DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Gtazne teme l pelkael POŽAR — POSEBAN PROBLEM BOBOVIH ŠUMA NA KR§U Alepski bor je glavna šumska pionirska vrsta našeg jadranskog obalnog pojasa i otočja. Prirodnim naletom uspješno osvaja prostrane golijeti i velike površine paljevina. I vještačko pošumljavanje sjetvom kra- , jem VITI i početkom IX mjeseca prije nastupa ekvinokcijalnih kiša krajem septembra, daje odl´čne rezultate. Vegetacija ponika iz X mjeseca traje — uz male prekide za vrijeme duvanja hladne bure ziini — sve do ljeta slijedeće godine. Taj način pošumljavanja sjetvom, pravu imitaciju prirode, provodili smo na otoku Braču prije 30 godina do nadmorskih visina oko 300 m sa najboljim uspjehom. (Sjetva iz ruke na neobrađenom terenu; sjetva u korov od smilja (Helicrisum italicuim) uz prethodno čupanje pojedinih grmića smilja; sjetva na krpe ili kompleksno obrađeno tlo — sve prema lokalnim uslovima, bez ikakve šablonske primjene). Pošumljavanje sjetvom drugih vrsta u predjelima kontinentalne klime rijetko daje ":% Jtff^ takve sjajne rezultate. Teško je i zamisliti, kako bismo mogli da ozelenimo ogromne goleti primorskog Krša, da nema te vrste brzorastućeg bora. Posebna odlika te vrste bora je u tome što oblikuje i na horizontalnim vapnenastim pločama jaka stabla, makar manjih visina a velikih razvijenih krošanja. Klimatske prilike alepskom boru naročito odgovaraju u obalnom pojasu južno od Zadra i na otocima. Od većih otoka je najzelenijj Mljet. Sve paljevine iz ranijih vremena ubrzo je prekrio alepski bor prirodnim svojim naletom. Plavetilo mora i neba, ugodan hlad i prijatan ozon, što ga nude borovi uz samu obalu, sve to pruža ugodne uslove i za razvoj turizma. Ipak, poseban problem za borove šume predstavljaju šumski požari. To su redovna i česta pojava za vrijeme sušnih ljeta. Tako su i g. 1962. mnogi požari uništili velike površine borovih šuma na Hvaru, Pelješcu, između Cavtata i Dubrovnika i na manjim otocima. Za sprečavanje takvih kalamiteta imamo uglavnom 2 vrste mjera: si. i. 3S8 / |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1963 str. 45 <-- 45 --> PDF |
SI. 2. — a) Zabrana loženja vatre i pušenja kod prolaza kroz šumu. Osim čuvara, ovdje bi bile potrebne i korisne tablice (industrijske proizvodnje) sa upozorenjem na opasnost požara, kakve često vidimo u inostranstvu. — b) Uzgojno zaštitni zahvati u borovim šumama. Oni se sastoje ne samo u uklanjanju suhih stabala i grana nego i u čišćenju i proredama mlade šume, za bolji i brži razvoj inače preguste šume. Ti zahvati moraju da idu i za tim, da se prekine veza između tla i gornje etaže borovih krošanja, da prizemna vatra ne pređe odmah na krošnje. Osim kidanja suhih potrebno je i orezivanje donjih živih grana na stablima. Obje mjere (a, b) još ni izdaleka nisu ušle u praksu. Uzgojno zaštitnim mjerama (b) ne pridaje se dovoljna pažnja, premda ne iziskuju posebna ulaganja. Dobiveno drvo iz tih mjera bogato će podmiriti troškove rada i povećati prirast i zaštitu od kalamiteta. (Borovina debljine 4 cm i više, samo grubo korana, ne makljana, ima kao celulozno drvo pristojnu cijenu). Time se i sa turističkog gledišta stanje mlade šume poboljšava, jer brže deblja. Prizemna vatra ovdje teže zahvata u krošnje, šuma je prolaznija i zato se lakše i brže gasi. Iz takvih šuma treba uklanjati i donju etažu, ukoliko je opasna za širenje požara. Dosada se praksa uglavnom ograničavala na protupožarne prosjeke, no, to još ni izdaleka nije dovoljno za zaštitu od požara. Otok Mlje t je dobar primjer, kako bujno uspijevaju šume alepskog bora. Paljike od prije 20 godina obnovile su se prirodnim naletom sjemena i sada se guše od gustoće. Zapadni dio otoka Mljeta proglašen je prije nekoliko godina nacio nalnim parkom i nalazi se pod stručnom šumarskom upravom. Pod nacionalnim parkom padrazumijevamo zakonom zaštićeno, prirodno očuvano područje autohtone iskonske flore (npr. prašume, koju moramo i dalje održavati u netaknutom stanju). Međutim, na Mljetu od svega toga nije ostalo ništa netaknuto. Umjesto toga postoje mlade panjače i šikare eumediteranskih vrsta i mlade šume alepskog bora (najstarje jedva kojih 60 godina) — kao i na sličnim područjima dalmatinskih otoka. Stoga bi bio naziv park-šuma za ovaj »nacionalni park« daleko pogodniji i realniji. Park-šume, kao i ostale šume, predstavljaju objekt kojim treba gospodariti — u ovom slučaju ne za stvaranje kvalitetno najboljih sastojina (sa pretežno najljepšim stablima) nego za interesantno i šaroliko oblikovanje šume, kako gospodarskog tako i estetskog, rekreativnog značaja. I ovdje su potrebni zahvati, premda |