DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 87 OŽUJAK — TRAVANJ GODINA 1963. LOVSTVO U NRH SA POSEBNIM OSVRTOM NA LOVNI TURIZAM Ing. FRANJO KNEBL, sekretar za šumarstvo i DUKA VASIĆ, pomoćnik sekretara za šumarstvo IVS Na području NR Hrvatske postoje izvanredno povoljni uvjeti za uzgoj raznih vrsta korisne divljači. Odlični prirodni uvjeti, postojeći rasplodni fond, dugogodišnja tradicija i druge pogodnosti, sve to predstavlja solidnu bazu i realne mogućnosti za uspješan razvitak lovne privrede. Međutim unatoč odličnih objektivnih uslova sa stanjem fonda divljači ne možemo biti zadovoljni. Prema ocjeni Lovačkog Saveza Hrvatske i šumskih gospodarstava sa 1. I 1962. godine stanje osnovnog fonda glavnih vrsta divljači na području NR Hrvatske (bez uzgojnog lovišta Belje) je slijedeće: jelenska divljač 8.168 srneća divljač 53.500 divokoze 100 div. svinja 3.350 medvjed 200 zec 415.000 fazan 170.000 poljska jarebica 160.000 kamen jarka 35.000 veliki tetrijeb 300 lještarka 2.700 Ovdje nije iskazano brojno stanje onih vrsta divljači, koje ne ubrajamo među glavne vrste ili onih vrsta koje se kod nas pojavljuju i zadržavaju povremeno i na prolazu (selice), a to su: divlje patke i guske, šljuke, prepelice, grlice, divlji golubovi, liske i još neke druge. Ova divljač živi na lovnoj povrišni od 5,400.000 ha raznih bonitetnih razreda. Od te površine 85% najboljih lovnih terena drže lovačke organizacije a ostatak od 15% su lovišta kojima upravljaju šumska gospodarstva. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Koliko je to maleni fond divljači najbolje možemo ustanoviti ako ga uporedimo sa godišnjim odstrelom divljači u ĆSSR koja je jedna od naprednijih zemalja u lovstvu. U CSSR se godišnje odstreljuje: jarebica poljskih 2,500.000 kom zec 1,400.000 „ fazan 430.000 „ divlji kunić » 210.000 „ srneća divljač 56.000 „ divlje patke 38.000 „ divlji golubovi 19.000 „ tetrijeb mali 7.100 „ jelenska divljač 6.500 „ šljuka 3.700 „ jelen lopatar 1.900 „ " _ veliki tetrijeb 293 „ Kada bi se kod nas uzgajala divljač (osobito niskog lova) kao u CSSR onda bi se godišnje moglo odstreljivati 5 puta više zečeva, 10 puta više fazana i cea 35 puta više poljskih jarebica. No obzirom na naše bolje klimatske uslove od onih koji vladaju u CSSR brojno stanje divljači po ha moglo bi biti veće nego u CSSR. Napominjem da smo i u brojnom stanju visoke divljači slabiji od CSSR, no visoka divljač (jeleni, srne, divlje svinje) sa ekonomskog stanovišta nije toliko interesantna, jer ona uz najbolje iskorišćavanje jedva može pokriti troškove šteta što ih pričinja na poljoprivrednim i šumskim kulturama. To ne znači da bi tu divljač trebalo istrijebiti, već treba poduzeti sve mjere da se štete svedu na najmanju mjeru. To se može postići uzgojnim odstrelom loših primjeraka te divljači od kojih zajednica ima vrlo malo koristi kao i stvaranjem preduslova da divljač u šumi nađe potrebnu hranu. Iskustvo sa uzgojem visoke divljači je pokazalo da štete od iste rastu odnosno smanjuju se na kvadrat u odnosu na brojno stanje divljači. Stanje u lovstvu Da je brojno stanje divljači u našoj republici u odnosu na mogućnost tako maleno imade više razloga. Jedan je od osnovnih razloga nesređeno stanje u lovstvu. Postojeći opći zakon o lovu FNRJ stupio je na snagu 1947. godine i on je u suštini kppija predratnog zakona o lovu. Slično je i s postojećom lovačkom organizacijom, jer je i ona kopija stare organizacije sa svim njenim negativnim karakteristikama kao što su monopolizam, začahurenost, visoka prosječna starost njenih članova. Ako se još imade u vidu i nepovoljna struktura članstva u toj organizaciji zbog čega su do velikog izražaja došla sitnovlasnička gledanja, onda nije čudno što takva shvatanja dominiraju u mnogim |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 5 <-- 5 --> PDF |
