DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 74     <-- 74 -->        PDF

m8 drvne mase i od njih izrađeno oko 1.000
prm. celuloznog drveta koje i danas u složajevima
trune u šumi.


Direktnim mjerenjem izvršenim po Nacionalnom
parku »Sutjeska« juna o. g.
ustanovljeno je da na području Perućice,
odnosno na području efektivne površine od
1011 ha momentano propada u obliku izvala,
preloma, sušika, natrulih i hrapavih
stabala cea 81.500 m3 drvne mase, čija se
vrijednost cijeni na oko 720,000.000 din.,
a od toga 111,000.000 dinara amortizacije
II, koja bi se, ako bi se ovo ubrala, vratila
u Perućicu.


Ovo su pozamašne brojke pa i za one
nacije koje su, sticajem sretnijih historijskih
okolnosti, danas bogatije od nas, a
napose od odnosne komune.


Uzgred rečeno kapaciteti za preradu
drveta na područje focanske komune su već
danas daleko veći nego što su im drvne
zalihe na alimentacionom području, ako se
ispusti iz vida Nacionalni park »Sutjeska«
i njegov rezervat Perućica.


Ovi su kapaciteti, zapravo, i projektirani
sa računicom na izdvojenu sirovinsku
bazu, a ona je, kako je vidljivo, od općeg
interesa za društvo pa bi u principu komuna
za ovo morala dobiti kompenzaciju,
koja bi se manifestirala, ako ni u čemu
drugom, a ono u društvenim instrumentima.


Prašuma ili bolje rečeno, kako je iz
ovog vidljivo, zapuštena šuma Perućica je
»zasjedena« sa svih strana. U izgradnji se
nalazi put Dragoš Sedlo preko Mrkalj-Klada
do Lokva-Drenečišta u dužini od 5,5
km i dalje Lokva — Drenečište — Poljana


domaća &tcucna lltecatuta


NEKOLIKO RIJECI O NAŠOJ
STARIJOJ ŠUMARSKOJ LITERATURI


Vremensko razdoblje od 100 i više godina
našega šumarstva dostajalo bi da historijskim
okom zagledamo u prošlost naše
nauke i literature i da razmotrimo naučne
i ine stručne radove ovog razdoblja.
Mi ćemo u ovom kratkom sastavu blijedim
crtama dati približnu sliku razvoja naše
šumarske literature od sredine pa do kraja
prošloga vijeka.


Hrvatski narodni preporod u prvoj polovini
prošlog vijeka oživio je na svim
područjima narodni život. Tako u to doba
pada i djelatnost prvih naših šumara
Šporera, Kosa, Tomića i mnogih


— Hadžića Ravan — Ždrijelo opet u dužini
5,5 km, te poseban odvojak za Suhu
Goru u dužini od 2 km.
U projektu za izgradnju su putevi (za
neke je već kroz šumu trasa prosječena)
i to: Mrkalj — Klade — Prijevor 5,5 km
i Prijevor — Trnovačko jezero u dužini
od 6 km. Sve u svemu kroz Perućicu i oko
Perućice će se izgraditi, ili se nalazi u
gradnji cea 42 km kolskog puta koji će za
vrijeme sezone, pretpostavlja se, biti vrlo
frekventivni turistima, izletnicima, lovcima,
ribolovcima, stručnim, naučnim i đačkim
ekskurzijama.


Na osnovu ovog može se zaključiti, da
se ovdje više ne radi o prašumi (nijednog
oblika) nego jednim dijelom o šumi najbližoj
prašumskem tipu, a drugim zapuštenoj,
primitivno gospodarenoj i »željnoj«
hitne intervencije šumi, koja bi jedino u
tretmanu i pod režimom nacionalnog parka
sačuvala svoje ljepote.


Nužno je napomenuti da je već danas
vidljiva skora prirodna konverzija vrsta
bukve i jele i da će, ne u tako dalekoj
budućnosti, bukva potpuno potisnuti vrednije
vrste (jelu i smreku) i na taj način,
bez intervencije i pomaganja čovjeka, još
više deklasirati ovu, inače načetu, šumu.


Vještačkim držanjem ove šume za rezervat
samo se prolongiraju realni planovi
njenog uređenja i ometa pristup našim i
stranim ljudima do spomenika naše Revolucije
— kompletnog Nacionalnog parka
»Sutjeska«.


