlika između potpunog osmotskog tlaka i postojećeg turgora). Veličina S predstavlja snagu, kojom biljka uzima vodu iz zemljišta (W alter 12, Lomejko 3i dr.). Ona dakle može biti dobar indikator fiziološkog stanja biljke t. j . ukazati da li je u hidraturi biljke došlo do poremećaja. Nedavno je Sardakov (9) razvio svoju metodu za mjerenje snage usisavanja. R e h d e r (4, 5, 6) ju je pobliže ispitao proučavajući snagu usisavanja tkiva lišća raznih biljaka. U navedenim radovima ova je metoda pobliže opisana. Ovdje iznosim samo njene najvažnije karakteristike kao i specifičnosti mog rada jer ja nisam radio s lišćem nego s drvenastim dijelovima stabla. Poznato je da svakoj otopini određene molarne koncentracije odgovara određeni osmotski tlak, koji se može izračunati ili izmjeriti (kod otopina viših molarnih koncentracija stvarni tlak je viši od teoretski očekivanog). Na toj činjenici bazirao je Sardako v svoju metodu za određivanje snage usisavanja. Postupak je uglavnom ovaj: Načini se niz otopina saharoze ili si. različitih molarnih koncentracija, kojima se izmjeri osmotski tlak. Prigodom ispitivanja S određenog biljnog tkiva prirede se dva paralelna niza otopina s time da svakoj bočici u jednom nizu odgovara bočica u drugom nizu s otopinom iste molarne koncentracije. U bočice jednog niza stavi se zatim usitnjen biljni materijal. Taj se niz oboji kapljicom metil-oranža. U gotovo svim bočicama tog niza promijeni se molarna koncentracija otopine, a s time i njena specifična težina. Do toga dolazi zbog različite koncentracije staničnog soka u biljnom materijalu i otopine u.kojoj se ona nalazi pa ili biljni materijal crpi vodu iz otopine ili obrnuto. Do promjene ne dolazi samo ondje, gdje su koncentracije jednake. Nakon toga se pomoću pipete prenese malo obojene otopine u odgovarajuću bočicu u paralelnom nizu, pipeta zaroni u otopinu i oprezno ispusti jedna kap. Zbog promjene spec, težine ova obojena kap ih se diže ili pada. Međutim ako u bočici s biljnim materijalom nije došlo do promjene koncentracije, obojena kap lebdi u bočici s odgovarajućom otopinom paralelnog niza. Iz bočica s biljnim materijalom prenosi se, dakle, otopina u odgovarajuće bočice paralelnog niza i traži ona, u kojoj obojena kap lebdi. Molarna koncentracija otopine u toj bočici t. j . njena vrijednost u atmosferama odgovara snazi usisavanja istraživanog biljnog materijala. Ja sam se u svojim istraživanjima služio otopinama običnog šećera u 10 molarnih koncentracija između 0,076 i 0,661 M. Pojedine koncentracije vidljive su iz donje tablice, a bile su odabirane tako da je razmak između njih odgovarao pritisku od 2 Atm. Na taj način mogla se postići točnost od 1 Atm*. Za analize sam koristio uobičajene bočice za antibiotike. Mol. konc. 0,076 0,152 0,225 0,296 0,364 0,428 0,490 0,550 0,606 0,661 Atmosfera 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 * Walter (10) je priložio tablicu Ursprung a,´ iz koje se za pojedine molarne ´koncentracije šećera mogu očitati pripadne osmotske vrijednosti u atmosferama. Iz ove saim tablice aritmetičkom interpolacijom dobio gore navedene mol. vrijednosti za pune atmosfere s kojima sam ja radio. Želio sam se uvjeriti da li osmotske vrijednosti šećera, koji se kod nas nalazi u prodaji, odgovaraju Ursprungovim podacima. U tu svrhu priredio sam 30 otopina raznih koncentracija između 0,1—1 M. J^rioskopska određivanja ovih otopina obavila je dr D. P a v 1 o v i ć .u Zavodu za anorgansku i fizikalnu kemiju Farmaceutskog fakulteta u Zagrebu. Rezultati mjerenja podudarali su se s podacima Ursprunga. 