DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 25     <-- 25 -->        PDF

POLLACCIA ELEGANS Serv. UZROČNIK PROLJETNE DEFOLIJACIJE
TOPOLA


Dr. IVANKA MILATOVlC


Paralelno sa podizanjem plantaža topola možemo očekivati jači napad


već evidentiranih bolesti, kao i pojavu bolesti koje nismo imali, ili su se ja


vljale u takvom obliku da su ostale nezapažene.


Ovog proljeća jako su stradale eurameričke topole starosti od 18 do 30


godina u dolini rijeke Mirne, zapadno od Livada u okolici Ponte Portona


(Istra) na površini od cea 60 ha. Simptomi su se ispoljili u sušenju i otpadanju


lišća, savijanju mladica, koje su pocrnile i sušile se zajedno sa listovima. Na


nekim stablima zaraza se toliko proširila da je gotovo sve lišće već otpalo u


maju. Stradale su sve topole s time da su neka stabla jače napadnuta, .tako da


nasad topola izgleda kao da je nastupila jesen.


Raspolagajući zaraženim materijalom kojeg nam je dostavilo Šumsko go


spodarstvo Buzet, konstatirali smo da se radi o bolesti kojoj je uzročnik para


zitska gljiva Pollaccia elegans Serv. poznata po savršenom ili askomicetnom


stadiju kao Venturia populina (Vuill.) Fabric. Treba naglasiti da je to prvi


slučaj da smo utvrdili ovo oboljenje kod nas. S obzirom da je zaraza zahvatila


topole na većoj površini, pretpostavljamo da je i ranije postojala, no bez većih


šteta, pa je ostala nezapažena.


Pollaccia elegans se javlja u rano proljeće i može nanijeti ozbiljne štete,
jer uzrokuje sušenje i otpadanje lišća, kao i sušenje izbojaka, odnosno mladica,
što nepovoljno utječe na daljnji razvitak topola. U Njemačkoj je poznata pod
imenom »Frühjahrsblattfall-«. Znatno je raširena u.Italiji naročito na Populus
nigra, P. nigra var. italica, Servazzi (1939., 1940.), Goidanich (1938.),
Ciferr i (1951.). Zabilježena je nadalje u Danskoj na Populus berolinensis,
Gremme n (1957.). U Austriji se navodi na Populus canadensis var. marylandica.
Donaubauer (1958.), a u Norveškoj na Populus candicans, P. nigra
i P. berolinensis, Jorsta d (1936., 1951.). Zabilježena je i u USA. Hat fiel
d (1947.).


Osnovna je karakteristika te bolesti što se pojavljuje u rano proljeće i
dovodi do proljetne defolijacije. Napada listove i mladice. Po listovima se razviju
pjege nepravilna ili vrlo često trouglasta oblika, (SI. 1). Pjege su jednolično
tamnosmeđe do crne boje. Pjege se uvećavaju, listovi venu, suše se i
mnogi otpadaju.


Osim infekcije po listovima, značajno je da postoji i drugi stadij zaraze
koji se ispoljuje u sušenju izbojaka odnosno mladica. Jednogodišnji izbojci pocrne
kao i mnoge peteljke listova, izbojci se savijaju i u cijelosti propadaju
zajedno sa lišćem. Ako je bolest zauzela veće razmjere zaražena stabla izgledaju
kao mrazom opržena, i daju sliku jesenjeg sušenja. Oboljela stabla se


187




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 26     <-- 26 -->        PDF

vrlo teško oporavljaju, a postoji i opasnost da se zaraza dalje širi na novo
izrasle listove.


Na gornjoj strani plojke lista preko pjega se razviju nakupine spora maslinasto-
zelene boje, naročito po rubovima lisnih žila. Konidije su svjetlosmeđe
boje sa pretežno 2 septe i prilično su velike (SI. 2). Prema našim izmjerama


SI. 1. — Pollacia elegans Serv. Simptomi na listu topole (Orig.)


SI. 2. — Poprečni presjek lista topole sa nakupinama spora Pollacia elegans
Serv. (Or´g.)




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 27     <-- 27 -->        PDF

konidije su velike 29,2,«— 39« X 9,9/i — 10,4 . Bu t i n (1957.) navodi da veličina
konidija iznosi 32,«—^38/iXll,«. Periteciji sadrže smeđe askospore sa
2 septe, a velike su 20,u X 10,«.


Servazz i (1939., 1940.) je našao peritecije u čistoj kulturi kao i na
stablima topola 1939. godine koja su bila zaražena prethodne godine. On navodi
da je našao peritecije u toku ljeta i na suhim granama koje su bile inficirane
iste godine s proljeća.Ovdje se radi o peritecijima nađenim na zaraženim
stabljikama pod prirodnim uslovima.