Uroš Golubović, dipl. inž.
šumarstva


drugih. Spo r er izdaje u tri knjige djelo:
»Das Forstwesen oder vollständiges
Försterlehrbuch«, Zagreb
1841. To je prvo naše šumarsko djelo
i za ono vrijeme veliki priručnik, koji
obrađuje čitavo šumarstvo. U to vrijeme
nastalo je naše najstarije šumarsko društvo
(1846—1856) i to kao posebni »Šumarski
odsjek« Hrvatsko-slavonskog gospodarskog
društva. U tom se je društvu okupio
lijep broj naših šumara. Važna po uređenju
šumarstva u Hrvatskoj i Slavoniji je
raspravica šumarnika D. Kosa: »D a s
Forstwesen in Kroatien« Zagreb,
1847. Pisac opisuje žalosno stanje šumarstva
kod nas i daje upute, što bi vlasti,
korporacije i privatnici morali učiniti, da




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 75     <-- 75 -->        PDF

se uvede racionalno gospodarenje, da se
šume sačuvaju od propasti. Živo zagovara
namještenje domaćih sinova u šumarskih
službama, a da to bude moguće, razlaže od
kolike je potrebe da se u zemlji osnuje šumarsko
učilište. Nadalje govori o namještenju
šumarskih stručnjaka kod županija.
Ova je raspravica malena opsegom ali je
vrijedna sadržajem. Sve što je Kos u toj
raspravi predlagao, kasnije je zakonima i
naredbama provedeno. Za početak šumarske
literature važan je »Mesečni list« i
»Gospodarski list«, organi »Hrv. — slav.
gospodarskog društva. Spomenuti ćemo samo
neke raspravice koje su štampane u
spomenutim glasilima. God. 1843. štampana
je raspravica A. Tomića , nadzornika
lugovah c. ikr. narodne regimente br. 3
pod nadpisom »Predlog, kako da se občuvaju
šume u potrebitom stalištu i kojih se
pri tim pravilan deržati valja«. U istom
godištu štampana je raspravica J. Scha pera
: »Šumarstvo u šumah prečastnoga
kaptola zagrebačkog«. Iste godine štampao
je D. Ko s u istom listu članak »Korist
dervah i potriboća da se šume u Horvatskoj
čuvaju i plode«. God. 1866. prof, križevačkog
učilišta Šoštarić , objelodanjuje
u istom listu raspravicu »Vriemenoslovne
pažnje u Hrvatskoj«. Osim ovih rasprava
Gospodarski list je još dugi niz godina
— sve do osnutka »Šumarskog lista«


— donosio znatan broj članaka naših šumarskih
stručnjaka.
Prvo naše Šumarsko udruženje izdaje
od 1847—1852 god. društveni organ »Trudovi
odseka za šumarstvo za Hrvatsku i
Slavoniju«. Ovaj organ izlazio je u formi
godišnjaka. Osim »Trudova« izdaje društvo
i list »Verhandlungen der Forst section
«.


´Pedesetih godina, prošloga stoljeća
štampao je J. Ettinger knjižicu pod naslovom
»Jagdkalender für die Militärgrenze«.
Isti stručnjak izdao je 1877. god. u Zemunu
knjigu »Životinje, zvieri i ptice. —
Poznati književnik i akademik B. Sulek ,
iako nije bio stručnjak, izdao je 1866. god.
knjigu »Korist gajenja šuma«.


Za slavonske šumarske prilike od važnosti
su raspravice A. Danhelovskog


to: »Der Waldstand Slavoniens« (1884),
»Fassdaubentafeln« i »Kufoiktafeln«, štampane
u Osijeku 1865. god. Šumarski stručnjak
V. Rack; izdao je u Sisku 1870.
god. knjigu »Sječenje i gajenje šuma«, a
god. 1872. »Šumarska lučba«. Za šumarske
prilike u Dalmaciji izdao je 1870. god. H.
Guttenber g na talijanskom jeziku raspravicu
»La selvicoltora con speziale applicazione
alia Dalmazia et Istria«. Ovu je
raspravicu K. Jovi ć preveo na hrvatski


jezik pod naslovom »Gojenje šuma s osobitim
obzirom na Dalmaciju i Istru«. God.
1872. napisao je Franjo Cor daš ić i izdao
u Zagrebu prvu uputu za lugarsko
osoblje pod naslovom »Poučnik za lugarsko
osoblje. Od istog pisca imademo udžbenik
»Nauka o sadjenju i gojenju šuma«,
Zagreb, 1889. Već prije spomenuti šumarski
stručnjak Danhelovsky napisao
je na njemačkom jeziku djelo »Die Holztechnik
Slavoniens«, izdano u Pečuhu


