DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 72 <-- 72 --> PDF |
Stanica u tom smislu predstavlja stalno područje kontinuiranog prstenovanja vođeno naučno-planski i sistematično, a postojanost rada i kontinuitet kod rada mogu kod takve naravi posla dati rezultate. Djelatnost Stanice proširila se i na nama interesantna područja užeg dalmatinskog područja. Kod rada sa mrežama može uletjeti po koja ptica sa stranom oznakom na prstenu^ općenito uzevši kod svakog novog postavljanja mreža ne može se opsolutno znati DA LI JE PERUĆICA Od vremena do vremena naša dnevna i nedeljna štampa objavi po koji članak o prašumi »Perućici« i »čudima« što ih ona krije u sebi. Upravo su napisi ovakve naravi informirali (dezinformirali) čitaoce da skoro i nije potrebno pobliže objašnjavati geografski smještaj, opis i raritet Perućice. Dovoljno je bilo samo spomenuti ime Perućice pa se većina čitalaca s podozrenjem i strahom mogla sjetiti da je ona negdje zagrljena masivima Volujaka, Maglica i Sniježnice i da se u njoj vodi i smjenjuje divlja igra prirode »nepoznata« i možda »jedinstvena« u svijetu. Ove su priče o Perućici išle datle da su i neki strani novinari postavljali pitanja odgovornim šumarskim stručnjacima koji rade na tom području o životu majmuna i otrovnih zmija (šargana) u ovoj prašumi! Ili pak jedna strana ekskurzija đaka, kada je došla na Tjentište, bila je tako opremljena oruđem za presijecanje, zaštitnim odijelima i naoružanjem kao da će se, u najmanju ruku, kretati kroz džungle Amazonije u kojima sa svakoga i iza svakoga stabla vreba opasnost. Radi tačnog informiranja čitalaca možda bi bilo potrebno i putem dnevne štampe kazati pravu istinu o ovoj našoj prašumi. Ona se nalazi na području Nacionalnog parka »Sutjeska« sa desne strane istoimene rijeke poznate po legendarnoj bitci za vrijeme V-te neprijateljske ofenzive. Zatvorena prirodnim granicama Dragog Sedla, Sniježnice, Maglica i Prijevora, te obroncima Volujaka, prašuma Perućica se nalazi na nadmorskoj visini od cea 800— —2.300 metara sa površinom od 1.234 ha i drvnom masom od 700—1.350 po ha. Nedavno sam obišao ovu našu poznatu šumu prašumskog oblika pa bih iznio svoj dojam o njezinim iprašumskim karakteristikama, te i mišljenje da li je Perućica prašuma ili ne. No radi lakšeg razumijevanja potrebno je prvo definirat; šumu prašumskog oblika, a onda iznijeti stanje što će se uloviti u toku jednog dana, a pogotovu su razlike u prstenovan ju po vrstama od godine do godine u istim mjesecima i na istim lokalitetima. Ornitološka stanica uz modernu i suvremenu opremu predstavljati će stanicu evropskog tipa na kojoj će se osim metode prstenovanja, njegovati i ostale metode proučavanja ptica, te će se na taj način vidljivo širiti za nas važna naučna dokumentacija. Ljubica Štromar prof. PRAŠUMA ILI NE? u kome se .prašuma Perućica danas nalazi, te i njezin momentani status u sklopu Nacionalnog parka »Sutjeska«. Pod prašumom se razumijeva iskonska prirodna šuma autohtonih vrsta drveća, grmlja i prizemnog rašća, potpunoma sačuvana od utjecaja čovjeka i njegovih pratioca (stoke i drugog), i u kojoj se održala biološka ravnoteža kao funkcija određenog klimata. Doduše, postoje u šumarskoj nauci različite definicije prašume, no ova bi, po prilici, bila kompromis -pa i sukus svih definicija brojnih autora. Možda je potrebno istaći da šume prašumskog tipa, nažalost, još nijesu dovoljno proučene i u buduće će sve biti manje, jer ih je ljudska civilizacija potisla i ograničila na sasvim mala područja. Neupuštajući se u analizu tropskih i suptropskih prašuma Afrike, Južne Amerike i Azije, te prašuma krajnjeg sjevera Amerike i euroazijskog kontinenta, koje se danas zbog sve veće potražnje drveta na nacionalnim i svjetskim tržištima, usput rečeno, sve više potiskuju i eksploatišu — prašume Evrope polako ali sigurno gube elemente prašuma i poprimaju odlike, prije svega, gospodarskih (ekonomskih) šuma, a onda nacionalnih parkova, rekreativnih i zaštitnih šuma, koje imaju i moraju imati sasvim druge statuse od šuma prašumskog tipa. Danas je u Evropi prava atrakcija naći po čovjeku nedirnutu, iskonsku šumu, ili kako se to stručno kaže, primarnu prašumu, jer su potrebe ljudi za drvom i njegovim prerađevinama toliko narasle da su nekada bogate zemlje Evrope na šumama ovakvog tipa, ili ih svele na minimum, ili su ostale bez njih. Istina poznate evropske prašume u Alpama, Karpatima, Tatrama i poznata prašuma Bjelovješka su sekundarne prašume, koje definira znatan utjecaj čovjeka i njegovih pratioca, ali to nije ono što bi za današnju nauku i praksu i uopšte civilizirane ljude ovoga vijeka predstavljalo pravi raritet prirode. