DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 80 <-- 80 --> PDF |
cfteana Mcučna liiecatuca ORGANIZACIJA I UPRAVA U ŠUMARS TVU I DRVARSKOJ INDUSTRIJI SSSR Tokom dugogodišnjeg postojanja sovjetske vlasti u SSSR, razvile su se naročite forme u upravi šumarstva li drv. industrije, kakve ne poznaju zemlje zapadne Evrope i ostalog svijeta, pa ipak se ti oblici nisu ustalili sve do danas. Načelo je sovjetske politike, da se sve staro brzo zabacuje da bi se isprobalo novo, ako se od toga očekuje izlaz iz teškog položaja ma da se tiime napušta tek nedavno uvedeni postupak. Organizacija i izgradnja te uprave posljedica je prirodne, vanredno nejednolične razdiobe šuma na širokom prostranstvu između istočnog mora i Tihog oceana. Tako ono nešto šuma i grmlja po stepama i polupustinjama nemaju da ispune iste zadatke kao sklopljene šume tajge. Radi toga u Sovjetskom savezu postoji oštro lučenje između neekonomskih šuma (sa manjeviše ograničenom eksploatacijom) u gusto napučenom Jugu i šuma i n d u s t r i j sko g značenja (eksploatacijske šume) u slabo napučenom Sjeveru i Istoku. Odgovarajući´ takvom raščlanjenju šumskih površina u sovjetskoj su se šumarskoj politici oštro izdvojila dva glavna zadatka: a) zaštita i održavanje postojećih (odnosno preostalih) šuma u predjelima oskudnim na šumama; pošumljavanje većeg stila u borbi s erozijom tla i sušom u tim oblastima u vezi sa drugim tehničkim mjerama, koje se temelje na dugoročnom planu za izmjenu prirode; b) izgradnja eksploatacije u šumama Sjevera i Istoka ulaganjem modernih industrijskih sredstava. Za izvršenje zadataka pod a) nadležan je uglavnom sistem šum. uprave, za one pod b) pretežno uprava drvarske industrije. 1. Sistem šumarske uprave Ta je uprava stara već 250 godnia. U početku je spadala pod admiralitet (radi važnosti drva za brodogradnju), a kasnije, od 1804. g. pod financije, a onda od 1838. god. sve do Revolucije pod Ministarstvo poljoprivrede i državnih domena. Ukazom od 15. aprila 1947. sve su šume Sovjetskog Saveza predane u nadležnost novokreiranom Ministarstvu šumarstva. Tada je ostvareno razdvajanje uprave šumama od eksploatacije, koja je bila pod raznim privrednim ministarstvima, u prvom redu pod Ministarstvom drvarske industrije. U svrhu osiguranja kontrole provedbe Generalnog plana borbe sa sušom, odmah se nakon toga, 20. oktobra 1948. osniva pri Ministarskom savjetu SSSR naročita G 1 avna uprava za uzgoj šuma u svrhu zaštite polja (Glavnoe upravlenie polezaščitnogo lesorazvedenija). — Upute tog organa, koje su premašavale njegovu ´kompetenciju, bile su preko Ministarskog savjeta mjerodavne i obavezne za sva min´starstva i resore. U njezinim se rukama koncentriralo vođenje i kontrola svih pitanja uzgoja zaštitnih šuma. Raspolagala je sa 250 šumozaštitnih stanica po oblastima oskudnim šumom, a opremljenim mašinskim i traktorskim parkom. Od 1949-1952. god. doživjelo je uzgajanje šuma u stepskim područjima takav polet, potpomognut propagandom, kao nikad prije (Lysenko i dr.). Kad se 1953. god. prešlo na reorganizaciju ministarstava, Ministarstvo je šumarstva potpalo pod Ministarstvo poljoprivrede kao glavno odjeljenje za zašfJitu i uzgoj šuma. Taj gubitak samostalnosti Min. šumarstva teško se može shvatiti, kad se zna, da je te´k pred par godina ono bilo zaduženo tako važnim zadacima, kao što je provedba golemog pošumljavanja predjela s malo šuma i inventar´ziranjem prostranih šumskih areala. Tom Glavnom odjeljenju za šumarstvo pri Min. poljoprivrede SSSR, kreiranom namjesto Min. šumarstva, odgovaraju sada Glavne uprave za šumarstvo, koje