DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 70 <-- 70 --> PDF |
ORNITOLOŠKA STANICA NA LOKRUMU Rastrzanost naše obale dolazi do potpunog izražaja u njenoj razvedenosti, te u nizu otoka i otočića posebno mjesto po svojim specifičnim osebinama zauzima otok Lokrum, ikoji leži u neposrednoj blizini grada Dubrovinka. Lokrum predstavlja specijalni rezervat botaničkog karaktera, čija je zaštita uslovljena autohtonom makijom, ostacima starog parka s egzotama kao i kulturnohistorijskim spomenicima. Pod raskošnom mediteranskom vegetacijom i južnim suncem otočić tone u plaveti mora. Odlaskom dana smiruje se i život u njemu, a tišina postaje nametljiva, dašci vjetra ne viju palmama niti čempresima, ali je to samo čas, utišanost nestaje glasanjem jejića, prodiranjem buke mora i treperenjem zvijezda. Na Lofcrumu nalazi se Biološki institut Jug. akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, te je u okviru istog Instituta tokom god. 1961. osnovana Ornitološka stanica s namjerom proučavanja kopnene ekologije. Općenito uzevši za osnivanje stanica prikladna su takva područja koja leže na selidbenim putovima" ptica ili na mjestima naročito značajne ornitofaune. Kako je područje Dalmacije s aspekta ornitofaune nadasve interesantno, stanica na Lokrrumu bila bi centar za objektivno proučavanje svih osnovnih pitanja iz područja biologije ptica. Na stanici se organizirao rad na detaljnom prstenovanju ptica. Na taj način će se moći potvrditi i proširiti podaci o dobro poznatim vrstama, utvrditi razlike među vrstama, kao i spolni dimorfizam i starost ptica. Prikupljati će se podaci o uhvaćenim pticama s domaćim i stranim prstenovima, otkrivati će se rijetke kao i progresivne i konzervativne vrste, te brojnost individua neke vrste. Mogu se konstatirati promjene puta seoba uslijed proširenog areala ako i utvrditi- pripadnost pojedinim populacijama. Uz ostale pozitivne strane, stanica na Lokrumu ima veliku prednost u tome što je to otok, te je prirodno ograničen pa se može za vrijeme proljetnog i jesenskog preleta ptica ostvarivati pravi »lovni park«. Tehnička sredstva za lov ptica su mreže i klopke, dok je do sada uobičajeni i uvriježeni lov pomoću ljepka strogo zabranjen. Mrežama se love pojedini pred-.™ stavnici neke vrste ili se mreže razapinjuffl na mjestima ptičjih kolonija. U oba slu-3 čaja je prstenovanje kvalitetno, samo štoW prstenovanjem pojedinih kolonija istovrs-S nih ptica postoji vjerojatnost većeg broja if nalaza a s tim u vezi i naučnih podataka za spomenuta rješavanja. Mreže koje se zasada upotrebljavaju kod nas standardnog su tipa i veličina 2X5 m i 2X10 m. Boja mreža za vrijeme vegetacijskog perioda je obično zelena, smeđa može i modra uz vodu, dok se zimi može uspješno upotrijebiti bijela mreža. tisi ft Mreže s pticama |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1963 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Lov pomoću mreže nije jednostavan, jer iziskuje veliko terensko iskustvo i dobro poznavanje biologije ptica općenito, kao i u taku jednog dana. Mreže se postavljaju pod pravim ili šiljastim kutem ,s tlom, moraju se uklopiti u pejzaž vješto i nenametljivo. Postavljanje mreža na relativno brisanom prostoru je riskantno zbog vidljivosti mreže, koja je zavisna o dobi dana odnosno o momentanoj rasvjeti kao i o vjetru i njegovoj jačini. Poznato je da su ptice vanredni vizuelni tipovi, tako da se kod postavljanja mreža moraju svi momenti uzeti u obzir. Kako su mreže pravokutne, dulja strana mora biti paralelna s tlom a na kraćim stranama se mreža fiksira pomoću nosača mreže. Ukoliko je mreža pokretljiva i kod slabijeg vjetra ili postoji mogućnost da se zaplete onda se i ona strana prema tlu učvršćuje za grmlje ili kakvu nižu biljku. Mreža je zapravo trostruka. Osnova se sastoji od guste mrežice s malim oknima, a s jedne i druge strane te fine mrežice nalazi se mreža v velikim oknima. Gusta, osnovna mrežica izvlači se kroz velika okna i to u