DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 54 <-- 54 --> PDF |
lije (Pavari), Španije (Del Campos), i Jugoslavije (Ugrenović), u Marselju, gdje je god. 1922. osnovana šumarska liga zemalja Sredozemnoga mora pod imenom »Silva Mediterranea«. Kasnije su toj inicijativi prišli i predstavnici Portugala, Grčke i Turske. Konferencije lige održane su u ovim mjestima: Paris 1923., Firenze 1924., Grenoble 1925, Roma 1926, Madrid 1930, Nice 1932. Nit toga nastojanja i rada prekinuo je Drugi svjetski rat. Tek god. 1948. oživljena je ova inic jativa akcijom organizacije Ujedinjenih naroda, tačnije njene komisije FAO. U sklopu te organizacije komisija za mediteranska pitanja preuzela je ne samo zadatak već i historijsko ime »Silva Med terranea«. Na taj je način problem Krša ušao u sklop širokih internacionalnih, a naročito mediteranskih pitanja u punom smislu te riječi. Pošto je Jugoslavija pristupila organizaciji Ujed´njenih Naroda, rad oko rješavanja problematike Krša predstavlja za našu zemlju i internacionalnu obavezu. U komisiji »Silva Mediterranea« sjedi stalni predstavnik Jugoslavije. God. 1953. održana je u Jugoslavenskoj akademiji konferencija na kojoj se :stakla potreba da se priđe naučno-istraživačkom radu na Kršu i pod okriljem Jugoslavenske akademije osnovan je centralni organ za taj istraživački rad pod naslovom »Stručni savjet za istraživanje krša«. Savjet je organizovao niz predavanja o p tanjima Krša i pokrenuo periodičnu publikaciju »Krš Jugoslavije (»Carsus Iugoslaviae«). God. 1958. održano je u Splitu »Savezno savjetovanje o Kršu«. Na nijednom kongresu nije predmet melioracije Krša tako temeljito raspravljen kao na pomenutom savjetovanju. Tom prilikom je iz CDtzmnća dtcučna litecaiuca Edicija »´Radovi Šumarskog fakulteta i Instituta za šumarstvo i drvnu industriju u Sarajevu«; Godina VI, broj 6, Sarajevo 1961. donosi radnju dr ing. Jovančević Milorada pod naslovom: »Zakonski propisi o kori.sren.iu i zaštiti šuma u Dubrovačkoj republici«. Autor u ovoj interesantnoj raspravi obuhvaća razdoblje od godine 1272. do 1808. tj. vremenski period preko 5 stoljeća. dana publ kacija u pet svezaka i to: 1. Krš Slovenije, 2. Krš Hrvatske, 3. Krš Bosne i Hercegovine, 4. Krš Crne Gore, 5. Krš Jugoslavije. U pojedinim svescima imademo a) Osnovne podatke o Kršu (geološka podloga, klima, flora, fitocenološka raspodjela, statistika); b) Poljoprivreda (ratarstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, stočarstvo, pčelarstvo itd.; c) Šumarstvo (historijsk razvoj devastacijedegradacije Krša, šumarsko-mel´orativni i zaštitni radovi na Kršu, organizacija šumarske službe na Kršu); d) Važnije privredne grane (industrija i rudarstvo na Kršu, elektroprivreda na Kršu, vodoopskrba, saobraćaj na Kršu, zanatstvo na Kršu, turizam); e) Ekonomika. LITERATURA: Lit: Loren z R.: Bericht über die Bedinungen der Aufforstung und Cultivierung des kroatischen Karstgebietes, Wien 1860; Wessel y J.: Das Karstgebiet Militär Kroatiens und seine Rettung, dann die Karstfrage überhaupt, Zagreb 1875; Guttenberg, H.: Gajenje šuma s navlastitim obzirom na DaJmac ju i Istru, Zadar 1872: Pucić , J.: Die Karstbewal dung im oesterreichisch-illyrischen Küstenlande zu Ende 1899., Triest 1900; Degen, A.: Alp-und Weidewirtschaft im Velebitgeb´rge, Hannover 1914; Kor seit, E.; Priäin´ zäniku dalmatinskyh lesu, Pisek 1927; Ugrenović, A.: L.e Karst Yougoslave. Zagreb, 1928; Kauders , A.: Prilog pov;;e=ti hrvatskog šumarstva, Zagreb, 1940: Ugrenović, A.: Krš kao naučni problem, (Carsus Iugoslaviae) Zagreb 1957; Bura , D.: Statistika krša Jugoslavije. (Krš Jugoslavije) Split, 1957. Dr A. Kauders Osvrće se na pojedine statute i razne odluke Vijeća kojima se reguliraju korištenja i zaštita šuma, napose ogran čenje sječe, zabrana izvoza drveta, krčenje šuma, suzbijanje požara i lazinanje, zatim odnosi pašarenja i vršenje nadzora nad šumama. Autor konstatira da je Dubrovnik svojevremeno obilovao šumama što potvrđuje nazivima pojedinih predjela kao i ostaci |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ma t´h šuma na öLopudu, Šumetu u Rijeci Dubrovačkoj i 2upi. Prve odredbe o šumama nalazi autor već u Statutu grada iz 1272. godine koji govori o zabrani sječe stabala. U XIV i XV stoljeću nalazi propise koji ograničavaju sječu i izvoz drveta, krčenje šuma, suzbijanje požara, lazinanja i