DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 49 <-- 49 --> PDF |
\ žemo konstatirati, da ovaj sistem zadovoljava potrebe operativne šumarske službe «, — p.še ing. S. Škopac u svome članku (Sum. list br. 5—6/63.) Primjenom »Novog sistema uređivanja prebornih šuma« — je pitanje optimalnih zaliha na području SR Hrvatske sa sada riješeno. U »Novom sistemu« donesene zakonitosti o optimalnoj drvnoj zalihi za jelove preborne šume Centralne Evrope, na naučnoj osnovi rješavaju p tanje optimalnih zaliha. Na temelju tih zakonitosti su konstruirane i normale — koje nam služe kao putokaz u izradi smjernica gospodarenja. Prosječne zalihe — na temelju kojih se do sada gospodarilo nemogu u potpunosti zadovoljiti potrebe intenzivnog i na^ prednog šumskog gospodarenja. Treba naime imati na umu, da se preborne sastojine međusobno jako razlikuju po svom sastavu, što je posljedica dosadašnjeg gospodarenja i shvaćanja prebornog oblika. Radi toga nam te zalihe — postavljene u odviše širok m i nejasnim granicama, definiranim subjektivnim momentima — nisu dovoljno pouzdana direktiva pri gospodarenju. Normale nam mnogo jasnije ukazuju na to, šta je sa uređajnog gledišta nužno poduzeti u konkretnoj sastojini, imajući pred očima njezino sadanje stanje. Zasnovano na naučnoj osnovi a uz to jednostavne i praktične, te bi zakonitosti trebale ući u okvire Propisa sa ciljem, da u sadanjim ekonomskim uslovima savremenog socijalističkog razvoja unaprijede šumsko gospodarstvo. LITERATURA: K.LEPAC D.: Novi sistem uređivanja prebornih šuma, Polj .-šumarska komora Zagreb, 1961. KLEPAC D.: Novi sistem uređivanja prebornih šuma (DodataK), Polj.-šumarska komora Zagreb, 1962. KLEPAC D.: Rast i prirast šumskih vrsta arveća i sastojma, Nakladni Zavod Znanje Zagreb, 1963. MILET1C Z.: Osnovi uređenja prebime šume, knjiga II, Zadružna knjiga Beograd, 1951. NOVAKOVlC M.: Nova organizacija i smjer gospodarenja u Šumarstvu, (Referat na iV redovitoj godišnjoj skupštini 5. VI 1961.). Polj .-šumarska komora Zagreb. ŠAbAit J.: Preborna šuma ,j preborno gospodarenje, Nakladni Zavod Hrvatske Zagreb, 1948. ŠENŠIN A. Uređenje šuma, Beograd 1934. ŠKOPAC S. »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« prof, dr D. Klepca. — Primjena u praksi. Šum. list 5—6/1963. Osnovni Zakon o šumama, Službeni list SFRJ, br. 16/1961. Naredba od 23. travnja 1903. Instrukcije za uređivanje državnih šuma od 29. XII 1931. Uputstva od 18. VIII 1937. Uputstva za uređenje šuma od 8. III 1948. i 2. II 1949. Križance ing. Radovan POŠUMLJAVANJE KRŠA U SR HRVATSKOJ Krajeve koji su u pogledu svojih pogodnih klimatskih i pedoloških prilika u historijsko vrijeme bili pokriveni šumom, ali su katastrofalnim vjetrolomima, požarom a kasnije i neprekidnim pašarenjem lišeni šume nazivljemo obešumljenim krajevima. Krajeve koje u h.storijsko vrijeme nisu bili pokriveni šumom i to: 1. Radi nepovoljnih klimatskih prilika (u prvom redu radi preniske srednje temperature za vrijeme vegetacijskog perioda), 2. Radi nedovoljne atmosferske vlage za vrijeme vegetacije i 3. Radi osebujnih geomorfoloških prilika (narošito horizontalno položenih stijena bez ili slabim pokrovom zemlje) nazivljemo golim krajevima. Prema gorepomenutom Krš je po svom postanku — i to gledan sa šumarskog stanovišta — u najvećem svom dijelu obešumljeni kraj, a tek u manjem dijelu goli kraj. Znademo, da je Krš u