12 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Biljni materijal uzimao sam uvijek u prsnoj visini stabla s južne strane. U tu svrhu sa stabla je bio skinut dio kore veličine oko 5X 5 cm, s koje je oštrim nožem odmah skinut unutrašnji sloj debljine od oko 1 mm. Taj je sloj služio za ispitivanje. On je bio usitnjen u komadiće veličine oko 3X 3 mm. U svaku bočicu bilo je stavljeno 10 takvih komadića. Re h de r je pokazao da treba proći izvjesno vrijeme — barem 30 minuta — da se stabilizira koncentracija otopine u koju je stavljen biljni materijal pa barem toliko treba pričekati s analizom. Da bih utvrdio kako je to s materijalom s kojim sam ja radio, prigodom istraživanja u aprilu vršio sam analize nakon 30´, 60´, 120´ i 180´. Iz tabela je vidljivo da je proces bio stabiliziran već nakon 30´. Za svaku sigurnost ipak sam prigodom drugog opažanja u julu vršio analize 120´ nakon stavljanja materijala u otopine. Provedba analize i rezultati Opisanim postupkom analizirao sam osam jasenovih stabala, od kojih su dva bila oborena lovna stabla. Od šest dubećih stabala dva su bila jaka i vitalna. a ostala četiri potištena ili suhovrha stabla slabe krošnje. Biološka klasa ocijenjena je po K r a f t u ocjenom I—V. Starost stabala je 50i—65 godina. Ostali podaci o stablima nalaze se uz pripadne tabele. Stabla su analizirana prvi puta 17—18. IV 1962, a drugi puta 10. VIII 1962. Neka stabla bila su analizirana samo jedanput. Znak — u tabelama znači da je obojena kap otopine niza, u kojem je bio biljni materijal, u odgovarajućoj bočici paralelnog niza pala na dno (njena spec, težina bila je veća), a znak + da se obojena kap dizala (spec, težina bila je manja). Znak o znači da je obojena kap ostala lebdjeti t. j . ova vrijednost molarne koncentracije odgovara snazi usisavanja ispitivanog uzorka. Kraj tabela je naznačeno vrijeme kada je uzorak uzet sa stabla kao i temperatura u vrijeme analize. Stablo 1 Biološka klasa I. Prsni promjer 32 cm. Analiza 17. IV 1962. Atm. 2 4 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 8,30 sati nakon 30´ — — o + + + + + Temp.: 16,4» -- 17,80c nakon 60´ — 0 + + + + nakon 120´ — — o + + + nakon 180´ — 0 + + + + Analiza 10. vu 1962. Atm. 2 4 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 8,55 sati nakon 120´ .— —. 0 + + + + + Temp.: 22,3»C > Kako se razabire, ovo jako stablo imalo je i u aprilu i u julu istu snagu usisavanja od 10 Atm. S obzirom na opći povoljni izgled ovog jakog nadstojnog stabla moglo bi se zaključiti da gornja vrijednost snage usisavanja odgovara normalnoj, neporemećenoj hidraturi zdravog stabla. Ovo stablo bilo je umjetno inficirano malim jas. potkornjakom (v. poglavlje III). |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Stablo 2 Biološka klasa I. Prsni promjer 25 cm. Analiza 17. IV 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 8,20 sati nakon 30´ — — — — 0 + + + + + f Temp.: 16,4» -- 17,1 nakon 60´ — — — 0 + + + + nakon 120´ — — — 0 + + + + + nakon 180´ — — .