DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 62 <-- 62 --> PDF |
a) Cedrus atlanüca — rezultati prove denih eksperimenata pokazuju, da drvo ovog cedra daje izvanredno dobre furnire naročito ako potječe od stabala iz mješa vine s borom P. strobus. Ipak je potreb no oprezno kresanje donjih grana. b) Chamaecyparis Iawsoniaiia — poka zuje jaku sposobnost prilagođivanja na si romašn.jim tlima. U industriji su vrlo ci jenjena njezina vlakna. c) JLarix sp. — u obzir dolazi L. leptolepis i europasa. Stabla uzgojena u nižim položajima pokazuju kod kratkih ophodnja karakteristična svojstva, koja ih čić.ie prikladnima za industrijsku preradu. S gleđ šta proizvodnje celuloze drvo ovih vrsta ima dobra makar i nešto gruba vlakna. Kod nižih položaja treba svakako iskoristiti nagli rast u mladosti. Preporuča se uzgoj usmjesi s P. strobus i P. Douglasii s tim, da se ariševa stabla izvade već kod prvog proređivanja. d) Pseudotsuga Douglas! — preporuča se varijetet viridis, koji u Italiji daje velike prihode na masi i to vrlo dobre kvalitete. Osim toga ima dobre uspjehe i kod prirodnog pomlađenja. 4. Prethodni radovi Prema specijalnom programu za područje Sjeverne Italije mogao bi uzgoj brzorastućih vrsta četinjača putem pošumljavanja predalpinskog i apeninskog pribrežja (angažovanjem zemljišta samo iz dosadanje poljoprivredne eksploatac je i pnd:zan-´em ale;a uz putene i vodotoke) zauzeti prostor od okruglo 80.000 hektara. Kod iskorišćavanja prirasta 20 mVha proizvodilo bi se godišnje 1,600.000 m3. U Srednjoj i Južnoj Italiji (analogni zahvati kod bon fikacija) površina b; novih sastojina četinjača iznosila 100.000 hektara. Uz prirast od 15 ms/ha ove bi sastojine proizvodile godišnje 1,500.000 m*. Na čitavom bi dakle teritoriju Italije prema ovom planu iznosila proizvodnja novh kultura brzorastućih četinjača ukupno (1,6 + 1,5) okruglo 3,1 mil. m3. Dodamo li ovamo prihode od intenzivnijeg uzgoja topola s godišnjih 2,4 mil. m3 i eukaliptusa s godišnjih 1 mil. m3, onda dobivamo sveukupnu količinu sječne mase od 6,5 mil. m3. Manjak na sirovini bi time bio pokriven. Da bi se ovaj zamašni plan mogao ostvariti talijanska je drvna industrija prije nekoliko godina izvršila opsežne predradnje u području naučno-istraživ&čkog rada. Te su slijedeće: 1) Inst´tut za topolu, koji je prije više godina osnovala jedna tvornica papira sa sjedištem u Casale Montferrato prešao je 1952. godine u ruke Saveza za celulozu i papir (Ente Nazionale per la Cellulosa e per la Carta) i ušao u sastav Centra za poljoprivredna i šumarska istraživanja (Centro di Sperimentizione Agricola e Fo restale) u R mu. 2) Osnovan je specijalni institut za šumske biljke (L´ istituto Nazionale per Piante da legno) sa sjedištem u Millerose kod Torina sa zadatkom, da vrši pokuse s brzorastućim vrstama. Budući da u istom mjestu postoji i poljopr vredna ogledna stanica, omogućena je stalna suradnja između poljoprivrede i šumarstva. 3) Uređen je istraživački objekt u mje stu Ternavasso (kod Torina). Tamo se u naročitom biljevištu od 170 hektara ispi tuju sve metode uzgoja, njegovanja i đu brenja. Spomenuti je Centar za poljopr´vredna i šumarska istraživanja u Rimu obuhvatio 5 raznih specijalnosti: ekologiju, biologiju, zaštitu bilja, tehniku uzgoja i drvnu tehnologiju. Vrlo se intenz vno bavi pitanjem uvođenja eukaliptusa. Uredio je i »Populetum mediterraneum«, u kom se uzgajaju razne suvrste i rase topola iz Južne Evrope, Bliskog Istoka i Sjeverne Afnke. Naravno, da se u istom zavodu vrše i studije o mogućnostima uvođenja brzorastućih četinjača osobito P. rad a ta i duglazije. Dr Stjepan Frančiškovič ISKUSTVA U UZGOJU DUGLAZIJE U ČSSR Posljednjih nekoliko godina počinje se prema programu za ttbrzanu proizvodnju drvnih masa