pašarenje. Prednje mjere naroč to su podvučene za teritorij Republike i Konavala a donašane su u više navrata. Šume su podijeljene na zajedničke i privatne. Autor ističe zabranu sječe pojedinih stabala ili skupine drveća koje donose hlad stoci i rađaju žlrom. Napominje zabranu gulenja kore i kopanja panjeva. Iz obrađenog materijala je vidljivo da je bojazan od nestašice drva i od nestanka šuma sililo Vijeće da se često osvrne na to pitanje. Iz vremenskog redoslijeda izlazi, što su odredbe kasnijeg datuma da su preciznije jer su štete bile vjerojatno veće. Interesantna je konstatacija autora u pogledu sječe i izvoza drveta. Pošto su krajevi van Republike ostali dosta rano bez drveta to se pojavljuje tendenca da se ono izvozi iz područja Republike. Republika nastoji visokim kaznama i drug m mjerama to spriječiti. Na krčenje i njegovo sprječavanje autor ukazuje nizom primjera. Oštrim kaznama: šibanjem i žigosanjem krivaca te kažnjavanjem samih funkcionera vlasti ako pr kriju takav postupak. Te mjere ukazuju na važnost koju je Republika pridavala očuvanju svojih šuma. Krčenje je dopušteno samo uz odobrenje vlasti i to jedino zbog pretvorbe šumskog u poljoprivredno tlo. Slične su mjere u pogledu požara i lazinanja. Lazinanje zbog opasnosti požara bilo je, prema mišljenju autora, zabranjeno na području republ ke. Autor tretira reguliranje odnosa u napasivaniu stoke kao važnog pitanja tadanje ekonomike. Propisi obuhvaćaju dvije vrste mjera, Prva kojom se nastoji spriječiti .prejako iscrpljivanje pašnjaka i šume te određuje maksimum grla po vlasniku. Drugom mjerom se zabranjuje napaslvanje stoke po stranim stočarima na teritoriju Republike. Autor tretira reguliranje odnosa u napasivanju stoke kao važnog pitanja tadanje ekonomike. Propisi obuhvaćaju dvije vrste mjera. Prva kojom se nastoji spriječiti prejako iscrpljivanje pašnjaka i šume te određuje maksimum grla po vlasniku. Drugom mjerom se zabranjuje mapas´vanie stoke po stranim stočarima na teritoriju Republike. Interesantan je nadzor nad šumama. Njega vrše podknezovi i kaznaci kojima je dužnost prekršitelja prijaviti. Nadzor se je oslanjao na podkazivače, koji su dobivali polovinu globe a b.la im je zajamčena ainonimnost. Autor iznosi neke prepiše izvornih dokumenata na latinskom i talijanskom jeziku i njihove prijevode. Dtfkumenat od 4. V 1344 godine regulira broj stoke na Stonu i Pelješcu kao i veličinu otštete za napasivanje. Zaključkom Vel. Vijeća od 1. X 1365. zabranjuje se podizanje krečana i sječu drva u općinskim šumama. Dokumenat od 29. VIII 1399. govori da gajevi novo stečenih teritorija budu zajednički. Zaključak Velikog Vijeća od 29. I 14. II zabranjuje sječu stabala u blizini kuća ili obale, vode i lokava. Isto tako ne smiju se sjeći stabla nad gajevima zasađenim zbog paše kao i stabla na plandištima. Dokumenat od 8. I 1423. propisuje da se na Konavle protežu propisi koji važe za Ston i Pelješac. Pašnjaci su zajednički osim gajeva ža ispašu volova. Šume koje nisu zajedničke mogu se sjeći osim stabala, koja rode žirom i služe za plandišta stoke. Zabranjuje se Vlasima stanovanje i napasivanje stoke na području Republike. Dokumenat od 25. II 1427. govori također o upravljanju Konavala te uglavnom potvrđuje odredbe u predhodnom dokumentu. Zaključkom Vel kog vijeća od 26. XI 1436. zabranjuje se da se drvo posječeno na području Republike izvozi van tog područja. Propisuju se kazne za prekršitelje. Dokumenat od 23. VI 1442. ponovo donosi odredbu o pašnjacima i šumama. Ona je slična ranijim odredbama Prvi put se spominje zabrana napasivanja na određenim zemljištima. Zaključak Velikog vijeća od 26. XT 1456. konstatira prvi puta nestašicu drva, vađenje korijenja i totalno uništenje šuma. Zabranjuje se vađenje panjeva. Kazne su veoma oštre kao šibanje i žigosanje počinitelja. Ukoliko lica zadužena za čuvanje šume ne prijave takve prestupe kažnjavaju se sa mjesec dana zatvora. Dokumenat od 2. IV 1763. ukazuje da su vršene prijave zbog sječe i prodaje drva. Dokumenat od 5. IX 1783. pokazuje da su prijavljivani šumski požari. Dokumenat od 4. VIII 180O. godine pokazuje da je postojao prav lnik o cijenama drveta za pečenje kupa i opeka koji je regulirao odnos između zakupnika i dobavljača drva. Seljaci sa otoka Mljeta bili su dužni, da drva pripreme i dopreme na morsku obalu. Dokumenat od 10. I 1801. ukazuje da se sjeća |