gornjim slojevima i na taj način nastaju malene vrećice u koje kod lijeta ptica neoštećena padne i ne može se tako lako osloboditi. Mreže za lov malih ptica su lagane, baš zato da gusta mrežica uslijed težine ne padne dolje, nego da stvori spomenute vrećice. Mreže se proizvode iz sintetičnog ili prirodnog materijala. Kad prestane turistička sezona na Lokrumu mogu se mreže ostavljati takom cijelog dana, a za vrijeme mirnog vremena i noću, mogućnost za prstenovanje je gotovo idealna, što se odražava na broju kao i na vrstama prstenovanih ptica. Kad su mreže razapete, ili se u njih ptice utjeraju ili se prepuštaju da ptice same od sebe u njih ulijeću. Metoda prstenovanja iziskuje stalnu aktivnost terenske ekipe, jer je potrebno mreže stalno obilaziti, ptice oslobađati, prstenovati i pustiti. Ptice ne smiju dugo visjeti u mreži, jer obično visi s glavom prema dolje, pa se događa da se jako poremeti ravnoteža a može ptica i uginuti. Vrlo često se mreža montira i za jednu jedinu pticu, što ima svoje kauzalno opravdanje. Iskustva su pokazala, da uspjeh lova a time i primjene metode prstenovanja, kao eksperimentalne metode, zavisi od bezbroj faktora, koji su uvijek drugačiji odnosno stalno se mijenjaju. Kako posebne vremenske prilike (pomanjkanje hrane, velika hladnoća, vjetar, snijeg) uslovljavaju često veliku koncentraciju ptica na jednom vrlo malom području, rad s mrežama može biti naročito značajan i lov ptica obilat, tako da su mreže formalno krcate pticama. Kod kolonija u povoljnim satovima dana može se uhvatiti tokom jednog lova istodobno i nekoliko desetaka istovrsnih ptica. Primjerno kolonijalno prstenovanje vršeno na strmim i pjeskovitim obalama Neretve u toku dva proljeća vrste Riparia riparia (bregunica čađavica) i to isključivo adultnih predstavnika. Nastupale su nekoliko stotina parova i bile su u fazi vršenja osnovnih životnih manifestacija i u par dana u ranim jutarnjim satima ulovljeno je u oba navrata cea 1.000 kom., te su puštene da u slobodi nose prsten našeg Odjela. Može se dogoditi da je lov slab ili nikakav što ima svoje opravdanje s obzirom na kontinuiran slijed promjena koje se konstantno zbivaju u prirodi u duljim i kraćim vremenskim razmacima. U prvom redu u interesu nam je da na neki način dostignemo barem jedan dio broja prstenovanih ptica ostalih evropskih zemalja, kako bi se kvalitetno i kvantitetno uklopili u tu sveopću djelatnost na svijetu. Ozbiljnost i kvalitet rada metodom prstenovanja zahtijeva planski-sistematičnu fazu, a naročito u radu Ornitološke stanice. U god. 1962. Stanica je prstenovala 4.283 kom ptica sa cea 75 vrsta, od toga neke vrste nisu dosada uopće prstenovane kod nas ili u vrlo malom broju. Tendenciozno su neke vrste prstenovane u većem broju, kao što je to kod vrste Larus argentatus (galeb klaukavac). Broj nalaza prstenovanih ptica unutar naše zemlje kao i izvan njenih granica usko je vezan s brojm prstenovanih ptica. Nema sumnje da na broj nalaza prstenovanih ptica našim prstenom djeluje i položaj naše države na Balkanskom poluotoku, jer putovi nekih naših selica kao i cilj zimovališta su Afrika i Azija, a javljanje nalaza nije proporcionalno s brojem prstenovanih ptica. Mnogi se nalazi izgube o njima ništa neznamo ili su podaci manjkavi, tako da su gotovo izgubljeni. Kao što je poznato prstenuju se mladunci u gnijezdu, mlade ptice na gnijezdu, izvan gnijezda kao i odrasle ptice. Kod prstenovanja mladunčadi u gnijezdu čitav posao je riskantan, jer nije rijetka pojava da mladi stradavaju neposredno nakon prstenovanja. A da ponese ptica prsten sretno od gnijezda kroz cijeli život uz evidenciju o njenom bivstvovanju, koliko bi bilo naučnih podataka na osnovu kojih bi se mogli stvoriti vrijedni i značajni zaključci. Sve se više orijentiramo na prstenovanje ptica izvan gnijezda onih koje su sposobne dobro letjeti i spašavati se od svih životnih opasnosti, drugim riječima koje su sposobne za život kao dobre biološke jedinke. 483 |