DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Čekić za oznaku šumskih šteta upotrebljavao se od strane šumskoprivrednih organizacija u cilju da se označe i osiguraju tragovi stabala posječenih od strane trećih lica za razliku od onih posječenih u redovnom poslovanju organizacije, koja su se žigosala drugim čekićima kao i u cilju da bi se nad čuvarima šuma mogao voditi nadzor posebno u vezi s prijavljivanjem šumskih šteta nadležnim organima. .Sada kada je organizacijama koje gospodare šumama u društvenom vlasništvu prepušteno da same odabiru način kako će obilježavati stabla određena za sječu, i da li će i kako označavati Sortimente pripremljene za iznošenje iz šume. nema nikakve potrebe ni da im se propisuje žig odnosno način označavanja šumskih šteta. Za propisivanje žiga za označavanje šteta u šumama u građanskom vlasništvu, kojima ne gospodare privredne organizacije, nema osnova. Ovo iz razloga što organi vlasti ili od njih ovlašteni stručnjaci posao označavanja šumskih šteta u tim šumama ne vrše. N. Vučković NEKA PITANJA POLITIKE I OPĆIH PROBLEMA NAUČNOISTRAŽIVAČKE SLUŽBE ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE FNRJ Povećanje šumskog fonda, proizvodnje i produktivnosti rada u šumarstvu i drvnoj industriji nameće i naučnoistraživačkoj službi konkretne i neodložne zadatke. Više nego ranije rad naučnoistraživačkih institucija treba da se orijentira na takvu potrebu. Potrebno je analizirati stanje, otkloniti slabosti te rad naučno-istraživačkih ustanova usmjeriti zadacima koji će pomoći realizaciji operativnih planova šumskoprivrednih i drvnoindustrijskih organizacija. Predstoji Savjetovanje o problemima naučnoistraživačke djelatnosti instituta za šumarska i drvno industrijska istraživanja, pa je i ovih nekoliko riječi usmjereno u torn pravcu. Naučnoistraživački rad treba da prethodi radu operative, baš kao što saznanje o nekom pojmu prethodi njegovom ostvarenju. Uobičajeni proces rada se mijenja kada, bilo ispitivanjem van mjesta rada ili iskustveno na mjestu rada, otkrijemo nove elemente koji pojednostavljuju ili pojeftinjuju proizvodnju uz nepromijenjene prvobitne ili čak poboljšane karakteristike proizvoda. Naučnoistraživačka služba organizirana van ili na mjestu proizvodnje treba pratiti postojeći proces rada, ispitujući konstantno, uvjete njegovog poboljšanja odnosno povećanja proizvodnosti rada, kvalitete i kvantitete proizvoda, pronalaziti sasvim nova rješenja i osvajati nove proizvode. Kod toga je važno ne mjeriti našu proizvodnju i rezultate mjerilima koja vladaju na našem unutarnjem tržištu već ih mjeriti i mjerilima po vrijednosti u prometu i standardima na vanjskom tržištu. . Naučnoistraživačka služba, da bi bila efikasna, trebala bi biti organizirana tako — da je usko povezana sa radom na našim šumskim gospodarstvima. — da uvijek prethodi, svojim istraživačkim radom, radu i mjerama za povećanje šumskog fonda i |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 61 <-- 61 --> PDF |
— da je neovisna o materijalnim uslovima svoga rada u svim akcijama naučnoistraživačkog karaktera koje poduzima. Opća karakteristika šumarske naučnoistraživačke službe jeste da su gornji uslovi ispunjeni, doduše, u izvjesnoj mjeri ali ne u potpunosti. Opće je poznato da naš istraživački rad nije usko povezan, niti prethodi operativnim mjerama a još najmanje materijalno neovisan nego potpuno ovisan od momentanih situacija, raspoloženja i postojećih propisa. Željelo bi se, sa sporednog kolosijeka na kojem se istraživanja i njeni rezultati sada nalaze, prijeći na glavni kolosijek i sinhronizirati ga sa pravcem kretanja šumarske privrede. Tada