DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 62     <-- 62 -->        PDF

a) Cedrus atlanüca — rezultati prove


denih eksperimenata pokazuju, da drvo


ovog cedra daje izvanredno dobre furnire


naročito ako potječe od stabala iz mješa


vine s borom P. strobus. Ipak je potreb


no oprezno kresanje donjih grana.


b) Chamaecyparis Iawsoniaiia — poka


zuje jaku sposobnost prilagođivanja na si


romašn.jim tlima. U industriji su vrlo ci


jenjena njezina vlakna.


c) JLarix sp. — u obzir dolazi L. leptolepis
i europasa. Stabla uzgojena u nižim
položajima pokazuju kod kratkih ophodnja
karakteristična svojstva, koja ih čić.ie
prikladnima za industrijsku preradu. S
gleđ šta proizvodnje celuloze drvo ovih
vrsta ima dobra makar i nešto gruba vlakna.
Kod nižih položaja treba svakako iskoristiti
nagli rast u mladosti. Preporuča
se uzgoj usmjesi s P. strobus i P. Douglasii
s tim, da se ariševa stabla izvade već
kod prvog proređivanja.


d) Pseudotsuga Douglas! — preporuča
se varijetet viridis, koji u Italiji daje velike
prihode na masi i to vrlo dobre kvalitete.
Osim toga ima dobre uspjehe i kod
prirodnog pomlađenja.


4. Prethodni radovi
Prema specijalnom programu za područje
Sjeverne Italije mogao bi uzgoj
brzorastućih vrsta četinjača putem pošumljavanja
predalpinskog i apeninskog
pribrežja (angažovanjem zemljišta samo
iz dosadanje poljoprivredne eksploatac je
i pnd:zan-´em ale;a uz putene i vodotoke)
zauzeti prostor od okruglo 80.000 hektara.
Kod iskorišćavanja prirasta 20 mVha proizvodilo
bi se godišnje 1,600.000 m3. U
Srednjoj i Južnoj Italiji (analogni zahvati
kod bon fikacija) površina b; novih sastojina
četinjača iznosila 100.000 hektara. Uz
prirast od 15 ms/ha ove bi sastojine proizvodile
godišnje 1,500.000 m*.


Na čitavom bi dakle teritoriju Italije
prema ovom planu iznosila proizvodnja
novh kultura brzorastućih četinjača
ukupno (1,6 + 1,5) okruglo 3,1 mil. m3.
Dodamo li ovamo prihode od intenzivnijeg
uzgoja topola s godišnjih 2,4 mil. m3 i
eukaliptusa s godišnjih 1 mil. m3, onda dobivamo
sveukupnu količinu sječne mase
od 6,5 mil. m3. Manjak na sirovini bi time
bio pokriven.


Da bi se ovaj zamašni plan mogao
ostvariti talijanska je drvna industrija
prije nekoliko godina izvršila opsežne
predradnje u području naučno-istraživ&čkog
rada. Te su slijedeće:


1) Inst´tut za topolu, koji je prije više
godina osnovala jedna tvornica papira sa


sjedištem u Casale Montferrato prešao je


1952. godine u ruke Saveza za celulozu i


papir (Ente Nazionale per la Cellulosa e


per la Carta) i ušao u sastav Centra za


poljoprivredna i šumarska istraživanja


(Centro di Sperimentizione Agricola e Fo


restale) u R mu.


2) Osnovan je specijalni institut za
šumske biljke (L´ istituto Nazionale per
Piante da legno) sa sjedištem u Millerose
kod Torina sa zadatkom, da vrši pokuse
s brzorastućim vrstama. Budući da u
istom mjestu postoji i poljopr vredna
ogledna stanica, omogućena je stalna suradnja
između poljoprivrede i šumarstva.


3) Uređen je istraživački objekt u mje


stu Ternavasso (kod Torina). Tamo se u


naročitom biljevištu od 170 hektara ispi


tuju sve metode uzgoja, njegovanja i đu


brenja.


