DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 74 <-- 74 --> PDF |
m8 drvne mase i od njih izrađeno oko 1.000 prm. celuloznog drveta koje i danas u složajevima trune u šumi. Direktnim mjerenjem izvršenim po Nacionalnom parku »Sutjeska« juna o. g. ustanovljeno je da na području Perućice, odnosno na području efektivne površine od 1011 ha momentano propada u obliku izvala, preloma, sušika, natrulih i hrapavih stabala cea 81.500 m3 drvne mase, čija se vrijednost cijeni na oko 720,000.000 din., a od toga 111,000.000 dinara amortizacije II, koja bi se, ako bi se ovo ubrala, vratila u Perućicu. Ovo su pozamašne brojke pa i za one nacije koje su, sticajem sretnijih historijskih okolnosti, danas bogatije od nas, a napose od odnosne komune. Uzgred rečeno kapaciteti za preradu drveta na područje focanske komune su već danas daleko veći nego što su im drvne zalihe na alimentacionom području, ako se ispusti iz vida Nacionalni park »Sutjeska« i njegov rezervat Perućica. Ovi su kapaciteti, zapravo, i projektirani sa računicom na izdvojenu sirovinsku bazu, a ona je, kako je vidljivo, od općeg interesa za društvo pa bi u principu komuna za ovo morala dobiti kompenzaciju, koja bi se manifestirala, ako ni u čemu drugom, a ono u društvenim instrumentima. Prašuma ili bolje rečeno, kako je iz ovog vidljivo, zapuštena šuma Perućica je »zasjedena« sa svih strana. U izgradnji se nalazi put Dragoš Sedlo preko Mrkalj-Klada do Lokva-Drenečišta u dužini od 5,5 km i dalje Lokva — Drenečište — Poljana domaća &tcucna lltecatuta NEKOLIKO RIJECI O NAŠOJ STARIJOJ ŠUMARSKOJ LITERATURI Vremensko razdoblje od 100 i više godina našega šumarstva dostajalo bi da historijskim okom zagledamo u prošlost naše nauke i literature i da razmotrimo naučne i ine stručne radove ovog razdoblja. Mi ćemo u ovom kratkom sastavu blijedim crtama dati približnu sliku razvoja naše šumarske literature od sredine pa do kraja prošloga vijeka. Hrvatski narodni preporod u prvoj polovini prošlog vijeka oživio je na svim područjima narodni život. Tako u to doba pada i djelatnost prvih naših šumara Šporera, Kosa, Tomića i mnogih — Hadžića Ravan — Ždrijelo opet u dužini 5,5 km, te poseban odvojak za Suhu Goru u dužini od 2 km. U projektu za izgradnju su putevi (za neke je već kroz šumu trasa prosječena) i to: Mrkalj — Klade — Prijevor 5,5 km i Prijevor — Trnovačko jezero u dužini od 6 km. Sve u svemu kroz Perućicu i oko Perućice će se izgraditi, ili se nalazi u gradnji cea 42 km kolskog puta koji će za vrijeme sezone, pretpostavlja se, biti vrlo frekventivni turistima, izletnicima, lovcima, ribolovcima, stručnim, naučnim i đačkim ekskurzijama. Na osnovu ovog može se zaključiti, da se ovdje više ne radi o prašumi (nijednog oblika) nego jednim dijelom o šumi najbližoj prašumskem tipu, a drugim zapuštenoj, primitivno gospodarenoj i »željnoj« hitne intervencije šumi, koja bi jedino u tretmanu i pod režimom nacionalnog parka sačuvala svoje ljepote. Nužno je napomenuti da je već danas vidljiva skora prirodna konverzija vrsta bukve i jele i da će, ne u tako dalekoj budućnosti, bukva potpuno potisnuti vrednije vrste (jelu i smreku) i na taj način, bez intervencije i pomaganja čovjeka, još više deklasirati ovu, inače načetu, šumu. Vještačkim držanjem ove šume za rezervat samo se prolongiraju realni planovi njenog uređenja i ometa pristup našim i stranim