četinjača u većoj mjeri uzgaisti duglaaMa-, koja spada bez sumnje među vrste četinjača, koje najbolje prirašćuju. Međutim i prigodom unošenja ove vrste pojavljuju se također negativne strane. Radi se ovdje u glavnom o ugibanju duglazije već u rasadnicima, kao i o gubicima na sadnicama nakon sadnje u kulture. Uzroci ugibania se objašnjavaju na razne načine, nekada lošom provenijencom sjemena, a nekad glj vičnim oboljenjima, čini nam se, a zato imamo i dokaze, da je ispravnom brigom oko sjetve, njege biljaka, školovanja, vađenja i sadnje sadnica moguće u velikoj mjeri izbjeći gubitke ili ih potpuno uklon ti. Sjeme duglazije se kod nas radi kontinuiteta u proizvodnji sadnica uvozi iz SAD i cijena mu je visoka i ona predstavlja za našu zemlju u akciji za ubrzanje |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 63 <-- 63 --> PDF |
proizvodnje drvnih masa četinjača ´kritični materijal. U općem je interesu, da se reprodukcija ovog uvezenog sjemena,, a i onog skupljenog iz izlučenih baza u zemlji što uspješnije obavlja i da se postigne što bolji rezultat, kako bi se ulaganja mogla normalizirati. Zato smatramo da će kadrovima, koji se bave ovom proizvodnjom dobro doći i ova iskustva, do kojih se došlo u CSSR u radu na uzgoju i proizvodnji sadnica i uzgoju duglazije u sastojlnama, pa ćemo ovdje opetovat glavne principe oko uzgoja duglazije, provjerene iskustvima iz prakse i literature. A) Proizvodnja sadnica duglazije Izbor rasadnika: Biljke i sadnice duglazije rastu najbolje na tlima rafalim, zračnim i svježim glinasto- da tlo rasadnika bude dovoljno snabdjeveno kalijem i fosforom (130 mg kalija na kg zemlje i 160 mg fosfora). Pad zaliha ovih hranjiva ispod optimalnog stanja odmah se odrazu´e na rastu b ljaka. Isto tako prevelika gnojenja kalijem ili vapnom odmah se očituje nepovoljno. Sa klimatskog je stanovišta važno, da rasadnik bude na položaju zaštićenom od trajne direktne insolacije i od većih kretanja zraka. U Njemačkoj osnivaju specijalne rasadnike duglazija pod zašt tom redova starih stabala četinjača (gredice se izmjenjuju s redovima stabala prijašnje sastojine). Najpogodniji su rasadnici u ravnici ili na blagim nag bima zapađn´m ili jugoz.pnndnim, samo na višim položajima također na južnim nagib´ma. Zaštita rasadnika pred proljetnim kasnim i jesenskim ranim mrszev´ma je neophodna. Pogodno je i neophodno, da kad u bliz ni rasadnika postoji mogućnost prikupljanja svježe zdrave vode u potrebnim količinama, da se u kritičnom periodu može vršiti navlaživanie rjosijanih i školovanih površna rasadnika. Za sjetvu je nužno tlo u rasadniku dobro pripraviti. S tom pripremom se počinje odmah nakon oslobođenja gredica (nakon vađenja sadnica) u kasnom ljetu. U to vrijeme se tlo uzore do dubine od 18 cm. U već:m rasadn cima su za to pogodni odgovarajući plugovi, koji tlo dovoljno dobro usitne, ali previše ne okreću. U mani´m rasadnicima je nužno izvršiti ručno štihanje. Nakon toga se tlo brana i uređuje grabljama. Do sjetve često gredice zarastu korovom pa je zato nužno još kratko prije sje tve (1 dan) proraditi tlo kultivatorom na dubinu od nekoliko centimetara. Vrijeme sjetve: Za sjetvu duglazije je principijelno odabiranje jeseni, U to vrijeme posijano sjeme duglazije daje sadnice, koje post žu najveću visinu nadzemnog dijela i imaju dobro razvijen korjenov sistem. Biljke iz ove sjetve slijedeće godine u jesen dovoljno dozriju (odrvene). Iz jesenske sjetve dobiva se iz 1 kg dovoljna proizvodnja biljaka (prosječno oko 30.000 komada kod sasvim obične njege). V proljeće s:jemo đuglaziju samo u .iznim slučajevima. Pritom moramo voditi brigu, da i u proljeće dođe sjeme u tlo što je moguće ranije, dakle odmah čim je moguće u rasadniku raditi. Svaki tjedan zakašnjenja znači