DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 80 <-- 80 --> PDF |
slovnik s obzirom na obim poslovanja. Predloženi program rada za 1963. god. usvojen je s tim, da se radovi u vezi Poslovnika storniraju. Ađ 5. Blagajnik ukazuje na potrebu da se izvrši inventura u vezi završnog računa za 1962. godinu, pa predlaže da se za ovu svrhu formira posebna komisija i da se angažuju osobe koje će izvršiti inventuru. Donesen je zaključak, kojim se osniva komisija za inventuru u sastavu F. D r agišić, I. Lukić i J. Peternel i ujedno ovlašćuje blagajnik V. Ž i v k o v i ć da uz honorar angažuje osobe za izvršenje inventure. Blagajnik iznosi da je Poslovno udruženje šumskoprivrednih organizacija NRH stavilo primjedbu, da je naknada od 15.000 dinara previsoka za korišćenje naše dvorane. Zaključeno je, da se predsjednik, tajnik i blagajnik ovlašćuju da mogu neprivrednim organizacijama iz oblasti šumarstva i industrijske prerade drveta određivati naknade za korišćenje dvorane u nižem cj)e>maća stcucna Llteeatuca GLASNIK ZA ŠUMSKE POKUSE, knjiga 15. Sveučilište u Zagrebu — Šumarski fakultet 1962. Čitava 15. knjiga Glasnika ispunjena je sa četiri opsežna i temeljna rada dr I. Dekanica, u kojima je autor osvijetlio probleme imanentne našim iposavškim šumama, a time obogatio našu nauku i riješio mnoga pitanja svakodnevne prakse na ovom arealu naših vrijednih šuma. Sadržaj ovih četiriju monografija u sažetom rezimeu glasi: Utjecaj pođnezmne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana Najvrednije šume lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta, prostiru se u Hrvatskoj u nizinskom području rijeke Save. U vezi sa stepenom vlažnosti tala izmjenjuju se i stepen pridolaska lužnjaka, poljskog jasena, nizinskog brijesta i običnog graba, a isto tako i boniteti staništa za te vrste. Od fiziološki aktivnih voda autor je istraživao djelovanje gravitacione iznosu od utvrđene na 8. sjednici od 21. rujna 1962. god. Povodom štampanja u Šumarskom listu referata i koreferata izrađenih za stručno savjetovanje na III plenumu, zauzeto je načelno stanovište, da autor nema prava na honorar od publiciranja u Šumarskom listu, ako je autorski honorar već isplaćen za izradu referata i dr. Tajnik Sita pismo predsjednika dr. ing. Milana Androrća u (kojem je navedeno da uslijed velike zauzetosti nije više u mogućnosti da vrši funkciju predsjednika Saveza ŠDH, pa meli da se odred: zamjenik predsjedni´ka. Pošto su usvojeni ra lozi. to je u smislu propisa Statuta SŠDH odlučeno da u ime predsjednika Savez predstavlja Bogomil ing. Cop. S obzirom da je dr. ing. Milan Androi ć dugogodišnji društveni radnik u Savezu ŠDH kao predsjednik, član upravnog odbora i iirednik Šumarskog lista, zaključeno je da mu se za uspješan i plodan rad posebnom prilikom oda priznanje. Ing. Rafael Mott podzemne vode na pridolazak i bonitet spomenutih vrsta na području posavskih šuma kod Lipovljana. Na osnovi podataka mjerenja autor je utvrdio da oscilacije podzemne vode ne korespondiraju s vodostajem vodnih tokova koji su u neposrednoj blizini toga područja zbog vrlo slabe propusnosti tala u horizontalnom pravcu u dubljim horizontima. Na vodostaj podzemne vode, odnosno na njezine oscilacije utječe oborinska voda, ili voda koja se slijeva s viših položaja u niže kao i poplavna voda koja dolazi na te terene