lovačkim organizacijama, a što se vrlo negativno odražava u stvorenim odnosima prema divljači kao društvenoj svojini. Samo u toku lovačke sezone 1961. godine odstreljeno i prisvojeno je više zečeva nego što je bilo planom predviđeno (mjesto 100.000 odstrijeljeno je znatno više). Kod toga su pojedini lovci odstrijelili i 60—70 komada zečeva i prodavali ih na tržnici. Bilo b i pogrešno poistovjetiti sve organizacije. I u postojećim uslovima bilo je takvih lovačkih organizacija (kotar Čakovec, Pula, Varaždin i poneko lovačko društvo u drugim kotarevima) koje su radile na unapređenju lovstva i postigle u tome lijepih rezultata. No, uzeto u cjelini, lovačke su organizacije malo radile na unapređenju uzgoja divljači, o čemu svjedoče ona lovišta na kojima se brojno stanje divljači ne povećava, ili na kojima danas imamo manje brojno stanje divljači nego prije nekoliko godina. U tu kategoriju spada većina lovišta u našoj Republici, tj. područje sadašnjeg kotara Osijek, Bjelovar, Karlovac, Rijeka i Split. !;*;#: > SI. 1. Volijere za rasplod fazana u Prazniku Foto: Andrašić Jedan od razloga da stanje u lovstvu nije zadovoljavajuće jeste i činjenica da organi vlasti kao i politička tijela toj problematici nisu poklanjala potrebnu pažnju. To najbolje pokazuje činjenica, da tamo gdje je to učinjeno vrlo brzo su se pokazali pozitivni rezultati (na pr. u kotaru Sisak). Odgovorni faktori nisu svagdje uočili ekonomski značaj i koristi koju zajednica može da ima od lovstva. Jedan od uzroka malenog brojnog stanja niske divljači jeste i neusklađenost između poljoprivrede i lovstva. Cesto se u poljoprivredi preduzimaju akcije koje idu direktno na uništenje korisne divljači. Tako je npr. 1956. g. u Đakovu povedena akcija za trovanje poljskih miševa otrovanom mekom. Kod toga se nisu konsultirali lovni organi pa je uništeno na desetke hiljada jarebica. U toku ove godine otrovano je u kotarevima Čakovec i Varaždin na hiljade fazana |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 6 <-- 6 --> PDF |
zbog upotrebe trovanog sjemena. Takovim postupcima truje se ona divljač koja je i te kako korisna za poljoprivredu. Poznata je činjenica da se hrana jarebica i fazana sastoji 60% od hrane životinjskog porijekla (raznih insekata i larvi uglavnom štetnih za poljoprivredu). Jedna jarebica dnevno pojede 3 dkg hrane životinjskog porijekla što za godinu dana iznosi oko 11 kg uništenih štetočina u korist poljoprivrede. Sličnom hranom se hrani i fazan. U ČSSR ne upotrebljavaju kemijska sredstva u borbi protiv krumpirove zlatice. Taj posao obavlja tamo poljska jarebica. Iz toga proizlazi da su jarebice i fazani vrlo korisni za poljoprivredu osobito tamo gdje se uzgaja krompir, šečerna repa i slične kulture. Da bi se uklonio nesklad između poljoprivrednih i lovačkih organizacija bit će potrebno u republičkim razmjerima donijeti potrebne propise kojima će se to sprečavati. Drugi vid sukobljavanja interesa poljoprivrede i lovstva je stvaranje velikih površina monokultura, kod kojih se zemljište kroz izvjesne periode godine potpuno ogoli i ono postaje nepodesno za zadržavanje divljači. I to bi se dalo