DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ne znajući, da li će njegova metoda dati sigurne rezultate. Mnogi će šumari — kaže Hüey — možda smatrati tu izjavu pretjeranom, ali evo obrazloženja i argumenata za nju. a) Loše prorede su uništile veliki dio britanskih kultura, a mnoge stradavaju zbog toga što nisu dovoljno njegovane. b) Do sada se u Vel. Britaniji prorjeđivalo na temelju evropskog iskustva, koje je stečeno na relativno malenom broju vrsta drveća. Međutim, danas u Britaniji ima mnogo egzota; pored toga klima se u Britaniji razlikuje od one u Centralnoj Evropi. c) Evropske prorede se mijenjaju. Nove i revolucionarne metode danas se uspješno primjenjuju u Danskoj čak i na evropske vrste drveća. Čini se, da su te metode prikladnije za britanske prilike nego tradicionalne njemačke metode. d) Zbog jakih sječa za vrijeme dva svjetska rata u Britaniji ima vrlo malo starih šuma. gdje bi se mogli motriti rezultati domaćih metoda prorjeđivanja. t) Gotovo sve dosadašnje instrukcije o proredama su kvalitativne a intenziteti prorjeđivanja se baziraju na klasifikaciji stabala na vladajuća, suvladajuća. nadvladana, potisnuta i druga stabla, no sve dotle dok intenzitet prorjeđivanja ne bude izražen brojem stabala koji treba đa ostane poslije prorede po jedinici površine, takve instrukcije ne će dati željene rezultate. 1) Pri prorjeđivanju nije dovoljno posmatrati neposredne potrebe, koje se nameću u razvoju pojedinih stabala u sastojini. Praktični šumar treba da zna. kad će biti potrebno ponovno prorjeđivati — da li nakon 2 ili 3 ili nakon 5 godina. O tome će ovisiti intenzitet prorjeđivanja. Na nesreću — kaže Hüey -- nema publiciranog djela, koje bi moglo poslužiti šumaru u tom smjeru. Hüey je dugo godina predavao šumarstvo u Vel. Britaniji, no priznanje, da je kasnije — kao praktičar — uvidio, da ono što je naučio i predavao o proredama. ne zadovoljava potrebe praktičnog šumarstva, barem ne za vrste drveća brzoga rasta. »Ja sam mislio, da mogu okularno procijeniti da li je proreda izvršena dobro. No kada sam prorjeđivao mlade sastojine japanskog ariša na način za koji sam smatrao dobrim, slijedeće sam godine konstatirao, da sam trebao zahvatiti proredom jače. S jasenom je bio isti slučaj«. (Hüey 1954). Ako su se tradicionalne metode prorjeđivanja pokazale neprikladnim za vrste drveća brzog rasta, postavlja se pitanje da li se tradicionalne metode proreda mogu primijeniti na ostale vrste. U tom smjeru treba imati na umu, da su i tradicionalne metode pretrpjele znatne promjene naročito u Danskoj i Južnoj Africi, gdje su postignuti golemi rezultati. Postavlja se pitanje mogu li se oni postići i u Vel. Britaniji — piše Hüey. Odgovor na to pitanje leži donekle u okolnosti, da u Britaniji vrlo polako prihvaćaju nove ideje. Prva edicija organa Forestry Commission pod naslovom »The Thinning of Plantations« iz 1945 predvidjela je numeričke prorede za najvažnije vrste drveća u Britaniji, no tek druga edicija iz 1951 ima revolucionarno značenje. Za glavne vrste drveća predviđen je broj stabala, koji treba da ostane u sastojini po jednom akru nakon prorede. I Engleski se sistem — kao i njemački — bazira na optimalnom broju stabala po jedinici površine, jedino je razlika u tome, što Nijemci operiraju sa starošću, te su u prirasno-prihodnim tablicama definirali optimalne brojeve stabala za različite starosti, dok su Englezi mjesto starosti uzeli u pomoć srednju 3 |