1873. Pisac je potanko obrazložio proizvodnju
i unovčenje hrastovog tvorivog i građevnog
drveta. Naročito je opisana proizvodnja
francuske hrastove dužice. Vj
Koros keny izdao je god. 1873. udžbenik
»Ofoće šumarstvo« a 1874. god. imademo
od istog pisca udžbenik »Geodezija«.
God. 1876. štampano je u Zagrebu djelo J.
Wessely-a »Das Karstgebiet Militärkroatiens
«. Djelo je preveo na hrvatski jezik
Ivan T´rnski pod imenom »Kras
hrvatske Krajine«.


Od god. 1877. izlazi glasilo hrvatskoslavonskog
šumarskog društva »´Šumarski
list«.


Poznati šumarski stručnjak prof. Ke sterčane
k izdao je god. 1881. »Dendrometriju
«, a naredne godine »Osnovne nauke
o računanju vriednosti šuma« i raspravu
»Kratka poviest šuma i šumskoga gospodarstva
u Hrvatskoj«.


God. 1886. pokrenuo je profesorski zbor
Gospodarskog šumarskog učilišta izdavanje
»Viestnika za gospodarstvo i šumarstvo
«. »Viestniku :za gospodarstvo ijumarstvo
« bila je prema programu zadaća štampanje:
Originalnih radnja iz svih grana
kulture tla, poglavito rasprave o važnim
dnevnim pitanjima, koja će prosuđivati
stepen napretka na polju gospodarstva i
šumarstva. Šumarska naučna pitanja tretirali
su u ovom »Viestniku« prof. H1 ava,
Kružić, Partaš, Straznicky
i P e x i d e r, a surađuju i neki šumarski
praktičari i to Radošević, S z y gmundovsky
i drugi.


U »Viestniku« od 1887. god. objelodanjena
je rasprava prof. Kiseljaka«
»Uzgoj i proređivanje hrastovih šuma«. U
prvom dijelu rasprave obrađuje autor pitanje
— imadu li se kod nas visoke hrastove
šume podići prirodnim ili opet vještačkim
(umjetnim) načinom. Ujedno se predočuju
prednosti i mane jednog i drugog
načina. Opširno se raspravlja predmet
sadnje hrastovog žira i metode te sadnje.
Dalje prof. Kiselja k raspravlja o proređivanju
hrastovih sastojina i zagovara
što ranije proređivanje tj. u dvadesetoj
godini i kaže, da o samom načinu prorede
ovisi uspjeh ili propast mladih hrastovih


487




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 76     <-- 76 -->        PDF

sastojina. U raspravi »Uzgoj hrasta u slavonskih
bukvicih« piše šum. nadsavjetnik
Müller . Pisac se žali na prenagle sječe
starih hrastoyih sastojina u slavonskim
šumama, te ovu bezobzirnu sječu nazivlje
običnom devastacijom, i ako se i dalje nastavi
sa takovim sječama i u bukovim šumama
onda je propast šuma i šumarstva
u Slavoniji neminovna. Površine koje su
nekad bile pokrite prostranim hrastovim
šumama danas su poljoprivredne kulture.
Ali, ukoliko se sječa (devastacija) protegne
i na bukove šume biće šumsko tlo osuđeno
na propast ako se na tom tlu ponovno
ne podigne šuma. Pisac nadalje potanko
raspravlja o uzgoju mješovitih sastojina
bukve i hrasta i predočuje prednosti
uzgoja mješovitih šuma hrasta i bukve
te hrasta i graba.


