DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 65 <-- 65 --> PDF |
SUMA I BUDUĆNOST ČOVJEČANSTVA Bivši potpredsjednik evropske komisije za šumarstvo u organizaciji FAO (OUiN) poznati stručnjak K. H. Oedekove n objavio je u glasilu UNESCO »Kurier « od 1961. god. br. 11 str. 3´—9 značajan članak pod naslovom »Šuma kao jamstvo naše budućnosti«. S obzirom na važnost njegove dokumentacije i na njegove poglede u stanje svjetske privrede donosimo ovaj prikaz u slobodnoj obradbi. Već se je od prvih početaka svoje historije čovjek isticao´slijepim uništavanjem svake vegetacije a šuma napose. U njegovoj se prošlosti rađaju i nestaju neprestano nove kulture, koje bez prekida raz.araju bilinski svijet ostavljajući iza sebe stepe i pustinje. Prošlo je svega nekoliko stoljeća, otkad je čovječanstvo postalo svjesno, da je uništavajući biljni pokrov u stvari radilo na vlastitoj propasti. Priroda se je za njegova zlodjela ljuto osvetila. Nakon što je čovjek osjeto teške posljedice svojih zabluda, on je postao svjestan potrebe ne samo da prirodna vrela svoje egzistencije održi već i da ih što moguće više poveća i proširi s obzirom na stalni porast stanovništva u svijetu. Šuma, ta najrasprostranjenija i najača biljna zadruga, dugo je vremena smatrana kao smetnja naseljavanja, obrade zemljišta i odvijanja saobraćaja. Ljudi su je radi toga istrebljavali sjekirom i vatrom. Ali ta ista šuma postaje u novije vrijeme predmet najživljeg interesa. Preokret se u shvaćanju dogodio razmjerno naglo, kad se je opazilo, da dva najvažnija faiktora čovjekovog opstanka, a to su tlo i voda, u svom stabil´tetu i rezervama zavise od opstanka sume. U mnogim je državama ovo saznanje prešlo daleko izvan naučnih i stručnih krugova te prodrlo u najšire slojeve naroda. Prilikom jednog svog posjeta u ogoljele planine pokrajine Natal izjavio je prijašnji premier juižno-afričke Unije J. Smut s u parlamentu slijedeće: »Ovdje se radi o vitalnom pitanju našega naroda, koje je mnogo važnije cd svake politike«. Ovaj preokret u shvaćanju važnosti šume bit će nesumnjivo za buduće historičare jedna nada sve važna pojava u razvoju čovječanstva mnogo važnija nego svi veliki ratovi naše epohe. Problem šume nije naravno riješen samim tim, što su neki narodi došli do ispravnog saznanja. Ovdje treba dodati da su danas u velikom broju država vrlo zabrinuti odgovorni ministri za poljoprivredu. - Svjetska populacija raste svakim danom za 50.000 novih stanovnika a u isto vrijeme produktivnog zemljišta ima sve manje. Uostalom činjenica je da danas ništa manje nego tri četvrtine čovječanstva strada zbog nedovoljne ishrane. Na jednog stanovnika zemaljske kugle otpada danas samo 0,4 hektara obradivog zeimljišta. Za dovoljnu bi prehranu svijeta b´la potrebna najmanje dvostruka površina a normalno jedan hektar. Drugim riječima neprijatelj čovječanstva broj jedan nije više kakav vojnički ili politički protivnik nego pojava gladi izazvana smanjivanjem kvalitete zemljišta sušnim periodama i s njima povezanim nezadrživim napredovanjem stepa i goleti. U nekojim je velikim državama kao što su Sjedinjene Države Amerike i Sovjetski Savez održavanje zemljišta postalo neke vrste »državna religija«. I u Južnoj se Americi u cijeloj Africi u Aziji i Australiji počimaju danas svestrano proučavat; nepregledne opasnosti koje prijete plodnosti zemljišta. Međunarodni sporovi niču i nestaju političari dolaze i odlaze a samo proces propadanja zemljšta ide nesmetano svojim putem i poput aveti pritište današnji svijet. Svaki vladajući režim predaje svom nasljedniku ovaj problem kao tešku baštinu. TT velikom su naime broju zemallja potpuno nedovoljne do danas preduzete mjere obrano od prirodnih nedaća. Nije minulo nego tek nekoliko godina otkako je pješčana oluja u jugozapađnoj Africi