DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 46 <-- 46 --> PDF |
ne u smislu pozitivne selekcije, kao u isključivo gospodarskoj šumi. Otok Mljet , svojim Velikim i Malim jezerom i bogatim zelenilom borov:h šuma, postaje sve poznatiji i privlačniji turistički objekt. Sve već´ promet, uz današnie sta ´ nie i gustoću mlađih, neprolaznih borovih šuma, dovodi ovaj tur:stički objekt u sve veću opasnost. Samo jedan cigaretni ogorak, pod ovakvim uslov´ma, može za tren oka da izazove katastrofalan požar. U toliko veća je ovdje opasnost, što je karakteristika »nacionalnog parka« u tome — »ne diraj u pr´rodu!« Nesprovođenie naiosnovnijih i najhitnijih uzgojno zašt´tnih mjera ugrožava opstanak »nacionalnog park?« Mljeta u prirodi! Zakonski propisi o zaštiti ne mogu da zaštite objekt od požara! Borov´m šumama na Mljetu i drugdje ´ na jadranskom Kršu treba posvetiti veću i realniju pažnju za zaštitu od požara. Nije zaštita njihova u tome da ih ne d´rgmo, nego da u njima poduzmemo blagovremeno potrebne mjere i to još ranije i intenzivnije nego u ostalim ekonomsk´m šumama. Ing. Vladislav Beltram SEZDESETGODIŠNJICA UREBVVANJA PREBORNIH SUMA U SVIJETLU RJEŠENJA JEDNOG PROBLEMA 1. Prema članu 23 Osnovnog Zakona o šumama Sekretarijat Saveznog izvršnog vijeća za poljoprivredu i šumarstvo donio je prednacrt novih okvirnih Propisa o izradi i donošenju šumsko-privrednih osnova, jer dosadanja Uputstva i Instrukcije za uređivanje šuma i sastav gospodarskih osnova — obzirom na dinamiku razvoja privrede i šumarstva uopće — postepeno gube svoje opravdanje i postaju dokumenti historijskog razvoja uređivanja šuma u našoj zemlji. Prednacrt novih okv;rnih Propisa — u skladu s Osnovnim Zakonom o šumama — izrađen je u godini koju možemo nazvati jubilarnom — od prve Naredbe za sastav gosjpodarskih osnova (23. travanj 1903.), prošlo je punih 60 godina. Cilj ovoga članka je da ukratko opiše historijat uređivanja prebornih šuma u svijetlu jednog problema nedovoljno poznatog i naučno tret ranog tokom spomenutih 60 godina, u koji je danas uneseno više naučne misli i kao takav bi trebao dobiti »pravo građanstva« u operativnoj šumarskoj službi. Kroz minulih šest decenija se u uređivanju prebornih šuma kao crvena n´t provlači problem poznavanja optimalne (normalne) drvne zalih e — važnog faktora gospodarenja — koji je danas u visokim jednodobnim šumama do u tanč´ne proučen. 2. U dosadanjim Uputstvima je spomenuti problem tretiran u granicama tadanjih saznanja šumarske nauke i prakse. U Naredbi od 1903. god ne § 31 (»Proračunanje godišnjih prihoda«) propisuje postupak kako se određuje drvna masa za sječu u pojedinom razdoblju i...« ona drvna gromađa, koja prema obavljenom istraživanju ima preostati na površini nakon sječe, pazeći pri tom, da se u pravilu ne smanji broj stabala ´li broj temeljnica po jutru, koji je kao normalan ustanovljen za dotičnu šumu nakon sječe«... Izbor ophodnjice je — prema § 18 — proizvoljan ili se određuje na temelju broja godina. ..