U »Viestniku« od 1888. god. priopćio je
prof. Parta š raspravu »Pitomi kesten«.
Partaš piše o rasprostranjeni u kestena u
Evropi a napose opet u Hrvatskoj i naglašuje
da kesten uspijeva dobro i na tlu u
kojem imade razmjerno dosta vapna. Autor
preporuča uzgajanje kestenovih šuma
s obzirom na žirovinu, jer kesten rađa žirovinom
svake godine dok bukva tek svakel2—
15 god., a hrast svake 8—10 godine.
Raspravlja i o raznim bolestima kestena
kao i o općim i tehničkim svojstvima kestena.
Pisac se koristi istraživanjima Nordlingera,
Exnera i dr. Nadalje preporuča
Partaš uzgoj ikestena iz gospodarstvenih
obzira i kaže da »snaga šumskog zemljišta
pod gušćom krošnjom kestena manje trpi
nego li pod rijetkom hrastovom. Ali time
nikako ne misli kazati da se hrastove šume
pretvore u kestenike ili možda zanemari
uzgajanje hrastovih šuma.


U istom godištu »Viestniika« objelodanjuje
Parta š raspravicu »Omorika (Picea
omorica Pančić). Partaš spominje otkriće
Pančićeve omorike te njeno srodstvo
s japanskom, sibirskom i altajskom smrekom.
On spominje neka nalazišta omorike
i kaže: »Ne ima sumnje da omorika i
u susjednoj Bosni i Hercegovini a možda
i u našoj gornjoj Krajini raste, jer je narod
i ovuda ime pozna i narodnoj se pjesmi
spominje«. Glede kulturnih pokusa sa
sjemenom kaže, da je klijavost sjemena
vrlo malena a i one biljke koje niknu, veoma
su osjetljive i obično uginu. Sve ovo


— nadovezuje Partaš — jasno dokazuje da
to drvo izumire a da je prije, po svoj prilici,
bilo na čitavom Balkanskom poluotoku
uobičajeno.
Prvu samostalnu naučnu radnju prof.
Partaša čitamo u istom godištu »Viestnika
«. Naslov ove radnje je »Prirast bora
(Pinus sylvestris) u šumi »Široko Brezje«.


Provedena je analiza borovog stabla starog
39 god. Visina stabla bila je 21 m, a
ustanovljen je najveći visinsiki prirast u
razdoblju od 12—19 godina, a najmanji od
33—39 godina. Istraženo je nadalje kakav
je bio visinski i đebljinski prirast u raznoj
dobi.


!Prof. Kiseljaku istom godištu opisuje
šumski rasadnik gosp. šumarskog
učilišta. Spominje način sjetve i uzgoj
sadnica smreke. Rasadnik služio je i za
uzgoj raznovrsnih stranih četinjara, i to:
Pinus Douglasii, P. Nordmaniana, P. strobus,
P. maritima i P. halepensis. Pisac naglašuje,
da P. Douglasija stara 4 godine,
imade znatno veći prirast od smreke i da
podnosi dobro našu klimu te da ne treba
nikakove osobite zaštite.


U »Viestniku« od 1889/1890 čitamo raspravu
M. Radoševića »Prebiranje u
dozrelih šumah kitnjaka u Slavoniji«. Napominje,
da se u slavonskim hrastovim šumama
provađa pomlađivanje oplpdnom
sječom tj. prirodnim putem, a zadaća je
stručnjaka, da prozračnom i progalnom
sječom priprave »plodnost sjemenjaka«, iza
toga u razdoblju od 3—5 odnosno od 10—15
godina slijedi dovršna sječa. Pisac naglašuje,
da zapravo i nema prozračne i progalne
sječe i to s razloga što su hrastici i
onako preobilno već progaljeni te im je
sklop tek 0,3—0,8.


Dalje spominje da su sve do 1860. god.
šume sječene bez ikakvog reda i da se ta
sječa može nazvati haračenjem. Haračili
su svi i to naročito u sastojinama kitnjaka
(bielik ili brdnjak). Drvo ovog hrasta
dugotramo je te su seljaci kojima su sastojine
lužnjaka u neposrednoj blizini radije
dolazili u udaljenije brdske šume i
svoje potrebe na građi namirili hrastom
kitnjakom. Isto je tako mnogo posječeno
prebirnom sječom za potrebe ratne mornarice
i to s razloga što su šume u Istri
već bile odavna iscrpljene. Ovo nerazborito
uživanje šuma provađalo se je posvuda,
te o slavonskim hrastovim prašumama
već polovinom 19 vijeka nije bilo zapravo
već spomena.