uskladiti. Praksa je pokazala da stvaranje velikih površina s jedne strane olakšava obrađivanje i manipulacije poljoprivrednih organizacija. No isto tako pogoršava mikroklimu na tako velikim ogoljelim površinama. Po našem mišljenju bilo bi pravilnije stvarati zaštitne pojaseve topola ili drugih vrsta drveća na razmacima od 500 ili više metara. U tim zaštitnim pojasevima širokim 20—50 m mogle bi se saditi kulture koje pogoduju niskoj divljači (sirak, kukuruz). Time bi se stvorila bolja mikroklima tj. sprečavalo se povećano isušivanje zemljišta zbog vjetrova, ostvarivali se vanredni prihodi od drveta u zaštitnim pojasevima i stvorili bi se uslovi za uzgoj jarebica i fazana. Dalji razlog za maleno brojno stanje jeste slabo razvijen kult čuvanja divljači kod jednog dijela seoskog stanovništva. Godišnje se uništavaju na hiljade gnijezda jarebica kod košnje, a isto tako se uništava zečji podmladak. U nekim krajevima skupljaju se jaja fazana, pataka, jarebica kamenjarki zbog jela. Krivolovstvo pomoću raznih zamki i drugih sredstava jako je rašireno. Kod toga su kazne za uhvaćene prestupnike neznatne ili nikakve. Kod lova na visoku divljač razvijeno je krivolovstvo. Također kod jednog broja lovaca vlada shvatanje da imaju pravo na besplatni lov. U jednome kotaru neki članovi kotarskog rukovodstva i neki rukovodioci privrednih organizacija ne samo da su vršili odstrijel jelena radi trofeja već su prisvajali i meso ustreljene divljači. U uzgojnom lovištu za fazane jednog šumskog gospodarstva domaći lovci su dotle lovili dok nisu očistili lovište. Nije rijedak slučaj da neki lovci svake godine traže odstrijel kapitalnih grla visoke divljači čija vrijednost po primjerku iznosi 2.000 i više dolara. Iznašajući ove podatke ne mislimo da treba zabraniti našim lovcima odstrijel divljači ili da im se zaračunavaju takse koje se zaračunavaju strancima. Treba ih orijentirati na to, da se zadovoljavaju odstrijelom manje vrijednih grla i da djeluju kao uzgajivači. Trka za trofejima djelovala je na to, da je kvalitet srnećih trofeja u našoj Republici vrlo slab, jer se je vršila negativna selekcija. Ekonomski značaj lovstva a posebno lovnog turizma Unatoč nabrojenih faktora koji djeluju negativno na razvoj lovne privrede, ipak ona i u današnjim uvjetima ima značaj. Izvoz žive divljači, mesa ustrijeljene divljači i izvoz kroz lovni turizam iz godine u godinu se povećava. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Tako je npr. u lovno ekonomskoj godini 1960/61. ostvareno za izvoz živih zečeva 105.544 USA dolara, a u 1961/62. g. 128.604 dolara. S ostalim vrstama žive divljači taj izvoz u 1961. g. iznosio je oko 200.000 dolara. (Kod toga su interesantne cijene koje se postižu kod izvoza žive divljači. Za zečeve u omjeru 1 muški 2 ženke postiže se cijena od 15 dolara po komadu, a za par polj, jarebica 11—12 dolara). Na izvozu mesa od divljači također se postižu dobre cijene: Meso divljači u koži i perju bez droba: jelensko 0,65 dolara za 1 kg srneće 0,92 dolara za 1 kg zečje : 0,53 dolara za 1 kg divlje svinje . . . . . 