bi taj rad mogao koristiti i naći svoju primjenu na mnogobrojnoj operativnoj problematici s kojom se šumarska praksa svakodnevno suočava. Već je dulji niz godina krug naših šumarskih stručnjaka svjestan ove situacije a i činjenice da bi u interesu struke i kretanja naprijed trebalo zahvatiti u te probleme i pokušati ih bez odlaganja riješiti. Samo nejedinstvenost i izvjesna rascjepkanost, nepovezanost i odvojenost, ne samo istraživanja nego i ostalih šumarskih institucija, od praktičnog polja rada mogla je doprinijeti ovakvoj situaciji. U situaciji koju karakterizira prije rečeno teško se rješavaju ovako krupni problemi, tim više, što oni u promijenjenim uslovima zahtijevaju inicijativu za njezino sprovađanje i sredstva, koja danas teško odvajaju šumskoprivredne organizacije, a još teže ih je angažirati putem nadležnih izvora financiranja za naučno istraživački rad. Ulaganja u taj rad nisu — moramo priznati — sigurna, jer i očekivani rezultati mogu izostati. Ali društvo mora ulagati i u ovu direktno neprivrednu instituciju, jer je ona temelj našeg razvoja i životnog standarda. Svako odlaganje rješavanja ove materije ili neulaganja materijalnih sredstava, kadrova u istraživanja može dovesti do vrlo neugodnih posljedica. Sagledavajući gore izneseno, naši stručnjaci i pojedine ustanove i organizacije odlučile su da iznesu probleme i da glavna pitanja organizacije rada, tematike naučnoistraživačkih zadataka i financiranje naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj industriji riješe i usmjere u jednom, za napredak struke i privrede, određenijem pravcu. Inicijativu za taj korak, u ovom momentu, poduzima Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrij e Jugoslavij e (SITŠDJ) putem Republičkih Saveza Šumarskih Društava i Instituta za šumarska i divnoindustrijska istraživanja republika. Akcija ima savezni karakter i ima zadatak da u okvirima Federacije razmotri pitanja od važnosti za daljnji rad naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj industriji. Anketa je pred završetkom i podaci su sakupljeni kako bi se mogli razmotriti i stvoriti jedan određen zaključak. Dovoljan broj pitanja kroz područje naučnoistraživačke djelatnosti, problema i dosadašnjih iskustava, a koja su anketom postavljena, moći će obradom dati ocjenu stanja i perspektivu razvoja naučnoistraživačke službe šumarstva i drvarske industrije Jugoslavije. Neka važnija pitanja ankete iznosim radi uvida u stavove koje su generalno zauzeli naši stručnjaci kao i zato da bi pred Savjetovanje o problemima naučnoistraživačke službe zainteresirao i širi krug naših stručnjaka da o tim pitanjima razmisle i pomognu pri njihovom rješavanju. Od tih pitanja bitnija su: 59 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Tematika naučnoistraživačkog plana rada Za sastav tematskog plana inicijativa dolazi od naučnoistraživačke ustanove te se kao takav uglavnom i prihvaća. U njegovom sastavljanju učestvuju i ostale šumsko privredne organizacije ne konkretno predloženim temama već posredno iznošenjem stručne problematike na sastancima, pojedinačnom razgovoru sa stručnjacima i saradnicima instituta ili uočavanjem problema na području šumsko privredne organizacije stručnjaka-saradnika instituta. Nastoji se da tematika bude ona koju jednako usvajaju svi zainteresirani faktori. Trebalo bi određenije i samostalnije da u predlozima tematike i zadataka naučnoistraživačke službe učestvuju svi, koji su za sastav zainteresirani. Bilo bi najkorisnije kada bi šumsko privredna organizacija, ustanova ili drugi svoju problematiku u vidu pismenog, podneska predložili sa kratkim opisom