« što ih prosječno trebaju stabla izabranog predzadnjeg razreda debljine, da urastu u najdeblji razred, u kojem polučuju za sječu ustanovljeni prsni promjer« koji se određuje... »obzirom na svrhu šumskog gospodarenja»... Procjenjivanje normalnog stanja šume je veoma slobodno i subjektivno: ... »valja povrh toga ustanoviti po kat. jutru broj stabala i sbroj temeljnica i drvnu zalihu napose za svaki defa 1 j i n .s k i razred za normalno stanje šume i to prije i poslije sječe« ... Iako je u Naredb´ od 1903. godine problem uređivanja prebornih šuma oskudno tretiran, stručnjaci toga doba su nastojali konstruirati normalu za svaku šumu koju su uređivali. Te su normale definirale normalno stanje šume prije i poslije sječe uz duge ophodnjice i vel ke normalne drvne mase. Uslijed toga je došlo do nagomilavanja drvne zalihe po jedinici površine, pa je jedan dio drvne mase ostao inertan a uspjeh trajne regeneracije bio spriječen. T r desetak godina kasn´je, Instrukcija od 1931. godine propisuje za uređivanje prebornih šuma kontrolnu metodu. Kontrolna metoda (prema § 32) ...« se osniva na sistematskom, stablimičnom i opetovanom inventarisanju zaliha, spojenom sa tačnom evidenciiom u međuvremenu -skorišćenih masa. Tako se izravno dolazi do tekućeg prirasta, koji je važan indikator za ocenu budućih seča«... Pitanje normalne drvne zalihe je u istom § (32) tretirano ovako: i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 47 <-- 47 --> PDF |
... »Naročitu pažnju treba posvet:ti o ceni, da li je prosečni inventar po ha pre visok ili premalen, kakav je razmer vrsti drveća, koliki je procenat učešća pojedinih debljinskih razreda i da li su u tom pogle du potrebne kakve veće izmene«... ... »Razvoj inventara u pogledu visine i sastava treba upraviti onim smerom, đa bi se postigla i trajno održala najbolja produkcija, tj. da bi se post gao kvalita tivno i kvantitativno najv´ši prirast uz ekonomski odmeren inventar. Merilo kod provađanja toga cilja jest procenat iskori šćenja i procenat pr rasta. Rukovođenje inventara u pogledu kvan titeta i kvaliteta traje dotle, dok oba ta procenta pokazuju tedenciju, da se .pri bližno izjednače. U tom je slučaju unutar pojedinih odelenia postignuta ekonomski uravnotežena zaliha pa je na toj visin´ i sastavu treba stalno održavati, jer je isko rišćenje jednako prirastu u svim debljin skim razredima«... Kontrolna metoda se u to doba — ekstenzivnog gospodarenja — nije mogla uspješno prim jeniti. »Ova dosta komplikovana instrukcija po mome m´šljenju, u koliko ja znam prilike jugoslavenskih šuma, teško će biti izvodljiva u pogledu stalnih privrednih planova«. — piše Šenšin u svome udžben ku o uređivanju šuma 1934. god. U tadanjim prilikama ostala je Instrukcija — samo na papiru. To je bio glavni razlog da su već 1937 godine izišla »Uputstva za doznaku stabala i određivanje prihoda u prebornim šumama«, po kojima se drvna masa za sječu određivala na temelju minimaln h drvnih masa, koje moraju ostati u šumi poslije sječe. Veoma općenito tretiranje problema normalne drvne zaThe u prebornoj šumi u Instrukciji od 1931. godine je u Uputstvima od 1937. godine nešto konkretnije, ali se još uvijek temelj samo na dotada stečenom iskustvu s primjernih doznaka i izvršenih sječa, bez određene naučne osnove. . . . »Pr´ncip, po kojemu se određuje etat, jednostavan je: ima li se šeći prirast, više od prirasta ili manje, već prema tome, da li je konkretna drvna zal ha jednaka, veća ili manja od normalne drvne zalihe. Ima se dakle ustanoviti konkretna drvna zaliha i prirast, te odrediti kolika je normalna drvna zaliha za dotičnu sastojinu. Od ovih triju velič na možemo ustanoviti sa zadovoljavajućom točnosti samo konkretnu drvnu zalihu. Prirast se ne da ustanoviti sa dovoljnom tačnosti ni u uređen. m šumama a sa metodama, koje za htjevaju mnogo truda i vremena, a