se nalaze u svih 16 saveznih republi ka i to u ovim gradovima: Moskva, Kijev, Minsk, Baku, Tbilisi, Erevan, Ašhabad, Taškent, Stalinabad, Alma-Ata, Frunze, Petrozavodsk, Riga, Reval, Vilna, Kišinev. Pcd Glavnim upravama za šumarstvo nalaze se teritorijalne Šumske uprave u glavnim gradovima tih područja. Ministarstvu poljoprivrede osim Glavnog odjeljenja za šumarstvo, neposredno su podređeni: 1. »Lesoproekt«, kojem je glavni zadatak uređivanje državnih i kolhoznih šuma, istraživalački radovi u šumama i problem organizacije radova. Njemu stoje na raspolaganju mnogi trustovi i uprave ekspedicija. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 81 <-- 81 --> PDF |
2. »Agrolesoproekt«, kojem je zadatak da projektira zaštitne šume; velike rasadničke pogone i odvodnju, odnosno navodnjavanje šumskih površina. To je i glavno nadleštvo za agro-<šumo-melioracije. 3. »Avijacijska baza za zaštitu šuma«, se bavi patruliranjem prostranih šumskih područja u svrhu borbe s požarima i štetnicima šuma. To nadleštvo .raspolaže avionima, helikopterima i školovanim kadrom podobranaca (»Avioslužba šumske patologije «). 4. Centralna kontrolna stanica za šumsko sjemenje sa mrežom mjesnih stanica i terenskih uporišta. Lokalne šumske uprave Spomenutim Glavnim odjeljenjima za šumarstvo u republikama i po područjima podređene su Okružne uprave, koje se osnivaju na šumskim gospodarstvima (»Leshozi«), kojih ima 2129 u SSSR, a sastoje se iz 9624 šumarije (»Leaničestva«). Temelj je leshoza, odnosno lesničestva: određeni šumski areal i princip potraj.nosti. Leshozi imaju sva prava jurističke osobe, a ujedno su i osnovni mjesni upravni organi u sistemu Ministarstva šumarstva. U krug zadataka leshoza spadaju sve šumarske mjere, osim eksploatacije tj. sječe i izvoza u šumama industrijskog značaja (grupa III). Šumske se površine predaju drvarskim industrijskim organizacijama na panju saglasno sa gospodarskim osnovama. Leshozi samo kontroliraju da li su drvarska industrijska poduzeća izvršila preuzete obaveze, a tako i organizaciju i kokontrolu sporednih šumskih proizvoda. Na čelu je leshoza direktor, redovno «a visokom šumarskom naobrazbom. Leshozi se dijele na šumarije, a ove u čuvarske rajone (»cibezdy« i »obhody« tj. nadziratelj na konju i čuvari pješaci). Šumar (lesničij) šef je šumarije (lesničestva), a imenuje ga okružni šef šumske uprave i to na prijedlog direktora nadležnog šumskog gospodarstva. Šumar je odgovorni organizator i rukovodilac svih šumarskih radova na području šumarije. On ima biro sa mnogo pomoćnika za unutrašnju i vanjsku službu (kadar čuvara šuma). U nadziratelje na konju (obezdčiki) uzimaju se iskusni čuvari šuma, a u lugare pješake, mlađi čuvari šuma (lesniki), koji se obično rekrutiraju iz odsluženih vojnika (nakon kratkog školovanja). Šumarski pejrsoinaU Godine 1957. bilo je okruglo 29 hiljada šumarskih inžinjera i tehničara u leshozima i 116 hiljada tzv. »nižeg šumarskog osoblja«, a to je čuvarski kadar {lesnaja straža). Od ovih posljednjih 22.600 su jahači, a 93.400 lugari pješaci. Dužnosti tih čuvara nisu samo u vršenju obične zaštite (požari, krađe itd.) nego i u vođenju i nadziranju radova na šumskim kulturama, sabiranju šumskog sjemena, vršenju uzgojnih sječa, nadzor nad međama revira, izmjera sječnih površina za drvarska poduzeća, gradnja putova itd. Godine 1957. bilo je u leshozima 475 hiljada stalnih šumskih radnika. Velike promjene u sovjetskoj šumoprivredi posljednjih decenija i zadaci budućih, stavljaju na šumarsko osoblje sve veće zahtjeve, kojima se želi udovoljiti novom organizacijom