0,72 dolara za 1 kg fazan 1,90 dolara za 1 kom jarebica 1.00 dolara za 1 kom S obzirem da velike količine mesa od divljači izvozimo preko hladnjače Brčko, nemamo tačne podatke koliko je ostvareno deviza u izvozu divljači iz naše Republike. Iznos se kreće u visini od 200.000 — 250.000 dolara godišnje. SI. 2. Fazansko gnijezdo u lovištu Zelenđvor Foto: Andrašić Najinteresantniji izvoz divljači je svakako kroz lovni turizam. I ako se je isti počeo jače razvijati tek u zadnjih nekoliko godina, prihodi se od lovnog turizma povećavaju brzim tempom. Dok je u 1960. g. ostvareno 85.500 dolara u 1961. godini ostvareno je 174.000 dolara, a ove godine ta suma će se znatno uve |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ćati. Tako je npr. o. g. samo lovište »Vinica« ostvarilo preko 20.000 dolara, dok je u kotaru Pula ostvareno preko 30 miliona lira. Važno je istaknuti, da je sav taj izvoz ostvaren u zemlje čvrste valute. Osim toga, kroz lovstvo se ostvaruju čiste devize za čije ostvarenje nije potreban uvoz. Međutim, ako bi nastavili ovakovim tempom razvoja lovnog turizma, bez da se poduzimaju mjere za uzgoj, vrlo brzo bi ogolila naša lovišta. O tome svjedoče podaci o kretanju brojnog stanja divljači kroz zadnje fri godine. 1960. 1961. 1962. zečevi ....... ,349.000 326.000 318.000 trčke . .- 210.000 197.000 160.0100 fazani . 181.000 183.000 192.000 kamenjarke ..... . 17.000 14.000 35.000 r Iz prednjih podataka se vidi, da brojno stanje niske divljači opada. U trci za ostvarivanjem što većih prihoda vrše se nedozvoljeni zahvati i u onako mali rasplodni fond spomenutih vrsta divljači, a mjere za povećanje brojnog stanja su skoro potpunoma izostale Neke lovačke organizacije, da bi pokrile izdatke za članarinu, zakupninu i druge troškove, prodaju divljač pod svaku cijenu pa i pod cijenu smanjenja rasplodnog fonda. Rentabilnost investicija u lovstvo u svrhu razvoja lovačkog turizma U toku 1961. godine podignuta su u našoj Republici tri uzgojna lovišta: u Sisku, N. Gradiški i Brodu. Sva tri su u sklopu šumskih gospodarstava kao posebni pogoni. Površine u veličini cea 5.000—10.000 ha za svako lovište dobivene su izdvajanjem dijela površina susjednih lovačkih društava. Iako te fazanerije rade nepunu godinu dana, te je zbog nedovoljno stručnog kadra i neima nja iskustva u umjetnom uzgoju fazana došlo do nepotrebnih gubitaka, ipak prvi rezultati pokazuju da je to vrlo rentabilna investicija. Uzet ćemo kao primjer najbolji pogon te vrste tj. onaj u Šumskom gospodarstvu Sisak. Ukupne investicije u 1961. i 1962. god. iznose cea 30 miliona dinara. 1962. godine uzgojeno je cea 4.000 fazana umjetnim uzgojem od čega je cea 1.0000 ostavljeno za matično stado. Ostatak je pušten u lovište. U toku ove lovačke sezone ostvareno je kroz lovni turizam cea 8.000 dolara. Računa se da će se iduće godine moći proizvesti umjetnim uzgojem preko 12.000 a prirodnim barem 3.000. To znači, da će se 1963. g. moći odstreliti preko 5.000 fazana. Ako se od toga kroz lovni turizam odstreli 4.000, ostvarit će se preko 20.000 dolara. Prošle godine pogon je — iako je bio tek u izgradnji — pokrio troškove uzgoja, a ove godine će se ostvariti dobit od barem 10 milijuna dinara što znači: kroz dvije godine se dinarska sredstva pretvaraju u devize (30i milijuna dinara u 30.000 dolara), a kroz četiri godine se potpuno isplaćuju investicije. U lovnom turizmu postižu se visoke cijene za odstrijeljenu i prodatu divljač. Cijena fazana je 3 dolara, no kada se dodaju svi drugi prihodi: taksa za ulazak u lovište, pogonići, kola, lovački psi, vodiči — onda se za odstrijeljenog fazana postiže 6 i više dolara. Osim toga lovni turisti troše mnogo više nego obični turisti. U prosjeku lovac iz Italije potroši dnevno u našoj zemlji od 20.000 do 200.000 lira što znači, da za jedan dan potroši 10—15 puta više nego turista u |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 9 <-- 9 --> PDF |