izljevom iz korita vodotoka. Nakon zasićenja tla higroskopskoni i vezanom vodom ostatak vode procjeđuje se u niže slojeve tla zbog sile gravitacije i spaja se s podzemnom vodom. Oscilacije i dubine podzemnih voda na istraživanom području ne ovise o apsolutnoj nadmorskoj visini. Rezultati mjerenja dubina podzemne vode i nivelacije terena pokazuju da kod toga odlučujuću ulogu imaju lokalitet mikrouzvlsine i mikrodepresije (mikroreljefski odnosi) odnosno re |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 81 <-- 81 --> PDF |
lativna nadmorska visina. Naročito je važan oblik mikrodepresije. Na temelju tih rezultata autor je klasificirao ovo područje prema mikroreljefskim razlikama relativne nadmorske visine, koja ponekad iznosi svega desetak cm i prema srednjem godišnjem nivou podzemne vode na gredu, vlažnu gredu, nizu i baru. Zbog toga je moguć prirodni paradoiks da baru nalazimo na 96,3 m, nizu 95,9 m, vlažnu gredu 94,9 i gredu na 94,5 apsolutne nadmorske visine, dok se normalno očekuje da je greda na najvišoj a bara na najnižoj apsolutnoj nadmorskoj visini. Međutim odlučujuću ulogu kod toga igra vlažnost tla odnosno dubina podzemne vode. Autor je utvrdio da je srednja godišn^s dubina podzemne vode u toku 1956. i 1957 godine bila u bari 107 cm (minimum 312 cm) ispod razine tla, u niži 136 cm (minimum 390 cm) ispod razine tla na vlažnoj gredi 207 cm (minimum 459 cm) ispod razine tla. U svim sondama na pokusnim plohama minimalni vodostaji podzemne vode bili su u toku ljeta i jeseni, a maksimalni u proljeće. U bari i niži voda stagnira izvjesno vrijeme na površini ila. U 1956. odnosno 1957. godini voda je stagnirala u bari prosječno godišnje oko 180 dana, a u niži (u nekoliko navrata) oko 60 dana IU godini. Na vlažnoj gredi može biti rijetko i (kratkotrajno djelovanje poplavne vode dok je greda izvan dohvata poplavnih vođa. Međutim djelovanje podzemne vode u profilu tla do 1 m dubine trajalo je na području istraživanja u toku 1956. i 1957. prosječno godišnje na vlažnoj gredi 150 dana, a na gredi 100 dana. Na pok. pl. je ustanovljeno da se u bari, gdje je bajanje procesa zamočvarivanja dulje i s tim u vezi intenzitet hidrogenizacije jači, razvio podtip močvarnog tla i to mineralno organogeno močvarno tlo. U niži se razvio drugi podtip močvarnih tala i to mineralno močvarno tlo. Ovo tlo je kraći dio godine prekomjerno navlaženo. Na vlažnoj gredi razvio se vlažni podtip pseudogleja odnosno podzoliranog šumskog tla. Mikroreljef i tekstura tih teških tala utječu na režim vode u tlu. To je jedno od niza prijelaznih tala između pseudoglejnog i močvarnog tla. Na gredi su se razvila pseudoglejna odnosno pođzolirana šumska tla koja nisu i voda u profilu tla. Autor je utvrdio da pridolazak lužnjaka (Quercus robur), poljskog jasena (Fraxinus angustifoiia), nizinskog brijesta (Ulrnus carpinifolia) i običnog graba (Carpinus betulus) ovisi o vodostaju podzemne vode i trajanju stagnantne vode na površina tla. Poljski jasen pojavljuje se na čitavom području i dubina podzemne vode nema većeg utjecaja na njegov pridolazak. Međutim, postoje razlike u učešću na takvim lokalitetima. Analizom pokusnih ploha pokazalo se da je u bari zastupan s cea 80"7o, u niži s cea 23´/o, na vlažnoj gredi s cea 13Vo i na gredi s cea 12%. Što prosječna dulbina podzemne vode pada, to je njegovo učešće