— 0 + + + + + nakon 360´ — — — 0 + + + + + Analiza 10. VII 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 8,40 sati nakon 120´ — — — — 0 + + + + + Temp.: 22,3°C I ovo je stablo, kao i prethodno, jako nadstojno stablo dobro razvijene krošnje, potpuno zdravog izgleda. Snaga usisavanja kreće se i kod njega između 9—10 Atm. Ovo je stablo također bilo umjetno inficirano malim jas. potkornjakom. Stablo 3 Biološka klasa IV/V. Prsni promjer 12 cm. Analiza 11. IV 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 15,25 sati nakon 30´ — o + + + + Temp.: 18,8° — 18,2»C + + nakon 60´ — o + + + + + nakon 120´ — 0 + + + + + Analiza 10. VII 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 9,10 sati nakon 120´ — — o + + + + + Temp.: 22,4«C Prigodom analize 17. IV ovo slabo i suhovrho stablo imalo je još potpuno zeleno lišće iako mu je krošnja bila sasvim rijetka i malena. Snaga usisavanja bila mu je tada 7 Atm. Međutim već 2. VI Ušće je uglavnom bilo suho. , Prigodom analize 10. VII bio je to izgledom potpuni sušac. Ipak je stablo pod korom bilo još svježe tako da se uzorak mogao uzeti bez poteškoća. Snaga usisavanja bila mu je tada 6 Atm. U ovo stablo pokušali su se još prošle (1961) godine ubušiti kornjaši malog jas. potkornjaka. Oni su uspjeli izbušiti matične hodnike duge 1—2 cm (kojih sam na deblu dosta nalazio), ali se larve nisu razvile. Stablo sam ove (1962) godine umjetno inficirao, ali infekcija nije uspjela (v. poglavlje.III). Stablo 4 Biološka klasa III/IV. Prsni promjer 13 cm. Analiza 18. IV 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 20 Vrijeme: 8,15 sati nakon 60´ — — — 0 + + + + Temp.: 21,2»C |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Ovo potišteno stablo slabe krošnje analizirano je samo jednom t. j . u aprilu. Snaga usisavanja iznosila mu je tada 8 Atm. Stablo 5 Biološka klasa IV. Prsni promjer 11 cm. Analiza 10. VII 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 9,50 sati nakon 120´ — — 0 + + + + Temp.: 22,8°C Ovo potišteno stablo slabe krošnje i suhog vrha analizirano je samo u julu. Snaga usisavanja iznosila je 6 Atm. Prigodom uzimanja uzorka imalo je napadno suhu »mezgru« iako je bilo zeleno. Stablo je bilo umjetno inficirano malim jas. potkornjakom. Stablo 6 Biološka klasa IV. Prsni promjer 13 cm. Analiza 10. VII 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 15,00 sati nakon 120´ — —, — o + + + + + Temp.: 29,0°C Ovo suhovrho, slabo stablo analizirano je samo u julu. Snaga usisavanja bila mu je tada 7 Atm. Stablo je bilo umjetno inficirano. Stablo 7 Oboreno lovno stablo br. 1. Biološka klasa II. Prsni promjer 20 cm. Analiza 17. IV 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 11,35 sati nakon 30´ — o Temp.: 18,3° — 19,0"C — — — + + + + nakon 60´ — 0 — — — + + + +4 nakon 120´ — 0 — — — + + + nakon 180´ — o — ´ — + + + 4Analiza 10. VII 1962. Atm. 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 Vrijeme: 14,30 sati nakon 120´ — — — 0 + + + + Temp.: 29,0ÜC Uzorak za analizu uzet je sa ovog oborenog (lovnog) stabla dne 17. IV t. j . oko 40 dana nakon obaranja. U to vrijeme potkornjaci su se tek počeli u njega ubušivati. Stablo je još bilo u »mezgri« i uzorak je skinut pravilno i bez poteškoća. Analiza je pokazala da mu je snaga usisavanja tada bila 13 Atm. Međutim prigodom analize 10. VII ovo je stablo bilo već jako suho. Pravilno uzimanje uzorka bilo je veoma teško jer je unutrašnji sloj, koji je služio za analizu, bio suh i smeđ i lijepio se za bjeljiku, a osim toga bio je ispresijecan larvalnim hodnicima potkornjaka. Prema tome ovdje se vjerojatno radilo o mrtvom tkivu. Ipak je ono pokazalo snagu usisavanja i to od 8 Atm. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Stablo 8 Oboreno lov. stablo br. 2. Biol. klasa I. Prsni promjer 30 crn. Analiza 18. IV 1962. Atm. nakon 60´ 2 4 — 6 8 10 12 o 14 + 16 + 18 + 20 Vrijeme: 8,30 sati Temp.: 21,2°C Analiza 10. VII 1962. Atm. nakon 120 2 4 10 12 14— 16 o + 18 + 20 + Vrijeme: 14,45 sati Temp.: 29)0oC I s ovog oborenog (lovnog) stabla uzorak je uzet oko 40 dana nakon oba ranja. Dne 18. IV analiza je pokazala da mu je snaga usisavanja 12 Atm. Me đutim prigodom analize 10. VII utvrđena je snaga usisavanja od 15 Atm. Ovo oboreno (lovno) stablo, iako već dosta suho, bilo je ipak znatno svježije od prethodnog. Uzorak je bilo lakše uzeti jer je »mezgra« bila još mjestimično bijela. Ovo stablo bilo je znatno većih dimenzija od prethodnog pa se vjero jatno sporije isušivalo zbog čega su i procesi propadanja tkiva vjerojatno tekli sporije. Iz rezultata prednjih analiza vidljivo je ovo: Snaga usisavanja (S) slabih dubećih stabala (br. 3, 4, 5, 6) manja je, a S oborenih jakih stabala" (br. 7 i 8) veća je od S jakih dubećih stabala (br. 1 i 2). To se može objasniti ovako: Stabla I. biološke klase imaju jake krošnje koje mnogo transpiriraju. Una toč dobre opskrbe vodom turgor je zbog jake transpiracije relativno malen pa je snaga usisavanja relativno velika. Stabla IV. i IV/V. biološke klase imaju, međutim, veoma slabe krošnje, ali im je korjenje zdravo. Prema tome ona se relativno dobro opskrbljuju vo dom, ali slabo transpiriraju pa je turgor velik a snaga usisavanja malena. Oborena pak jaka stabla imaju jake krošnje koje mnogo transpiriraju, ali kod njih nema više opskrbe vodom. Stabla se postepeno isušuju, turgor im sve više opada a snaga usisavanja raste do maksimuma sve dok je staničje još živo. II. BIOLOŠKI PODACI O RAZVOJU MALOG JAS. POTKORNJAKA U 1962. GODINI Istraživanja biologije malog jas. potkornjaka bit će predmetom posebnog rada. Ovdje se iznose samo oni podaci, koji su važni kao kontrola odnosno komparacija istraživanjima pod III, a to je razvoj ovog insekta tokom 1962. godine. Istraživanja su paralelno vršena pomoću lovnih stabala i u insektarijima. Metodika A) Lovna stabla — Početkom marta 1962. god. bila su oborena dva jasena (pr. promjer 20 i 30 cm). Stabla su ostavljena slobodno u šumi. Potkornjaci su se u njima razvijali u potpuno prirodnim uslovima. Razvojno stanje potkornjaka kontrolirano je u razmacima od 30—40 dana skidanjem komada kore veličine 10 X 10 cm. B) Uzgoj u insektarijima — U žicanim kavezima dimenzija 1,0/ x 0,5 x 0,5 m nalazile su se jasenove oblice — trupčići dužine 80—90 cm, debljine 6—15 cm. Početni materijal (P-trupčići) stavljen je u kaveze 18. IV. t. j . u vrijeme kada |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 19 <-- 19 --> PDF |
su se kornjaši malog jas. potkornjaka upravo bili ubušili u ove trupčiće. U kaveze su istovremeno stavljeni nenapadnuti (N-trupčići) od novooborenih jasena. Pomoću njih se kontroliralo osnivanje sestrinske generacije. Dne 2. VI razdvojeni su P i N trupčići i stavljeni u zasebne kaveze. Uz svaki od njih ponovno je dodan novi nenapadnuti trupčić (Nj) sa novooborenih jasena. Pomoću ovih Ni-trupčića kontroliralo se eventualno osnivanje druge generacije odnosno odlazak kornjaša na prezimljavanje. Kavezi su stajali slobodno u šumi, ali su se