kod Swakopmund a ostavila za sobom 8 metara visoke sipine. Istraživanja i opažanja kroz zadnjih pet vjekova pokazuju da afrička pustinja Šah a ra na golemom frontu od 3.000 km svake godine prodire prema jugu za okruglo jedan metar. Poznato Čad-jezero bilo je sve do prije nekoliko decenija idealno zimovalište za evropske ptice selce. Međutim se vodostaj i površina ovog jezera stalno smanjuje a njegove nekad zelene obale dobivaju postepeno stepske oblike. Mi smo danas na čistu da će svi izrađeni dalekosežni projekti za privredni progres Afrike. tog t. zv. »kontinenta budućnost:«, kao i svi planovi za korišćenje vodenih rezerva i industrijalizaciju doživjeti neuspjeh, ako se na prvom mjestu ne bude povelo računa o problemu održavanja šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Pouka iz prošlosti Želimo li izgraditi jedan ispravan pogled na područja, koja au ili ugrožena ili izgubljena za proizvodnju, onda će nam se ukazati vrlo poučna slika, prema kojoj su se s ove i s one strane ekvatora u toku vjekova razvila dva orijaška pustinj ska pojasa. Jedan počima kod Australije i prelazi preko južne Afrike te dopire sve do Južne Amerike. Drugi počima od sjeverne Kine i prolazi kroz čitavu Aziju te svršava u Meksiku i južnim predjelima Sjeverne Amerike. Ovaj drugi pustinjski pojas obuhvata prema tome zemlje, koje su nekada, kako nas uči povijest, imale vodeći privredni položaj u svijetu. Iz geografije pak znamo, da su ta prostrana područja nekada moćnih država danas posve neplodna. Grčki geograf Her odo t piše prije 2.000 godina o Ktesifonu i Bagdadu sli jedeće: »Ovdje od svih zemalja, koje poznajem, najbolje uspijeva žito. Ova je zemlja toliko plodna, da u naročito povoljnim mjestima jedno zasijano zrno donosi 200 a što više i 300 zrna žita. Debljina stabljike kod pšenice i ječma dosegne četiri prsta. O visini pak stabljike kod heljde i prosa neću ni govoriti, makar ih dobro poznajem, jer mi neće vjerovati nitko, tko sam nije boravio u Babilonu«. Babilon je bio za Herodota pojam plodnosti. Ali i o zemlji Cinyps (predjel Cirenaike u sjevernoj Africi) ovaj grčki putopisac govori u visokom tonu: »Raž, koju ova zemlja proizvodi, najbolja je od svih, koje sam ikada vidio, jer je tlo sastavljeno od zemlje crnice i ima dovoljno izvorne vode. Prihod je jednak onom u Babilonu i iznosi (po stabljici) do 300 zrna u naročito povoljnim uvjetima zemljišta«. Nema sumnje, da su vojnici, koji su se u toku Drugog svjetskog rata borili upravo u ovom kraju, mogli samo uz pomoć jake fantazije predstaviti, da je ova danas samotna pustinja bila prije dvije tisuće godina jedna od najplodnijih zemalja starih naroda. U toku je daljnje povijesti čovječanstvo ponovno izgubilo novi značajan prostor obrađenog zemljišta. Nekad bogati narodi dospjeli su u bijedu i siromaštvo. Danas na zemaljskoj kugli možemo utvrditi tr i pojasa, na kojima su se u izvjesnim razdobljima razvile visoke kulture, ali na kojima je zemljište postepeno postalo neproduktivno. Prvi pojas predstavlja pustinja Sahara , za koju stotine i stotine arheoloških nalaza i slika u pećinama jasno svjedoče da je njezina površina bila nekad vrlo plodna te da je obilovala vodotocima i jezerima. Pronađen i jedan crtež u pećini, koji prikazuje plivača. Takav se crtež u današnjem stanju Sahare uopće ne može zamisliti. Drugi pojas čini neprekinuti slijed kamenih, pješčanih i slanih pustinja. On se prostire od zapadne Kin e pa prelazeći Turkestan, Afganistan, Iran, Irak, Jordaniju dopire do poluotoka Sina j i prelazi što više na afričko tlo. Ove su krajeve nekad nastavali brojni narodi među njima Sumerani, Babilonci, Asirci, Perzijanci i Feničani. Već sama su njihova imena vezana uz pojam ´bogatstva i moći. Treći pojas ide od Palestin e pa prolazeći preko /Sirije, Male