DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 36 <-- 36 --> PDF |
a) fazu u kojoj imaju svi, ili gotovo svi, izbojci proporcionalno prilično jednak prirast; b) fazu u kojoj postoji jasna diferencijacija izbojaka visokih do 43 cm i onih visine preko 43 cm; c) fazu u kojoj dio izbojaka zadržava visinski prirast iako su premašili visinu od 100 cm. Ove faze zapažene su najprije okularno, a potvrdila su ih kasnija mjerenja. Završetak prve faze konstatiran je kod mjerenja u starosti izbojaka od 33 mjeseca, a završetak druge faze utvrđen je kod mjerenja vršenih 69 mjeseci nakon sječe ili, okruglo, kod šest godišnjih izbojaka. Značajno je, da nakon 33. mjeseca tj. nakon trogodišnje starosti izbojaka nema prelaza izbojaka iz visinskog razreda ispod 43 cm u visinski razred preko 43 cm. Nadalje je u prvoj fazi visinskog prirasta utvrđeno, da prvotno najviši izbojci ne moraju zadržati i kasnije visinski prioritet. Tako Jena IV sječnoj pruzi kod mjerenja u 21. mjesecu nakon sječe tj. mjerenja dvogodišnjih izbojaka, da u 29 grmova od ukupno 126 ili u 23,1% najviši izbojci nisu bili oni, koji su kao takvi utvrđeni (i obilježeni) kod mjerenja u starosti od 9 mjeseci. Ako bi se pak računalo i sa srednjim i s najnižim izbojcima, tada i nije bilo grma u kojem nije bilo promjene. Za najmanje izbojke to bi i bilo razumljivo, jer se i tokom druge godine javljali novi, ali tek djelomično. Novi izbojak ne mora biti ni najniži, jer pojedini već i nakon jedne vegetacijske periode mogu doseći visinu od 60 cm, a u toku dvije i preko 100 cm (jedan izbojak na 8. mjernom polju postigao je visinu do jeseni 117 cm, a više njih preko 90 cm). U trećoj godini u visinskom prirastu počinje zaostajat i znatan broj izbojaka, a to se događa i kasnije. Doduše, ima izbojaka koji već nakon prve godine više ne prirašćuju u visinu nego postigavši 10, 15, 20 cm na toj visini i ostaju, ali ih nije mnogo. Kao granična visina nakon treće godine uzeta je, intuitivno, visina od 43 cm (1/3 prsne visine) i ona se pokazala tačnom, jer kasnijih prelaza preko te granice, kako je već navedeno, i nije bilo (nije konstatirano). Ovu visinu postiglo je, odnosno premašilo, 51,2% svih izbojaka tj. od ukupno 9.523 visinu preko 43 cm imalo ih je. 4.874. Treća faza razvoja počela se očitovati u osmoj godini starosti izbojaka. Ova faza, kako je kasnije izloženo, posljedica je i posebnog kišnog režima tokom ljeta, ali ta činjenica ipak ne mijenja bitno tok razvoja mladica. U ovoj fazi ne samo na nema prelaza izbojaka iz visinskog razreda ispod 100 cm u razred iznad 100 cm, nego nastaje i zastoj visinskog prirasta jednog dijela izbojaka koji su prije postigli visinu od preko 100 cm., a 93 mjeseca nakon sječe (izuzev na mjernom polju 3., na kojem je starost iznosila 105 mjeseci) broj izbojaka bio je 455 prema 623 koliko ih je bilo u 69. mjesecu. Manji broj ne znači da se ostali posušili (uginuli), nego da nisu više prirašćivali budući da su u 93. mjesecu mjereni samo oni izbojci, koji su pokazali očiti visinski prirast, dakle od kojih se može očekivati da će znatniji visinski prirast imati još nekoliko godina. Ovih 455 izbojaka-stabala nalazilo se u 114 grmova, dakle s prosjekom od 4 stabalca po grmu, a u granicama od 1 do 21 izbojka (21 izbojak imao je samo jedan grm). Ovih 455 stabala, dalje, na mjernim plohama ili u konkretnom slučaju 9-100 po ha (jer površ. mjernih ploha iznosi 500 m2). ujedno su i jedinke od kojih se može očekivati nešto vredniji sortimenti, počam od kolja naprijed. Od ovih će izbojaka tokom vremena dio također prestati s daljnim visinskim prirastom, ali će se druga razviti u viša ili niža: 126 |