DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 60 <-- 60 --> PDF |
cSteani Mcucni ća&opi&i INDUSTRIJA U AKCIJJI POSUMLJAVANJA (Stanje u današnjoj Italiji prema informacijama G. v. Wallwitza u Holz-Zentralblattu, Stuttgart, for. 95 ex 1963). Naš zapadni susjed, Italija, stoji pred vrlo teškim privrednim problemima. Prirast je stanovništva dosegao neslućene visine, a produktivnog zemljišta, ikoje i onako nije dostajalo za prehranu, ima sve manje. Uprava zemlje mora stvoriti nova vrela privrede. Pronađeno je jedino rješenje u forsiranju industrijalizacije u sjevernim provincijama. Ali za uspjeh u industrijalizaciji treba raspolagati u najmanju ruku s potrebnim sirovinama bilo domaće bilo strane provenijencije. U tako je usmjerenoj akciji upravo talijanska industrija celuloze i papira poduzela posljeđnrh godina značajne korake, koji će svakako privući i naš interes. Prije svega treba držati u vidu, da Italija kao članica evropskog zajedničkog tržišta (EWG) upire sve sile ma to, da osnovnu sirovinu za celulozu i pap´r, dakle drvo, proizvodi na vlastitom teritoriju s konačnim ciljem da se potpuno oslobodi importa iz drugih zemalja. Milanski profesor L. Mose r računa godišnju potrebu Italije na drvetu u količini od 12 mil. m3 oblovine. Danas od toga može autohtona proizvodnja pokriti samo jednu trećinu odnosno svega 4 mil. m3. Manjak se od 8 mil. m3 mora podmirivati putem uvoza "li se za nj mora pronaći neko drugo rješenje. U industrijskim se krugovima što više već danas računa sa stalnim povećavanjem potrošnje drvnih prerađevina. Tako se za 1970. godinu predviđa povećanje godišnje potrebe na 13 mil. m3. Kod toga se računa, da će prihod novih topolovih plantaža izvan šumskog areala pokriti dio potrebe u visini od 1,5 mil. m3. Ali i u tom se slučaju ukazuje manjak od 6,5 mil. m3, koji bi se morao svake godine pokrivati iz uvoza. Stanje je oteščano još i s tim, što nema mogućnosti da se ovaj manjak namakne putem novih pošumljavanja u okviru postavljenih planova uprave šuma. Kod prosječnog bi prihoda talijanskih šuma od 4 m3/ha godišnje trebalo ponovno pošumiti najmanje površinu od 1,6 mil. ha. Sve kad fo; uprava šuma ovakav zadatak mogla preuzeti i riješiti, ipak bi se s prvim rezultatima moglo računati tek u 404 daljnoj budućnosti, a na to industrija ne može čekati. Tu leži glavni razlog, zašto se rješenje traži izvan domene šumarstva. Inđustrja celuloze i papira već duže vrijeme vrši propagandu vještačkog uzgoja torzorastućih vrsta na polupoljoprivrednoj osnovi. Za takovu je svrhu prikladno razmjerno malo vrsta drveća: topola, eukaliptusi i nekoje crnogorične egzote. U ovoj akciji naravno ne dolaze u obzir alpinski i predalpinski predjeli, jer se tamo može provod ti samo potrajno gospodarenje dugačkih proizvodnih ciklusa po diktatu hidroloških, pedoloških, klimatskih a djelomično i socijalnih uvjeta. Sjetimo se samo najnovije užasne katastrofe, koju su izazvali odroni zemljišta i bujice na gornjoj Piavi kod Belluna (Dolomitne Alpe) te potpuno razorili nekoja sela i gradić Longarone na sastavu Zoldo i Vainot-doline (bi zu 3.000 mrtvih) kod masiva Marmolate (3,642 m). Općenito uzevši i bez obzira na ovaj kataklizam stanje u području Alpa nije mnogo bolje od onog u južnim krajevima poluotoka. U alpskom predgorju nalazimo danas svuda na visinskom pojasu 600—700 m. napuštena seoska gospodarstva. Osiromašenje je zemljišta zajedno s nepovoljnim saobraćajnim vezama dovelo do toga, da je tamo svaka poljopr´vredna ekonomija postala nerentabilna. Stanovnici sada napuštaju rodne krajeve i traže zaposlenje u industriji. Nastaje novo pitanje, što treba učiniti s napuštenim poljoprivrednim zemljištima. Pokušajmo promotriti mogućnost´ prema sadanjem planu s obzirom na pojedine vrste drveća. 1. Uzgoj topola Prof. G. P i c c a r o 1 o, koji je kao svoje životno djelo izradio plan dugoročnog snabdijevanja industrije celuloze, uzima u račun, da se industrijski uzgoj topola (izvan šume i u malim seoskim posjedima) može u pađskoj nizini povećati od današnjeg prihoda 1,5 mil. m8 na 3,— mil. ms god´šnje tj. na dvostruko. Po njegovom se m´šlieniu ovo može postići na današnjim kulturama primjenom uzgojnih i zaštitnih mjera kao što je upotreba ´sključivo otpornih (selekcioniranih) klona, intenzivno suzbijanje insekata i drugih štetnika ltd. To naročito važi za sitna seoska gospodarstva, koja naginju tome, da umjesto uobičajenog turnusa od 12—14 godina |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 61 <-- 61 --> PDF |