ljudima do spomenika naše Revolucije — kompletnog Nacionalnog parka »Sutjeska«. Uroš Golubović, dipl. inž. šumarstva drugih. Spo r er izdaje u tri knjige djelo: »Das Forstwesen oder vollständiges Försterlehrbuch«, Zagreb 1841. To je prvo naše šumarsko djelo i za ono vrijeme veliki priručnik, koji obrađuje čitavo šumarstvo. U to vrijeme nastalo je naše najstarije šumarsko društvo (1846—1856) i to kao posebni »Šumarski odsjek« Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. U tom se je društvu okupio lijep broj naših šumara. Važna po uređenju šumarstva u Hrvatskoj i Slavoniji je raspravica šumarnika D. Kosa: »D a s Forstwesen in Kroatien« Zagreb, 1847. Pisac opisuje žalosno stanje šumarstva kod nas i daje upute, što bi vlasti, korporacije i privatnici morali učiniti, da |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 75 <-- 75 --> PDF |
se uvede racionalno gospodarenje, da se šume sačuvaju od propasti. Živo zagovara namještenje domaćih sinova u šumarskih službama, a da to bude moguće, razlaže od kolike je potrebe da se u zemlji osnuje šumarsko učilište. Nadalje govori o namještenju šumarskih stručnjaka kod županija. Ova je raspravica malena opsegom ali je vrijedna sadržajem. Sve što je Kos u toj raspravi predlagao, kasnije je zakonima i naredbama provedeno. Za početak šumarske literature važan je »Mesečni list« i »Gospodarski list«, organi »Hrv. — slav. gospodarskog društva. Spomenuti ćemo samo neke raspravice koje su štampane u spomenutim glasilima. God. 1843. štampana je raspravica A. Tomića , nadzornika lugovah c. ikr. narodne regimente br. 3 pod nadpisom »Predlog, kako da se občuvaju šume u potrebitom stalištu i kojih se pri tim pravilan deržati valja«. U istom godištu štampana je raspravica J. Scha pera : »Šumarstvo u šumah prečastnoga kaptola zagrebačkog«. Iste godine štampao je D. Ko s u istom listu članak »Korist dervah i potriboća da se šume u Horvatskoj čuvaju i plode«. God. 1866. prof, križevačkog učilišta Šoštarić , objelodanjuje u istom listu raspravicu »Vriemenoslovne pažnje u Hrvatskoj«. Osim ovih rasprava Gospodarski list je još dugi niz godina — sve do osnutka »Šumarskog lista« — donosio znatan broj članaka naših šumarskih stručnjaka. Prvo naše Šumarsko udruženje izdaje od 1847—1852 god. društveni organ »Trudovi odseka za šumarstvo za Hrvatsku i Slavoniju«. Ovaj organ izlazio je u formi godišnjaka. Osim »Trudova« izdaje društvo i list »Verhandlungen der Forst section «. ´Pedesetih godina, prošloga stoljeća štampao je J. Ettinger knjižicu pod naslovom »Jagdkalender für die Militärgrenze«. Isti stručnjak izdao je 1877. god. u Zemunu knjigu »Životinje, zvieri i ptice. — Poznati književnik i akademik B. Sulek , iako nije bio stručnjak, izdao je 1866. god. knjigu »Korist gajenja šuma«. Za slavonske šumarske prilike od važnosti su raspravice A. Danhelovskog to: »Der Waldstand Slavoniens« (1884), »Fassdaubentafeln« i »Kufoiktafeln«, štampane u Osijeku 1865. god. Šumarski stručnjak V. Rack; izdao je u Sisku 1870. god. knjigu »Sječenje i gajenje šuma«, a god. 1872. »Šumarska lučba«. Za šumarske prilike u Dalmaciji izdao je 1870. god. H. Guttenber g na talijanskom jeziku raspravicu »La selvicoltora con speziale applicazione alia Dalmazia et Istria«. Ovu je raspravicu K. Jovi ć preveo na hrvatski jezik pod naslovom »Gojenje šuma s osobitim obzirom na Dalmaciju i Istru«. God. 