na stupovima iznad njih na visini od 1.8 m nalazili krovovi širine 0,5 m da oborine ne padaju direktno na kaveze. Budući da trupčići nisu ležali neposredno na zemlji nego u insektarijima desetak cm iznad tla. oni su bili nešto suši nego lovna stabla, koja su direktno ležala na uglavnom vlažnoj zemlji. Glavni podaci opažanja o razvoju malog jas. potkornjaka 1962. god. Rojenje malog jas. potkornjaka počelo je 1962. god. oko 9. aprila. Ranijih godina rojenje je uvijek počimalo u martu (opažanja o H. fraxini vodim već više godina). Međutim mart je 1962. god. bio neobično hladan, pravi zimski mjesec pa je zbog toga — među ostalim — i pojava malog jas. potkornjaka bila u velikom zakašnjenju. Najjače rojenje bilo je na dane između 15—25. IV Oko 30, IV rojenje više nije zapaženo. Dne 2. VI (dan pregleda jednog dijela umjetnih infekcija — v. dalje) pod" korom lovnih stabala i trupci ća u insektarijima larvalni hodnici bili su dugi 1,5 — 2,0 cm. U cea 90% grizotina nalazili su se živi kukci - roditelji. U periodu 9—11. VII (kontrola preostalih dubećih umjetno inficiranih jasena i mjerenje snage usisavanja) pod korom P-trupčića u pet insektarija nalazile su se odrasle larve i kukuljice u omjeru 50% : 50%. U šestom insektariju s najdebljim trupčićem (oko 15 cm) osim odraslih larvi i kukuljica pod korom je bilo i oko 30% mladih kornjaša. U lovnim stablima stanje je bilo uglavnom jednako ili slično s tim što je u lovnom stablu br. 1 omjer larvi i kukuljica bio oko 80% : 20%, a u lov. stablu br. 2 obrnut t. j . znatno su pretezale kukuljice. Mladih kornjaša još nije bilo. Ovdje su navedeni samo opći podaci o stanju razvoja H. fraxini na dane´ kada su obavljane kontrole umjetnih infekcija i mjerena snaga usisavanja. Ovi su podaci dovoljni da posluže kao komparacija i dopuna dalje opisanim istraživanjima. III. UMJETNE INFEKCIJE Godine 1961. proveo sam pokuse umjetnog inficiranja dubećih jasena malim jas. potkornjakom (Spaić 8). Tim pokusima namjeravalo se utvrditi, koje biološke klase jasena može napasti ovaj potkornjak. Ove (1962) godine pokusi su ponovljeni i dopunjeni istraživanjima hidrature. kako je to, opisano u prvom poglavlju. Time se je htjelo pobliže obiasniti fiziološko stanje jasena kao predispoziciju za napadaj malog jas. potkornjaka. Metodika Postupak umjetnog inficiranja jasena 1962. god. bio je potpuno jednak onome iz 1961. U sastojini je bilo odabrano 10 jasenovih stabala raznih bioloških klasa. Na ove su jasene u visini od oko 4 m bili pričvršćeni minijaturni |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 20 <-- 20 --> PDF |
žičani kavezi dimenzija 5x3x 1 cm. U svaki kavez stavljeno je po 10 kornjaša malog jas. potkornjaka (po 5 ženki i 5 mužjaka). Kornjaši su uzeti sa lovnih stabala. Odabrani su samo oni kornjaši, koji su se upravo bili ubušili pod koru lov. stabala, ali još nisu počeli s izgradnjom matičnih hodnika odnosno s odlaganjem jaja. Kornjaši nisu mogli uteći iz kaveza jer su ovi, osim s čavlićima, svuda unaokolo bili oblijepljeni još gipsom. Kontrola kaveza provedena je 2. VI (3 kaveza) i 11. VII (ostalih 7 kaveza), dakle u vrijeme kada je razvoj malog jas. potkornjaka u lov. stablima i trupćićima u velikim insektarijima (kontrolni uzgoj) već uvelike napredovao, a ponegdje bio i završen. Provedba pokusa i rezultati Umjetno inficiranje obavljeno je 18. IV 1962. U donjoj tablici navedeni su