geografskom smislu pojam terena određenih oblika i specifičnih geografskih pojava, vezanih za kemijski lako rastopijive stijene. Krajevi Krša u našoj domovini izgrađeni su pretežno od vapnenih i dolomitnih stijena. Vapnene stijene, više po svojoj kemijskoj nego fizičkoj prirodi dale su krškim krajevima zasebno lice. Čitav naš Krš za trajanja tercijarne dobe bio je izložen silnom geodinamičkom djelovanju koje je uvjetovalo njegovu tektoniku. Uslijed toga djelovanja slojevi su vapnenca iskidani, izlomljeni, puni pukotina i šupljina. I tako djelovanjem (kemijskim i fizičkim izvanjih sila vapnene su naslage nepodesno tlo za zadržavanje vode. Ali ipak mjestimice se i u Kršu nalaze naslage stijena koje vodu ne propuštaju. Područja s izrazitim ili bar najznačajnijim krškim karakterom nalaze se na svim 393 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 50 <-- 50 --> PDF |
kontinentima. Jedan od najznačajnijih reljefa Krša razvijen je u području kroz koje prolazi stara cesta Ljubljana—Trst. Taj se kraj od starine zove Kras (u hrvatskom jeziku Krš). Prenos oznake Krš, na krajeve, koji su po fizionom ji i morfologiji analogno građeni održao je korak s geološkim i topografskim istraživanjima, te je ova oznaka u nauci općenito prezrena na krajeve koji pokazuju fenomene Krša tako, da se može govoriti o reljefu Krša i krškim planinama ne morajući time povezati pojmove obešumljenja, siromaštva vegetacije (naročito šuma) i neplodnosti tla. Krš Jugoslavije prostire se kao široki pojas uz obalu Jadranskog mora, kroz Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Prema statističk m podacima pomenutim u raspravi ing. D. Bur e »Statistika krša Jugoslavije« iznosi površina tipičnog područja Krša Jugoslavije 56.618 km2 što čini 22P/o ili 1/5 c jele Jugoslavije. Na toj površini živi oko 2,4 miliona stanovnika Jugoslavije. Poljoprivrednih obradivih površina ima de 1,075.400 ha, od toga otpada na oran ce i bašte 581.400 ha, voćnjake 44.510 ha, vi nograde 65.170 ha i livade 384.320 ha. Sumom obraslog Krša ima 2,105.000 ha, krške goleti, šumom ne obraslih površina i pašnjaka 2,181.480 ha. Po pojedinim re publikama imade Krša: SR Crna Gora 870.000 ha, SR Slovenija 433.100 ha, SR Hrvatska 2,578.900 ha, SR Bosna i Hercegovina 1,778.900 ha. Glede pojedinih kultura na Kršu spomenut ćemo podatke samo za SR Hrvatsku. U toj republ ci imade na Kršu oranica i bašta 299.300 ha ili 11%>, voćnjaka 36.490 ha ili 1%, vinograda 54.320 ha ili 2%>, livada 147.090 ha ili 63/o. Šumom obraslih površina imade 1,026.000 ha ili 40D/o, šumom neobraslih površina i pašnjaka 906.000 ha ili 35B/o, neplodnog tla 98.500 ha ili 4%, a bara i trstika 11.200 ha. Čudnovato je i udara u oči, da baš one med´teranske zemlje u kojima su se rodile razvijale najstar je kulture (Palestina, Grčka, Italija, Španija, Dalmacija) pokazuju najjaču destrukciju ne samo svojih šuma već i onog tla na kome su te šume stajale. Ta se destrukcija nije samo vršila nerazboritom sječom šuma. Ona se na jednoj strani uvećavala neobičnim biotskim faktor ma (šumski požarevi i paša), a na drugoj strani jakim klimatskim uplivima (visoka temperatura, snaga vjetra, oborine, erozija itd.) čije se razorno djelovanje uvećalo poslije zatiranja šuma. Krš nije samo šumsko zlo već i jedna duboka rana na opće narodnoj privredi (nestaš ca poljoprivrednog zemljišta, nemogućnost zemljoradnje). Liječenje