tehničkog i upravnog aparata. U prvom se redu misli dosadašnje jahače-čuvare (koji otprilike odgovaraju našim nadlugarima) zamijeniti sa šumarskim tehničarima, koji su posljednjih godina bili ukopčani u sve važnije radove u šumaprivredi. Sovjetsko je Ministarstvo poljoprivrede prema tom rasuđivanju zaključilo, da u slijedeće 3 do 4 godine sva nadlugarska mjesta popuni šumarskim tehničarima sa svršenom srednjom šumarskom školom. Njih treba osloboditi kancelarijskog rada. Ta zamjena nadlugara tehničarima odgovara nastojanju vlade da opće narodno obrazovanje digne na viši nivo. 2. Sistem uprave drvarske industrije. Drvarska industrija SSSR nastala je eksproprijaaijom malobrojnih velikih privatnih drvarsk´h poduzeća iz carskog režima. Tokom prva četiri decenija sovjetske vlasti, pretrpjela je mnoge krize i prenagljene reorganizacije, koje ni do danas nisu završene. Do srpnja 1957. g. vrhovni je upravni organ u drvarskoj industriji bilo Ministarstvo drvarske i papirske industrije SSSR (Ministarstvo lesnoj i bumažnoj promyšlennosti). Dovozom i preradom drva bave se u nekim područjima još i Ministarstvo saobraćaja, metalurije (Ural) i lake industrije, kojima Glavna uprava šumoprivrede dodjeljuje neke šumske revire da ih iskorišćuju kroz stanovito vrijeme. Ministarstvo drv. i papir, industrije SSSR imalo je za provođenje svojih zadataka u područjima bogatim šumom četiri Glavne uprave za dopremu i prerađivanje drva i to: u evropskom Sjeveru |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Glavlesprom; na Uralu G 1 a v u r a 1lesprom; u Sibirij i G 1 a v s i b 1 e s prom ina Dalekom Istoku Glavdallesprom. Amo su spadale još i Glavne uprave za splavarenje, za šum. kemijsku industriju, za transport drva i dr. Pod Glavnim upravama bili su Drvarski kombinati i trustovi. Ti organizacijski i upravni uredi provode dovoz i preradu drva pomoću svojih lokalnih poduzeća tzv. Lespromhoza. Lespromhoz i (Lesopromyslennye hozjajstva) su industr. poduzeća koja (otkako su 1931. god. organizirana) rade privremeno na »sirovinsikoj bazi« koja im je dodijeljena. Oni nemaju trajno utvrđenih granica kao Leshozi, nego ,se premještaju prema tome kako sječe napreduju skupa sa tehničkim pomoćnim sredstvima i personalom. Na čelu je lespromhoza lično odgovorni direktor, njegov pomoćnik (koji mu je i zamjenik) glavni inžinjer. Iza toga slijede upravitelji raznih pogona (šum. punktova itd.). Rukovodilački je princip (jedinon a č a 1 i j e) ovdje, kao i u čitavoj sovjetskoj industriji preduvjet i jamstvo za strogo vođenje i kontrolu primljenih zadataka. Osnovna je pogonska jedinica za isporuke drva tzv. majstorski rajon, kojim upravlja majstor sa punom odgovornošću za pogon i upravu svog rajona. Najdonje su stanice (ćelije) lespromhoza— radničke brigade drvosječa, traktorista itd. Brigadiri su odgovorni majstoru. Za »izvršenje i premašenje« planskih zadataka, a tako i za sniženje proizvodnih troškova, slijede materijalna potraživanja (tehničkog personala i drugih namještenika lespromhoza) znatnih premija i učešće u dobiti poduzeća. (Legnaja promyslen. 