Spomenuti je Centar za poljopr´vredna
i šumarska istraživanja u Rimu obuhvatio
5 raznih specijalnosti: ekologiju, biologiju,
zaštitu bilja, tehniku uzgoja i drvnu
tehnologiju. Vrlo se intenz vno bavi pitanjem
uvođenja eukaliptusa. Uredio je i
»Populetum mediterraneum«, u kom se
uzgajaju razne suvrste i rase topola iz
Južne Evrope, Bliskog Istoka i Sjeverne
Afnke. Naravno, da se u istom zavodu
vrše i studije o mogućnostima uvođenja
brzorastućih četinjača osobito P. rad a ta
i duglazije.


Dr Stjepan Frančiškovič


ISKUSTVA U UZGOJU DUGLAZIJE
U ČSSR


Posljednjih nekoliko godina počinje se
prema programu za ttbrzanu proizvodnju
drvnih masa četinjača u većoj mjeri uzgaisti
duglaaMa-, koja spada bez sumnje
među vrste četinjača, koje najbolje prirašćuju.
Međutim i prigodom unošenja ove
vrste pojavljuju se također negativne
strane. Radi se ovdje u glavnom o ugibanju
duglazije već u rasadnicima, kao i o
gubicima na sadnicama nakon sadnje u
kulture. Uzroci ugibania se objašnjavaju
na razne načine, nekada lošom provenijencom
sjemena, a nekad glj vičnim oboljenjima,
čini nam se, a zato imamo i dokaze,
da je ispravnom brigom oko sjetve,
njege biljaka, školovanja, vađenja i sadnje
sadnica moguće u velikoj mjeri izbjeći
gubitke ili ih potpuno uklon ti.


Sjeme duglazije se kod nas radi kontinuiteta
u proizvodnji sadnica uvozi iz
SAD i cijena mu je visoka i ona predstavlja
za našu zemlju u akciji za ubrzanje




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 63     <-- 63 -->        PDF

proizvodnje drvnih masa četinjača ´kritični
materijal. U općem je interesu, da se
reprodukcija ovog uvezenog sjemena,, a i
onog skupljenog iz izlučenih baza u zemlji
što uspješnije obavlja i da se postigne
što bolji rezultat, kako bi se ulaganja
mogla normalizirati.


Zato smatramo da će kadrovima, koji
se bave ovom proizvodnjom dobro doći i
ova iskustva, do kojih se došlo u CSSR u
radu na uzgoju i proizvodnji sadnica i uzgoju
duglazije u sastojlnama, pa ćemo
ovdje opetovat glavne principe oko uzgoja
duglazije, provjerene iskustvima iz
prakse i literature.


A) Proizvodnja sadnica


duglazije


Izbor rasadnika: Biljke i sadnice duglazije
rastu najbolje na tlima rafalim,
zračnim i svježim glinasto-Sa stanovišta pravilne ishrane nužno je
da tlo rasadnika bude dovoljno snabdjeveno
kalijem i fosforom (130 mg kalija na
kg zemlje i 160 mg fosfora). Pad zaliha
ovih hranjiva ispod optimalnog stanja odmah
se odrazu´e na rastu b ljaka. Isto tako
prevelika gnojenja kalijem ili vapnom
odmah se očituje nepovoljno. Sa klimatskog
je stanovišta važno, da rasadnik bude
na položaju zaštićenom od trajne direktne
insolacije i od većih kretanja zraka.
U Njemačkoj osnivaju specijalne rasadnike
duglazija pod zašt tom redova starih
stabala četinjača (gredice se izmjenjuju
s redovima stabala prijašnje sastojine).
Najpogodniji su rasadnici u ravnici ili na
blagim nag bima zapađn´m ili jugoz.pnndnim,
samo na višim položajima također
na južnim nagib´ma. Zaštita rasadnika
pred proljetnim kasnim i jesenskim ranim
mrszev´ma je neophodna. Pogodno
je i neophodno, da kad u bliz ni rasadnika
postoji mogućnost prikupljanja svježe
zdrave vode u potrebnim količinama, da
se u kritičnom periodu može vršiti navlaživanie
rjosijanih i školovanih površna
rasadnika.