Radošević spominje dalje bolesti na ovaj
način progaljenim šumama, te kaže: »Bolest
kod kitnjaka potiče od premršava tla
ili prenaglog prelaza cd potpunog sklopa u
redi sklop, često i od požara«. Bolest izrazuje
se u bijeloj i crvenoj truleži. U istoj
raspravi govori Radošev´ć i o tekućem
prirastu kod 200 godina starih kitnjaka —
te o rentabilitetu hrasta kitnjaka u Slavoniji.


U raspravi prof. Kiseljaka »Gubar
i zlatakraj« spominje se, da je haranje gusjenica
gubara zapaženo već 1877. god. i to




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 77     <-- 77 -->        PDF

naročito u slavonskim hrastovim šumama
a kasnije i u šumama čitave Posavine. U
članku govori o biologiji gubara i ističe
tamanjenje gubarevih jajašca struganjem.
Osim toga spominje i biološki način tamanjenja
(razne cse najeznice itd.). Ukratko
spominje biologiju zlatokraja i žali da nema
uspješnog sredstva za tamanjenje ovog
štetnika.


U istom godištu »Viestnika« nalazi se
rasprava prof. Partaš a slijedećeg naslova:
»Koje su težnje šumskog gospodarstva
i kako je potom uređenje poglavito državnih
šuma srednjo europejskih.« Partaš
raspravlja o gospodarstvenim osnovama za
šume u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji.
Mi ćemo iz ove rasprave pomenuti samo
piščeve podakte za Rusiju. — Petar Veliki
posvećivao je, kako je dobro poznato veliku
pažnju vojnoj mornarici, pa se sve
od njegovih vremena nastoji uživanje i
sječa u državnim šumama tako urediti da
bude u njima uvijek dosta drva za brodogradnju.
Bilo je zabranjeno sjeći građu
potrebnu za brodogradnju tik vodenih puteva
i živo se nastojalo da se hrastove
šume, i to naročito u okolini Petrograda
goje i čuvaju. Katarina II. odredila je
1769. godine izmjenu šuma i nakon toga
izlučenje jedne petine tih šuma za namirenje
ratne mornarice. God. 1837. osnovano
je Ministarstvo državnih dobara, a
malo godina kasnije izdan je naputak za
procjenu šuma. Uglavnom je bilo određeno
da se državne šume imadu razšestariti
na jednake godišnje sječine. Ali, ovaj
se način nije pokazao zgodnim te je 1884.
god. izdan novi naputak za ureenje šuma.


Spomenute rasprave najvažniji su šumarski
radovi Viestnika. Ovaj stručni list
izlazio je samo 4 godine t. j . do godine
1889.


Moramo spomenuti, da su nastavnici
križevačkog šumarskog učilišta neke stručne
i naučne radove objelodanili u godišnjim
školskim izvještajima.


U školskom izvještaju za god. 1881/1882
javlja se prof. Kesterčanek radnjom
»Gospodarska važnost i vrijednost žira«.
U uvodu rasprave spominje slijedće: »A
lijepo veli A. Stojković govoreći o šumarstvu
Srbije: Paša i žirovina u našim okolnostima
preveć je važna, ali nemio je poja
v, da se ova važna korist od šuma iz godine
na godinu sve većma umanjiva. Srbske
šume izranile su posljednjih 30 godina
na milijune svinja i druge stoke, za koju
je Serbija opet miljune dukata dobila«.


(Vidi: A. Stojkovi ć »Proizvođenje
i upotreba šuma«, Beograd, 1872., str. 175).
Ovo nekoliko riječi vrijednog Stojkovića


kaže nam vrlo mnogo, a dobro nam je
poznato i šumsko gospodarstvo našeg Turopolja.
I u ovom kraju bio je svojedobno
jedini prihod žirenje svinja u prostranim
hrastovim šumama.


Nadalje Kesterčanek raspravlja o raznim
odlikama hrasta i spominje da je od
važnosti kod raspoznavanja pojedinih odlika
paziti i na plod t. j . sam žir. Od naših
odlika hrasta navada Kesterčanek po
Ettingeru ove odlike: ražnjak, tonac, končar,
gradun, golubnjak, kestenjar, medunac,
sladun, ljutik, šiljkar, itd. Vrijedno
je spomenuti iz ove rasprave i o dimenzijama
hrasta lužnjaka u našim šumama.
U šumi Bolčarski lug, blizu Bolča posječen
je hrast star 462 god. a sa prsnim
promjerom od 225 cm. Kesterčanek dalje
raspravlja o hranjivosti žira te priopćuje
Czubatove, Wolfove i druge analize hrastovog
žira.