te rane koliko je hitno toliko je i komplikovano iz mnogih razloga. Prije svega zbog toga što treba prije pošumljavanja riješiti fundamentalno pitanje paše na Kršu. Kol;ka je teškoća u pitanju paše iskače z konstatacije, da je stoka u isti čas hranitelj krškog stanovništva i zatornik šuma. Pojava obešumljenog Krša u našim primorskim krajevima vrlo je stara. S primorja su naime šume brzo nestajale a u prvom redu naročito hrastove šume, jer su pružale dragocjeni, odasvuda traženi materijal za ratnu i trgovačku mornaricu, za ratne svrhe i razna pilotiranja. Dugovijeka imperija rimske osvajačke nacije s velikom civilizac jom trebala je i trošila neizmjerne količine hrastovih i drugih stabala za svoje arsenale, mornaricu, fortifikacije i druge građevine, pa je taj material crpila tamo, gdje ga je mogla uzeti s prve ruke. Rimljani su prvi ozbiljni uništavatelji šuma po čitavnom primorju duž Jadranskog´ mora. Prema općem mišljenju, u povijesti i stručnoj literaturi uvijek se krivica za obešumljenje Dalmacije baca na Mlečane, s obrazloženjem da su oni izvozili drvo za gradnju brodova i za temelje svojih palača i crkava, koje počivaju na hrastovim pilotima iz dalmatinski šuma. Sigurno je i može se historijski dokazati da su Mlečani veliki dio drva za gradnju i ogrjev sjekli u dalmat nsk´m šumama. Ne može se, nadalje, poricati da su oni, povrh onoga što su sami trošili, dozvoljavali sječu šuma Turcima a i drugima, da su znatan dio šume upotrebljavali za utvrđivanje gradova i da su iskra li šume u njihovoj okolini samo iz strateških razloga. Nadalje se ne može zanijekati da su izvedene široke krčevine kako bi se uništila hajdučka skrovišta. No tvrditi da su Mlečani namjere© opustošili šume isključivo iz koristoljublja isto je tako nepravedno kao i tvrditi da oni nisu ništa učinit da spase šume. Za vrijeme Napoleonove Ilirije francuski je generalni providur Mlećanin V ćko Dondolo, stekao velikih zasluga za ekonomski napredak Dalmacije. U jednom .zvještaju kojeg je Dondolo podnio Napoleonu ocrtao je tadašnje stanje dalmatinskih šuma i dao svoje primjedbe i prijedloge u pogledu podizanja šuma. Najvažniji je prijedlog bio da se u svakom selu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 51 <-- 51 --> PDF |
ogradi i stavi pod zabranu paše prostor, što ga imaju pošumiti sami mještani. Takve su šume imale dobiti naziv Sveti gaj. Za štete počinjene u tim gajevima bile su određene stroge kazne. U vezi s tim donio je službeni list za Dalmaciju »Kraljski Dalmatin « (u broju 9 z 1808. god.) osobitu odredbu, prema kojoj se starješini sela, koja prva dovrše ogradu, da bi se uzgojila mlada šuma, ima dati nagrada. Da bi se mladi nasadi obranili od kozjeg zuba, Dandolo je namjeravao postepeno povisivati porez za koze. »Kraljski Dalmatin« u br. 7 iz 1809. god. ´stiče, da je 1808. god. podignuto u 372 sela 27.857 kampa (oko 100 km2) mlade šume. Dandolo je propagirao uzgoj poljoprivrede, a osobito vrtljarstva, pozvao je iz Italije stručnjake: botaničara Carilona, voćara Lonzana i vrtljara Oria, da narod upućuje u poljoprivredu. U Zadru je osnovao centralno povjerenstvo za poljoprivredu, a u različitim dalmatinsk m krajevima poljoprivredne odbore. Veliku brigu posvetio je i pošumljavanju. Za inspektora šuma postavio je G. L. Garagnina. Iz Italije naručeno je 100.000 raznovrsnih stabalca; u Zemuniku je uređen