1872. napisao je Franjo Cor daš ić i izdao u Zagrebu prvu uputu za lugarsko osoblje pod naslovom »Poučnik za lugarsko osoblje. Od istog pisca imademo udžbenik »Nauka o sadjenju i gojenju šuma«, Zagreb, 1889. Već prije spomenuti šumarski stručnjak Danhelovsky napisao je na njemačkom jeziku djelo »Die Holztechnik Slavoniens«, izdano u Pečuhu 1873. Pisac je potanko obrazložio proizvodnju i unovčenje hrastovog tvorivog i građevnog drveta. Naročito je opisana proizvodnja francuske hrastove dužice. Vj Koros keny izdao je god. 1873. udžbenik »Ofoće šumarstvo« a 1874. god. imademo od istog pisca udžbenik »Geodezija«. God. 1876. štampano je u Zagrebu djelo J. Wessely-a »Das Karstgebiet Militärkroatiens «. Djelo je preveo na hrvatski jezik Ivan T´rnski pod imenom »Kras hrvatske Krajine«. Od god. 1877. izlazi glasilo hrvatskoslavonskog šumarskog društva »´Šumarski list«. Poznati šumarski stručnjak prof. Ke sterčane k izdao je god. 1881. »Dendrometriju «, a naredne godine »Osnovne nauke o računanju vriednosti šuma« i raspravu »Kratka poviest šuma i šumskoga gospodarstva u Hrvatskoj«. God. 1886. pokrenuo je profesorski zbor Gospodarskog šumarskog učilišta izdavanje »Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo «. »Viestniku :za gospodarstvo ijumarstvo « bila je prema programu zadaća štampanje: Originalnih radnja iz svih grana kulture tla, poglavito rasprave o važnim dnevnim pitanjima, koja će prosuđivati stepen napretka na polju gospodarstva i šumarstva. Šumarska naučna pitanja tretirali su u ovom »Viestniku« prof. H1 ava, Kružić, Partaš, Straznicky i P e x i d e r, a surađuju i neki šumarski praktičari i to Radošević, S z y gmundovsky i drugi. U »Viestniku« od 1887. god. objelodanjena je rasprava prof. Kiseljaka« »Uzgoj i proređivanje hrastovih šuma«. U prvom dijelu rasprave obrađuje autor pitanje — imadu li se kod nas visoke hrastove šume podići prirodnim ili opet vještačkim (umjetnim) načinom. Ujedno se predočuju prednosti i mane jednog i drugog načina. Opširno se raspravlja predmet sadnje hrastovog žira i metode te sadnje. Dalje prof. Kiselja k raspravlja o proređivanju hrastovih sastojina i zagovara što ranije proređivanje tj. u dvadesetoj godini i kaže, da o samom načinu prorede ovisi uspjeh ili propast mladih hrastovih 487 |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 76 <-- 76 --> PDF |
sastojina. U raspravi »Uzgoj hrasta u slavonskih bukvicih« piše šum. nadsavjetnik Müller . Pisac se žali na prenagle sječe starih hrastoyih sastojina u slavonskim šumama, te ovu bezobzirnu sječu nazivlje običnom devastacijom, i ako se i dalje nastavi sa takovim sječama i u bukovim šumama onda je propast šuma i šumarstva u Slavoniji neminovna. Površine koje su nekad bile pokrite prostranim hrastovim šumama danas su poljoprivredne kulture. Ali, ukoliko se sječa (devastacija) protegne i na bukove šume biće šumsko tlo osuđeno na propast ako se na tom tlu ponovno ne podigne šuma. Pisac nadalje potanko raspravlja o uzgoju mješovitih sastojina bukve i hrasta i predočuje prednosti uzgoja mješovitih šuma hrasta i bukve te hrasta i graba. U »Viestniku« od 1888. god. priopćio je prof. Parta š raspravu »Pitomi kesten«. Partaš piše o rasprostranjeni u kestena u Evropi a napose opet u Hrvatskoj i naglašuje da kesten uspijeva dobro i na tlu u kojem imade razmjerno dosta vapna. Autor preporuča uzgajanje