skrate proizvodno vrijeme na 7—-8 godina, kako bi što prije mogla doći do novaca. Daljnje mogućnosti pruža proširenje uzgoja topola na t. zv. granična zemljišta, napose na prve kulture nakon odvodnje starih močvara. Osim toga treba kod vjetroforanih pojaseva prema ovom planu dosadanje vrste kao što su platana, dud i bagrem zamijeniti topolama. Na taj se način predviđa, da se uz prosječni prirast na masi od 15 m3/ha današnji godišnji prihod u sjevernim krajevima poveća za oko 450.000 ms. Topole međutim treba proširiti i u srednjem te u južnom dijelu Apeninskog poluotoka. Plan prof. Piccarola predviđa najprije odvodnjavanje i izvedbu vjetroforanih pojaseva. Za topolove kulture u južnim krajevima mogu doć´ u obzir samo otporni primjerci s dugačkim trajanjem vegetiranja. Ovi zbog svog ranog listanja i podržavanja vegetiranja do u kasnu jesen mogu bez gubitaka izdržati nedaće ljetne suše. Kod korišćenja sv h danih mogućnosti i kod intenzivnog pošumljava^ja linija duž puteva i vodotoka mogle bi nove kulture u Srednjoj i Južnoj Italiji godišnje proizvoditi toliko koliko i u Piemontu, dakle opet 450.000 m3. 2. Uzgoj eukaliptusa Dosadanja su iskustva s ovom skupinom australskih vrsta dala izvanredne rezultate. Vještačkim se uzgajanjem mogu proizvesti stabla i do 60 m visine. Prirast po masi je ogroman, pa neki računaju, da se može podići čak i na 100 m3 po hektaru. Drvo je ovih vrsta tvrdo i kompaktno, vrlo otporno protiv svih atmosferskih nepogoda. Osim toga znatan sadržaj na smolama i eteričnim uljima daje ovom drvetu visoki stepen rezistencije i kod građevina u vodi te plovnih objekata. Tako je poznato, da Eucalyptus marginata (engl, jarrah — wood) pokazuje kod stupova pod vođom (morem) tek neznatne indikacije napadaja morskih ksilofaga. Upravo tu vrstu smatra G. A. Julius što se tiče trajnosti jednom od najboljih vrsta u Australiji za građevne svrhe. (Ipp´Or. A. L. Howard: A.Manual of the Timbers of the World, — their Character risitics and Uses, III. Edit., London, 1948). Ta su svojstva trla odlučna, kad -su osnivane velike plantaže vrsta eukalitpusa u sub tropskim i tropskim predjelima Angole, Argentine, Brazilije i Južne Afrike te u sjevernom umjerenom pojasu Kalifornije i Spanije. Postoje dapače uvjSti, da se uzgojem aukaliptusa u Maroku ni šta manje nego 40.000 ha pjfščanog sterilnog zemljišta ličini produktivnim. Drvo se eukaliptusa do sr. da pretežno upotrebljavalo u građevinarstvu a naročito za rudničke podgrade ali u novije vrijeme sve više prodire i u proizvodnju celuloze. Što vše u izđanačkom obliku uzgoja pruža industriji celuloze gotovo neslućene mogućnosti. Stoga su i tvornice umjetne svile već uzele u svoje ruke uzgoj eukaliptusa i osnovale veće kulture u Apuliji, Lukaniji i Siciliji. Prvi rezultati vještačkog uzgoja eukaliptusa na Apeninskom poluotoku nisu jednaki za sve vrste. Tako drvo E. globulus pokazuje slabije kvailtete od drva E. rostrata i navedene vrste E. marginata. Međutim se prvi pokusi moraju primiti s izvjesnom suzdržljivošću, pa se još danas o kvaliteti drveta ne može donijeti definitivan sud. Industrija je celuloze osnovala specijalne institute, koji vrše pokuse s pojedinim vrstama, da bi konačno mogli donijeti preporuke za uvođenje najpovoljnije, — dakako u uzgojnom i tehnološkom pogledu. Izvjesno ograničenje predstavlja svakako opasnost od studeni, ali se ipak mnogo radi i to ne bez uspjeha, da se uzgoje vrste otporne na hladnoću (mraz). Tako na pr. pređleže izvješća, prema kojima su se mlade biljke u Firenzi, dakle u Srednjoj Italiji, pokazale vrlo rezistentne za vrijeme velike studeni u februaru 1956. god. kad je temperatura bila pala na —8°C. Plan prof. Piccarola predviđa, da bi uz prosječn´ godišnji prirast na masi od 20 nvVha mogle -kulture eukaliptusa obuhvatiti prostor od najmanje 50.000 hektara. Prema tome bi godišnje mogle proizvoditi oko 1 mil. m3. 3. Uzgoj četinjača Oko 40°/o stanovništva Apeninskog poluotoka živi u vrlo oskudnim uvjetima života obrađujući krajnje siromašna gotovo neproduktivna zemljišta. Ta zemljišta treba prema navedenom planu privesti šumskoj kulturi tj. pretvoriti ih u sirovinsku bazu drvoprerađivačke industrije. Za njihovo pošumljen je prema dosadan j im rezultatima istraživanja odlično mogu poslužiti nekoje vrste brzorastućih četinjar vih egzota. One se mogu uzgajati na bazi polupoljoprivrednih metoda u izravnom miješanju s travom i žitaricama, u kojem slučaju nalaze vrlo pogodne uvjete razvoja uslijed poljoprivredne obrade (preoravanje, meliorac.je, đubrenja i si.). Kao najpovoljnije se vrste navode: |