veliki rasadnik, a u rasadn:ku kraj N na uzgajane su sadnice za pošumljavanje. Dekretom od 19. VI 1810. god. bio je zabranjen izvoz đrveta, upotrebljivog za brodogradnje. Uspješan. Dandolov rad onemogućili su vojni dobavljači, kojima je upravna vlast morala ići na ruku, a koji su sjekli i prodavali ne samo za vojsku nego i za svoj račun. Mnoge su šume i branjevine uništene za vrijeme rata između Francuske i Austrije. Sve tamo do polovine prošlog stoljeća u našim se je krajevima malo tko brinuo da se Krš pošumi. Starije naredbe i propisi izdani su sa svrhom da se primorske hrastove šume sačuvaju j iskoriste za državnu brodogradnju. Važnost šuma oijenila se je i onda, ali ne s gledišta današnjice. I u prošlosti se uviđalo da će šume na Kršu nestati, ako se ne stane na kraj njihovoj prekomjernoj sječi. Na inicijativu zastupstva grada Trsta (osobito građan´na D. Rosetti-a) izvršen je god. 1843. pokus pošumljivanja umjetnim načinom (sjetvom sjemena lišćara) ali bez uspjeha. Prve pokuse pošumljivanja sadnicama crnoga bora izvršio je god. 1850., na području grada Trsta liječnik i botaničar Biasolleti, a nešto kasn´je na istom području šumarnik Koller. Biasolleti-jeve i Koller-ove kulture vierojatno su najstarije na primorskom Kršu. God. 1865. austrijsko Šumarsko društvo raspravilo je na terenu pošumljivanje krä kih goleti i donijelo obrazloženu rezoluciju. U obalnom području NR Hrvatske i to od Pov la kraj Novog do dalmatinske granice započeo je rad na obnovi krških šuma nakon osnutka šumarskih ureda u Ogulinu (1865), Otočcu (1867), i Gospiću (1868). Radovi su bili usmjereni na resurekcijske sječe grmlja i oštećenog drveća (hrasta, jasena, crnog i bijelog graba itd.). Prve ove radove zahvaljujemo nadšumaru F. Kadiću. Na pošumljavanju Krša umjetnim nač. nom nije se ništa poduzimalo. Inicijativu za pošumljavanje Krša na teritoriju jednog dijela hrvatskog primorja (riječka županijska oblast) dao je Josip Lorenz, profesor prirodoslovac na riječkoj gimnaziji svojom studijom o geološkim, pedološkim,, klimatskim i vegetacijskim prilikama obalnog Krša i njegovog zaleđa. Istraživanja su vršena 1857—1859 god. Lorenzova istraživanja na Kršu riječke oblasti su prva kompleksnija istraživanja o krškoj vegetac ji na području Krša Hrvatske. Na osnovu stuđTpnja konkretnih prilika, on je predlagao, da se radovi na pošumljavanju Krša započnu od postojeće gornje granice šume (600—700 m). S pošumljivanjem trebalo se postepeno spuštati na n-´že. U v´šim dijelovima Lorenz je preporučivao pošumljivanje bukvom, jelom, crnim borom i lipom. Za n že položaje zagovarao je uzgoj sitne šume, hrasta medunca, crnog jasena, crnog i bijelog graba. U pojedinim predjelima zaštićenim od bure mogla bi se — po Lorenzu — podići i visoka šuma. Potrebno sjeme treba sabirati od b ljnih individua uzraslih na Kršu. Prema niegovoj osnovi teritorij određen za pošumljivanje treba pošumiti u razdobliu od 120 godina. Dvanaesti njegov dio trebalo je staviti pod zabranu na 10 godina. Iako su Lorenzov rad odobrile i vlasti d stručnjac: nije se pristupilo izvršenju njegove osnove zbog nestašice kredita. Godine 1873. šumarski savjetnik I. Salzer izradio je osnovu za pošumljavanje riječke okoline. Salzer je pregledao pomenuti kr^i i dao upute ?a mel´orpciiske radove. Utvrdio je površine, u koj´ma se od ostataka vegetacije može — stavljanjem na panj i zabranom paše — uzgojiti niska šuma i krajeve u kojima treba podići Sumu un-petnim načinom. Preooruč´o ie, da se privede kulturi šume oko 9000 jutara krša. Jedan dio Krša hrvatskog pr´morja od Novog do dalmatinske granice proučio je šumarski stručnjak Josip Wessely iz Beča. On je (1875) pregledao krš od Povila 395 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 52 <-- 52 --> PDF |