kestenovih šuma s obzirom na žirovinu, jer kesten rađa žirovinom svake godine dok bukva tek svakel2— 15 god., a hrast svake 8—10 godine. Raspravlja i o raznim bolestima kestena kao i o općim i tehničkim svojstvima kestena. Pisac se koristi istraživanjima Nordlingera, Exnera i dr. Nadalje preporuča Partaš uzgoj ikestena iz gospodarstvenih obzira i kaže da »snaga šumskog zemljišta pod gušćom krošnjom kestena manje trpi nego li pod rijetkom hrastovom. Ali time nikako ne misli kazati da se hrastove šume pretvore u kestenike ili možda zanemari uzgajanje hrastovih šuma. U istom godištu »Viestniika« objelodanjuje Parta š raspravicu »Omorika (Picea omorica Pančić). Partaš spominje otkriće Pančićeve omorike te njeno srodstvo s japanskom, sibirskom i altajskom smrekom. On spominje neka nalazišta omorike i kaže: »Ne ima sumnje da omorika i u susjednoj Bosni i Hercegovini a možda i u našoj gornjoj Krajini raste, jer je narod i ovuda ime pozna i narodnoj se pjesmi spominje«. Glede kulturnih pokusa sa sjemenom kaže, da je klijavost sjemena vrlo malena a i one biljke koje niknu, veoma su osjetljive i obično uginu. Sve ovo — nadovezuje Partaš — jasno dokazuje da to drvo izumire a da je prije, po svoj prilici, bilo na čitavom Balkanskom poluotoku uobičajeno. Prvu samostalnu naučnu radnju prof. Partaša čitamo u istom godištu »Viestnika «. Naslov ove radnje je »Prirast bora (Pinus sylvestris) u šumi »Široko Brezje«. Provedena je analiza borovog stabla starog 39 god. Visina stabla bila je 21 m, a ustanovljen je najveći visinsiki prirast u razdoblju od 12—19 godina, a najmanji od 33—39 godina. Istraženo je nadalje kakav je bio visinski i đebljinski prirast u raznoj dobi. !Prof. Kiseljaku istom godištu opisuje šumski rasadnik gosp. šumarskog učilišta. Spominje način sjetve i uzgoj sadnica smreke. Rasadnik služio je i za uzgoj raznovrsnih stranih četinjara, i to: Pinus Douglasii, P. Nordmaniana, P. strobus, P. maritima i P. halepensis. Pisac naglašuje, da P. Douglasija stara 4 godine, imade znatno veći prirast od smreke i da podnosi dobro našu klimu te da ne treba nikakove osobite zaštite. U »Viestniku« od 1889/1890 čitamo raspravu M. Radoševića »Prebiranje u dozrelih šumah kitnjaka u Slavoniji«. Napominje, da se u slavonskim hrastovim šumama provađa pomlađivanje oplpdnom sječom tj. prirodnim putem, a zadaća je stručnjaka, da prozračnom i progalnom sječom priprave »plodnost sjemenjaka«, iza toga u razdoblju od 3—5 odnosno od 10—15 godina slijedi dovršna sječa. Pisac naglašuje, da zapravo i nema prozračne i progalne sječe i to s razloga što su hrastici i onako preobilno već progaljeni te im je sklop tek 0,3—0,8. Dalje spominje da su sve do 1860. god. šume sječene bez ikakvog reda i da se ta sječa može nazvati haračenjem. Haračili su svi i to naročito u sastojinama kitnjaka (bielik ili brdnjak). Drvo ovog hrasta dugotramo je te su seljaci kojima su sastojine lužnjaka u neposrednoj blizini radije dolazili u udaljenije brdske šume i svoje potrebe na građi namirili hrastom kitnjakom. Isto je tako mnogo posječeno prebirnom sječom za potrebe ratne mornarice i to s razloga što su šume u Istri već bile odavna iscrpljene. Ovo nerazborito uživanje šuma provađalo se je posvuda, te o slavonskim hrastovim prašumama već polovinom 19 vijeka nije bilo zapravo već spomena. Radošević spominje dalje bolesti na ovaj način progaljenim