osnovni podaci o inficiranim stablima. Broj stabla Biol. klasa Prsni promjer cm Visina m Kavez okrenut na Snaga usisavanja Atm. 1 I 32 25 istok 10 2 3 4 5 6 7 8 9 10 I EV/V III/IV rv IV rv IV rv IV/V 25 12 13 11 13 13 11 11 13 24 10 15 13 14 15 13 12 10 zapad sjeverozapad sjever jug jugoistok sjeveroistok jugozapad jug zapad 9 7 8 6 7 nije mjerena mje mjerena nije mjerena nije mjerena Prva kontrola obavljena je 2. VI. Tada su bila pregledana stabla br. 3, 4 i 10. Kako je u poglavlju II navedeno, u to vrijeme u lovnim stablima i trupćićima u kontrolnom uzgoju razvoj je već bio uvelike napredovao. Larvalni hodnici bih su već dugi 1,5 — 2,0 cm. Druga kontrola obavljena je 11. VII, kada su pregledana preostala stabla. U to vrijeme razvoj u kontrolnom uzgoju bio je već pri kraju, a u nekim trupćićima već su bili razvijeni mladi kornjaši. Prigodom pregleda utvrđeno je ovo stanje: (vidi str. 19) Kako se razabire, umjetna infekcija nije uspjela niti na jednom jedinom stablu pa čak ni na stablima IV/V biološke klase sa znatno poremećenom hidraturom. Kornjaši su uspjeli izgristi samo rupičaste grizotine do sredine debljine kore, no do bijeli se nisu probili. U najboljem slučaju izgrizu su do 5 mm dugi hodnik, ali i opet u kori. Mah jas. potkornjak nije uspio razviti potomstvo čak ni u stablu br. 3, koje je sredinom aprila bilo još zeleno, a početkom juna već suho. Po završetku istraživanja detaljno sam pregledao deblo ovog stabla i utvrdio da su se potkornjaci u njega pokušali ubušiti već 1961. god., ah su izgrizli samo kratke matične hodnike, dok larvalnih nije bilo. Zaključci Na temelju opisanih istraživanja zaključujem: 1. Snaga usisavanja u kambijalnoj zoni debla jasenovih stabala dobar je indikator hidrature, a time i zdravstvenog stanja jasena. Njena veličina u ovom |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 21 <-- 21 --> PDF |
dijelu stabla nije tako podložna oscilacijama kao u lišću raznih biljaka, kako je to pokazao Rehder. 2. Jaka stabla dobro razvijene krošnje I. biološke klase po K r a f t u (zdrava stabla) imaju veću snagu usisavanja od potištenih i suhovrhih stabala. U jakim zdravim jasenima snaga usisavanja iznosi 9—10 Atm, a u jasenima IV — IV/V biološke klase 6—8 Atm. 3. U oborenim, inače jakim zdravim stablima snaga usisavanja najprije raste i četrdesetak dana nakon obaranja dostiže vrijednost od 12 Atm, a kasnije i više (oko 15 Atm). Nakon ugibanja tkiva ona opada. 4. Mali jasenov potkornjak Hylesinus fraxini Panz. ne može razviti potomstvo u deblima dubećih jasena, kod kojih snaga usisavanja iznosi 6—10 Atm. 5. Mali jas. potkornjak razvija se pretežno u oborenim stablima. Ako se ipak uspije razviti u dubećim stablima, onda se radi o onim stablima, kod kojih je snabdjevanje vodom prestalo. To su stabla, koja se neposredno nalaze pred osušen j em. 6. Iz svega navedenog slijedi da je mali jas. potkornjak od sporedne važnosti u zapaženoj pojavi masovnog sušenja jasena. Brojstabla Broj kornjaša živih mrtvih nestalihOblik i veličina grizotine Razvoj 4 plitke točkaste bušotine jaja nisu odložena 1 plitka točkasta bušotina jaja nisu odložena 3 plitke bušotine duge 5 mm jaja nisu odložena 5 plitkih točkastih bušotina jaja nisu odložena 2 plitke točkaste bušotine jaja nisu odložena plitki hodnik u kori dug 5 mm jaja nisu odložena plitki hodnik 5 mm i 3 točkaste jaja nisu odložena bušotine 2 plitke točkaste bušotine jaja nisu odložena . plitki hodnik 5 mm i 3 točkaste bušotine jaja nisu odložena 10 2 1 74 plitke točkaste bušotine jaja nisu odložena |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 22 <-- 22 --> PDF |