Za sjetvu je nužno tlo u rasadniku dobro
pripraviti. S tom pripremom se počinje
odmah nakon oslobođenja gredica
(nakon vađenja sadnica) u kasnom ljetu.
U to vrijeme se tlo uzore do dubine od
18 cm. U već:m rasadn cima su za to pogodni
odgovarajući plugovi, koji tlo dovoljno
dobro usitne, ali previše ne okreću.
U mani´m rasadnicima je nužno izvršiti
ručno štihanje. Nakon toga se tlo brana
i uređuje grabljama.


Do sjetve često gredice zarastu korovom
pa je zato nužno još kratko prije sje


tve (1 dan) proraditi tlo kultivatorom na
dubinu od nekoliko centimetara.


Vrijeme sjetve: Za sjetvu duglazije je
principijelno odabiranje jeseni, U to vrijeme
posijano sjeme duglazije daje sadnice,
koje post žu najveću visinu nadzemnog
dijela i imaju dobro razvijen korjenov
sistem. Biljke iz ove sjetve slijedeće
godine u jesen dovoljno dozriju (odrvene).
Iz jesenske sjetve dobiva se iz 1 kg
dovoljna proizvodnja biljaka (prosječno
oko 30.000 komada kod sasvim obične njege).


V proljeće s:jemo đuglaziju samo u .iznim
slučajevima. Pritom moramo voditi
brigu, da i u proljeće dođe sjeme u tlo
što je moguće ranije, dakle odmah čim je
moguće u rasadniku raditi. Svaki tjedan
zakašnjenja znači smanjenje uzgojenih
biljaka za nekoliko cent metara visine i
snižavanje proizvodnje sadnica za tisuće
komada. Ukoliko u iznimnim slučajevima
primijenimo proljetnu sjetvu, moramo
sjeme pripremiti za sjetvu. Najprokušan
je i najjednostavnije: 14 do 28 dana prije
sjetve sjeme močimo 24 sata u odstajaloj
vodi uz periodično mješanje. Nakon
močenja sjeme procijedimo u platnenim
vrećicama i u njima ga stavimo u hladionik
s toplinom +2 do 5° C sve do sjetve.
Prije jesenske i proljetne sjetve preporuča
se sjeme naprašiti sredstvom za dezinfekciju
(Agronalom). Prije jesenske sjetve
preporuča se naprašiti sjeme sredstvom
za zaštitu od glodavaca.


Sjetva sjemena se vrši po istim pravilima
kao i kod drugih vrsti četinjača. Navest
ćemo samo nekoliko razlika od uobičajenih
načina. Za sjetvu manjih količina
sjemena preporuča se odabrati redove na
gredici okomito na dužu osovinu gredice.
Olakšava se time njegovanje gredica jednostavnim
zahvatima (pljevljenje, prašenje)
i omogućuje se zolacija napadnutih
biljaka. Redovi za sjetvu su 2 cm duboki.
Jarčići se prave malom motičicom, nikako
daskom, kako je u rasadnicima uobičajeno.
Motičicom se u jarčiću tlo ne zbije,
nego ostaje rahlo i tako se osigurava potrebna
vlaga za sjeme i njegovo klijanje.
Sierne se u jarčićima zasipava isključivo
najboljom humoznom zemljom, najbolje
kompostom od listova, odnosno listinca.
Smatramo, da je nužno naglasiti da kompost
mora biti bez sjemenki korova. Nakon
posipavanja redova se vlažno posipalo
blago pritisne valjkom il´ daščicom tako,
da u š´rini jarčića ili pruge ostane na
površini gredice blago udabljenje.