smanjenje uzgojenih biljaka za nekoliko cent metara visine i snižavanje proizvodnje sadnica za tisuće komada. Ukoliko u iznimnim slučajevima primijenimo proljetnu sjetvu, moramo sjeme pripremiti za sjetvu. Najprokušan je i najjednostavnije: 14 do 28 dana prije sjetve sjeme močimo 24 sata u odstajaloj vodi uz periodično mješanje. Nakon močenja sjeme procijedimo u platnenim vrećicama i u njima ga stavimo u hladionik s toplinom +2 do 5° C sve do sjetve. Prije jesenske i proljetne sjetve preporuča se sjeme naprašiti sredstvom za dezinfekciju (Agronalom). Prije jesenske sjetve preporuča se naprašiti sjeme sredstvom za zaštitu od glodavaca. Sjetva sjemena se vrši po istim pravilima kao i kod drugih vrsti četinjača. Navest ćemo samo nekoliko razlika od uobičajenih načina. Za sjetvu manjih količina sjemena preporuča se odabrati redove na gredici okomito na dužu osovinu gredice. Olakšava se time njegovanje gredica jednostavnim zahvatima (pljevljenje, prašenje) i omogućuje se zolacija napadnutih biljaka. Redovi za sjetvu su 2 cm duboki. Jarčići se prave malom motičicom, nikako daskom, kako je u rasadnicima uobičajeno. Motičicom se u jarčiću tlo ne zbije, nego ostaje rahlo i tako se osigurava potrebna vlaga za sjeme i njegovo klijanje. Sierne se u jarčićima zasipava isključivo najboljom humoznom zemljom, najbolje kompostom od listova, odnosno listinca. Smatramo, da je nužno naglasiti da kompost mora biti bez sjemenki korova. Nakon posipavanja redova se vlažno posipalo blago pritisne valjkom il´ daščicom tako, da u š´rini jarčića ili pruge ostane na površini gredice blago udabljenje. Njega zasijanih površina: Veliku je pažnju nužno posvetiti zasjenj vanju, prašenju i navlaživanju. Za zasjenjivanje me 407 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 64 <-- 64 --> PDF |
đutim nije moguće dati neke tačne vremenske direktive. To je prije svega stvar osjećanja stručnog rukovodioca, da odredi, kako treba gredice zasjenjivati potpuno ili djelomično, kada ih treba otkriti. Ovdje možemo navesti samo nekoliko principa. U jesen posijane površine ostavljamo zasjenjene sve dok ne zapadne snijeg. Na proljeće ostaju gredice najprije nepokrivene. U to vrijeme, nakon kopnjenja snijega u proljeće, tlo se između redova praši i uklanja tvrda zbijena kora na tlu. Odmah zatim pokrivamo gredice rogozovim sjeniiima ili granjem, (kod upotrebe granja moramo paziti, da biljčice ne budu kod micanja pritisnute k zemlji). Vrijeme potpunog zasjenjenja traje sve do masovnog klijanja tj. oko 2 do 3 tjedna. Zatim na gredicama postepeno smanjujemo zasjenu, i to tako, da su istom u polovici kolovoza sjenila potpuno uklonjena. Razne vremenske prilike ne samo da ubrzavaju ili smanjuju zasjenjivanje, nego određuju i stupanj zasjenjivanja u pojedinim periodima. Za vlažnog i toplog vremena potrebno je smanjivati zasjenu. Za intenzivnog sunčanog vremena treba i samo na kratko vrijeme potpuno zasjeniti. Kod duglazije moramo imati stalno na pameti, da je to vrsta drva, koja brzo i mogo transpirira, tj. da brzo isparava i uvene. Povenuće biljaka onda povisuje dispoziciju prema gljivičinim oboljenjima.. Najveća je grješka, do koje u praksi dolazi, da se biljke i sadnice za pr´elaznog toplog i sunčanog vremena u proljeće prerano oslobode zasjene. Štititi od povećane transpiracije je nužno ne samo kod viših temperatura u ljetu, nego također u zimi i naroč´to u pretproljeću. U tom vremenskom periodu se dešavaju toplinske promjene, pojave zime, sunčani dani a također i mrazevi. Duglazija probuđenog života intenzivno transpirira, ali iz smrznutog tla ne može nadomjestiti potrošenu vodu i ugiba uslijed fiziološke suše. Zato je potrebno u proljeće razvoj biljaka duglazije zasjenjivanjem kočiti. S prašenjem se počinje