DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 60 <-- 60 --> PDF |
cSteani Mcucni ća&opi&i INDUSTRIJA U AKCIJJI POSUMLJAVANJA (Stanje u današnjoj Italiji prema informacijama G. v. Wallwitza u Holz-Zentralblattu, Stuttgart, for. 95 ex 1963). Naš zapadni susjed, Italija, stoji pred vrlo teškim privrednim problemima. Prirast je stanovništva dosegao neslućene visine, a produktivnog zemljišta, ikoje i onako nije dostajalo za prehranu, ima sve manje. Uprava zemlje mora stvoriti nova vrela privrede. Pronađeno je jedino rješenje u forsiranju industrijalizacije u sjevernim provincijama. Ali za uspjeh u industrijalizaciji treba raspolagati u najmanju ruku s potrebnim sirovinama bilo domaće bilo strane provenijencije. U tako je usmjerenoj akciji upravo talijanska industrija celuloze i papira poduzela posljeđnrh godina značajne korake, koji će svakako privući i naš interes. Prije svega treba držati u vidu, da Italija kao članica evropskog zajedničkog tržišta (EWG) upire sve sile ma to, da osnovnu sirovinu za celulozu i pap´r, dakle drvo, proizvodi na vlastitom teritoriju s konačnim ciljem da se potpuno oslobodi importa iz drugih zemalja. Milanski profesor L. Mose r računa godišnju potrebu Italije na drvetu u količini od 12 mil. m3 oblovine. Danas od toga može autohtona proizvodnja pokriti samo jednu trećinu odnosno svega 4 mil. m3. Manjak se od 8 mil. m3 mora podmirivati putem uvoza "li se za nj mora pronaći neko drugo rješenje. U industrijskim se krugovima što više već danas računa sa stalnim povećavanjem potrošnje drvnih prerađevina. Tako se za 1970. godinu predviđa povećanje godišnje potrebe na 13 mil. m3. Kod toga se računa, da će prihod novih topolovih plantaža izvan šumskog areala pokriti dio potrebe u visini od 1,5 mil. m3. Ali i u tom se slučaju ukazuje manjak od 6,5 mil. m3, koji bi se morao svake godine pokrivati iz uvoza. Stanje je oteščano još i s tim, što nema mogućnosti da se ovaj manjak namakne putem novih pošumljavanja u okviru postavljenih planova uprave šuma. Kod prosječnog bi prihoda talijanskih šuma od 4 m3/ha godišnje trebalo ponovno pošumiti najmanje površinu od 1,6 mil. ha. Sve kad fo; uprava šuma ovakav zadatak mogla preuzeti i riješiti, ipak bi se s prvim rezultatima moglo računati tek u 404 daljnoj budućnosti, a na to industrija ne može čekati. Tu leži glavni razlog, zašto se rješenje traži izvan domene šumarstva. Inđustrja celuloze i papira već duže vrijeme vrši propagandu vještačkog uzgoja torzorastućih vrsta na polupoljoprivrednoj osnovi. Za takovu je svrhu prikladno razmjerno malo vrsta drveća: topola, eukaliptusi i nekoje crnogorične egzote. U ovoj akciji naravno ne dolaze u obzir alpinski i predalpinski predjeli, jer se tamo može provod ti samo potrajno gospodarenje dugačkih proizvodnih ciklusa po diktatu hidroloških, pedoloških, klimatskih a djelomično i socijalnih uvjeta. Sjetimo se samo najnovije užasne katastrofe, koju su izazvali odroni zemljišta i bujice na gornjoj Piavi kod Belluna (Dolomitne Alpe) te potpuno razorili nekoja sela i gradić Longarone na sastavu Zoldo i Vainot-doline (bi zu 3.000 mrtvih) kod masiva Marmolate (3,642 m). Općenito uzevši i bez obzira na ovaj kataklizam stanje u području Alpa nije mnogo bolje od onog u južnim krajevima poluotoka. U alpskom predgorju nalazimo danas svuda na visinskom pojasu 600—700 m. napuštena seoska gospodarstva. Osiromašenje je zemljišta zajedno s nepovoljnim saobraćajnim vezama dovelo do toga, da je tamo svaka poljopr´vredna ekonomija postala nerentabilna. Stanovnici sada napuštaju rodne krajeve i traže zaposlenje u industriji. Nastaje novo pitanje, što treba učiniti s napuštenim poljoprivrednim zemljištima. Pokušajmo promotriti mogućnost´ prema sadanjem planu s obzirom na pojedine vrste drveća. 1. Uzgoj topola Prof. G. P i c c a r o 1 o, koji je kao svoje životno djelo izradio plan dugoročnog snabdijevanja industrije celuloze, uzima u račun, da se industrijski uzgoj topola (izvan šume i u malim seoskim posjedima) može u pađskoj nizini povećati od današnjeg prihoda 1,5 mil. m8 na 3,— mil. ms god´šnje tj. na dvostruko. Po njegovom se m´šlieniu ovo može postići na današnjim kulturama primjenom uzgojnih i zaštitnih mjera kao što je upotreba ´sključivo otpornih (selekcioniranih) klona, intenzivno suzbijanje insekata i drugih štetnika ltd. To naročito važi za sitna seoska gospodarstva, koja naginju tome, da umjesto uobičajenog turnusa od 12—14 godina |