Njega zasijanih površina: Veliku je pažnju
nužno posvetiti zasjenj vanju, prašenju
i navlaživanju. Za zasjenjivanje me


407




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 64     <-- 64 -->        PDF

đutim nije moguće dati neke tačne vremenske
direktive. To je prije svega stvar
osjećanja stručnog rukovodioca, da odredi,
kako treba gredice zasjenjivati potpuno
ili djelomično, kada ih treba otkriti.
Ovdje možemo navesti samo nekoliko
principa. U jesen posijane površine ostavljamo
zasjenjene sve dok ne zapadne
snijeg. Na proljeće ostaju gredice najprije
nepokrivene. U to vrijeme, nakon kopnjenja
snijega u proljeće, tlo se između
redova praši i uklanja tvrda zbijena kora
na tlu. Odmah zatim pokrivamo gredice
rogozovim sjeniiima ili granjem, (kod upotrebe
granja moramo paziti, da biljčice
ne budu kod micanja pritisnute k zemlji).
Vrijeme potpunog zasjenjenja traje sve
do masovnog klijanja tj. oko 2 do 3 tjedna.
Zatim na gredicama postepeno smanjujemo
zasjenu, i to tako, da su istom u
polovici kolovoza sjenila potpuno uklonjena.
Razne vremenske prilike ne samo
da ubrzavaju ili smanjuju zasjenjivanje,
nego određuju i stupanj zasjenjivanja u
pojedinim periodima. Za vlažnog i toplog
vremena potrebno je smanjivati zasjenu.
Za intenzivnog sunčanog vremena treba


i samo na kratko vrijeme potpuno zasjeniti.
Kod duglazije moramo imati stalno
na pameti, da je to vrsta drva, koja brzo
i mogo transpirira, tj. da brzo isparava i
uvene.


Povenuće biljaka onda povisuje dispoziciju
prema gljivičinim oboljenjima.. Najveća
je grješka, do koje u praksi dolazi,
da se biljke i sadnice za pr´elaznog toplog
i sunčanog vremena u proljeće prerano
oslobode zasjene. Štititi od povećane
transpiracije je nužno ne samo kod viših
temperatura u ljetu, nego također u zimi
i naroč´to u pretproljeću. U tom vremenskom
periodu se dešavaju toplinske promjene,
pojave zime, sunčani dani a također
i mrazevi. Duglazija probuđenog
života intenzivno transpirira, ali iz smrznutog
tla ne može nadomjestiti potrošenu
vodu i ugiba uslijed fiziološke suše.
Zato je potrebno u proljeće razvoj biljaka
duglazije zasjenjivanjem kočiti.


S prašenjem se počinje odmah nakon
kopnjenja snijega, kako smo već naveli.
Prašenje se opetuje u prvoj polovini ljeta
uvijek nakon četrnaest dana, a kasnije
samo jednom mjesečno. Tokom vegetacijskog
doba praši se šest do osam puta. Za
suhog se ´ljeta praši češće i više nego za
vlažnog. Najpogodnije je prašenje vršiti
ježevima ili rotacijskim prašačima.


Školovanje biljaka: Kod jesenskih sjetvi
možemo biljke školovati već u prvoj
godini i to u polovini kolovoza. Kod pro


ljetnih sjetvi školujemo biljke istom u
drugoj godini. Ukoliko biljke školujemo
u proljeće, moramo voditi brigu da to bude
najkasnije od svih vrsta ćetinjara.
Glavni princip je, da bilj´ke odmah nakon
vađenja dođu ponovo u tlo gredice. Ako
se korijenje prosuši i samo malo, ima to
škodljive posljedice i biljke često ugibaju.


Na mehanička oštećenja korijenja je


prema nekim autorima duglazija manje


osjetljiva nego druge vrsti drva. Tvrdi


se da dugački dijelovi kor jenja mogu bi


ti kod školovanja podrezani. Prema dru


gim autorima međutim duglazija je vr^p


osjetljiva na mehanička oštećenja i to


naročito kod dobro uzraslih biljaka. Nije


još provjereno, koja je od ovih tvrdnji


ispravna.