u smjesi sve manje jer je konkurencija nizinskog brijesta, lužnjaka i običnog graba sve jača. Poljski jasen dobro podnosi vrlo visoki vodostaj podzemne vode i dugo stagniranje vode na površini tla. U odnosu na podzemnu vodu amplituda njegova pridolaska je najveća od svih vrsta drveća na ovom području. Za nizinski brijest, iako dolazi na cijelom području, što znači da može podnijeti visoki -vodostaj podzemne vode, a isto tako i stagnirajueu vodu, ipak je, prema rezultatima istraživanja na pokusnim plohama autor utvrdio da je najobilnije zastupan na vlažnoj gredi ,i to cea lSVo, manje u niži s cea 13B/o, na gredi s cea 6%, a najmanje u bari s 4%. Za njegov pridolazak najbolje odgovara dubina podzemne vođe na vlažnoj gredi i n´izi ,i tu konkurira poljski jasen, dok ma sušim tlima (greda) i vrlo vlažnim tlima (bara) njegovo učešće opada. Za lužnjak je autor utvrdio na pokusnim plohama da ne dolazi u har´i gdje dulje vrijeme stagnira voda, odnosno´ pojavljuje se samo sporadički. U niži, na vlažnoj gredi i na gredi sudjeluje u smjes´i razmjerno jednoliko, tj. s cea 60°/o. Rezultati mjerenja podzemne vode na proučavanim pokusnim plohama pokazuju da je granica njegova pridolaska kod srednje godišnje dubine podzemne vode oko 100 cm i uz trajanje stagnantne vode na površini tla kroz vrijeme od cea 180 dana (bara). Obični grab je najosjetljivija vrsta na vođu toga područja. Ne podnosi poplavnu i stagnantnu vođu, kao ni visoki vodostaj podzemne vođe. Na istraživanom području dolazi samo na gredi i učestvuje u smjesti s cea 18,[)/o. Uspijevanje lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta autor je prikazao indikatorima boniteta koji su obračunati na osnovi Visina s´tabala na pokusnim plohama. Indikatori boniteta nisu računati za obični grab jer on čini podstojmu etažu. Prosječni indikator boniteta na pokusnim plohama za lužnjak jest na gredi 39,2, vlažnoj gredi 40,3 i u niži 36,5. U bari je njegova prisutnost samo sporadička i zato bonitet za taj lokalitet ne bi bio mjerodavan. Za nizinski brijest na gredi je 36,9, 79 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 82 <-- 82 --> PDF |
na vlažnoj gredi 34,2, u niži 30,4 i u bari 24,7. Indikator boniteta za poljski jasen je na gredi 33,7, na vlažnoj gredi 33,3, u niži 31,8 i u bari 36,5. Za uspijevanje lužnjaka najbolje odgovara vlažna greda i greda, a ms.nje niza. Nizinskom brijestu najbolje odgovara greda i vlažna greda, nešto manje niza, a najslabije uspijeva u bari. Poljski jasen približno jednako uspijeva na gredi, vlažnoj gredi i u bari, a najslabije u niži. Autor je utvrdio na istraživanim pokusnim plohama da između stepena učešća spomenutih vrsta i indikatora boniteta ne postoji korelacija. Optimum pridolaska nije ujedno i optimum boniteta. Korelacicnom analizom ustanovljeno je da postoji ovisnost između dubine podzemne vode i uspijevanja lužnjaka i nizinskog brijesta, dck ta ovisnost ne postoji kod poljskog jasena. Njegova biološka adaptacija kreće se u širokim granicama s obzirom na dubinu podzemne vode u tlu kao i s obziirom na stagnantnu vodu. Odnos između dubine podzemne vode i indikatora boniteta prikazan je položajem regresionih pravaca, prema rezultatima istraživanja na pokusnim plohama za lužnjak, nizinski brijest i poljski jasen. Krivuljama su prikazane granice 99"´/o i 68°/o pojasa