DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1963 str. 51 <-- 51 --> PDF |
RAZMATRANJA O FITOCENGLOŠKOJ TERMINOLOGIJI ING. ZVONIMIR TOMAC Uvod Fitocenologija je mlađa nauka, koja se tek poslije rata počela kod nas snažnije razvijati i iz akademskih okvira prelaziti u praksu. Prema tome normalno je da ni terminologija iz područja šumarstva nema tradiciju i da nije pročišćena. Kako su nju dali botaničari, koji biološku stvarnost obrađuju više ili manje teoretski, to nisu ni mogli uočiti nedostatke te terminologije u času kad će se ona početi primjenjivati u široj stručnoj praksi. Svi nazivi su manje ili više stvar slobodnog izbora (I. Horvat, Nauka o biljnim zajednicama str. 374 »U imenovanju nema posebnih pravila, već se postupa po prilikama i nahođenju.. .«) ili pak konvencije, te se ovaj napis daje u želji da se, ako je moguće zavede neki stalni i praksi odgovarajući red. Cijeli napis je zapravo gledanje s praktičnog aspekta, te ga tako i treba shvatiti. Sigurno je da su se zajednice mogle nazvati brojevima, imenima ljudi ili ma kakvom šifrom, a da bi svaka za se u biti imala sasvim iste karakteristike kao i. sada. No kad su zajednice imenovane prema imenima svojih individualnih članova, vjerojatno zato. da bi iz samoga imena izbijala njena karakteristika, onda smo slobodni predložiti da bi ta karakteristična imena bila takva da u njima bude najmanje bezsistema, da ih praksa najlakše prihvati, odnosno da budu i za praksu dovoljno karakteristična. Stanje Konkretno, glavni nosioci karakteristika biljnih zajednica (Materijal uzet iz: Šumske zajednice Jugoslavije, I. Horvat, Zgb 1950 i Nauka o biljnim zajednicama, I. Horvat, Zgb. 1949.) imadu nastavak, završetak na . .-etum {Seslerietum, Fagetum, Blechnetum i td.), a sami su odabrani između članova pojedine zajednice, koji se čine za tu zajednicu dovoljno karakteristični (Sesleria autumnalis, Fagus silvatica, Blechnum spicant i td.). Kako se vjerojatno brzo uočilo da osim po glavnom nosiocu često treba još detaljnije i određenjie označiti pojedinu zajenicu, to je osnovnom nosiocu s završetkom . . .-etum predložen još jedan ili više »tumača« s završetkom . . .-eto (Ostrieto, Aremonieto, Abieto i td.), ili doložena tipska karakteristika po geografskom rasprostranjenju (dalmaticae, croaticum, i td.) odnosno po imenu druge dolazeće vrste s nastavkom . . . -etosum za subasocijacije (abietetosum, quercetosum, ericetosum i td.) i . . -osum za faciese (alliosum i td.). Osim navedenih oznaka još se često stavljaju uz glavno ime biljne vrste asocijacije, subasocijacije ili facijesa i imena dotične biljke u nominativu ili genitivu za detaljniju oznaku (autumnalis, carpinifoliae, roboris i td.). Cesto se svi ovi epiteti redaju potrebnim kombinacijama. 305 |