odmah nakon kopnjenja snijega, kako smo već naveli. Prašenje se opetuje u prvoj polovini ljeta uvijek nakon četrnaest dana, a kasnije samo jednom mjesečno. Tokom vegetacijskog doba praši se šest do osam puta. Za suhog se ´ljeta praši češće i više nego za vlažnog. Najpogodnije je prašenje vršiti ježevima ili rotacijskim prašačima. Školovanje biljaka: Kod jesenskih sjetvi možemo biljke školovati već u prvoj godini i to u polovini kolovoza. Kod pro ljetnih sjetvi školujemo biljke istom u drugoj godini. Ukoliko biljke školujemo u proljeće, moramo voditi brigu da to bude najkasnije od svih vrsta ćetinjara. Glavni princip je, da bilj´ke odmah nakon vađenja dođu ponovo u tlo gredice. Ako se korijenje prosuši i samo malo, ima to škodljive posljedice i biljke često ugibaju. Na mehanička oštećenja korijenja je prema nekim autorima duglazija manje osjetljiva nego druge vrsti drva. Tvrdi se da dugački dijelovi kor jenja mogu bi ti kod školovanja podrezani. Prema dru gim autorima međutim duglazija je vr^p osjetljiva na mehanička oštećenja i to naročito kod dobro uzraslih biljaka. Nije još provjereno, koja je od ovih tvrdnji ispravna. Najpogodnije za školovanje bilja´ka du glazije je vrijeme ´kada se pupovi upravo počinju razvijati (zelenjeti) ili kada su već barem značajno nabrekli. Tada je već korijenje u punom rastu. Za školovanje je moguće upotrijebiti kojugod kod nas upotrebljavam! napravu za školovanje biljaka a´l´ se ne dozvoljava upotreba kolčića. Kod školovanja se preporuča tlo na gredicama prignojiti kompostom. Nakon školovanja se moraju sadnice navlažiti. Sadnice se školuju u razmaku od 15 cm. Osjetljivost duglazije prema suši i prema punom sunčanom svjetlu iziskuje, da se školovane sadnice zasjene. Vađenje sadnica za sadnju: Jesensko vađenje sadnica je nepogodno. Sadn´ce za sadnju u kulture vadimo u proljeće, i to u vrijeme, kada se pupovi počinju zelenjeti i kad se na korijenima javljaju bijele kapice. Za sadnju moraju b;t.i sadnice bezuslovno svježe, nesmiju biti ni malo uvenute, zato moramo također što je moguće više skratiti vrijeme od vađenja do sadnje sadnica. Uobičajeni način upotrebljavan kod drugih vrsta drva, kada se u zalihu izvaiđi velika količina sađn´ca, koji se utrape sve do upotrebe, kod duglazije je nepovoljan. Isto tako manipulacija s izvađenim sadnicama mora biti brižljivi] a nego kod drug´h vrsta drva. Korijenje nesmije zasušiti i mora biti stalno podržavano u vlažnoj zemlji (treset i si.). Kod prevoza na veću udaljenost koja nije nikad osobito poželjna (zato je također najpovoljnije osnivati rasadn´ke za duglaziju u blizini površina određenih za sadnju sadnica) se pogodno upotrebljavaju etilenske vrećice u koje može biti na dno nasuta zemlja koja drži vlagu. ZAKLJUČAK: Kako je iz prednjeg očito, duglaz´ja zahtijeva posebnu brigu, koja nije uvijek uobičajena kod domaćih |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 65 <-- 65 --> PDF |
vrsta drva. Ali, ova se briga isplati, jer osigurava visoku produkciju biljaka iz kg sjemena, uzgajanje jakih i zdravih biljaka i sadnica, a isto tako osigurava i uspjeh sadnje u kulture. Većina šteta od mraza iil bolesti uzrokovanih gljivama posljedica je neispravnog postupka ili zajedničkog djelovanja najraznijih okolnosti, ali među kojima opet loša brig´a pokazuje se najizraz.tijom. B) Iskustva nekiih šumskih gospodarstava Osim naprijed navedenog navest ćemo iskustva nekih šumskih gospodarstava, čiji stručnjaci su u stanju s duglazijom manipulirati uz minimalne pojave šteta na biljkama i sadnicama. Ova iskustva dobro će doći onima, koji pristupaju uzgoju duglazije i upotpuniti prednje izlaganje o postupcima kod proizvodnje sadnica. Iskustva u uzgoju duglazije šumskog gospodarstva Lom´n ic e. Na području