sigurnosti. Odnos srednje dubine podzemne vode i indikatora boniteta na području lipovljanskih posavskih šuma uvijek je pozitivan za lužnjak i nizinski brijest, a kod poljskog jasena može biti negativan ili pozitvan. Sto je srednja dubina podzemne vode veća, bolji su stanišni uvjeti za luž njak i nizinski brijest, a za poljski jasen se može reći da je njegovo uspijevanje na tom pcdrručjoi prilično neovisno o dubini podzemne vode. S obzirem na kretanje i dubinu podzemne vode autor je dao i iitocenološki prikaz. Na temelju dinamike vodostaja podzemne vode i srednjega godišnjeg vodostaja autor je utvrdio ovisnost gospodarskih tipova šuma. Vodostaju podzemne vode u bari odgovara šuma poljskog jasena, a vodostaju podzemne vode na gredi šuma lužnjaka i običnog graba. Amplituda između prosječnoga srednjeg vodostaja podzemne vode za baru i gredu je velika. Između te dvije granice, tj. tipa šume na istraživanom području dolazi šuma lužnjaka, nizinskog brijesta i poljskog jasena. Međutim, unutar tih granica prosječne srednje dubine podzemne vode i u spomenutoj cenozi susrećemo dva različita gospodarska tipa šume, slabiji u niži i opti- , ma Ini na vlažnoj gredi a to je autor prikazao indikatorima boniteta. Elementi za njegu mladih sastojina u poplavnom području posavskih šumu U posavskim nizinskim šumama koje su izložene utjecaju pokretnih površinskih voda (poplave) jedna je od najvažnijih i najvrednijih cenoza lužnjaka, poljskog ja sena i nizinskog brijesta (Quercus robur, Fraxiinus angustifolia i Uitrnus carpi nifo lia). Autor je ustanovio da se u toj cenozi s optimalnim ekološkim faktorima za raz voj nakon pomlađenja starih sastojina oplodnom sječom na velikim površinama pojavljuje problem jakog učešća poljskog jasena na račun lužnjaka. Tome pogoduje češća iruktifikacija poljskog jasena, a na ročito raznošenje njegova ploda poplav nom vodom. Prema podacima gospodarske osnove bio je na području istraživanja omjer smijese po masi stare sastojine: lužnjak 25´;,/o, poljski jasen 20Vo i nizinski brijest 55´Vo. Nakon prirodne regeneracije stare sastojine i razvoja tokom 14 godina autor je ustanovio slijedeći prosječni omjer smjese po masi: lužnjak 7´8/o, poljski jasen 69%, nizinski brijest 26ia/i> i ostalo 2;l/o. U tim sastojinama nije do te dobi bilo an tropogenog utjecaja. Obzirom na prostorni smještaj stabalaca na pokusnim plohama sastojine su povoljne strukture, tako da se u njima mogu vršiti zahvati za regulira nje omjera smjese. Lužnjak je stablimično primiješan, a nizinski brijest i stablimično i grupimič no. Te su grupe nastale od izbojaka iz panja i žilja. Autor je ustanovio da je prirodno pomlađenje bilo obilato i da se broj stabalaca u 14-godišnjoj sastojim kre će oko 50.000 po ha. Nadalje je utvrđeno da prirodni mortalitet iznosi prosječno oko 40:ci/o od tog broja stabalaca. To je poka zatelj da se te sastojine nalaze u stadiju najjačega prirodnog izlučivanja stabalaca. Autor je izvršio visinsku klasifikaciju stabalaca na pokusnim plohama. U glavnu etažu sastojine uzimana su stabalca krošnje kojih čine gornji (najviši) .sloj sastojine, u «uzgrednu stabalca koja su izlučena iz glavne etaže, ali bi u damom momentu mogla zamiijeniti stabalca glavne etaže, a u podstojnu etažu stabalca izlučena iz nuzgredne etaže koja imaju samo funkciju da štite tlo i sprečavaju izbijanje živica na deblima stabala vCši´h etaža. Na osnovi podataka izmjere stabalaca autor je ustanovio da poljski jasen visinski dominira i da je najheliofilnija vrsta u cenozi lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta. U mladosti raste najbrže i to je svojstvo zadržao kroz cijelo vrijeme razvoja ovih sastojina. Nizinski je brijest |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 83 <-- 83 --> PDF |