LITERATURA I. Kraemer G. D. (1949): Der grosse Tannenborkenkäfer, unter Berücksichtigung seiner beiden Verwandten und der Brutibaumdisposition. Ztscto. f. angew. Ent. Bd. XXXI, Hft. 3. 2. Kraemer G. D. (1953): Die kritischen Grenzen der Brutbaumdisposition für Borkemkäferbefall an Fichte. Ztsch. f. ongew. Ent. Bd. XXIV. 3. Lomejko S. (1958): Fiziološki osnovi ishrane bilja. Sarajevo. 4. Maksimov N. A. (1961): Fiziologija bilja. (Prijevod s IX. ruskog izdanja). Novi Sad. 5. Rehder H. (19S9): Versuche zur Bestimmung der Saugkraft mit der Schardakow- Methode. Ber. Geobot. Forschunginst. Rubel 1958. 6. Rehder H. (1961): Saugkraftmessungen an mediterranen Immergrünen mit der Schardakow-Methode. Ber. dtsch. bot. Ges. Bd. LXXIV, Hft. 2. 7. Rehder H. — Kreeb K. (1961): Vergleichende Untersuchungen zur Bestimmung der Blattsaugspannung mit der gravimetrischen Methode und der Söhardakow- Methode. Ber. dtsdh. toot. Ges. Bd. LXXIV, Hft. 3. 8. Spaie I. (1962): Mali jasenov potkornjak Hylesinus fraxini. God. izvještaj Sav. fondu za naučni rad. 9. Šardakov V S. (1956): Die Bestimmung der Bewässerungstermine der Baumiwollpflanzen mit Hilfe der Saugkraft der Blätter. Arb. Akad. Wiss. Usbek SSR. Taškent. (ruski, cit. po Rehderu). 10. Walter H. (1931): Die Hydratur der Pflanze. Jena. II. Walter H. (1939): Die kryoskopische Bestimmung des asmotisehen Wertes bei Pflanzen. Abderhalden, Handbuch d. toiol. Arbeitsmethoden. Abt. XI, Teil 4. 12. Walter H. (1960): Einführung in die Phytologie. Bd. III, Teil 1. 2. Aufl. Stuttgart. DIE BRUTBAUMDISPOSITTON DER ESCHEN FÜR DEN BEFALL DES KLEINEN ESCHENBASTKÄFERS Hylesinus fraxini Panz Zusammenfassung In der Forstentcmologie ist üblidh, die auf Waldbäumen vorkommenden Schadinsekten in primäre und sekundäre einzuteilen. Solche Einteilung hat zwar einen gewissen praktischen Wert, ihr wissenschaftlicher Wert ist aber gering. Der Begriff »primärer« bzw. »sekundärer« Schädling ist nämlich mit dem Gesundheitszustand des Baumes eng verbunden. Die Bestimmung des Gesundheitszustandes ist aber subjetiver Schätzung jedes einzelnen überlassen. Der Ausdruck »sekundärer« Sahädling ist deshalb mindestens unpräzis. Der Autor versuchte das Verhältnis Insekt — Pflanze ganauer bestimmen. Den Gegenstand seiner hier besprochenen Untersuchungen bildet die Beziehung. Esche (Fraxinus angustifolia Vahl) — kleiner bunter Eschenbastkäfer (Hylesinus fraxini Panz). Der Autor war bestrebt festzustellen, bei welchem plysiologisehen Zustand der Eschenbäume ist H. fraxini imstande die Eschen zu befallen und in ihnen die Nachkommenschaft zu entwickeln. Die Untersuchungen wurden in folgenden drei Teilen eingeteilt: I. Die Bestimmung des Hydraturzustandes der Eschenbäume durch Messungen der Saugkraftgrösse nach der Schardakow — Methode. Zur Feststellung des Gesundheitzustandes hat der Autor die Hydratur der Eschen verchiedener biologischer Klassen untersucht. Dabei bediente er sich einer in der Pflanzenphysiologie unlängst von Schardakow entwickelten Methode zur Bestimmung der Saugkraft. Die Saugkraft (S) ist ein noch empfindlicher Anzeiger der Hydraturänderungen als der osmotische Druck. Der Autor bestimmte