Azije, Grčke i Italije zalazi u Š p a ni ju. U ovom pojasu južno-evropska poluostrva (balkansko, apeninsko i pirenejsko) doduše još ne pokazuju iizraziti pustinjski odnosno stepski karakter. Ali njihovi ogoljeli bregovi vidljivo potvrđuju riječi bivšeg američkog ministra poljoprivrede Henry E. W a 1 a c e - a: »Narodni žive dok ima plodne zemlje«. Stoljećima su strani narodi dolazili u ove zemlje tražeći plodne krajeve. Danas su upravo stanovnici ovih zemalja ti, koji se iseljuju u strane kontinente tražeći bolje uvjete opstanka. Navedena se tri pojasa polagano šire prema sjeveru i prema jugu. Izgleda, da je epidemija devastiranja postala zarazna. Nedvojbeno je, da bi pokušaji ponovnog pošumljavanja u mediteranskom prostoru Evrope imali više uspjeha, kada bi afričke obale s druge strane Sredozemnog mora bile kao nekad oivičene širokim trakom plodnog tla. Pustinja je međutim već na širokom frontu doprla do samog mora, pa i njezin pijesak već odnose vjetrovi preko na evropske obale. Glasovito »talijansko plavo nebo« nije bilo oduvijek takovo. Ono je prije dvije tisuće godina bilo većinom sivo i zastrto oblacima kao što je to danas u sjevernoj Evropi. Žalbe su starih Rimljana na mrazove i snjegove,- makar koliko nam izgledaju nepojmljive, bile sigurno opravdane. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 67 <-- 67 --> PDF |
Historijska je čir ´mica, da je jedan veliki dio stanovništva (isključivži istočnu i južnu Aziju) napustio stare naseobne te se povukao više prema sjeveru. Kako se sad može objasnit´, da se je bogata zemlja tokom vremena pretvorila u pustoš? To se ne može više pripisivati nekoj neizbježnoj sudbini. Za te je pustoši odgovoran čovjek. Dinamika razaranja Dok su prije prolazila stoljeća ili čak tisućljeća, dok se je jedno zemljište iscrpilo, danas nam novija povijest iznosi dokaze, da je čovjek u mogućnosti ovaj fatalni devastacijski proces i s njim povezanu lančanu reakciju ubrzati i skratiti na svega nekoliko decenija do konačnog uništenja. Prošlo je jedva stotinu godina otkad su evroipsiki pioniri prodrli u središnja područja američkog Zapada. U početku se je činilo, da su tamošnje šume neiscrpive. Doseljenici su vršili jake sječe, jer su drvo trebali za gradnju nastambi, za kućne potrebe, nadalje za mostove i za prve lokomotive i parobrode. Nekoje su komplekse jednostavno istrijebili vatrom u svrhu Poljski brijest — historijsko legendarno stablo grada Iloka još iz Srednjeg vijeka (staro oko 500 g.). Danas je pod zakon, zaštitom Foto: M. Rajčić |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 68 <-- 68 --> PDF |
dobivanja obradivog prostora i pritom pepeo sažganog drvlja upotrebljavali kao prvo gnojivo. Vrlo su brzo nakon toga monokulture i traktor izbrisali posljednje ostatke stabala i živica. Kakve su posljedice? Oborinska je voda na ogoljelom tlu počela naglo oticati i time pospješila zemljišnu eroziju. Ovo je naglo nezaustavljivo površinsko oticanje vode izazvalo dvije krajnosti u poremećaju prirodne ravnoteže: s jedne strane sušne periode a s druge strane sezonske poplave. Ovaj je poremećaj u cirkulaciji vode tokom Prvog svjetskog rata uvećan daljnjim krčenjem šuma zbog potrebe na obradivom zemljištu. Poslije rata ogoljelo je tlo prepušteno prirodi. Međutim porasla trava i drugo prizemno bilje nije zbog plitkog korijenja moglo zadržati oticanje površinske vode, barem ne u tolikoj mjeri, da bi stvorilo novi ekvilrbrij. K tornu su jaki vjetrovi, koji dolaze iz Meksičkog zatona i iz Kanade sada bez zapreke na ogoljelom tlu nastavili djelo pustošenja. Nije više bilo šuma, koje bi mogle zaustaviti njihovu udarnu snagu. I stvarno, ono što je započela sjekira i vatra, dovršili su vjetrovi odnoseći humusni pokrov a kao trajni pečat ostavili za sobom golo ´kamenje. Na jugu