Prof. H 1 a v a u izvještaju od god. 1884.
priopćuje raspravu o »Odgojivanju vrbe«.
Kod sastava ove rasprave služio se je pisac
obilnom literaturom. Radnja razdijeljena
je u nekoliko kratkih poglavlja i to: Pripravljanje
i priređivanje tla. Koje vrste
treba izabrati? Postupak kod sadnje. Kako
se nasadi čuvaju. Rezanje šiba. Gulenje
i porsba kore.


U izvještaju od god. 18801881 napisao
je prof. Straznicky raspravicu: »Nekoji
zadatki iz računa rentah«. U god.
1886´87. priopćuje prof. I. Potočnja k
raspravu: »Drvojedka suzna — Merulius
lacrimans«. Na pisanje ove interesantne
raspravice ponukao je prof. Potočnjaka
nastup ove gljive na drvnoj građi zgrade
učilišta. Rasprava imade nekoliko kratkih
poglavlja i to: Nalazište drvojedke, razvoj
i štetno djelovanje i obrana.


Vrijedno je spomenuti, da je od 1. studenog
1860. god. do kraja školske godine
1862. služio na učilištu prof. Živko V u-
k a s o v i ć. Vukasović napisao je 1863. god.
udžbenik: »Zivotoslovlje bilja sa uvodom
u prirodoslovlje«. Recenziju ovog udžbenika
napisao je u »Književnom časopisu za
jezik, poviest hrvatsku i srbsku i prirodne
znanosti« god. 1865. prof F. E r j a v e c, koji
kaže: » U ostalom spada ova knjiga među
naše najbolje, njom će se moći služiti
ne samo učenici gospodarskog-šumarskog
Zavoda nego također učenici viših gimnazija
i realaka kano pomoćnom knjigom«.


Prvi udžbenik iz geodezije napisao je
prof. Koros kenyi u 1874. godini. Moramo
istaknuti, da je dugogodišnji nastavnik
tehničkih predmeta, prof. M. Kru žić,
napisao: »Njža geodezija« Zagreb,
1911.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Pod jesen 1874. god. do jeseni 1875. god.
vršio je dužnost nastavnika na gospodarsko-
šumarskom učilištu prof. Mijo K i šp
a t i ć. Kišpatić predavao je fiziku, mineralogiju,
tloznanstvo, botaniku, zoologiju
i ´klimatologiju. Kako se vidi priličan
broj predmeta (a prema tome i priličan
broj sati na tjedan). — Kišpatić je jedan
od prvih koji je uočio, da se samo naukom
i znanjem može unaßrijedliti šumarstvo
i naše gospodarstvo. I da to postigne naš
čovjek, Kišpatić mu daje prvu pedologiju
»Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i
gospodarstvo« Zagreb, 1877. S pravom kaže
akademik Tuca n u raspravi posvećenoj
Kišpatiću (vidi: Rad jugoslavenske Akademije,
knj. 238, Zagreb, 1930): Kamo sreće
da smo znali nastaviti Kišpatićev rad na
tom polju. Ali, mi se nismo micali i dok je
kod drugih naroda, a u tom su na velikom
glasu Rusi, pedologiju toliko njegovali, da
je postigla značajan razvitak i dala čovječanstvu
goleme koristi i duhovne i materijalne,
to se kod nas pedološka literatura
slabo razvijala. (Moramo spomenuti da je
tek sa radovima Prof. Š and or a, Seiwerta
i Gračanina pedološka literatura
u velike pokročila).


Znatan dio Kišpatićevih udžbenika posvećen
je samom tlu. On raspravlja o mineralnim
i organskim sastojinama tla, o
njegovim fizikalnim svojstvima, o njegovoj
snazi t. j . onom utjecaju što ga ima tlo na
uzgoj i na postanje bilja. Na kraju govori
i klasifikaciji tla.


Dr A. Kauders


Pedološka karta Jugoslavije


Jugoslavensko društvo za proučavanje
zemljišta, Beograd, 1962.