šumama, te kaže: »Bolest kod kitnjaka potiče od premršava tla ili prenaglog prelaza cd potpunog sklopa u redi sklop, često i od požara«. Bolest izrazuje se u bijeloj i crvenoj truleži. U istoj raspravi govori Radošev´ć i o tekućem prirastu kod 200 godina starih kitnjaka — te o rentabilitetu hrasta kitnjaka u Slavoniji. U raspravi prof. Kiseljaka »Gubar i zlatakraj« spominje se, da je haranje gusjenica gubara zapaženo već 1877. god. i to |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 77 <-- 77 --> PDF |
naročito u slavonskim hrastovim šumama a kasnije i u šumama čitave Posavine. U članku govori o biologiji gubara i ističe tamanjenje gubarevih jajašca struganjem. Osim toga spominje i biološki način tamanjenja (razne cse najeznice itd.). Ukratko spominje biologiju zlatokraja i žali da nema uspješnog sredstva za tamanjenje ovog štetnika. U istom godištu »Viestnika« nalazi se rasprava prof. Partaš a slijedećeg naslova: »Koje su težnje šumskog gospodarstva i kako je potom uređenje poglavito državnih šuma srednjo europejskih.« Partaš raspravlja o gospodarstvenim osnovama za šume u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji. Mi ćemo iz ove rasprave pomenuti samo piščeve podakte za Rusiju. — Petar Veliki posvećivao je, kako je dobro poznato veliku pažnju vojnoj mornarici, pa se sve od njegovih vremena nastoji uživanje i sječa u državnim šumama tako urediti da bude u njima uvijek dosta drva za brodogradnju. Bilo je zabranjeno sjeći građu potrebnu za brodogradnju tik vodenih puteva i živo se nastojalo da se hrastove šume, i to naročito u okolini Petrograda goje i čuvaju. Katarina II. odredila je 1769. godine izmjenu šuma i nakon toga izlučenje jedne petine tih šuma za namirenje ratne mornarice. God. 1837. osnovano je Ministarstvo državnih dobara, a malo godina kasnije izdan je naputak za procjenu šuma. Uglavnom je bilo određeno da se državne šume imadu razšestariti na jednake godišnje sječine. Ali, ovaj se način nije pokazao zgodnim te je 1884. god. izdan novi naputak za ureenje šuma. Spomenute rasprave najvažniji su šumarski radovi Viestnika. Ovaj stručni list izlazio je samo 4 godine t. j . do godine 1889. Moramo spomenuti, da su nastavnici križevačkog šumarskog učilišta neke stručne i naučne radove objelodanili u godišnjim školskim izvještajima. U školskom izvještaju za god. 1881/1882 javlja se prof. Kesterčanek radnjom »Gospodarska važnost i vrijednost žira«. U uvodu rasprave spominje slijedće: »A lijepo veli A. Stojković govoreći o šumarstvu Srbije: Paša i žirovina u našim okolnostima preveć je važna, ali nemio je poja v, da se ova važna korist od šuma iz godine na godinu sve većma umanjiva. Srbske šume izranile su posljednjih 30 godina na milijune svinja i druge stoke, za koju je Serbija opet miljune dukata dobila«. (Vidi: A. Stojkovi ć »Proizvođenje i upotreba šuma«, Beograd, 1872., str. 175). Ovo nekoliko riječi vrijednog Stojkovića kaže nam vrlo mnogo, a dobro nam je poznato i šumsko gospodarstvo našeg Turopolja. I u ovom kraju bio je svojedobno jedini prihod žirenje svinja u prostranim hrastovim šumama. Nadalje Kesterčanek raspravlja o raznim odlikama hrasta i spominje da je od važnosti kod raspoznavanja pojedinih odlika paziti i na plod t. j . sam žir. Od naših odlika hrasta navada Kesterčanek po Ettingeru ove odlike: ražnjak, tonac, končar, gradun, golubnjak, kestenjar, medunac, sladun, ljutik, šiljkar, itd. Vrijedno