zadatka, što se sa zadatkom želi dobiti, predvidivi opseg radova i sredstava koja bi se za rješenje ili ispitivanje zadatka mogla staviti na raspoloženje. Ovako postavljenom tematikom bio bi moguć realniji izbor naučnih zadataka koji se predlažu na financiranje Saveznom ili Republičkom Fondu za naučni rad. Najkompetentnije tijelo za predlog istraživačkih i ostalih zadataka na kojima treba da se angažuje naučnoistraživačka ustanova jeste stručni kolegij. Njegova bi bila dužnost da razmotri stručnu problematiku i uoči zadatke za istraživanje. Dosadašnja praksa postavljanja tematike nučnoistraživačkog rada na savjetovanjima, konferencijama pokazala se kao neefikasna i nedovoljna. Najpogodniji način primjene rezultata nau´čnoistraživačkih radova u praksi Praćenje rezultata naučnoistraživačkog rada sa strane pojedinaca u operativnim organizacijama je slaba. Ta se konstatacija primjećuje u kontaktu sa praksom. Cesto se pita i ne snalazi se u zadacima koji su riješeni i objelodanjeni i za praksu primjenjivi. Zbog konjunkture na drvnom tržištu šumarstvo do danas nije bilo primorano da mnogo misli na produktivnost, rentabilnost, poboljšanje proizvodnog i tehnološkog procesa itd. Primjenom novih instrumenata koji usmjeruju nagrađivanje prema učinku i uspjehu u radu ide se u pravcu primjene novih i boljih rješenja. Postojeće publikacije i njihov sadržaj ne odgovaraju u svemu ovom zahtjevu o najpovoljnijem načinu primjene gotovih rješenja u praksi. U tom smislu, preovladava mišljenje, da treba mijenjati postojeću praksu i prilike utoliko da se — publikacije stručne naravi po svom sadržaju i metodici prilagode prvenstveno primjeni rješenja u praksi, — organizuje sistem seminara koji bi se konstantno održavali radi primjene u praksi u vezi uvođenja vrsta brzog rasta, konverzija i introdukcija, osnivanja intenzivnih kultura, genetike, osnivanja sjemenskih plantaža, izlučivanja sjemenskih sastojina i stabala, zaštite šuma, primjene mehanizacije ručnog rada sa mehanizacijom transporta u šumarstvu, iskorištavanja tanjih sortimenata koji nailaze u toku njege sastojina itd.; — organizuje postdiplomske studije radi primjene najnovijih metoda rada i osiguranja kvalitetnog kadra koji će raditi na naučnoistraživačkim zadacima. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Saradnja naučnih organizacija sa privrednim organizacijama Saradnja sa privrednim organizacijama dolazi do izražaja kroz rješavanje i obrađivanje tematike za račun tih organizacija kroz servisnu djelatnost u pogledu pitanja koja postavljaju organizacije i kroz održavanje seminara i drugih oblika saradnje i kontakata koji između terena i naučne ustanove postoje. Smatramo da ta saradnja ni iz daleka nije toliko čvrsta i jaka da bi bila dovoljna i efikasna. Razlog je u tome što naše organizacije nisu shvatile ili osjetile potrebu da u jačem opsegu uspostave kontakt i omoguće naučni rad svojim vlastitim sredstvima i na svojim vlastitim objektima. Jedna od formi saradnje sa terenom trebala bi biti i održavanje seminara za područje privredne organizacije na kojem bi se predavanja, vježbe, pokusi i demonstracije odnosile na konkretnu primjenu već gotovih i riješenih problema u praksi. Potrebno je da seminari radi upoznavanja i primjene budu dobro organizirani sa pomagalima, alatima, instrumentarijem, mehanizmima, strojevima i metodama koje bi na licu mjesta prikazala opravdanost primjene i upotrebe tih pomagala i metodike rada. Osnovno za uključivanje na takav način rada su sredstva koja treba da osigura kotizacija, budžet ili sama privredna organizacija. Ukoliko je uključivanje ovisno o sredstvima ono će