S in der Kamibialschicht des Staimmes und zwar in der Brusthöhe der stehenden Bäume sowie in liegenden Fangbäumen. Die erhaltenen Ergebnisse zeigen, dass S schwacher stehender Bäume kleiner, und S liegender Fangbäume grösser ist als S starker stehender Bäume. Das kann man folgenderweise erklären: Die Bäume der biologischen Klasse I haben grosse Kronen, die viel transpirieren. Trotz der guten Wasserversorgung ist der Turgordruck wegen der starken Transpiration relativ klein und die Saugkraft relativ gross. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1964 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Die Bäume der biologischen Klassen IV und IV/V haben dagegen sehr schwache Kronen aber gesunde Wurzeln. Daher versorgen sie sich mit Wasser relativ gut, transpirieren aber wenig, so dass dabei der Turgor gross und die Saugkraft klein ist. Die gefällten starken Bäume haben nun grosse viel transpirierende Kronen, aber die Wasserzufur besteht bei ihnen nicht mehr. Die Bäume vertrocknen allmählich, der Turgor nimmt immer mehr ab, und die Saugkraft wächst bis zu einem Maximum, solange das Gewebe noch lebt. II. Biologische Untersuchungen über Hylesinus fraxini. Die Ergebnisse dieser Untersuchungen werden an einer anderen Stelle veröffentlich werden. In dieser Abhandlung werden nur jene Angaben über den Entwicklungsverlauf von H. fraxini in 1962. angeführt, die zur Kontrolle bziw. Komparation der unter III beschriebenen Untersuchungen gedient haben. III. Die künstliche Infektion der stehenden Eschenbäume durch H. fraxini und gleichzeitige S-Messungen der infizierten Bäume. Die Iinfizierung wurde Mitte April zu Beginn des Schwärmens H. fraxini vorgenommen. An die Stämme der Eschen verschiedener biologischer Klassen wurden kleine Drahtkäfige befestigt, in denen Weibchen und Männchen H. fraxini eingelegt wurden (ähnliches Verfahren wie bei Kraemer). Die Infektionen sind an allen Bäumen misslungen, obwohl die Käfer in den Käfigen bis zur Endkontrolle Mitte Juli gelebt hatten. In der Kontrollzucht haben sich in derselben Zeit schon die Jungkäfer entwickelt. Auf Grund aller hier beschriebenen Untersuchungen kommt der Autor zu folgenden Beschlüssen: 1) Die Saugkraft (S) in der Kamfoialschicht des Stammes der Eschenbäume ist ein guter Indikator der Hydratur und damit des Gesundheitszustandes der Eschen. 2) Starke Bäume mit gut entwickelten Kronen der biol. Klasse I (»gesunde Bäume«) weisen eine grössere S als die unterdrückten und gipfeldürren Bäume auf. In den starken, gesunden Eschen Beträgt 9 9—10 Atm, und in den Eschen der biol. Klassen IV—IV/V 6—8 Atm. 3) In den gefällten, sonst starken, vorher gesunden Bäumen wächst S zuerst, um etwa 40 Tage nach dem Fällen einen Wert von 12 Atm, und später noch mehr (etwa 15 Atm) zu erreichen. Nach dem Absterben des Gewebes nimt sie jedoch ab. 4) Hylesinus fraxini ist nicht imstande in den Stämmen der stehenden Eschenbäume, bei welchen S 6—10 Atm beträgt, die Nachkommenschaft zu entwickeln. 5) Hylesinus fraxini entwickelt sich meistens in den am Boden liegenden Bäumen. Wenn es ihm gelingt auch in stehenden Bäumen entwickeln, so handelt sich dabei um solche Bäume bei welchen die Wasserzufuhr in grossem Ausmass gestört ist oder ganz aufgehört hat. 6) In dem beobachteten Massensterben der Eschen ist daher das Auftreten von Hylesinus fraxini von einer untergeordneten Bedeutung. |