je spomenuti iz ove rasprave i o dimenzijama hrasta lužnjaka u našim šumama. U šumi Bolčarski lug, blizu Bolča posječen je hrast star 462 god. a sa prsnim promjerom od 225 cm. Kesterčanek dalje raspravlja o hranjivosti žira te priopćuje Czubatove, Wolfove i druge analize hrastovog žira. Prof. H 1 a v a u izvještaju od god. 1884. priopćuje raspravu o »Odgojivanju vrbe«. Kod sastava ove rasprave služio se je pisac obilnom literaturom. Radnja razdijeljena je u nekoliko kratkih poglavlja i to: Pripravljanje i priređivanje tla. Koje vrste treba izabrati? Postupak kod sadnje. Kako se nasadi čuvaju. Rezanje šiba. Gulenje i porsba kore. U izvještaju od god. 18801881 napisao je prof. Straznicky raspravicu: »Nekoji zadatki iz računa rentah«. U god. 1886´87. priopćuje prof. I. Potočnja k raspravu: »Drvojedka suzna — Merulius lacrimans«. Na pisanje ove interesantne raspravice ponukao je prof. Potočnjaka nastup ove gljive na drvnoj građi zgrade učilišta. Rasprava imade nekoliko kratkih poglavlja i to: Nalazište drvojedke, razvoj i štetno djelovanje i obrana. Vrijedno je spomenuti, da je od 1. studenog 1860. god. do kraja školske godine 1862. služio na učilištu prof. Živko V u- k a s o v i ć. Vukasović napisao je 1863. god. udžbenik: »Zivotoslovlje bilja sa uvodom u prirodoslovlje«. Recenziju ovog udžbenika napisao je u »Književnom časopisu za jezik, poviest hrvatsku i srbsku i prirodne znanosti« god. 1865. prof F. E r j a v e c, koji kaže: » U ostalom spada ova knjiga među naše najbolje, njom će se moći služiti ne samo učenici gospodarskog-šumarskog Zavoda nego također učenici viših gimnazija i realaka kano pomoćnom knjigom«. Prvi udžbenik iz geodezije napisao je prof. Koros kenyi u 1874. godini. Moramo istaknuti, da je dugogodišnji nastavnik tehničkih predmeta, prof. M. Kru žić, napisao: »Njža geodezija« Zagreb, 1911. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Pod jesen 1874. god. do jeseni 1875. god. vršio je dužnost nastavnika na gospodarsko- šumarskom učilištu prof. Mijo K i šp a t i ć. Kišpatić predavao je fiziku, mineralogiju, tloznanstvo, botaniku, zoologiju i ´klimatologiju. Kako se vidi priličan broj predmeta (a prema tome i priličan broj sati na tjedan). — Kišpatić je jedan od prvih koji je uočio, da se samo naukom i znanjem može unaßrijedliti šumarstvo i naše gospodarstvo. I da to postigne naš čovjek, Kišpatić mu daje prvu pedologiju »Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo« Zagreb, 1877. S pravom kaže akademik Tuca n u raspravi posvećenoj Kišpatiću (vidi: Rad jugoslavenske Akademije, knj. 238, Zagreb, 1930): Kamo sreće da smo znali nastaviti Kišpatićev rad na tom polju. Ali, mi se nismo micali i dok je kod drugih naroda, a u tom su na velikom glasu Rusi, pedologiju toliko njegovali, da je postigla značajan razvitak i dala čovječanstvu goleme koristi i duhovne i materijalne, to se kod nas pedološka literatura slabo razvijala. (Moramo spomenuti da je tek sa radovima Prof. Š and or a, Seiwerta i Gračanina pedološka literatura u velike pokročila). Znatan dio Kišpatićevih udžbenika posvećen je samom tlu. On raspravlja o mineralnim i organskim sastojinama tla, o njegovim fizikalnim svojstvima, o njegovoj snazi t. j . onom utjecaju što ga ima tlo na uzgoj i na postanje bilja. Na kraju govori i klasifikaciji tla. Dr A. Kauders