do dimenzija od 8,5 cm prsnog promjera visinski iznad lužnjaka, a poslije ga lužnjak prestiže visinom. U mladosti je bržeg rasta od lužnjaka, a tokom cijeloga svog razvoja polaganijeg je rasta od poljskog jasena. Autor je utvrdio da lužnjak dobro podnosi zasjenu poljskog jasena. Na temelju visina stabala na pokusnim plohama i ustanovljenih obliičniih brojeva staibalaca metodom sekcianiiiranja izradio je autor tablice drvnih masa za đebljinske stepene od po 0,5 cm za lužnjak, poljski jasen i nizinski brijest. Autor je utvrdio da prosječni godišnji prirast tih imješovitih sastojina iznosi cea 7 mVha. Prosječna širina goda u glavnoj etaži sastojiine ustanovljena je za lužnjak sa 1,7 mm. poljski jasen sa 1,6 mm i nizinski brijest sa 1,6 mm. Na temelju svih tih elemenata, bioloških svojis.tava vrsta drveća li karakteristika tla odredio je autor jednu kontrolnu pokusnu plohu na kojoj će se proučavati prirodni razvoj saistoijine bez utjecaja čovjeka te dvije pokusne plohe na kojima će se različitim načinima i intenzitetom proučavati najpovoljniji tretman tih sastojina obzirom na kvantitativni kao i na kvalitativni prirast. Na pokusnoj plohi I izvršio je proredu s intenzitetom po masi od 53l;´/o, a ina pokusnoj plohi II s intenzitetom od 44%. Intenziteti po etažama i vrstama drveća prikazani su tabelama. Obzirom na učešće po masi najvažnije je promatranje intenziteta za poljski jasen. Ustanovljen je način i intemzltet zahvata u glavnu i nuzgređnu etažu sastojine kao nosioca proizvodnje drvne mase. Kod tretmana jasena intenzitet je na pokusnoj plohi I vrlo jstk kako bi se što prije došlo do takvog prirasta, da širina goda iznosi oko 3 mm jer su istraživanja Benića pokazala da tada jasenovina ima najbolja tehnička svojstva, dok se za najvrednuju hrastovinu traže uski godovi. S obzirem na ekonomičnost prorjeđivsmja tako mladih sastojiina utvrdio je autor da je relativno korisna drvna masa (iznad 2 cm srednjeg promjera oblica 1 m dužine) iznosila u ovom prvom zahvatu i u toj dobi, preko 30 nrVha. Ti podaci govore da je već rentabilno prorjeđivanje tako mladih sastojina. Kvantitativno i kvalitativno povećanje proizvodnje drvne mase u mješovitim sastojinama brežuljkastih terena U šumama brežuljkastih terena koje pripadaju cenozli kitnjaka i običnog graba (Querceto-Carpinetum oroaticum Horv.), kod prirodne regeneracije pojavljuje se dominantno učešće običnog graba na račun kitnjaka i bukve. Cesta i ´Obilna fruktifikaeija običnog graba, brzi rast u ´mladosti, podnošenje zasjene i otpornost na mraz, daju mu u biološkom pogledu startne prednosti pred kitnj alkom i bukvom. Autor je istraživao u tom tipu šume u Jamaričkem Brdu mogućnosti povećanja proizvodnje kvalitetne a i totalne drvne mase, putem raznih načina i intenziteta protrjeđivanja, vodeći računa o negativnim biološkim svojstvima običnog graba — u odnosu na hrast i bukvu — u tim mješotim sastojinama. Prilikom