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Moglo bi se gotovo sa sigurnošću reći da ovo danas nije bosanska prašuma Perućica. U vezi sa određivanjem statusa ove šume prašumskog oblika održano je kod nas više stručnih sastanaka, diskusija i objavljeno niz stručnih, pa i naučnih rasprava, što je sve skupa imalo za cilj da se ona izdvoji kao poseban rezervat, da joj se dade iposeban tretman i da služi na naučno istraživački rad naučnim radnicima i .stručnjacima određenih specijalnosti. Ona bi po svome prirodnom položaju, po svojoj jedinstveno prirodno izdvojenoj i planinskim masivima oivičenoj cjelini, po vrstama drveća (dominiraju bukva, jela i smreka sa svojim pratiocima prizemnog rašća), po velebnom izgledu stabala, po dirvljafii i drugim životinjskim svijetom koji je sastavni dio šume i po još uvijek malo izraženom utjecaju čovjeka mogla to da bude, ali dokle? U jednom našem nedeljnom listu se moiglo pročitati da u prašumu Perućicu »ljudska noga nije nikada stupila«. Ovo ne stoji! Najsudbonosnija bitka jugoslavenskih partizana u junu 1943. godine odigrala se na ovom području, a prašuma Perućica pripada užem području rijeke Sutjeske i po tom je osnovu ušla u sastav Nacionalnog parka »Sutjeska«, te joj je po ovome i zakonom reguliran status kojega 1. član glasi: »U cilju zaštite brojnih spomenika nastalih u vrijeme historijske bitke na Sutjesci, izaštite prirodnih ljepota i znamenitosti ovoga područja, kao i radi odmora i rekreacije radnih ljudi, a naročito omladine, koji bi se tu inspirisalj borbenim tradicijama vezanim za ovaj najpresudniji događaj narođnooslobođilačkog rata naših naroda, područje Sutjeske proglašava se nacionalnim parkom«. Režim nacionalnog parka je sasvim drugačiji od režima prašume, a napose ovog nacionalnog parka u kome je već do sada obilježeno oko 30 historijskih značajnih mjesta vezanih za junske dane 1943. godine, a od toga 24 mjesta na području Vučevo — Perućica — Šuški potok, ili u najužem području same prašume Perućice označeno je 10 historijskih značajnih mjesta (Suha Gora, Lokve — Dernečište, Mrkalj, — Klade, Dragoš Sedlo, Prijevor, Tunjemir i Ploče), kojima se treba i mora omogućiti pristup brojnim turistima, planinarima i školskim ekskurzijama što iz godine u godinu sve više posjećuju ove krajeve. Samo iz ovog razloga nužno je napraviti staze, prilazne puteve, pogodne vidikovce, klupe za odmor, česme i druge potrebne objekte za ovako brojne posjetioce što sve skupa razbija (i u buduće će sve više razbijati) prirodni mir, sintezu i jedinstvenu kompoziciju ovog rezervata. Zakon o_zaštiti prirode u Čl. 15 doslovno kaže: »Strogi prirodni rezervati su prostorno ograničena prirodna područja u ikojima je zabranjena svaka privredna djelatnost i vršenje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode «. Samo ono što je dosada u privrednom smislu učinjeno na ovom području je u suprotnosti s duhom gornje zakonske formulacije, a u skladu sa zakonskom definicijom nacionalnih parkova koja glasi: »Nacionalni parkovi su veća prostorno ograničena područja velike prirodne privlačnosti u kojima zaštićena priroda mož e biti podvrgnuta promjenama i u kojima se stvaraju mogućnosti za rekreaciju i turizam. « Izgrađena cesta od Tjentišta do Dragoš Sedla u dužini od 11 km je već, kako se neko izrazio, otvorila prozor cijelom svijetu u ovaj jedinstveni objekat prirode. I samim tim on nije više jedinstven. U njemu se mogu sresti brojne ekskurzije i pojedinci. Na mnogim mjestima se vide ostaci vatre što su je ložili izletnici. Skoro je cijela šuma išarana planinarskim stazama i znacima za orijentaciju. Pored toga još od davnina kroz prašumu vode seoski pute vi za Mrkalj-Klade, Lokve — Dernećišta — Vučevo i Prijevor — Trnovačko iŠuško jezero. Na ovim mjestima i oko njih se nalaze katuni tamošnjih i hercegovačkih stanovnika, ikoji su, po pričanju starih mještana, i u Perućici napasali stoku. Pored ovoga i u samoj prašumi nalaze se brojne enklave ziratnog zemljišta koje su služile kao sjeno´kosi i uzgajališta krumpira privatnim posjednicima prije eksproprijacije, čak su na ovim enklavama postojale i staje za stoku, a u njihovoj bližoj okolini i privatne šume koje su redovito sječene za potrebe domaćinstava. Sve ovo upućuje na pomisao da ni onda kada je Perućica proglašena prašumom nije bila prava, primarna, nego više sekundarn a prašuma, a na mnogim mjestima i zapuštena seljačka šuma. Drevne kolibe ovih seljaka — katunjana — su izgrađene od drveta posječenog u Peručici, a mnogi seljaci i iz mjesta udaljenih po 5—6 sati hoda pričaju da su najbolje dužice za kace i badnjeve iz Perućice. Ovo su bili, po svoj prilici, lovokradice, pa su uzgred osmatrali i pogodna stabla za dužice, kako se ne bi »ako lov iznevjeri« vraćali praznih ruku kućama. Od 1946. do 1949. godine u Perućici je posječeno na ime lovnih stabala oko 20.000 485 |