do dalmatinske granice. Wessely govori opširno o budućim kulturnim radovima na Kršu no pojam kulture pravilno odvaja od samog pošumljivanja, lako ovo posljednje smatra bitnim. Odlučno zagovara pošumljivanje Krša, jer se radi pretežno o apsolutnom šumskom, tlu. Glavne misli Wessely-a bile su ove: neracionalno vođenje stočarstva treba podići na viši kulturni stepen racionalne poljoprivrede i šumskog gospodarstva. Šumsko gospodarstvo neka se vod na način da ono postane najjača poluga poljoprivrede, osobito stočarstva. Zagovara uzgoj niskih šuma, osobito onih koje daju brst za stoku. Osnutkom nađzorništva za pošumljivanje Krša u Senju (1878) započeo je, iako ne posve sistematski, a ono barem planski rad sa donekle dovoljnim novčanim sredstvima. Prve je odgojne osnove sastavio nadšumar E. Malbohan. Njegovom su zaslugom podignute prve vještačke kulture u području Inspektorata. Osnovan, su veliki šumski rasadnici. Davane su novčane nagrade onima, koji su izvršili uspješna zašumljavanja. Unatoč postignutim uspjesima i materijalnoj koristi, stanovništvo n je bilo sklono pošumljivanju. Otpor je bio različite prirode. Površine izdvojene za umjetno pošumljivanje odnosno za izvršenje resurekeijs´ke sječe, bile su u većini slučajeva pašnjaci kraj sela. Oni su ograđeni suhozidom, da bi se spr ječio pristup stoci, a za oduzimanje tih površina nije narodu davana nikakova naknada. Trebalo je zadovoljiti narodne potrebe melioracijom preostalih pašnjaka, izgradnjom puteva i cesta, izgradnjom vodosprema, pod zanjem pastirskih , stanova, unapređivanjem stočarstva i pčelarstva atd. Vlasti su zaboravile da su ti radovi bili u svoje vrijeme uzeti u radni profrrrn. Zaboravljeno je, da je život stanovništva na Kršu prvenstveno ekonomski problem. Odatle je razumljivo da isključ´vo šumarsko stanovište tj. samo pošumljivanje, nije moglo zadovoljiti krškoga stanovnika. Otpor stanovništva bio je potkraj prošlog stoljeća tako znatan, da -su šumarske vlasti izgubile svaku mogućnost za radove većega opsega. Najveći dio zemljoradnika bavi se stočarstvom. Krš i zajednički pašnjaci identični su pojmovi te je prema tome i pošumljivanje Krša uglavnom vezano na uređenje pašnjaka. Ovi pašnjaci nijesu baš najpodesniji za racionalno stočarstvo, ali s obzirom na njihovo veliko rasprostranjenje prehranjuje -mršavom svojom vegetacijom znatan broj stoke i to osob´to veliki broj ovaca, a nažalost, sve do 1950. godine i koza. Ali stočarstvo također postepeno propada radi sve veće neplodnosti tla. Da se stočarstvo na Kršu podigne neophodno je potrebno da se poboljšaju pašnjaci tako, da se uvede đubrenje s umjetnim gnojem i sijanjem podesnih trava. Ali je potrebno i na ovim pašnjacima ured ti redoslijed za pašu. Osim toga treba na tim pašnjacima izgraditi vodospreme, jer u čitavom tom našem Kršu nema gotovo ni kapi žive vode. Nadalje treba izgraditi pastirske kolbe i skloništa za stoku pa izvesti puteve, urediti napajališta kao i sabirališta za mliječne proizvode. Od stočarstva