prirodne iregeineracije starih sastojina lužnjak je unesen podsijavanjem. Autor je utvrdio, da je lužnjak zauzeo mjesto kitnjaka i ´na taj način je sastojina oplemenjena (obogaćena). Kod prvog tretmana sastojina 1956. godine (koje do tada nisu uopće bile njegovane) sastojine su bile stare 21 godinu a kod drugog tretiranja starost sastojina je bila 25 godina. Autor je svoja istraživanja bazirao na tri pokusne plohe (IV, V i VI) od kojih je jedna poslužila kao kontrolna (VI). Na toj plohi nisu vršeni nikafcovi zahvati 1956. god. kao ni 1960. osim obaranja sušaca. Na druge dvije plohe izvršene su prorede 1956. i 1960. godine, ali na dva različita načina i intenziteta obzirom na zahvate u pojedine etaže sastojiina. Klasifikacija stabala izvršena je analogno kao što je opisana u radnji autora: »Elementi za njegu mladih sastojiina u poplavnom području posavskih šuma«. Autor je istraživanjima tokom 1956. i 1960. godine utvrdio, da je prosječni prirast na kontrolnoj plohi netretirane sastojine iznosio do 21. godine starosti sastojine 6,61 nr´Vha, a u periodu istraživanja tj. za četiri godine (do starosti sastojine od 25 godina) godišnji prirast iznosio je 7,20 mVha. Kvantitativno povećanje prirasta iznosilo je godišnje 0,59 rcvVha. Na pokusnoj plohi tretiranoj »klasičnim načinom« s intenzitetom prorede od cea 35rl/o po masi, prosječni prirast iznosio je do 21. godine starosti netretirane sastojine 6,96 nrVha, a nalkon tretmana tokom zadnje četiri godine prosječno 8,56 nrVha. Kvantitativno povećanje prirasta iznosilo je godišnje 1,60 m3/ha. Na pokusnoj plohi tretiranoj prema biološkim svojstvima pojedine vrste drveća metodom autora, a s intenzitetom od cea 44°/», prosječni prirast netretirane sastojine iznosio je do 21. godine starosti 6,46 mVha, a nakon tretiranja tokom zadnje četiri godine 9,11 m/3ha godišnje. Kvantitativno 81 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ocijeniti dz podataka u tabelarnom pregledu. Kako iz tih podataka vidimo, u naznačenom vremenskom razmaku površine pod šumom povećale se od 1825. do 1953. god. od oko 23!7(i na preko 33lo/o tj. za preko 48IJ/o. Od 39 katastarskih općina samo u jednoj, u k. o. Medvode, smanjila se prvobitna površina šume za 17,5%, dok se u ostalim povećala (nekima i nekoliko puta: u više k. o. za 2,6 do 2,7, pa i za preko četiri do pet (puta — k. o. Godešič). To je povećanje šume bez sumnje izvršeno najviše na teret pašnjaka, ali ima i njiva koje su bile pošumljene. No to ne znači, kako navodi i autorica, da u tom vremenu nije bilo i krčenja šuma, ali je intenzitet pošumljavanja novih površina bio jači od krčenja. Koji su motivi uvjetovali povećanje površina pod šumom i na koji se način šuma širila? Tokom vremena motivi i uzroci bili su različiti. Prva prevođenja pašnjaka a i obrađivanih površina u šumu datiraju iz polovice prošlog vijeka imala su za cilj povećanje proizvodnje šušnja za nastor stoci. Ta se pošumljavanja vršila sadnjom hrastovog žira i borovih češera. Zanimljivo je, da izgradnja željezničke pruge (1857. god.) nije imalaza posljedicu pojačanu sječu šume kao u nekim drugim područjima (Kamniškom napr.). Drugi jači zamah pošumljavanja i to pretežno na njivskim površinama, kako slabijim tako i boljim, javlja se krajem XIX vijeka. I opet je poticaj potrebe poljoprivrede. Intenzifikacija poljoprivrede