sjevernoameričke Unije, gdje s obzirom na topliju klimu nema zimskih mrazeva ni sniježnog pokrova, razulareni su prirodni elementi, voda i vjetrovi, brzo stvorili izrazite pustinje. Na njima su se poput kakove mreže najprije pojavile tanke pukotine koje su se postepeno širile i produbljivale Ovaj je proces napredovao nesmetano sve dotle, dok površinske vode nisu odnijele ´nezaštićenu zemlju i dok se nije ukazala gola klisura. Još i danas američke rijeke nose plodne slojeve zemlje u more i to u tolikoj mjeri, da je jedan stari Indijanac izjavio: »Naša je zemlja jedna nova Atlantida, — jednog će dana potonuti u oceanu«. Moramo priznati, da su Amerikanci danas potpuno svjesni činjenice, da ododgovornost za ovo razorno postupanje pada na njih same. Karakteristično je da oni sami ove nove goleti nazivaju »manmade deserts« t. j . pustinje, koje je stvorio čovjek. Neposredne su posljedice istrebljenja šuma za čovjeka raznovrsne. Na prvom je mjestu pogoršanje proizvodnosti tla, zatim poteškoće kod reguliranja oticanja vode, nadalje poremećaji klime, oskudica na drvu za podmirenje dnevnih potreba, smanjenje zelenih površina, gubitak zarade ljudstva kod šuimsko-gospodarskih i drvno-industrijski´h poslova te još mnoge druge nedaće. Sve one zajedno po načelu lančane reakcije izazivaju nova zla, pa se lista nesreča produžuje gotovo u nedogled. Preventivne mjere Da bi se problem obustave prekomjernih sječa mogao pravilno uzeti u rješavanje, potrebno je, da sve države svoje preventivne mjere postave u okvir zdrave šumarske politike. Vlada svalke države mora biti na čistu, kakvu ulogu vrši šumarstvo i drvna prerada -u granicama fizičke, ekonomske i socijalne cjeline. Kod toga treba držati u vidu, da se fizički faktori u toku vremena mijenjaju vrlo sporo. Nasuprot se tome privredna i socijalna struktura države mijenja mnogo brže već prema intenzitetu i razmjerima nastojanja države za povećanje životnog standarda. S tog se razloga mora šumarska politika povremeno (podvrgavati ponovnim ispitivanjima i analizi. Taj je zahtjev vrlo težak, jer se načela u šumarskoj politici mogu postavljati samo za duža vremenska razdoblja, pa je potrebno i dugačko vrijeme, da izrađeni planovi donesu tražene učinke. K svemu tome dolazi još i to, da je naučni, studij direktnih i indirektnih koristi šume u našoj eposi tehnike razmjerno mlad i potom nedovoljno poznat u širim slojevima naroda. Tako ima mnogo zemalja, u kojima već i djeca na prvi pogled pogađaju marke automobila a da u isti mah ne znaju glavne vrste stabala. Radi toga je u ovoj oblasti potrebna popularizacija nauke više nego igdje drugdje. Uz neposredne koristi od šumskih produkata šuma vrši i mnoge indirektne uplive na privredu jedne zemlje a posebno na zdravstveno stanje njezinog stanovništva. Najvažnija je njezina funkcija u sprečavanju erozivno g djelo vanja vode. Ta se funkcija sastoji u tome, što šuma s jedne strane povećava množinu oborinskih taloga (kiša) a s druge strane usporava naglo oticanje površinske i podzemne vode. U ovom pravcu mogu u izvjesnoj mjeri djelovati i drugi oblici vegetacije napose grmovi i niže bilje, ali samo ako je dovoljno gusto. 158 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 69 <-- 69 --> PDF |