glavnoj sezoni iz Austrije i SR Njemačke. Osim toga lovni turisti doprinose tome da se naši turistički objekti popunjuju u tzv. mrtvoj sezoni. Mogućnost ekspanzije lovnog turizma — što se tiče interesenata — su gotovo neograničene. Iako nismo poveli neku veću propagandu interesenata ima toliko da ih ove godine nismo mogli sve primiti zbog malog fonda divljači. (Bilo je dana kada je samo u lovištu Vinici bilo 80 lovaca iz Italije.) U Italiji ima preko milijun registriranih lovaca koji zbog pomanjkanja divljači nemaju prilike da se zadovolje. Od tih lovaca je sigurno 10% tj. 1OO.000 potencijalnih SI. 3. Hranilište za fazane u Kotarima — Š. g. Sisak Foto: Andrašić lovaca turista. U Francuskoj ima registriranih dva i pol milijuna lovaca. Sigurno je da bi se i tamo našlo mnogo interesenata za lov u Jugoslaviji. Većina lovaca dolazi automobilom, no kada bi se provela potrebna propaganda i organizacija mogao bi se organizirati avionski transport. (U LR Sloveniji) već se počelo sa prevozom lovaca avionom). Prijedlozi a) Uzgoj niske divljači Iz iznesenih podataka vidimo da imamo velikih mogućnosti za razvoj lovnog turizma. Osnovni preduvjet za to jeste velika proizvodnja divljači, prvenstveno niske divljači, koja je sa ekonomskog stanovišta interesantna. Postojeća organizacija u lovstvu ne omogućuje da se na polju umjetnog uzgoja divljači postignu neki značajniji rezultati. Čekati dok se donese novi zakon o lovu (na kojemu se radi već desetak godina ,a sigurno će proći još koja godina dok se on donese) značilo bi gubitak vremena. Mislim da je put kojim se je pošlo, tj. izdvajanjem većih lovnih površina na kojima se uzgoj divljači niskog lova postavlja na ekonomsku |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 10 <-- 10 --> PDF |
bazu sa ciljem razvoja lovnog turizma pravilan. (Napominjemo ovdje da iste koncepcije imaju i drugovi u LR Sloveniji i da su već osnovali nekoliko lovnih pogona). Smatramo da u onim općinama gdje postoje pogodni objektivni uvjeti treba da se izdvoje najbolje lovne površine od barem 5 —10.000 ha, i da se na tim površinama osnivaju pogoni za umjetni uzgoj divljači. Kod toga nosioci mogu da budu bilo općinski lovački savezi, bilo poljoprivredna dobra, bilo šumska gospdarstva — jednom riječi nosilac investicija treba da bude ona organizacija koja pruža najviše garancija za postizavanje zadovoljavajućih rezultata. Naročito je interesantan uzgoj jarebica i fazana za ona poljoprivredna dobra koja imaju zaokruženo nekoliko hiljada ha zemljišta i u kojima bi lovstvo moglo biti jedna od vrlo rentabilnih sporednih djelatnosti. Ako bi se išlo na uzgoj pomoću inkubatora, moglo bi se kombinirati uzgoj fazana i jarebica sa uzgojem brojlera, jer bi u tome slučaju inkubatori bili mnogo bolje korišteni. Isto tako su za uzgoj niske divljači vrlo pogodne plantaže brzorastućih vrsta sa poljoprivrednim međuusjevima. Izdvajanje takovih lovnih pogona na komercijalnoj osnovi ne bi nanijelo štete lovačkim društvima i domaćinm lovcima. S jedne strane može takav pogon načiniti pogodbu s okolnim lovačkim društvima da njihovi članovi mogu učestvovati u odstrelu divljači srazmjerno rada kojega su uložili na uzdizanju lovišta, tj. na odstrelu i uklanjanju štetočina i na uzgoju divljači, a s druge strane sigurno je da će ovakovi centri za umjetni uzgoj doprinijeti da se okolna lovišta popunjuju s divljači. Kod toga je važno da i okolna lovačka društva na svojim terenima preduzmu potrebne mjere za prirodni