Najpogodnije za školovanje bilja´ka du


glazije je vrijeme ´kada se pupovi upravo


počinju razvijati (zelenjeti) ili kada su


već barem značajno nabrekli. Tada je već


korijenje u punom rastu. Za školovanje je
moguće upotrijebiti kojugod kod nas upotrebljavam!
napravu za školovanje biljaka
a´l´ se ne dozvoljava upotreba kolčića.
Kod školovanja se preporuča tlo na gredicama
prignojiti kompostom. Nakon školovanja
se moraju sadnice navlažiti. Sadnice
se školuju u razmaku od 15 cm.
Osjetljivost duglazije prema suši i prema
punom sunčanom svjetlu iziskuje, da se
školovane sadnice zasjene.
Vađenje sadnica za sadnju: Jesensko
vađenje sadnica je nepogodno. Sadn´ce za
sadnju u kulture vadimo u proljeće, i to
u vrijeme, kada se pupovi počinju zelenjeti
i kad se na korijenima javljaju bijele
kapice. Za sadnju moraju b;t.i sadnice
bezuslovno svježe, nesmiju biti ni malo
uvenute, zato moramo također što je
moguće više skratiti vrijeme od vađenja
do sadnje sadnica. Uobičajeni način upotrebljavan
kod drugih vrsta drva, kada
se u zalihu izvaiđi velika količina sađn´ca,
koji se utrape sve do upotrebe, kod duglazije
je nepovoljan. Isto tako manipulacija
s izvađenim sadnicama mora biti
brižljivi] a nego kod drug´h vrsta drva.
Korijenje nesmije zasušiti i mora biti
stalno podržavano u vlažnoj zemlji (treset
i si.). Kod prevoza na veću udaljenost koja
nije nikad osobito poželjna (zato je također
najpovoljnije osnivati rasadn´ke za
duglaziju u blizini površina određenih za
sadnju sadnica) se pogodno upotrebljavaju
etilenske vrećice u koje može biti na
dno nasuta zemlja koja drži vlagu.


ZAKLJUČAK: Kako je iz prednjeg
očito, duglaz´ja zahtijeva posebnu brigu,
koja nije uvijek uobičajena kod domaćih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 65     <-- 65 -->        PDF

vrsta drva. Ali, ova se briga isplati, jer
osigurava visoku produkciju biljaka iz kg
sjemena, uzgajanje jakih i zdravih biljaka
i sadnica, a isto tako osigurava i uspjeh
sadnje u kulture. Većina šteta od mraza
iil bolesti uzrokovanih gljivama posljedica
je neispravnog postupka ili zajedničkog
djelovanja najraznijih okolnosti, ali
među kojima opet loša brig´a pokazuje se
najizraz.tijom.


B) Iskustva nekiih šumskih
gospodarstava


Osim naprijed navedenog navest ćemo
iskustva nekih šumskih gospodarstava,
čiji stručnjaci su u stanju s duglazijom
manipulirati uz minimalne pojave šteta
na biljkama i sadnicama. Ova iskustva
dobro će doći onima, koji pristupaju uzgoju
duglazije i upotpuniti prednje izlaganje
o postupcima kod proizvodnje sadnica.


Iskustva u uzgoju duglazije šumskog
gospodarstva Lom´n ic e.


Na području tog gospodarstva početak
uzgoja datira još od pr je 80—100 godina.
Postoje neke od najstarijih sastojina 80
do 100 godina starosti. Sve ove sastojine
i druge mlađe nadmašuju svojom masom
sastojine domaćih vrsta drva iste starosti.
Radi toga je šumsko gospodarstvo u
posljednjih 5 godina posvetilo povišenu
pažnju uzgoju duglazije na svim pogodnim
mjestima.


U 1955 .godini primili su u jesen veću
količinu biljaka duglazije (40.000 kom.)
uzgojenih iz američkog sjemena (Vašington
nadm. visina 350 m) po susjednom
gospodarstvu, utrapli ih i istom u proljeće
školovali. Gubici preko zime i nakon
školovanja su bili znatni tako da je preostalo
samo 13.000 sadnica. Pokazalo se,
da jesenje vađenje biljaka i njihovo trapljenje
do proljetne sadnje nije ispravno.