živi u tom kraju više od polovine pučanstva te je ova grana gospodarstva često i jedino vrelo prihoda, pa stoga treba stočarstvu, odnosno poboljšanju kraških pašnjaka pokloniti najviše pažnje. Naglasiti treba, da se samo i isključivo uređenjem paše naš Krš može bar donekle pošumit´. Sađanje stanje pašnjaka daje stoki vrlo malo. Prema tome treba stoka i velikih površina da se prehrani. Tako na pr. odrasli blašče treba površinu od 2,80 ha kraškog pašnjaka. Poznato je, da poradi znatne ljetne temperature i pomanjkanja oborina u ljetnim mjesecima gotovo sva vegetacija usahne, te nam naši pašnjaci na Kršu u polov ni mjeseca jula pokazuju sliku k^ške stepe. Za vrijeme toga sušnoga perioda brsti stoka grmlje tako, da su joj samo list i mladice našeg grmlja glavna hrana pa se tome imade zahvaTti, da zemljoradnik na Kršu može timariti razmjerno veliki broj stoke. Prema tome se vidi, da je stočarstvo u području našeg pr morskog Krša u vrlo primitivnom stanju, a s obzirom na loše stanje pašnjaka stoka se nalazi u vječitom kretanju i potroSi najveći dio energije tražeći hranu. Od 1918. god. nije se zbog nestašice novčanih sredstava mnogo radilo na pošumljavanju. Tek 1922. godine započeo je intenzivniji rad. Doznačeni su znatniji krediti. Po pristanku stanovništva izdvoiene su znatne površine neproduktivnih pašnjaka i na tim površinama izvršeno je nošumljivanje. Zakon o šumama od 21. XTI 1929. označuje početak novog razdoblja za radove oko pošumljivanja Krša. Prpma torn zakonu imala su se sva neoošumliena šumska zemljišta, čije je pošumlj´vanje tražio opći javni interes, bez obz´ra na svojinu, u roku od deset godina izdvojiti, popisati, premjeriti, kartirat´ i opisati. U prvom redu su se morala izdvojiti sva ona zemljišta, gdje je pošumljavanjem trebalo spriječiti: 1. stvaranje popuzina i lavina, odrone kamenja te postanak i ši |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 53 <-- 53 --> PDF |
renje vododerina; 2. štetni utjecaj vjetra i bujica; 3. naglo slivanje vode s vrletnih kamenitih brda, te zasipavanje kamenom i šljunkom okolnih puteva i poljoprivrednih zemljišta. Imao se nadalje izdvojiti potreban dio zemlj šta u slabo pošumljenim oblastima radi poboljšanja klimatskih i higijenskih prilika i radi unapređenja turizma i prometa stranaca. Sva izdvojena zemljišta :mala su se pošumiti u roku od pedeset godina, do kraja 1980. Radovi oko izdvajanja u primorskom Kršu na teritoriju SR Hrvatske privedeni su kraju god. 1939. Izrađene su generalne osnove o izdvajanju zemljišta za pošumljivanje. Umjetne kulture zapremaju površinu od 6115 ha; resurekcijskom sječom podignuto je ukupno 14.359 ha što kultura što branjevina. Za podizanje kultura i za popunjavanje utrošeno je ako 40 miliona sadnica i oko 23.000 kg sjemena. Za sadnju i sjetvu utrošeno je 355.653 zlatnih kru ´ na d 8.889.037 dinara. Za zaštitu kultura i branjevina izgrađeno je oko 35.000 m suhozida troškom od 40.000 zlatnih kruna i 180.000 dinara. Izvedeno je oko 100 km putova i staza. Za vrijeme okupacije do god. 1945. nije vršeno nikakvo pošumljivanje; naprotiv, mnoge kulture je okupator uništio (oko 2000 ha). Ukupna površina uspjelih predratnih kultura je: u Dalmaciji 5153 ha, Hrvatskom Primorju 6115 ha, u Istri 3540 ha, ukupno 14.808 ha. Poslije Oslobođenja uložena su veća sredstva za pošumlj vanje Krša nego dotada, te je putem kotarskih