se sprovoditi, s obzirom, na te mogućnosti a ukoliko je to ovisno o institutu kao organizatoru naučnoistraživačkog rada, ono će biti to bolje, što naučnoistraživačke ustanove budu više zahvatale neposredno u zadatke šumskih gospodarstava na terenu. S druge strane, ovo ne treba smatrati kao uključivanje u rješavanje svakodnevne tekuće problematike poduzeća, koju treba da riješi stalni stručni kadar poduzeća a institut treba da uvede ili organizira rad na nov način. Rješavanje tekućih poslova rada poduzeća nije zadatak naučnoistraživačke službe i njezine servisne djelatnosti, pogotovu, ako se radi o davno poznatim metodama rada. Konačno, uključivanje, treba sprovoditi putem odgovarajućih ustanova (Privredne Komore, Poslovnog Udruženja, Sekretarijata za šumarstvo ili Saveza Šumarskih Društava). Koordinacija rada treba postojati i na tom polju, tada će naučnoistraživački rad biti jedinstven i znati će se što se rješava i sa kakovim uspjehom. Pojedini stručnjaci, kako je to već rečeno, ne prate dovoljno rezultate koji su postignuti, pa ih prema tome i ne mogu primjenjivati u praksi. Tu manjkavost treba ukloniti održavanjem stalnih seminara. Tekući zadaci poduzeća onemogućuju da se stalni kadar bavi praćenjem i rezultatima nauke i istraživanja, pa je potrebno, da u tom pogledu, bude pomoći od naučnoistraživačke službe. Dovoljan broj publikacija ne dolazi do naših poduzeća. Trebalo bi utjecati na vrst publikacija, koja je s obzirom na karakter proizvodnje dotičnoj organizaciji potrebna. Potrebno bi bilo organizirati obavještavanje naših stručnih kadrova o novim metodama, radovima i strojevima i uputiti ih na detaljnije proučavanje putem određene publikacije. U tom pogledu osjeća se manjak kojeg treba ukloniti. Dopunska izobrazba kadrova za naučnoistraživačku službu Dopunsko obrazovanje kadrova u naučnoistraživačkoj službi trebalo bi biti: — specijalizacijama iz određenih oblasti u inozemstvu, — specijalizacijama iz određenih oblasti u tuzemstvu. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— postdiplomskim studijem na fakultetima, — drugim kursevima, tečajevima, seminarima ili obrazovanjem, koji imaju karakter dopunskog obrazovanja odnosno sticanja specijalizacije. Upućivanje kadrova na specijalizaciju u inozemstvo vršeno je najčešće bez učešća i utjecaja instituta i njihove konsultacije. Najmanje je upućeno kadrova na specijalizaciju u inozemstvo, upravo iz šumarskih instituta. Kadrovi sa fakulteta i privrede imali su ako ne prednost a ono mnogo više mogućnosti za vršenje specijalizacije. Međutim specijalizacija kadrova ne vrši se samo u inozemstvu već odabranim programima i organizacijom na mnogo specijalističkih mjesta a i na posebnim seminarima i tečajevima unutar zemlje. Ovaj vid specijalizacije, zbog izuzetnih prilika i okolnosti u organizaciji i reorganizacijama naše struke, nije imao naročitih uspjeha. Osim što je manjkala organizacija dopunskog obrazovanja kadrova — manjkala su i materijalna sredstva za njihovo izvođenje. Smatra se da bi inicijativu za kretanje naprijed u tom pravcu trebala da preuzme zajednica fakulteta i instituta. U institutima nedostaju mlađi i srednji kadrovi. To je posljedica nestimulativnosti rada, nesređenih materijalnih uslova, nesistematičnosti u obrazovanju kadra, njihovo slabije nagrađivanje od nagrađivanja u privredi. Srednji kadar sa izvjesnom praksom i stručnim iskustvom, uglavnom iz materijalnih razloga, izbjegava takav materijalno nestalan i nesiguran posao. Mlađi kadrovi dolaze bez ikakve stručne prakse, koja bi za naučnoistraživački rad ipak bila potrebna ili odlaze na Fakultet gdje je njihovo dopunsko