zahtijeva i veće količine gnoja, a do ovih se može doći i pojačanjem nastora pod stokom. Drugi je uzrok pritisak uvažanog žita na lokalno tržište, pa se njive pretvarale u pašnjake a pašnjaci u šume. Osobito one udaljenije od kuća. Tada se pošrimljavanja vrše i sadnicama hrasta i jche. Od 1900 g. pa naprijed, nova pošumljavanja uvjetuju povoljnije cijene drveta nego li su bile prije te »šuma nije više samo dobrodošao privjesak seljačkog gospodarstva, jer mogućnosti dobre prodaje drva osiguravaju od šume veći priihod nego od Dcljoprivrednog iskorišćavanja«, veli autorica. Povećanje površina šume između dva rata posljedica je i osnivanja industrijskih poduzeća, jer znatan dio radne snage napušta .seljački rad i odlazi u tvornice (analogan slučaj kao napr. i u okolici Splita — op. P.). Ali u posljednje vrijeme industrijalizacija dovodi i do smanjenja površina pod šumom i to radi izgradnje naselja u blizini industrijskih središta (Kranj. Medvode). Međutim ta se krčenja »srećom«, kako kaže autorica, vrše »na slabim tlima«. Vrijedno je zabilježiti i mišljenje tamošnjih seljaka, da je seljačkom gospodarstvu potrebno toliko šume koliko ima i njiva tj. omjer njive : šume treba da iznosi 1 :.l tj. šume je potrebno znatno više, nego se to obično smatra (1/3 do 1/4 cjelukupnog zemljišnog posjeda). I opet radi stajskog gnoja, šumski sušanj zamjenjuje slamu, koja se tamo redovno potroši kao krmivo za stoku. Ali te potrebe ipak nisu tolike, konstatira autorica, da se pošumljuju ii relativna šumska tla. no nije potrebno ni šumu krčiti, ako se ona već nalazi na terenima sposobnim za poljoprivredno iskorišćavanie. Tabelarni pregled promjena u kategorijama kultura od 1825. do 1953. god. I O Godina ha indeks svega 15.216.13 njive 7.835,90 100 livade 891,56 100 vrtovi 287.90 100 pašnjaoi 1.818,60 100 šume 3.555,90 100 o o ui ha indeks ha indeks 15.170.70 15.172,00 7.974,00 101,70 7.179,20 91,61 911,58 102,20 986.40 110.60 377,60 131,20 406.70 141,20 784.80 43,10 565,40 31,20 4.457,70 125,08 5.278,20 148,43 83 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 84 <-- 84 --> PDF |
povećanje prirasta izmosilo je godišnje 2,65 m3/ha. Autor je nadalje ustanovio, da smanjenjem drvne mase od 44l0/o od maksimalno moguće na jedinici površine, ine samo da nije idašlo do smanjenja produkcije, nego se ona čalk i povećala i to konkretno godišnje za 2,04 nvVha (razlika u prosječnom godišnjem povećanju prirasta tokom 4 godine između netaknute sastajine na kontrolnoj plohi i sastojine prorijeđene autorovom metodom). Kvalitativno povećanje očituje se u postignutim jačim debljinama stabala dominantne (proizvodne) etaže sastojine. Visinski prirast je ostao isti kod glavnih vrsta drveća na sve tri plohe. Međutim kod najvrednije vrsti drveća tj. hrasta, autor je ustanovio, da je debljinski prirast stabala dominantne etaže na netaknutoj plohi tokom četiri godine iznosio 2,8 cm, na plohi tretiranoj »klasičnim načinom « 2,6 cm, a na plohi tretiranoj po »autorovoj metodi« 4,0 om. Tokom dvije prorede u turnusu od 4 godine izrađeno je prostornog drva iznad 2 cm debljine, na plohi tretiranoj »klasičnim na´činom« 113 prm, odnosno 59 mVha, a na plohi tretiranoj autorovom metodom 117 prm, odnosno 69 nvVha. S ekonomskog stanovišta, autor smatra relativno korisnu drvnu masu (unovčenu) obrtnim kapitalom dok