šumarija od 1946. do 1955. uspješno pošumljeno: u Dalmaciji oko 3800 ha, u Hrvatskom Primorju oko 1003 ha, u Istri oko 16010 ha, ukupno 6.700 ha. Usto su uspješno meliorirane veće površine šikara i napuštenih šuma, i to: u Dalmaciji oko 23900 ha, u Hrvatskom Primorju oko 1100 ha, u Istri oko 280O ha, ukupno 27800 ha. Prednost se daje radov ma na obnavljanju šumske vegetacije; ti se radovi odvijaju uspješnije osobito nakon provedene zabrane držanja koza. O nijednom šumarskom pitanju nije se kod nas toliko raspravljalo i pisalo koliko o ´melioraciji Krša. O tome svjedoče mnogobrojni članci u našim stručnim listovima kao i razni predloži i zaključci prigodom šumarskih skupština i kongresa. Značajni sastanci šumarskih stručnjaka održani su 1865. god. u Trstu, 1869. u Otočcu i Senju, te 1879. god. u Senju. Na ovim sastancima udarene su smjern´ce na opširnije i sistematskije radove na iposumljivanju Krša. S obzirom na predložene rezolucije već su 1866. god. postavljeni po sebni šumarski nadzornici za pošumljivanje Krša, i to u Trstu S. Scharnaggl i u Zadru H. Guttenberg. Os m toga osiguralo je Ministarstvo Poljoprivrede potporu za šumske rasadnike na Kršu A za radove na pošumljivanju. Na Agrarno-Šumarskom kongresu u Beču 1868. god. zastupao je Dalmaciju S. Knežević. On se tuži da Zakon o šumama od 1852. god., nije u dovoljnjoj mjeri uzeo u obzir pošumljivanje primorskoga krša. Na internacionalnom Poljoprivrednošumarskom kongresu održanom u Beču 18901. god. bio je govora o uređenju i pošumljivanju bujičnih područja (Demontzey, Landolt i Wang). Deset godina kasnije (1900) održan je u Beču ponovno internacionalni Šumarski kongres. Na tom kongresu održano je predavanje: »Utjecaj šume na zaštiti tla«. God. 1907. održan je u Beču internacionalni šumarski kongres. Na tom kongresu radio je nspektor RubbAa uz Parde-a, Perona i Wissoskog na referatu o pitanju »Korist pošumljivanja goleti«. Na II internacionalnom šumarskom kongresu u Budimpešti 1936. god. raspravljalo se o pitanju pošumljivanju Krša u Jugoslaviji. Posebno značenje za upoznavanje krških krajeva i meliorac´ju Krša u Mediteranskim zemljama imali su kongresi Internacionalne lige Silva Mediterranea. Cilj ove lige bio je da pomogne naučni i stručni rad oko zašumlj vanja Krša i goleti oko Sredozemnoga mora, i da tako indirektno olakša sistematsko izvođenje radova oko zašumlj ivanj a. Liga se stavila u službu velikih šumarskih i nacionalno ekonomskih zadataka, pred kojima stoje sve zemlje Mediterana. God´me 1911, na internacionalnom Šumarskom kongresu u Madridu pokrenuto je pitanje pošumljivanja goleti u zemljama oko Sredozemnoga mora. Pokretač fe akcije bio je predstavnik francuske šumarske nauke R. Hickel. Polazna tačka ove inicijative bila je zamisao, da se problem restauracije šuma u oblasti Mediterana bitno razl kuje od pitanja podizanja šuma u centralnoj i sjevernoj Evropi. Ta specifičnost tražila je, da se osnuje centar u kojem bi bio usredotočen istraživački rad, za pitanja mediteranskih goleti i koji bi rukovod o izdavanje periodskog časopisa za obešumljenu oblast Mediterana. Prvi svjetski rat (1914—1918) omeo je mogućnost daljeg internacionalnog rada na ovoj liniji. Nastavku ovog rada pristupilo se tek god. 1922. Na inicijativu R. Hickel-a sazvana je i održana prva konferencija predstavnika šumarske nauke Francuske (H´ckel, Guinier, Flahault), Ita |