obrazovanje sigurnije u specijalističkom pogledu a perspektiva rada određenija i sigurnija. Sistem financiranja i materijalna osnova rađa naučnoistraživačke službe Opća karakteristika stanja jeste da za naučnoistraživački rad u šumarstvu nikada nije bilo dovoljno sredstava i materijalne baze pomoću koje bi se mogli urediti smještajni kapaciteti, laboratorije i kabineti sa odgovarajućim terenskim pokusnim stanicama i objektima, uređajima, instrumentarijem i opremom. Ulaganja i investicije su bile vrlo neznatne ili nikakove. Sredstva za tekuće poslovanje jedva su dostajala za plaće. Može se reći. da je od Oslobođenja na ovamo bilo etapa u kojima je financiranje bilo bolje, odnosno, da je bilo rukovodilaca naučnih institucija koji su bolje od drugih znali pronaći izvore financiranja i stvoriti bolje ili lošije uvjete rada i opremanja instituta. Iz toga slijedi da sigurnog sistema financiranja naučnoistraživačke službe nije bilo ali je bilo izvora financiranja koji su bili pristupačni okretnijima. Prema stvarnim potrebama, sredstava nije bilo dovoljno, a to je onemogućilo solidnu pripremu i izvršenje pojedinih zadataka. Tražila su se i danas se traže rješenja za koja je u prošlosti trebalo izvršiti niz opažanja i mobilizirati niz stručnjaka na većem broju objekata da bi se došlo do rezultata. Jedan od razloga mnogih neriješenih pitanja u šumarstvu leži i u tome što za ozbiljan, detaljan i studiozan rad na pojedinim problemima nije bilo dovoljno sredstava. Mišljenje je da je sadanji način financiranja neefikasan i nedovoljan. Naučnoistraživačke ustanove moraju imati osigurana sredstva za rad. Njima se daju zadaci a i sredstva za izvršenje tih zadataka. Nije opravdano prepustiti 62 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 65 <-- 65 --> PDF |
naučncistraživačku ustanovu da se snalazi kako zna i može. Najmanje je opravdano da se može sprovesti princip autofinanciranja instituta. Princip kotizacije mogao bi osigurati sredstva koja bi se dijelila po ključu, koji bi trebao biti ovisan o obimu i važnosti zadatka. Ako nije moguće sprovesti princip kotizacije za akumulaciju sredstava za financiranje naučnoistraživačkih radova onda je osiguranje budžetskih fondova pri Federaciji i republikama jedini izlaz u problemu financiranja. Prepustiti sasvim privrednim organizacijama da odluče da li će ^sudjelovati ili ne u financiranju jednog podhvata. koji može imati dugoročniji i širi značaj, također je neprihvatljiv stav. Poznato je da će privredna organizacija prema stanju svojih sredstava i tržišta primiti ili odbiti suradnju, što je u današnjim uslovima rada i razumljivo. Treba isključiti način da naučne ustanove budu prisiljene tražiti sredstva i nuditi svoje usluge iz razloga da bi se održale na površini. Precstaje da na osnovu ovoga pitanja predložim da financiranje naučnoistraživačkih ustanova bude: — zakonom propisanom kotizacijom šumskoprivrednih organizacija kao pretežni dio ili — osiguranjem takovih budžetskih fondova, kao što su Savezni ili Republički fondovi za naučni rad. koji će osigurati normalan naučnoistraživački rad u šumarstvu i drvarskoj industriji. Ukoliko se prihvati princip financiranja osiguranjem jakih fondova, moglo bi kao dopunsko financiranje da bude financiranje po tematici koja se obrađuje za račun šumskoprivrednih organizacija. Ovaj kratki osvrt na opće probleme naučnoistraživačke službe pokazuje potrebu radikalnijeg pristupanja ovoj materiji s gledišta reforme naše dosadašnje prakse. On ima isključivi cilj da naporima sviju osigura osnovu za uspješniji rad naučnoistraživačke službe u šumarstvu i drvarskoj industriji. V. Živković |