tog gospodarstva početak uzgoja datira još od pr je 80—100 godina. Postoje neke od najstarijih sastojina 80 do 100 godina starosti. Sve ove sastojine i druge mlađe nadmašuju svojom masom sastojine domaćih vrsta drva iste starosti. Radi toga je šumsko gospodarstvo u posljednjih 5 godina posvetilo povišenu pažnju uzgoju duglazije na svim pogodnim mjestima. U 1955 .godini primili su u jesen veću količinu biljaka duglazije (40.000 kom.) uzgojenih iz američkog sjemena (Vašington nadm. visina 350 m) po susjednom gospodarstvu, utrapli ih i istom u proljeće školovali. Gubici preko zime i nakon školovanja su bili znatni tako da je preostalo samo 13.000 sadnica. Pokazalo se, da jesenje vađenje biljaka i njihovo trapljenje do proljetne sadnje nije ispravno. U proljeće 1957. godine dobili su 10 kg sjemena duglazije amer čkog porijekla. Zato što je bilo prilično odmaklo vrijeme za sjetvu, primijenili su drugi način pripreme sjemena nego što preporuča službeno uputstvo. Sjeme su namočili u vodi kroz 48 sati, nakon prosušenja popraš li dezinfekcionim sredstvom i posijali. Iz te sjetve su dobili 126.000 biljaka, od kojih je onda preškolovano 87.000 komada. Konačna količina uzgojnih sadnica je dosegla 48.000 komada. Najbolje rezultate su postigli u jesenskoj sjetvi 1959. godine kada su iz 3 kg sjemena proizveli 90.000 biljaka. Iz proljetne sjetve su biljke slabe i znatan dio im otpada kod klasifikacije. Iz jesenske sjetve su biljke jake i u dovoljnoj količini. Kod školovanja biljaka se naročito pazi da dođu iz zemlje u zemlju. U nastojanju, da im biljke dobro rastu, uzgajali su ih u rasadnicima bogato snabdjevenim hranjivima, u pravilu nakon zelenog gnojenja. Biljke ili sadnice su onda prirašćivale prilično u nadzemnom dijelu, koji je bio nerazmjeran razvoju korijenja. Takve sadnice su onda pokazivale znatne gubitke kod sadnje u kulture. Kod sadnje se najbolje primaju sadnice u visini od 30 cm. Pritom je potrebno potpuno respektirati zahtjeve duglazije na stanište. Većina kultura osnovanih u 1958. godi´ni pokazuje povoljan rast i to naročito u ogradama. Sadnice izvan ograde trpe previše od ogrizania ,srna i lupanja rogovima. U 1959 .godini kad su imali veću količinu sadnica sadili su đuglaziju u razmaku 3 X 3 m, a za popunu međuprostora su upotrebili smreku. Najbolje je vrsti sadnju po oblačnom vremenu i radnice ne smiju imati kod sebe veću zalihu sadnica. Odmah nakon sadnje zaštićuju se odgovarajućim rašljama, tokom godine ih njeguju a u jesen naliče Resistonom. Ne liči se samo vršni izbojak već i postrane granič´ce. Zaštita protiv divljači je glavni pređuslov za uspjeh kako su ih u tom osvjedočile kulture ´z 1953. i 1954. godine, koje su bile ostavljene bez zaštite protiv divljači i uništene su gotovo 90*/». Uzgoiu duglazije posvećuju takvu njegu i pažnju, kakvu zaslužuje ta važna vrsta drva i ostale slične egzote s v! sokom produkcijom drvne mase i unose ih na sva pogodna staništa. Time žele osigurati maksimalnu produkciju budućih šumskih sastojina. Iskustva Šumskog gospodarstva P isek. Ispravnom predsjetvanom pripremom su osigurali dovoljnu količinu sadnica duglazije. U listopadu 1969. godine dobili su 3 kg sjemena zelene duglazije. Na osnovu dobrih iskustava s pripremom sjemena ariša s ovim su sjemenom postupali jednako. Odmah čim su ga primili ,stav´li su sjeme u vreću od jute i objesili ga na zračnom tavanu. 14. veljače su stavili sieme u posudu, pol ili ga vodom i ostavili u sobnoj topl´ni. Vođe su dali samo tol´ko, da sjeme bude mokro i da voda na dnu posude ne stoji. Svaki dan su sjeme miješali i kad jedno bude suho, dodali su opet nešto vo^ de. Koncem ožujtoa je onda došlo hladno vrijeme sa snijegom i radi toga su morali postupak stimulacije usporiti tim, što su 409 s . |