DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 62 <-- 62 --> PDF |
a) Cedrus atlanüca — rezultati prove denih eksperimenata pokazuju, da drvo ovog cedra daje izvanredno dobre furnire naročito ako potječe od stabala iz mješa vine s borom P. strobus. Ipak je potreb no oprezno kresanje donjih grana. b) Chamaecyparis Iawsoniaiia — poka zuje jaku sposobnost prilagođivanja na si romašn.jim tlima. U industriji su vrlo ci jenjena njezina vlakna. c) JLarix sp. — u obzir dolazi L. leptolepis i europasa. Stabla uzgojena u nižim položajima pokazuju kod kratkih ophodnja karakteristična svojstva, koja ih čić.ie prikladnima za industrijsku preradu. S gleđ šta proizvodnje celuloze drvo ovih vrsta ima dobra makar i nešto gruba vlakna. Kod nižih položaja treba svakako iskoristiti nagli rast u mladosti. Preporuča se uzgoj usmjesi s P. strobus i P. Douglasii s tim, da se ariševa stabla izvade već kod prvog proređivanja. d) Pseudotsuga Douglas! — preporuča se varijetet viridis, koji u Italiji daje velike prihode na masi i to vrlo dobre kvalitete. Osim toga ima dobre uspjehe i kod prirodnog pomlađenja. 4. Prethodni radovi Prema specijalnom programu za područje Sjeverne Italije mogao bi uzgoj brzorastućih vrsta četinjača putem pošumljavanja predalpinskog i apeninskog pribrežja (angažovanjem zemljišta samo iz dosadanje poljoprivredne eksploatac je i pnd:zan-´em ale;a uz putene i vodotoke) zauzeti prostor od okruglo 80.000 hektara. Kod iskorišćavanja prirasta 20 mVha proizvodilo bi se godišnje 1,600.000 m3. U Srednjoj i Južnoj Italiji (analogni zahvati kod bon fikacija) površina b; novih sastojina četinjača iznosila 100.000 hektara. Uz prirast od 15 ms/ha ove bi sastojine proizvodile godišnje 1,500.000 m*. Na čitavom bi dakle teritoriju Italije prema ovom planu iznosila proizvodnja novh kultura brzorastućih četinjača ukupno (1,6 + 1,5) okruglo 3,1 mil. m3. Dodamo li ovamo prihode od intenzivnijeg uzgoja topola s godišnjih 2,4 mil. m3 i eukaliptusa s godišnjih 1 mil. m3, onda dobivamo sveukupnu količinu sječne mase od 6,5 mil. m3. Manjak na sirovini bi time bio pokriven. Da bi se ovaj zamašni plan mogao ostvariti talijanska je drvna industrija prije nekoliko godina izvršila opsežne predradnje u području naučno-istraživ&čkog rada. Te su slijedeće: 1) Inst´tut za topolu, koji je prije više godina osnovala jedna tvornica papira sa sjedištem u Casale Montferrato prešao je 1952. godine u ruke Saveza za celulozu i papir (Ente Nazionale per la Cellulosa e per la Carta) i ušao u sastav Centra za poljoprivredna i šumarska istraživanja (Centro di Sperimentizione Agricola e Fo restale) u R mu. 2) Osnovan je specijalni institut za šumske biljke (L´ istituto Nazionale per Piante da legno) sa sjedištem u Millerose kod Torina sa zadatkom, da vrši pokuse s brzorastućim vrstama. Budući da u istom mjestu postoji i poljopr vredna ogledna stanica, omogućena je stalna suradnja između poljoprivrede i šumarstva. 3) Uređen je istraživački objekt u mje stu Ternavasso (kod Torina). Tamo se u naročitom biljevištu od 170 hektara ispi tuju sve metode uzgoja, njegovanja i đu brenja. Spomenuti je Centar za poljopr´vredna i šumarska istraživanja u Rimu obuhvatio 5 raznih specijalnosti: ekologiju, biologiju, zaštitu bilja, tehniku uzgoja i drvnu tehnologiju. Vrlo se intenz vno bavi pitanjem uvođenja eukaliptusa. Uredio je i »Populetum mediterraneum«, u kom se uzgajaju razne suvrste i rase topola iz Južne Evrope, Bliskog Istoka i Sjeverne Afnke. Naravno, da se u istom zavodu vrše i studije o mogućnostima uvođenja brzorastućih četinjača osobito P. rad a ta i duglazije. Dr Stjepan Frančiškovič ISKUSTVA U UZGOJU DUGLAZIJE U ČSSR Posljednjih nekoliko godina počinje se prema programu za ttbrzanu proizvodnju drvnih masa četinjača u većoj mjeri uzgaisti duglaaMa-, koja spada bez sumnje među vrste četinjača, koje najbolje prirašćuju. Međutim i prigodom unošenja ove vrste pojavljuju se također negativne strane. Radi se ovdje u glavnom o ugibanju duglazije već u rasadnicima, kao i o gubicima na sadnicama nakon sadnje u kulture. Uzroci ugibania se objašnjavaju na razne načine, nekada lošom provenijencom sjemena, a nekad glj vičnim oboljenjima, čini nam se, a zato imamo i dokaze, da je ispravnom brigom oko sjetve, njege biljaka, školovanja, vađenja i sadnje sadnica moguće u velikoj mjeri izbjeći gubitke ili ih potpuno uklon ti. Sjeme duglazije se kod nas radi kontinuiteta u proizvodnji sadnica uvozi iz SAD i cijena mu je visoka i ona predstavlja za našu zemlju u akciji za ubrzanje |