pogo tovo je nepouzdano u neuređenim šumama i šumama oblika prašume. Kolika ima biti normalna drvna zaliha ni je teordja još do danas resila. (podvukao K. R.) U pomanjkanju ovih bitnih faktora, koji određuju etat moramo se poslužiti isku stvom stečenim u do sada izvršenim se čama, te učin ti neke pretpostavke pomoću kojih ćemo se osigurati od preterane seče. U već izvršenim sečama lako je oceniti, koje su seče dobro uspele. To se ocenjuje po općem stanju sastoj-ine posle seče, nje nom kvalitetu, stanju tla, mogućnosti uspe šnog razvijanja pomlatka, povoljnog pri raštaja preostalih stabala, te razmerom debljinskih razreda. Razmer debljinskih ra zreda i drvna zaliha posle seče ima biti tolika, da je osigurana mogućnost ponovne seče u ne prevelikom razmaku vremena. Da se možemo koristiti iskustvima, ste čenim u pojedinim sečama potrebno je ustanoviti drvnu masu i strukturu debljin skih razreda pre i posle seče, i o tom vod.ti posebnu evidenciju« . . . . . . »Promatranjem stanja sastojina po sle seče, naročito posle 4—5 godina lako ćemo ustanoviti, gde smo sekli sa najpo voljnijim intenzitetom. Odmah nakon seče poznaćemo po strukturi preostale drvne mase po razmeru između slabog, srednjeg i jakog mater jala, te po ukupnoj masi koja ne srne da padne ispod stanovitog minimuma« . . . Iz tabela navedenih u Uputstvima se određuju te minimalne mase, koje treba da ostanu poslije seče po ha, i . . .« jedan izvestan prirast koji za dane prilike ima najveću verovatnost« . . . Ta grafička metoda je imala svoje opravdanje u vrijeme, kada je u našim šumama bila nagomilana velika drvna masa i kad se uređivanjem šuma vršilo šablonsko reguliranje sječa. Opća uputstva za uređivanje šuma od 8. ožujka 1948. i 2. veljače 1949. nisu donijela ništa novo u vezi spomenutog problema. Danas, kad savremeno gospodarenje treba da bude što produktivn je i što ekonomičnije, potrebno je poznavati optimalnu (normalnu) drvnu zalihu u prebornoj šumi. Potrebno je poznavati » . . . onu drvnu masu koja ne smije biti ni prevelika ni premalena nego upravo nužna i dovoljna da daje najpovoljniji pr hod i omogući trajnu regenerac ju šume« ... (Klepac, 1961.) Taj problem normalne preborne šume pokušali su razni autori riješeti na osnovu strukture broja stabala, veličinom i struk 39; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 48 <-- 48 --> PDF |
turom kružne plohe, veličinom i strukturom drvne mase itd. Međutim, nenaučno prilaženje problemu nije moglo dati zadovoljavajuće rezultate i odgovoriti na niz pitanja koja nam se na meću u vezi najpovoljnije strukture, veli čini drvne zalihe i jačini sječnih zahvata, sa kojima se dnevno susrećemo pri gospo darenju u prebornim šumama. U progresivnom razvoju šumske pri vrede, potrebno je poduzeti niz mjera, ka ko bi se riješili postavljeni zadaci. »Prva i glavna mjera je odbacivanje klasičnih i konzervativnih metoda poslo vanja u šumarstvu i energično uvođenje modernih, na nauci osnovanih metoda pro izvodnje«. (Novaković, 1961.) U tom smislu je 1961. i 1962. godine publiciran »Novi sistem uređivanja prebornih šuma« od prof, dr D. Klepca, koji o naprijed spomenutom problemu naših šuma kaže: »(Poznavanje optimalnog (normalnog) stanja u našim šumama postalo je vrlo ak tuelan problem«. »Zato sam naumio konstruirati za naše jelove i bukove preborne šume normale i tako pružiti šumarskoj operativi pomaga lo u gospodarenju i uređivanju prebornih