uzgoj korisne divljači, kao što je uništenje štetočina, zavođenje reda i suzbijanje samovolje pojedinih članova, borba protiv zvjerokradica te forsiranje sitnog umjetnog uzgoja po selima, jer ako se te mjere ne bi preduzimale onda bi pogoni za umjetni uzgoj postizavali slabije rezultate. U ovoj godini trebalo bi prići izgradnji barem desetak takvih pogona. Lokacije za te objekte bi trebalo izabrati u blizini postojećih autoputeva. Iako u Podravini postoje najbolji prirodni uvjeti za uzgoj niske divljači (zbog najpogodnije strukture zemljišta), tamo se lovni turizam neće moći razvijati u većoj mjeri sve dotle dok se ne poboljša komunikativnost. U bližoj perspektivi trebalo bi prići izgradnji jednog ili dvaju velikih centara za proizvodnju 100.000 i više fazana i jarebica. Za sada, dok se ne steknu potrebna iskustva, ne bi trebalo ići u tako velike investicije. Nakon 2—3 godine dok se uhoda proizvodnja na postojećim i iduće godine izgrađenim objektima, dok se na njima steknu iskustva i izobrazi kadar, lako se mogu izabrati najbolji pogoni´ i proširiti ih. Posebno je intresantan uzgoj jarebica kamenjarki u primorskom pojasu i na otocima. U Primorju i Dalmaciji postoje za taj uzgoj idealni uvjeti. Međutim, tamo se nailazi na najveće poteškoće kod lovačkih organizacija ,tako da za sada postoje samo dva manja pogona (na Cresu i kod Šibenika). Postoji također interes kod pojedinih lovaca i lovačkih društava u Italiji da uzmu u zakup pojedine otoke na kojima danas nema divljači, da investiraju potrebna sredstva za uzgoj divljači pa da onda odstreljuju tu divljač pod uvjetima pod kojima se ona odstreljuje u drugim lovištima (da plaćaju sve potrebne takse). Smatram da su takove ponude vrlo interesantne, jer mi ulažemo golo zemljište a kroz nekoliko godina možemo na njemu ostvarivati prihode kao da smo mi vršili investicije. To pitanje bi trebalo razmotriti u sklopu razmatranja inostranih investicija u razvoj našeg turizma. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 11 <-- 11 --> PDF |
b) Financiranje U ovoj godini trebalo bi za ostvarivanje plana (podizanje 10 fazanerija) osigurati sredstva od cea 300 miliona dinara. Postoje različiti izvori za ta sredstva. Jedan dio osiguravale bi organizacije koje će biti zainteresirane za podizanje objekata. Jedan dio (30 miliona din.) stavlja na raspolaganje Glavni lovački savez NRH pod vrlo pogodnim uvjetima (beskamatni zajam uz otplatu pomoću uzgojene divljači). Dio sredstava moglo bi se ostvariti iz kursne razlike deviza ostvarenih kroz lovni turizam (cea 50 miliona dinara). Ostala sredstva trebalo bi osigurati preko banke zajmovima uz otplatu kroz 3—4 godine, s time, da se težište otplata vrši u 3. i 4. godini. Smatram da bi jedan dio kursne razlike trebalo koncentrirati u kotarima za financiranje najperspektivnijih objekata. c) Kadrovi Za ostvarenje tako zamašnog plana razvdja lovstva potrebno je osigurati potrebne kadrove. Proizvodnja fazana i jarebica je složenija od proizvodnje brojlera a za sada na njoj rade uglavnom priučeni amateri. Samo se po sebi razumije da zbog toga trpi proizvodnja i svaki pogon skupo plaća početna iskustva. Odmah bi trebalo prići formiranju kursa za obučavanje fazanerista da bi se stvorio najnužniji kadar za uzgajališta. Treba nastojati da se u program srednjih poljoprivrednih škola unese materija iz lovstva a kod srednjih šumarskih škola da se program proširi. Za izobrazbu visoko stručnih kadrova trebalo bi uvesti uzgoj divljači i