Gremme n (1957.) također navodi razvitak peritecija u čistoj kulturi
na male agaru. Periteciji su se razvili nakon 80 do 150 dana na temperaturama
koje su se kretale od 0" C do 5° C.


Prema S e r v a z z i - u (1939.) temperature rasta čiste kulture kreću se
nešto ispod 10°C do 25°C, odnosno optimum leži između 15°C do 20°C, dok je
optimalna temperatura klijanja konidija 15°C. Prema njegovom zapažanju
jači napad bolesti pojavljuje se onda kada se dnevne minimalne temperature
kreću od 10°C do 25°C, a oborine i atmosferska vlaga su od sekundarnog
značaja.


Promatrajući zaražen materijal kojeg smo držali u vlagi, zapazili smo da
na mladicama nema konidijske generacije. Na mladicama koje su pocrnile,
primjetili smo razvitak plodišta okruglasta oblika koji daju naslutiti da se
možda radi o prvim formacijama peritecija. Ova promatranja ćemo nastaviti.


Pollaccia elegans napada pretežno topole iz sekcije Aigeiros. Postoji još
jedna slična bolest topola prema simptomima i morfologiji spora, kojoj je uzročnik
Pollaccia radiosa (Lib.) Bald, et Cif. ili Venturia tremulae Aderh.. a koja
pretežno parazitira na topolama iz sekcije Leuce. Ove dvije bolesti razlikuju
se prema veličini konidija koje su kod Pollaccia radiosa manje (18// — 26/j X
X 5/f — 8/u). P. radiosa kod nas je prilično raširena bolest topola, ali ne pravi
veće štete, Kišpatić (1959.).


Pollaccia elegans iako je konstatirana na pojedinim terenima u Italiji i
drugim zemljama, ona se ne pojavljuje svake godine u istoj jačini. U pojedinim
godinama napad je vrlo jak, koji u slijedećoj godini ne mora biti u
istom stepenu. Smatra se, da je osnovna borba protiv ove bolesti uzgajanje
resistentnih vrsta i kultivara topola.


LITERATURA:


1.
Buti n H.: Die Blatt- und Rindenbewohnenden Pilze der Pappel unter besonderer
Berücksichtigung der Krankheitserreger. Mitteilungen aus der Biologischen
Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft Heft. 91, 1957.
2.
C i f e r r i R.: Malattie criittogamiche del Pioppo in Italia. Abs. in Riview of
Applied Mycology, 30 : 636—637, 1951.
3.
Donaubaue r E.: Über eine Blatt- und 2Sweigkrankait des Kanadapappel.
Abs. in Review of Aplied Mycology 37:560, 1958.
4.
Gremme n J.: Een bad-en twijgziekte van Populieren veroorzaakt door Venturia
tremulae en Venturia populina. Abs. in Review of Applied Mycolgy,
36:289, 1957.
5.
Goidanic h G.: Nuove osservazioni sul´ disseccamento dei germogli, dei
Pioppi. Abs. in Review of Applied Mycology, 17:779, 1938.
6. Hatfiel d
W. C: Shoot blight of Aspen and Poplar caused by species of Fusicladium.
Abs. in Review of Applied Mycology, 28:571´—572, 1947.
7.
J or s ta d I.: Melding om soppsykdommer pa skogtraerne i arene 1951—1935.
Abs. in Review of Applied Mycology, 15:617—618, 1936.
189




ŠUMARSKI LIST 5-6/1963 str. 28     <-- 28 -->        PDF

8.
Jorsta d I.: Melding om soppsykdornmer pa skogtraerne i 1942—1947. Abs. in
Review of Applied Mycology, 26:202, 1951.
9. Kišpati ć J.: Bolesti topola. Topola br. 9, 1959.
10. Schwerdtf ger F.: Waldkrankheiten, Berlir 1956.
11.
Servazz i O.: Contribute alia patologia r´.-M Pioppi. VI. Recerche sulla cosi
detta defogliazione primaverile dei Piopp´.. .\bs. in Review of Applied Mycology,
18:639—640, 1939.
12.
Servazz i O.: Appunti di fitopatologia. Abs. in Review of Applied Mycology,
19:387, 1940.
SPRING DEFOLIATION OF POPLARS DUE TO POLLACCIA ELEGANS SERV.


Summary


In the spring" of 1963, Pollaccia el eg ans Serv. was first obeserved on Poplars
(Populus euramericana) in Yugoslavia. The fungus was found in the valley of the
river Mirna near Ponte Portona (Istra). Trees of different ages from 18 to 30 years
were attacked over an area of about 60 ha. The fungus was harmful to shoots and
leeaves, causing blackening and curling of the shoots, and producing numerous
spots on leaves which fell off in the spring.