U mnogim je zemljama, gdje su šume posve ili djelomično iskrčene, sav plodni humozni pokrov već otplavljen s obronaka u doline. Ali zlo nije samo u tome, što je na obroncima prevladao kamen. Voda svojim oticanjem otplavljuje dalje s obronaka i mineralne slojeve ostavljajući iza sebe kompaktne klisure. Na taj se način doline pretrpavaju neplodnim sedimentima ne računajući ovamo brojne štete, koje kod odonošenja zemljišta nastaju na saobraćajnim linijama, građevnim i drugim objektima. Kada bi se štete od ove vrste erozije zajedno s troškovima oko potrebnih reparatura mogle izraziti u novčanim iznosima, dobili bismo fantastične svote. Uza sve to erozija vodom predstavlja u stvari samo prvu etapu sudbonosne lančane reakcije kao posljedice devastacije. Nagomilani su sedimenti neplodnog kršja i ofolučja u dolinama, vodotocima, jazovima, ustavama, poljima pa čak i u naseljima tek jedan dio stvarnih šteta. Šira javnost o svemu tome nema naravno ni pojma s jednostavnog razloga što uzroci i posljedice nisu u prvi mah upadljive. Međutim taloženja neprestano povećavaju volumen 1 težinu proticajne vode i tim povećavaju njezinu razornu snagu. Kod drenaža mogu ova taloženja u vrlo kratkom vremenu osjetljivo smanjiti sabirni kapacitet drensikih cijevi. Opažanja su u Alžir u pokazala, da su brojne vodene ustave u toku 74 do 96 godina izgubile lOCP/o svog sabirnog potencijala. Godišnja pak mjerenja u Sjedinjenim Američkim državama iskazuju na mnogobrojnim umjetnim jezerima smanjivanje početnog rezervoara u granicama od 0,09 — 31,53lo/o. Prema podacima istraživanja, provedenih prije nekoliko godina u Italiji , rijeka Arno godišnje odnosi 2,670.000 tona krutih sastojina tla i time uzrokuje prosječni gubitak plodnog tla na površinskom sloju od godišnjih 2,5 centimetra. Neosporno je ,da je zamuljivanje vodotoka, jazova i umjetnih jezera uvijek u izravnoj zavisnosti od krčenja šuma. Najbolji je dokaz, što se ovakva jezera u pošumljenom terenu praktički nikad ne zamuljuju niti zagaćuju. To u ostalom potvrđuju i pokusi u Tunisu , koje je izvršilo poduzeće »Tunesian Valley Company « u toku 1955. godine. U istraživanim se objektima nakon izvršenih pošumljavanja smanjilo taloženje sedimenata za 90"/o. U alžirskom umjetnom jezeru Bin i — Bahdel , kod kojeg je okolni teren dobro pošumljen, nema uopće tragova odlaganja sedimenata´. Ali šuma vrši i drugu vrlo važnu funkciju a ta se odnosi na zaštitu zemljišta protiv razvejavanja vjetrom tj. protiv tzv. eolsk e erozije . Osobito je tu značajna njezina uloga protiv djelovanja pješčanih sipina. Na pjeskovitim se je tlima svagdje sadnja drveća pokazala kao efikasna stabilizaciona mjera. Istina, svaki biljni pokrov djeluje povoljno na učvršćivanje tla. Ali šuma u tom pogledu daleko nadilazi sve druge vegetacijske oblike ne samo zbog svoje visine i gustoće nego još više zbog duboko razgranjenog korijenja i nezavisnosti životne snage od mijenjanja godišnjih doba. Može se još postaviti pitanje, da li šuma može djelovati na povećanje kiša (vodenih taloga) ili barem na njihovu povoljnu raspodjelu tokom godine. O ovom se je pitanju u nauci mnogo raspravljalo ali još nije doneseno jedno definitivno stanovište. Činjenice međutim ukazuju na to, da šuma može djelovati na povećanje oborina kod manjih lokaliteta. Nasuprot tome utjecaj se šuma na kišu u razmjerima većeg područja ili kontinenta nije mogao dokazati. , Što je šuma gušća, to pruža jači otpor snazi vjetra, to -lakše ona krši njegovu jakost. Jedan je poznati stručnjak ustanovio smanjivanje brzine vjetra za više od SS10/«) prvotnog iznosa. Za Italiju postoje studijski materijali, koji uz ostalo iskazuju, da šuma kod naselja Cecin a smanjuje snagu vjetra za 56"/o. Što više, gusta je podstojna sastojina u ovom području uzrokovala redukciju čak za 89a/o. Eksperimenti pak u području Tennesse e (Sjedinjene Američke Države) pokazuju, da je brzina vjetra a s tim i udarna snaga prosječno godišnje u šumovitim predjelima za 20 — 50!Vo manja nego na njihovoj obešumljenoj okolici. Zamašnost se zaštite protiv eolske erozije jedva može pravilno ocijeniti. Na ogoljelom se prostoru za vrijeme sušne periode čestice zemljišta snažno razrahljuju i mrve u tolikoj mjeri, da ih snaga vjetra lako raznosi. Pritom sitne čestice stvaraju čitave oblake prašine a krupniji sastojci klize po površini. I jedni se i drugi skupovi smiruju tek onda, kad vjetar prestane i nastupi tišina. Ali tad se u pravilu čestice nagomilavaju´u udubinama tla, kanalima, grabama ili pred ka 159 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 70 <-- 70 --> PDF |