1. X 1959.). Sirovinsku bazu lespromhoza čine šumske površine, koje im je dodijelilo Min. poljoprivrede na dugoročnu eksploataciju naročitim aktom, a vlasnikom ostaje Min. poljoprivrede. Kada je 1953. g. Min. šumarstva (radi smanjenja broja ministarstava) opet kao i prije 1929. g. potpalo pod Min. poljoprivrede, ostalo je »Ministarstvo drv. i papir, industrije« da d dalje odvojeno postoji Drvarskoj su industriji tada bile prepuštene na dugoročnu eksploataciju tzv. »sirov´inske baze« tj. područja bogata na drvnim zalihama. Golemim ulaganjem ljudstva, električnih pila, traktora, dizalica i dr., drvarska je industrija uz velike napore i rasipanja drva ipak uspjela da podigne svoju produktivnost na dvostruko od 1940. .do 1956. god. Ali odmah je postalo jasno, da za dalje povišenje proizvodnje drva, a naročito radnog učinka, treba novih organizacijskih formi, da je nužna reorganizacija šumarstva i drv. industrije. Već je u aprilu 1957. počela u štampi diskusija u kojoj su sudjelovali najbolji stručnjaci, ukazujući na neminovnost reorganizacije šumoprivrede. Mnogobrojnim organizacijama drvosječa (19.900) odgovarao je i velik broj poduzeća pilanske industrije, naročito u gradovima. Od 15.000 pilana sa 41000 gatera, potpadalo je pod Min. drv. ind. samo 386 sa 1.723 gatera Unakrsno krstarenje razvažanja drva po par hiljada kilometara bilo je svakodnevno pravilo. Sve veća zebnja i zabrinutost o greškama i nedostacima u upravi šumama, kao i o njihovom mnogostruko ugroženom stanju uslijed prostorno golemih čistih sječa, jasno se konačno ispoljila. 3. Upravna reforma 1957. g. Do 1957. god. postojao je u SSSR još baštinjeni glomazan centralizirani privredni aparat. Prvog jula 1957. god. odlučeno je da se 20 ministarstava među njima i Min. drv. i papir, ind., dokine i da se uprava đecentralizira. Deviza je bila: Industriju bliže sirovini, upravu bliže industriji! Kreiralo se preko 100 regionalnih tzv. Narodnih privrednih savjeta (s o vnarhoza ) čime se htjelo upravu razlabaviti a birokratizam obuzdati. Osnovani Centralni sovnarhoz podređen je Komitetu za planiranje (G o s p 1 a n) u Moskvi. Centralno planiranje i kontrola još uvijek su jezgra sovj. sistema, mada je provođenje decentralizirano. Uslijed stvaranja sovnarhoza 1957. g. likvidiralo se bezbroj organizacija za isporuku drva i time koncentrirala uprava. Prema podacima zamj. ministra drv. ind. RSFSR Sudnicyna sada otpada na sovnarhoze RSFSR 80% isporuka drva i 79% na proizvodnju rezane građe, a prije te reforme bili su ti procenti 60 i 26. Prelazom na decentralizaciju uprave mogao je znatan broj inžinjera i tehničara iz centralnih i lokalnih uprava prijeći u pogone. Dalja saopćenja tvrđe, da je inicijativom lokalnih organa bila omogućena veća proizvodnja drva i povišena produktivnost rada. I pored toga što su se pokazali uspjesi reforme iz 1957. g. ipak se nije mogla otkloniti rasparčanost u industriji isporuka drva uslijed bezbroja organizacija drvosječa. Razna ministarstva i ustanove centralnih i lokalnih uprava održavali su i |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 83 <-- 83 --> PDF |
dalje svoje pogone koji su često ekstenzivno i rasipnički gospodarili šumama. Jedan od glavnih uzroka takvog stanja, prema shvaćanju vodećih sovjetskih stručnjaka, bio je u tom, što je manjkao jedinstven tačno usmjeren sistem uprave u šumarstvu i dtvar. industriji. To su bila uvijek dva rivala. Drvarska su poduzeća bivala za najrazličitije propuste i greške veoma strogo kažnjavana i to: za nedovoljne količine isporuka drva, za omaške u eksploataciji, za neiskorištene željezničke vagone, za prekoračenje roka za predaju dobitka i td. Kao primjer za novčane kazne nametnute pogonima, navest ćemo slučaj sa drvarskim Kombinatom Kostromskim (Sjeverno područje), kako to iznosi Les. promyšl. od 29. okt. 1959: Nakon dovršenja eksploatacije tre(ba predati šumariji sječinu očišćenu od svih otpadaka. Direktor je lespromhoza, radi uštede na radnoj snazi, odlučio da se otpaci spale. Ali to je, po novim propisima, radi opasnosti požara, strogo zabranjeno. Konačno