šuma«. »Novi sistem uređivanja prebornih šuma « prihvaćen je rješenjem Sekretarijata za šumarstvo SRH — kojeg donosimo u cjelosti: POSLOVNO -UDRUŽENJE ŠUMSKOPRIVREDNIH ORGANIZACIJA — Zagreb Šumskom gospodarstvu — Gospić, Ogulin, Karlovac Na poziv Poljoprivredne šumarske komore SRH, Sekcije za šumarstvo, Zagreb, održan je dne 26. i 27. IV 1962. u Zalesini (S. g. Delnice) simpozij, na kome se je raspravljalo o novom suvremenom načinu uređivanja prebornih šuma, koji se temelji na optimalnom broju stabala i optimalnoj drvnoj zaLhi po jedinici površine. Ovaj novi sistem uređivanja prebornih šuma obradio je u posebnoj studiji prof, dr D. Klepac. Nakon diskusije šumarskih stručnjaka s područja prebornih šuma na simpoziju su doneseni slijedeći zaključci: ,1. Novi sistem uređivanja prebornih šuma, koga je na simpoziju izložio prof. dr D. Klepac, unaprijedit će uređivanje prebornih šuma, jer daje određenije i suvremenije kriterije za planiranje sječa u prebornim šumama bazirane na naučnim principima. 2. Novi sistem uređivanja prebornih šuma bolje je uipotrebiv u uređivanim Šumama, koje se bribližuju prebornoj strukturi. Naprotiv šume, koje nemaju preborne strukture, već ih je potrebno dovesti u približno normalno stanje, normale će poslužiti kao onjentacija. 3. Minimalne mase, koje propisuje Uputstvo iz 1937. god. trebalo bi napustiti, te kod daljnjeg uređivanja prebornih šuma primjenivati normale i minimalne mase utvrđene po prof, dr D. Klepcu u studiji »Novi s-stem uređivanja prebornih šuma«. Minimalne mase poslije sječe mogu se odnositi samo na pojedine odjele (odsjeke). Za obračun etata cijele gospodarske jedinice mjerodavan je prirast, konkretna i normalna drvna zaliha. 4. Grafičko prikazivanje drvne mase po odjelima i strukturi, koje je bilo potrebno kod određivanja etata po Uputstvima «iz 1937. god. trebalo bi u buduće napustiti. Mjesto toga potrebno je crtati frekvencijske krivulje broja stabala za konkretno i normalno stanje po odjelima. Grafxki prikaz normalnog stanja prije i poslije sječe dolazi u obzir samo kod naročito intenzivnog gospodarenja. 5. Frekvencijske krivulje broja stabala i normalne drvne zalihe vrijede i za grupimičnu prebornu sječu, koja — u pravilu — dolazi u obzir samo na silikatima. 6. Normale za mješovite sastojine izradit će služba uređivanja šuma za svoje prilike na taj način, što će broj stabala u pojedinim deblj. stepenima za pojedine vrste drveća reducirati na konkretni omjer smjese u odnosu na normale. Ukoliko je bukva zastupljena do 2Wlo ne treba računati normalu za mješovitu sastojinu. 7. Privredne (kontrolne) knjige, koje se vode po propisima donesenim od strane Sekretarijata za šumarstvo I. V. SRH, treba uredno voditi, jer su one osnov za kontrolu i uspjeh gospodarenja. Dostavljaju se prednji zaključci na znanje s time, da se novi sistem uređivanja prebornih šuma odnosno normale prof, dr D. Klepca u buduće primjenjuju kod gospodarenja i uređivanja prebornih šuma. Pri tome valja paziti da se normale ne primjenjuju kruto, a naročito ne u onim sastojinama, koje nemaju približno normalnu strukturu. U takvim slučajevima one će poslužiti kao pomagalo i direktiva. Sekretar (Knebl ing. Franjo v.r.) Prva praktična primjena »Novog sistema « pokazala je gotovo potpuno podudaranje teorije sa rezultatima u praksi. »Obzirom na vrlo dobre prve pozitivne rezultate praktične primjene — Novog sistema uređivanja prebornih šuma — mo |