U proljeće 1957. godine dobili su 10 kg
sjemena duglazije amer čkog porijekla.
Zato što je bilo prilično odmaklo vrijeme
za sjetvu, primijenili su drugi način pripreme
sjemena nego što preporuča službeno
uputstvo. Sjeme su namočili u vodi
kroz 48 sati, nakon prosušenja popraš li
dezinfekcionim sredstvom i posijali. Iz te
sjetve su dobili 126.000 biljaka, od kojih
je onda preškolovano 87.000 komada. Konačna
količina uzgojnih sadnica je dosegla
48.000 komada.


Najbolje rezultate su postigli u jesenskoj
sjetvi 1959. godine kada su iz 3 kg
sjemena proizveli 90.000 biljaka. Iz proljetne
sjetve su biljke slabe i znatan dio
im otpada kod klasifikacije. Iz jesenske


sjetve su biljke jake i u dovoljnoj količini.
Kod školovanja biljaka se naročito pazi
da dođu iz zemlje u zemlju.


U nastojanju, da im biljke dobro rastu,
uzgajali su ih u rasadnicima bogato snabdjevenim
hranjivima, u pravilu nakon zelenog
gnojenja. Biljke ili sadnice su onda
prirašćivale prilično u nadzemnom dijelu,
koji je bio nerazmjeran razvoju korijenja.
Takve sadnice su onda pokazivale znatne
gubitke kod sadnje u kulture. Kod sadnje
se najbolje primaju sadnice u visini od
30 cm. Pritom je potrebno potpuno respektirati
zahtjeve duglazije na stanište.


Većina kultura osnovanih u 1958. godi´ni
pokazuje povoljan rast i to naročito
u ogradama. Sadnice izvan ograde trpe
previše od ogrizania ,srna i lupanja rogovima.
U 1959 .godini kad su imali veću
količinu sadnica sadili su đuglaziju u razmaku
3 X 3 m, a za popunu međuprostora
su upotrebili smreku. Najbolje je vrsti
sadnju po oblačnom vremenu i radnice
ne smiju imati kod sebe veću zalihu
sadnica. Odmah nakon sadnje zaštićuju se
odgovarajućim rašljama, tokom godine ih
njeguju a u jesen naliče Resistonom. Ne
liči se samo vršni izbojak već i postrane
granič´ce. Zaštita protiv divljači je glavni
pređuslov za uspjeh kako su ih u tom
osvjedočile kulture ´z 1953. i 1954. godine,
koje su bile ostavljene bez zaštite protiv
divljači i uništene su gotovo 90*/».


Uzgoiu duglazije posvećuju takvu njegu
i pažnju, kakvu zaslužuje ta važna vrsta
drva i ostale slične egzote s v! sokom
produkcijom drvne mase i unose ih na sva
pogodna staništa. Time žele osigurati maksimalnu
produkciju budućih šumskih sastojina.


Iskustva Šumskog gospodarstva P isek.


Ispravnom predsjetvanom pripremom
su osigurali dovoljnu količinu sadnica duglazije.


U listopadu 1969. godine dobili su 3 kg
sjemena zelene duglazije. Na osnovu dobrih
iskustava s pripremom sjemena ariša
s ovim su sjemenom postupali jednako.
Odmah čim su ga primili ,stav´li su sjeme
u vreću od jute i objesili ga na zračnom
tavanu. 14. veljače su stavili sieme u posudu,
pol ili ga vodom i ostavili u sobnoj
topl´ni. Vođe su dali samo tol´ko, da sjeme
bude mokro i da voda na dnu posude
ne stoji. Svaki dan su sjeme miješali i kad
jedno bude suho, dodali su opet nešto vo^
de. Koncem ožujtoa je onda došlo hladno
vrijeme sa snijegom i radi toga su morali
postupak stimulacije usporiti tim, što su


409
s .