lovstvo kao postdiplomski studij na jednom od fakulteta. Također bi dobro bilo izučiti uzgoj jarebica u ČSSR i izučiti talijanska iskustva u uzgoju fazana i divljih pataka. Postojeći Institut za šumarska i lovna istraživanja trebalo bi uklopiti u rješavanje problematike koja će se nametati privrednim organizacijama koje će se baviti uzgojem divljači. d) Odnosi lovstva i poljoprivrede Da u budućnosti ne bi dolazilo do nepotrebnih šteta i na jednoj i na drugoj strani trebalo bi uspostaviti bolju saradnju ove dvije privredne grane. Ta saradnja će se trebati uspostaviti od Republike do komune. U republičkim okvirima bi trebalo uspostaviti tijesnu saradnju između poljoprivrednih instituta i instituta za šumarska i lovna istraživanja. U komunama bi trebalo uspostaviti usku saradnju između poljoprivrednih organizacija i lovačkih saveza. Trebalo bi izraditi propise za upotrebu raznih kemijskih sredstava koja se upotrebljavaju u poljoprivredi kojima se truje korisna divljač. U slučaju nepridržavanja propisa odgovarajuće organizacije bi trebale snositi materijalne posljedice. Do sada je samo lovstvo plaćalo štete učinjene po divljači na poljoprivredi. Smatramo da bi poljoprivreda trebala da plaća štete lovstvu u koliko nestručnom upotrebom kemijskih sredstava radi na uništavanju korisne divljači. Taj će se problem nametnuti kada se priđe intenzivnijem uzgoju niske divljači. e) Odnos stanovništva prema korisnoj divljači Jedan od preduvjeta da se postigne uspjeh u uzgoju korisne divljači je odnos poljoprivrednog stanovništva prema njoj. Ako će poljoprivrednik shvatiti da on ima koristi od nje onda će ju i čuvati. U postizavanju tog cilja veliku pomoć mogu pružiti osnovne škole. Iskustvo je pokazalo da se razvijanjem osjećaja prema korisnoj divljači kod djece postižu vrlo dobri rezultati. Koristeći štampu, radio, televiziju, predavanja i druga sredstva propagande trebat će raz |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1963 str. 12 <-- 12 --> PDF |
vijati kult prema korisnoj divljači. Naročito široko treba razviti borbu protiv neprijatelja niske divljači: pasa i mačaka skitnica, lisica, vrana, svraka, sojki, kobaca ptičara i dr. Do sada su neka lovačka društva na tome poslu postigla lijepe rezultate, međutim raznih štetočina ima još mnogo. Kada bi se uništavale štetočine u većoj mjeri na mnogim bi se lovištima brojno stanje korisne divljači bez nekih većih ulaganja moglo naglo povećati. Na izvršavanju toga zadatka osim postojećih lovačkih organizacija treba mobilizirati masovne organizacije, a osobito značajnu ulogu mogu odigrati škole i omladina. U komunama i lovačkim savezima trebalo bi stvoriti veće fondove za nagrađivanje onih koji na tome polju postižu najbolje uspjehe. f) Mjere u pogledu uzgoja visoke divljači Iako visoka divljač sa ekonomskog stanovišta nije toliko interesantna kao niska divljač, treba poduzeti sve mjere pa da ne dođe do nesuglasica do kojih je dolazilo u prošlosti, a koje su ponekad izrastale u problem zbog štete koje visoka divljač nanosi poljoprivredi. U prvome redu treba odrediti rajone u kojima će se uzgajati visoka divljač. Kod toga treba imati na umu da se tamo gdje se ide na najintenzivniju poljoprivredu ne mogu uzgajati jeleni. Drugo, treba svesti broj jelenske divljači na dozvoljenu mjeru. Treba uzgajati samo visoko kvalitetne primjerke. Treće, treba stvoriti u šumi uvjete da se jelen može ishraniti, što će doprinijeti smanjenju šteta na poljoprivrednim i šumskim kulturama. |