DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 92 <-- 92 --> PDF |
dinica, ne samo najbrža i najjeftinija, nego i najpouzdanija. Imali smo prilike vidjeti, da su se na istom tipu tla prema shvaćanju istočno-njemačke metode nalazile bitno različite šume. Njihova je produktivnost različita, a i uzgojne mjere koje treba provoditi, također su različite. Vegetacija se pokazala i u ovom slučaju kao najbolji kriterij za prosuđivanje ekologije šume i njezinog ekonomskog stanja Kako se danas često ističe, da postoje unutar tzv. Braun-Blanquetove škole izvjesne razlike u shvaćanjima bio sam od predsjednika konferencije prof. Mrockiewicz- a izričito upitan, da li te razlike mogu po mome sudu dovesti do poteškoća u primjeni ove metode za tipološko-šumarsika istraživanja i da li one nisu tako velike da bi otežavale samu upotrebljivost rezultata. Ja sam nato pokazao, da su razlike u našim shvaćanjima tako malene, da u praktičnom pogledu uopće ne dolaze u obzir. To je potvrdio i sam dr H. Passarge, koji je radio po kombiniranoj pedološkovegetacijskoj metodi u smislu istočno-njemačke škole. Tom prilikom uporedio sam neznatne razlike u shvaćanjima naše škole s golemim razlikama koje postoje danas npr. u pedologiji, gdje su i temeljni principi tipologije tala u punom previranju, pa ipak nitko razuman neće nijekati vrijednost ove nauke i njezino golemo značenje za znanost i privredu. Danas je i pe dologu teško orijentirati se u raznolikosti shvaćanja, a kamo li stručnjacima izvan užeg područja ove nauke, pa je i to jedan od razloga, da se šumska tipologija ne može osnivati na tipovima tla, nego samo na vegetacija k i m jedinicama. S tim u vezi sam iznio, da je kod nas dosljedna primjena naših metoda istraživanja dovela do vrlo značajnih rezultata na šumskoj i livadnoj vegetaciji, pa bi te rezultate trebao i ovaj internacionalni forum upoznati. U šumama Gorskog Kotara i u nizinskim šumama Posavine provedena su najprije vegetacijska i pedološka istraživanja, a zatim su na određene, jasno omeđene šumske zajednice primijenjena šumarska istraživanja (Šafar, Klepac, Bertović, Emrović, Glavač, Horvat i dr.). Slična istraživanja provedena su i u planinskom području slovenskog Krša (Tregubov Kodrič). Sva su ta istraživanja jednodušno pokazala, da je prirodno omeđena šumska zajednica (asocijacija, subasocijacija i facijes) najbolja i najsigurnija baza za šumarska istraživanja. Floristički sastav je najbolji izraz životnih prilika i produktivnosti šumskih zajednica. Uskim povezivanjem šumarskih istraživanja na jasno ome đene vegetacijske jedinice dobiveni su jedinstveni rezultati, koji mogu služ´ti kao klasičan primjer međusobne povezanosti vegetacije, reljefa, klime, tla i produktivnosti šumskog drveća. Zato sam naglasio, da bi prokušane metode naših kompleksnih istraživanja trebalo primijeniti i u ostalim krajevima Evrope, pa smatram, da je šteta, da kod izbora tipoloških metoda u Beču nisu naši prisutni stručnjaci postavili takav zahtjev (prijedlog). U m n o- g o 1 i k o s t i našeg Krša, ali i u ostalim našim krajevima uopće ne dolazi u obzir metoda, koja bi polazila od tipova tla na tipove šumske vegetacije. Naše su šume u najvećem dijelu sačuvane u prirodnom ili u malo narušenom prirodnom stanju, a utjecane su uglavnom samo sječom ili pašom. Monokulturama stranog drveća izmijenjene su tek razmjerno malene šumske površine, ali se i na njima može utvrditi primarno stanje vegetacije i produktivnost staništa. Pa i na najdegradiranijim površinama kamenjara i vriština može se uz pomnije poznavanje vege tacije, reljefa, tla i antropogenih utjecaja rekonstruirati slika prirodne i potencijalne vegetacije, koja nam daje pouzdanu osnovu za melioraciju. Zato je potrebno da se slično kao kod nas i u ostalim krajevima Evrcpe provedu na sačuvanim šumskim površinama najprije uporedna vegetacijska, pedološka i šumarska istraživanja. Na taj način dobit će se najpouzdanije smjernice za melioraciju, za unošenje novih vrsta i za popravak onih šumskih površina koje su dugogodišnjim monokulturama izgubile svoje prvobitne osobine. U najvećem dijelu Jugoslavije ne dolaze melioracije gnojenjem i obradom tla uopće u obzir, pa meliorativne mjere treba usmjeriti u pravcu uzgoja prirodnih šuma i unošenja selektiranog šumskog drveća na staništa, koja su mu najpovoljnija. Uporedna istraživanja i kartiranje šumske vegetacije u Poljskoj pokazala su, da se u različitim terenima mogu uspješno primijeniti različite metode. U najve ćem dijelu Evrope, a naročito u gorskim predjelima, gdje su šume sačuvale svoj prirodni značaj, najpouzdaniji je put šumske tipologije bez sumnje sama šumska vegetacija. Poznavanjem šumske vegetacije ili njezinih đegradacijskih stadija možemo lako utvrditi sve važne faktore za melioraciju i obnovu šume. U područjima naprotiv gdje je |