kovom zaprekom pa na kulturama stvaraju zagušujući sloj nakupina. Ali nedaća ni time nije gotova. Jaki vjetrovi k tome isušuju zemljište, što dovodi do gubitaka kod osjetljivijih poljoprivrednih kultura. Treba još napomenuti, da u mnogim zemljama, gdje je ideja umjetnog pošumljavanja zauzela maha, pružaju šumsko-uzgojni radovi mogućnost sezonskih zaposlenja ljudstva. Tako u G r č kog- projekt pošumljavanja predviđa zaposlenje vise tisuća radnika i to prije svega iz brdskih krajeva, gdje uvijek ima suficitarne radne snage. U toku pak narednih godina bit će za izvršenje 20-godišnjeg plana pošumljavanja u krajevima istočnog Mediteran a potrebno 145.000 — 200.000 radnika, i to sve dotle, dok se ne zasadi najveći dio predviđenih novih šuma. Iznenađuje činjenica, da još ima država, ikoje unatoč jasnih znakova pogoršavanje zemljišta i unatoč upozoravanja stručnjaka nisu postavile smjernice svoje šumarske politike. Vlade su često više sklone, da izdaju odredbe za rješavanje manje važnih pojedinačnih pitanja, nego da zahvate u efikasne mjere održavanja sadanjih i osnivanje novih šuma. Ipak one ova upozorenja ne bi smjela uzimati na laku ruku. Prema procjeni prof. Flatscher a (Beč) iznosi proizvodnja svih šuma na zemlji godišnje 1,6 milijuna kubnih metara drveta. iSiječe se međutim 2,2 — 2,6 milijuna m3, dakle okruglo 50a/o iznad stvarnog prirasta.* Svaki bi gospodar, koji bi svoje poslovanje vodio na ovaj način, došao neminovno u propast. Čitavo čovječanstvo misli, da sebi može dopustiti ovakovu lakomislenost. Nju možemo objasniti jedino tako, što fatalne posljedice poremećaja prirodnih zakona u pravilu rijetko pogađaju izravne krivce. Makar je potrebno naglasiti, da pošumljeni tereni i drvne rezerve sve više gube na svojoj kvantiteti, da se dakle sve više smanjuju, ipa´k ima izvjesnih znakova, koji otvaraju povoljnije perspektive. Čitav šumski areal se na zemaljskoj kugli cijeni s oko 4 milijuna hektara. Prema tome treba da prihodi iz ovih šuma stalno podmiruju progresivno stanovništvo. Za ovu se svrhu šume moraju iskorištavati u osnovi na jednakom principu kao i obradive površine. To znači, da je neophodno nužno prestati s dosadanjim prekomjernim sječama i povrh toga privoditi korišćenju dosad nepristupne komplekse. Moguće je nadalje, da od 1.600 mil. hektara, koje je čovjek do sada obešurnio, bude oko 400 mil. hektara ponovno uvučeni u plan umjetnog pošumljavanja. Ovo u toliko više, što se najveći dio takovih nekadanjih šumskih zemljišta nalazi upravo u krajevima, gdje danas postoji najveća oskudica na drvu. Troškovi su Drugog svjetskog rata preračunati na pojedini dan s okruglo 500 milijuna dolara. S ovom bi se svotom za jedan jedini dan rata moglo pošumiti najmanje 8 milijuna hektara. Za izdatke pak, koji su u ratu izdani za 50 dana, mogle bi se podići nove šume na čitavom prostoru od spomenutih 400 mil. hektara. Samo je po sebi razumljivo, da nitko neće naivno vjerovati, kako se ovaj grandiozni zadataik može u doglednoj budućnosti rješavati samo na bazi navedenog jednostavnog računa. Ali mi danas raspolažemo s nučnim saznanjima i s tehničkim preduvjetima, koji nam omogućuju da brže dođemo do koristi, koje šuma pruža čovječanstvu. Dr ing. S. Frančišković * Napomena Uredništva S. L.: Smatramo potrebnim upozoriti na to da je isti autor (prof, đr Flatseher) objavio u »Frommes Forstkalender 1962. str. 333 podatke o sječi i prirastu šuma u svijetu, koji daju obratnu sliku o. stanju šuma, i to: ukupni god. prirast šuma 26G3 mil. ms, a god. sječa 1519 mil. m!. |