je lespromhoz morao platiti znatne novčane kazne šumskoj upravi radi previsokih panjeva i Spaljivanja otpadaka. »Glavno je da plan bude ispunjen, a ostali grijesi već će se oprostiti«, rekao je direktor, a »novčane kazne i onako plaća država «. Ukupno je drvarski taj kombinat za 1/2 godine izdao za novčane ikazne i neproduktivne troškove 3,8 miliona rubalja. Naročito visoke, milijunske kazne, plaćaju fabrike celuloze radi zagađivanja voda izluživanjem. U industrijskim se pogonima sve više proširuje borba za štednju i za ograničavanje neproduktivnih izdataka, pa se i s obzirom na to očekuje promjena na bolje. Odvajanje eksploatacije od šumoprivrede, imalo je u svoje vrijeme veliko načelno značenje. To se tumači time, da su u posljednje vrijeme znatno porasli zadaci šum. planiranja, uređivanja šuma pomoću aerofotogrametrije, pomlađivanja šuma, melioracija ´i zaštite, a i na upravljanje šumama stavljaju se mnogo veći zadaci nego prije. Stručnjaci smatraju da je sjedinjavanje leshoza i lespromhoza moguće samo pri intenzivnom gospodarenju u područjima oskudnim na drvu. (K r e s c i kod Moskve je primjerni lespromhoz, koji je taj ideal ostvario). Zastupnici drvarske industrije traže »rušenje barijera« i žele jedno g gospodara u šumi. Prema njihovom mišljenju, leshozi bi trebali da budu podređeni lespromhozima. Obrazlažu to time, da će potreba drva sve više rasti i da će se ubuduće godišnje sjeći 3 miliona ha šuma, a da se te goletne površine pošume, potrebna je tehnički dobro opremljena organizacija, kao što je ona, koja već godinama postoji u drvarskoj industriji. Osim toga stručni radnici lespromhoza imaju članove obitelji, koji žive u šumskim naseljima, pa mogu vršiti pošumljavanja i melioracijske radove, a tako i čuvanje šuma bez ikakve druge radne snage sa strane. Jaz između drv. ind. produbljuje se još i time, što nema jedinstvenog plana koji bi zacrtao budući razvitak. Ministarstvo drvarske industrije koje je 1957. godine dokinuto izradilo je doduše opći plan otvararanja zabačenih i udaljenih šuma za sva područja, ali manjkaju prijedlozi organizacije zaštite šuma i za bolje iskorištavanje i pomlađivanje. Dosadašnje je iskustvo pokazalo, da i koncentracija čitavog šum. fonda u rukama Ministarstva poljoprivrede ne unapređuje žumciprivređu. Šumari koji rade u leshožima često se postavljaju da vrše drugorazredne formalne funkcije kontrole o djelovanju eksploatacije, da predaju narodu livade na košenje i td. Leshozi i šumarije jedva da raspolažu modernom tehničkom opremom. Stanovište šumske uprave Nasuprot prijedloga zastupnika drvarske industrije, predstavnici šumoprivrede (V. Cepljajev, B. Perepečin i dr.) kažu slijedeće (v. Les. Hbz. 1959., 12): Dokazano je, da šume Sovj. Sav. pored privrednog značenja, treba da vrše visoke funkcije javnog interesa zemlje. Tokom 40 god. sovjetske vlasti i pored najvećih teškoća, ipak je uspjelo poeumiti 8,5 miliona ha što sadnjom, što sjetvom, a na 5,3 miliona ha poduzete su mjere za poboljšanje pr´rođnog pomlađenja (rahljenje tla i dr.). Već sada pretežu površine pod šumskim kulturama nad onim čistih sječa u Bjeilorusiji, Estoniji, Latviji. Litvi i u Centralnom području i Privolžju. Osobito se uspješno razvilo pošumljavanje zaštitnih pojaseva u sušnima predjelima. Površina isušenih močvarnih šuma, poduzete mjere njege, zaštite od požara i štetočina, u porastu su. Pored tog očevidnog napretka, postoje i veliki nedostaci. Godišnje se sječine pomlađuju samo upola, 250 hiljada ha umjetno se pošumijuje, tako da mnoge stotine hiljada ha propadaju s obzirom na 337 |