Prvu jugoslavensku pedološku kartu
Udbinskih pijeska i većeg dijela Like je
izradio gospićki učitelj i upravitelj podružnice
Hrvatskog Gospodarskog društva
Mate Orlić 1892. godine. Za cijelu našu
zemlju u omjerima 1 :3,500.000 (1926) i


1 : 1,200.000 (1931) je izradio prof. Stebut.
No njegova je karta bila više nego općenita.
U stvari pedološka karta, koju je izdalo
Jug. društvo za proučavanje zemljišta,
je prva naea suvremena pedološka karta,
izrađena je u omjeru 1 : 1,000.000.
Na ovoj karti su sudjelovali svi naši
eminentni pedolozi, a definitivnu redakciju
su izvršili Najgebauer V., Pavičević N.,
Vovk B., Filipovski G., Tanasijević Dj.,
Ćirić M., Kavić Lj., Koarić M. i Kovačević


P.
Karta je izrađena u taikvom omjeru da
se sa njome mogu služiti planeri u oblasti


490


poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
i organizatori šumskog-poljoprivredne proizvodnje
na samom terenu.


Autori su tla u ovoj karti podijelili u
dvije velike skupine: I. Tla u ravnicama
u brežuljkastim terenima (27 tipova) i II.
Tla brdskih i planinskih predjela (9 tipova).
Ova skupina se dijeli u dvije podskupine:
a) Tla na jedrim (tvrdim) krečnjacima
i dolomitima (5 tipova) i b) Tla na
silikatima (4 tipa).


Klasifikacija tala je izvedena na klimatogenom
principu, gdje je to moguće.
No uzeti su u obzir i ostali faktori, a naročito
reljef i geološka podloga.


1. Tla na ravnicama i na brežuljkastim
terenima (2,200.000 ha) — prirodna je vegetacija
stepska (Festuca sulcata, Koeleria
vrste); 2) Livadski i zabareni černozemi;
3) Černozom i livadski černozem; 4) Pjeskoviti
černozem; 5) Ogajnjačeni černozem
(uz Dunav); 6) Černozem i ogajnjačeni
černozem; 7) Slatine i slatinasta tla (solonec,
solončak i solodj) — ovčji pašnjaci; 8)
Gajnjače — 1st. Jugoslavija-šume Quercetum
confertae ceriš, Quercus pubescens
— Fraxinus ornus, Querceto — carpinetum
serbicum, Querceto — Fraxinetum mixum
i lokalno Carpinetum orientalis; 9) Gajnjače,
lesivirane gajnjače i smeđa karbonatna
tla (Srijem, 1st. Slavonija) — voćarstvo,
vinogradarstvo; 10) Gajnjače s
pjegama slatine i hidrogenih crnica — ratarske
kulture; 11) Crvenice na jedrim
krečnjacima (Terra rossa) — Litoral, 1st.
Srbija, Makedonija. Sume na bazi Quercus
ilex i Fraxinus ornus, a u višem pojasu
i Querceto — Carpinetum; 12) Crvenice
na tercijarnim stijenama — to su ocrveničene
smonice — oranice (duha); 13) Parapođzol
i parapodzolasta tla — Sjeverni
i Sjeverozapadni dio zemlje. Parapodzolasta
tla se koriste u ratarstvu, a parapodzoli
(pseudogleji) u ratarstvu i u livadarstvu;
14) Parapodzolasta bujađično — vrištinska,
smeđa tla na krečnjacima i crvenice
— biljni pokrov vriština; 15) Parapodzolasta
i nerazvijena tla na flišu i laporcu
— zelena Istra (Ktš); 17) Alohtona,
smeđa tla — uz rijeke; 18) Smonice i metamofozirane
smonice — 1st. Jugoslavija.
Vegetacija: šume, livade, voćnjaci i vinogradi;
19 Smonica, gajnjača i crvenica —
Srbija; 20) Hidrogene (ritske) crnice. Močvarna
vegetacija (ritski) humus; 21)Hidrogene
crnice 1 druga močvarna tla — oko
Stare Gradiške i uz Bosut; 22) Livadska i
močvarna tla — poplavne šume, livade,
oranice; 23) Tresetna i polutresetna tla —
Rasprostranjenost ograničena. Močvarna
vegetacija; 24) Rentni aluviji — Vrlo rasprostranjena
tla (poplave) — oranice, li