tolika masa u dubećem koja je ostala na kontrolnoj plohi predstavlja zaleđenu sirovinu. Na toj većoj drvnoj masi po jedinici površine se akumulira čak i manji prirast. Povećanje proizvodnje proredom mlađih mješovitih sastojina lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta u Posavini Na osnovi postavki u autorovoj radnji: »Elementi za njegu mladih sastojina u poplavnom području posavskih šuma«, istraživan je odnos proizvodnje drvne mase prema načinu i intenzitetu prorjeđivanja mladih mješovitih sastojina lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta. Autor je ustanovio na pokusnim plohama da se u razvojnom stadiju tih sastojina u dobi između 14 (prva proreda) i 18 igodma (d r uga proreda) postiže po jedinici površine isti ili čak veći prirast s polovicom maksimalne temeljnice odnosno drvne mase. U razdoblju od 4 godine iznosila je proizvodnja drvne mase nakon prorede intenziteta 56"/o 34,676 mVha ili prosječno 8,669 niVha godišnje. Kod intenziteta prorede od 49"/o ta je proizvodnja iznosila 31,744 m3/ha ili prosječno 7,936 nvVha godišnje, a ma kontrolnoj plohi (netaknutoj sastojim) 30,738 nrVha odnosno 7,684 mVha. Primjenom intenzivnog zahvata od 45°/o (»moderna« metoda) u proizvodni sloj sastojine (glaivna i muizgredna etaža) i slabog zahvata od 4"Vo u pomoćni slo j (podstajna etaža) — kod prirodnog mortaliteta od 7°/o — bilo je povećanje proizvodnje drvne mase u odnosu na kontrolnu plohu u prosjeku 0,985 ni3/ha godišnje. Kod primjene umjerenijeg intenziteta prorede (»klasična« metoda) od 35°/o u proizvodnom sloju sastojine i nešto jačeg (5´u/i>) u pomoćnom sloju — kod prirodnog mortaliteta od 9"Vo — povećala se proizvodnja drvne mase u odnosu na kontrolnu plohu prosječno za 0,252 m3/ha godišnje. Ako uzmemo u obzir tretirane sastojine na pokusnim plohama kao i sastojinu na kontrolnoj plohi, najjači je prirast ustanovljen kod lužnjaka iza kojega je slijedio prirast poljskog jasena i nizinskog brijesta U razdoblju od 4 godine povećala se drvna masa u svim istraživanim sastojinama u prosjeku za 50´3/o kod lužnjaka, za 37i0/<> kod poljskog jasena i za 23 PRILOZI O REGIONALNOJ ŠUMARSKOJ PROBLEMATICI U GEGRAFSKOM VESTNIKU 1. U XXXIII knjizi Geografskog vestnika, kojeg izdaje Geografsko društvo Slovenije, objavljena je interesantna radnja »Gozdovi na Kranjsko-Sorškoj ravn´ni« Zlate Seifrid. kojoj je to bio diplomski rad na ljubljanskom Filozofskom fakultetu. Radnja je ne samo po naslovu nego i po obradi takva, da bi mogla biti i diplomski rad na šumarskom fakultetu. Pored materijala u raznim publikacijama i ustanovama, konzultiranja šumarskih stručnjaka (napr. ing. Šivica), autorica je koristila i mišljenje tamošnjih seljaka — vlasnika šuma, što je posebno značajno za donošenje zaključaka. Područje doduše nije veliko, svega s nešto preko 15.000 ha, ali čini zaokruženu cjelinu, a nalazi se sjevero- zapadno od Ljubljane s obe strane Save na potezu Kranj — Medvode. Radnja se sastoji od tri dijela: od prikaza prirodnih uvjeta za uzgoj šume, odnosa čovjeka prema površini šuma te od dijela pod naslovom »problem relativnih šumskih tala«. Drugi dio mogao bi imati i naslov »dinamika razvoja površina pod šumom takom posljednih 125 godina«, jer obrađuje promjene površina pod šumom od 1825. do 1953. godine i to na osnovu podataka katastra. Te promjene mogu se |