Pedološka karta Jugoslavije Jugoslavensko društvo za proučavanje zemljišta, Beograd, 1962. Prvu jugoslavensku pedološku kartu Udbinskih pijeska i većeg dijela Like je izradio gospićki učitelj i upravitelj podružnice Hrvatskog Gospodarskog društva Mate Orlić 1892. godine. Za cijelu našu zemlju u omjerima 1 :3,500.000 (1926) i 1 : 1,200.000 (1931) je izradio prof. Stebut. No njegova je karta bila više nego općenita. U stvari pedološka karta, koju je izdalo Jug. društvo za proučavanje zemljišta, je prva naea suvremena pedološka karta, izrađena je u omjeru 1 : 1,000.000. Na ovoj karti su sudjelovali svi naši eminentni pedolozi, a definitivnu redakciju su izvršili Najgebauer V., Pavičević N., Vovk B., Filipovski G., Tanasijević Dj., Ćirić M., Kavić Lj., Koarić M. i Kovačević P. Karta je izrađena u taikvom omjeru da se sa njome mogu služiti planeri u oblasti 490 poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i organizatori šumskog-poljoprivredne proizvodnje na samom terenu. Autori su tla u ovoj karti podijelili u dvije velike skupine: I. Tla u ravnicama u brežuljkastim terenima (27 tipova) i II. Tla brdskih i planinskih predjela (9 tipova). Ova skupina se dijeli u dvije podskupine: a) Tla na jedrim (tvrdim) krečnjacima i dolomitima (5 tipova) i b) Tla na silikatima (4 tipa). Klasifikacija tala je izvedena na klimatogenom principu, gdje je to moguće. No uzeti su u obzir i ostali faktori, a naročito reljef i geološka podloga. 1. Tla na ravnicama i na brežuljkastim terenima (2,200.000 ha) — prirodna je vegetacija stepska (Festuca sulcata, Koeleria vrste); 2) Livadski i zabareni černozemi; 3) Černozom i livadski černozem; 4) Pjeskoviti černozem; 5) Ogajnjačeni černozem (uz Dunav); 6) Černozem i ogajnjačeni černozem; 7) Slatine i slatinasta tla (solonec, solončak i solodj) — ovčji pašnjaci; 8) Gajnjače — 1st. Jugoslavija-šume Quercetum confertae ceriš, Quercus pubescens — Fraxinus ornus, Querceto — carpinetum serbicum, Querceto — Fraxinetum mixum i lokalno Carpinetum orientalis; 9) Gajnjače, lesivirane gajnjače i smeđa karbonatna tla (Srijem, 1st. Slavonija) — voćarstvo, vinogradarstvo; 10) Gajnjače s pjegama slatine i hidrogenih crnica — ratarske kulture; 11) Crvenice na jedrim krečnjacima (Terra rossa) — Litoral, 1st. Srbija, Makedonija. Sume na bazi Quercus ilex i Fraxinus ornus, a u višem pojasu i Querceto — Carpinetum; 12) Crvenice na tercijarnim stijenama — to su ocrveničene smonice — oranice (duha); 13) Parapođzol i parapodzolasta tla — Sjeverni i Sjeverozapadni dio zemlje. Parapodzolasta tla se koriste u ratarstvu, a parapodzoli (pseudogleji) u ratarstvu i u livadarstvu; 14) Parapodzolasta bujađično — vrištinska, smeđa tla na krečnjacima i crvenice — biljni pokrov vriština; 15) Parapodzolasta i nerazvijena tla na flišu i laporcu — zelena Istra (Ktš); 17) Alohtona, smeđa tla — uz rijeke; 18) Smonice i metamofozirane smonice — 1st. Jugoslavija. Vegetacija: šume, livade, voćnjaci i vinogradi; 19 Smonica, gajnjača i crvenica — Srbija; 20) Hidrogene (ritske) crnice. Močvarna vegetacija (ritski) humus; 21)Hidrogene crnice 1 druga močvarna tla — oko Stare Gradiške i uz Bosut; 22) Livadska i močvarna tla — poplavne šume, livade, oranice; 23) Tresetna i polutresetna tla — Rasprostranjenost ograničena. Močvarna vegetacija; 24) Rentni aluviji — Vrlo rasprostranjena tla (poplave) — oranice, li |