DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 12 <-- 12 --> PDF |
»JAK NAPAD RĐE COLEOSPORIUM MELAMPYRI Tul. NA BOROVIMA U NR HRVATSKOJ« Prof. đr JOSIP KISPATIC U »Šumarskom listu« 11—12/1961. prikazao sam biologiju i mogućnost suzbijanja Melampsora pinitorqua (A. Br.) Rostr., koja je 1961. g. nanijela velike štete mladim stablima različitih Pinus-vrsta u rasadnicima i nasadima na području Hrvatske. U radnji su date detaljne upute o suzbijanju, te sam pregledom napadnutih rasadnika u teku ove godine konstatirao, da su preporučene mjere u potpunosti i provedene. Topole iz grupe Leuce uništene su 2,4,5-T herbicidom Regulex B 40 u blizini rasadnika, a borovi su u proljeće 1962. redovito radi preventive prskani fungicidima. Tim je mjerama postignuto, da se je ove godine (1962.) rđa pojavila tek na nekoliko mjesta na malom broju sadnica. Nadalje, prošle je godine provedeno odrezivanje zaraženih ukrivljenih izbojaka na sadnicama, te smo ove godine pregledom rasadnika konstatirali da se i ta mjera (u slučaju da do zaraze dođe) može preporučiti, jer su rane borova zarasle, a postrani izbojak preuzeo ulogu glavnog, koji se morao odrezati. Smatramo, da prema tomu možemo tu rđu na borovima uspješno suzbiti preporučenim mjerama (uklanjanje topola, preventivno prskanje, odrezivanje izbojaka). Taj iznenadni jak napad Melampsorae pinitorquae upozorio nas je. da ćemo kod plana očetinjavanja morati računati s napadom pojedinih bolesti, koje smo do sada smatrali neopasnim za borove, jer su se jvljale vrlo rijetko i u slabom intenzitetu. To vrijedi i za borove u rasadnicima i za one u mladim nasadima. Prema tome moramo danas o njima voditi više računa nego ranije, tim više, jer unosimo borove u nova područja i na nova staništa. U vezi s tim potrebno je u kraćem prikazu obavijestiti praksu o još jednoj opasnosti, koju smo konstatirali u proljeće i ljet o 1962. g. Radi se također o jednoj rđi, Coleosporium melampyri Tul., koja. s obzirom na biologiju i u vezi s tim mogućnosti suzbijanja, može biti još neugodnija od Mel. pinitorquae. Postavljajući tokom 1962. g, u š. rasadniku Šumarije Kutina pokuse s herbicidima, obišao sam nasad borova iznad rasadnika radi pojave osipa i sušenja pojedinih stabala. Pregledavajući nasad, uočio sam na iglicama tipične jastučiće ecidijske generacije jedne rđe. Odmah se pojavila sumnja da se radi o jednoj Coloeosporium vrsti. Kako je međutim broj tih C.-vrsta velik, a svaka od tih vrsta ima drugog domaćina nosioca uredo-i teleutogeneracije, nismo mogli tada (u maju) znati o kojoj se vrsti radi. Tada smo u nasadu i njegovoj blizini pregledali vrste koje bi mogle biti nosioci uredo-i teleutogeneracije (Sonchus, Tušsilago, Melampyrum, Campanula i dr.). ali na njima nismo konstatirali pojavu rđe. Prateći dalje razvitak bolesti, konstatirali smo koncem juna na listovima Melampyrum nemorosum početak razvitka uredo10 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 13 <-- 13 --> PDF |
generacije, a kasnije je ta pojava postala vrlo intenzivna, te se nakon uredorazvila i teleuto-generacija u obilju. Najjače zaražene Melampyrum biljke nalazile su se upravo ispod zaraženih borova, što je velikom vjerojatnošću upućivalo na činjenicu, da je baš ta biljka nosilac urede- i, kasnije, teleuto-generacije te rđe sa iglicama bora. Tokom ljeta potvrdili su to inickcijski pokusi provedeni sa ecidiosporama. \ SI. 1. Zaražene iglice s t´pičnim mjehurićima pseuđoperidijom. U toku juna primili smo poziv Šumarije Okučani da izvršimo pregled nasada cr. bora na Psunju. Obišavši teren (čistina cea 10 ha, mršavo i plitko tlo, cea 400 visine), naišli smo na istu pojavu. Iglice su bile zaražene ecidijskom generacijom, a na pojedinim mjestima našli smo i zaražen Melampyrum nemorosum. Tu se zaraza razvila ne^to kasnije nego u Kutini, jer se položaj nalazi nešto više. Štete i posljedice su u ovom. slučaju bile mnogo veće nego u Kutini (gdje je nasad star oko 10 g.). U ovom je slučaju velik broj mladih (2—3 g.) sadnica propao izgubivši gotovo sve iglice, a kod ostalih, koje su bile zaražene, došlo je do sušenja mnogih iglica. Velik broj iglica na pojedinim sadnicama naprosto je bio pokriven ecidijama. tako, da je čitava sadnica radi |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 14 <-- 14 --> PDF |
izbacivanja velikog broja ecidiospora bila posuta žutom prašinom. Na iglicama se vidjelo mnoštvo bijelih mjehurića — pseudoperidija. Zaraza se, za sada, nije proširila na čitavu površinu, nego se nalazila u grupama, naročito na mjestima gdje su ostavljene divlje kruške radi ishrane divljači, uslijed čega je tlo oko krušaka bilo vlažnije. Ustanovili smo, osim toga, da na takvim mjestima ima i Melampyrum-a više. Jače i jako zaražene biljke imale su čuperast zbijen izgled, iglice su se sušile, a sadnice nisu uopće krenule, nego su kunjale ili se već počele sušiti. U razgovoru o toj bolesti s nekim šumarima na terenu Slavonije, opisavši im simptome, izgleda da su je oni zapazili i ranije, pa nije isključeno da je proširenija nego nam dosadašnja nalazišta pokazuju. To svakako treba provjeriti. U Kutini mi je rasadničar (koji tamo radi duže vremena) saopćio, da on tu bolest u nasadu iznad rasadnika opaža godinama. Zaraza, dakle, nije novijeg datuma. S obzirom na vrlo neugodne posljedice napada ove rđe radi sušenja i osipanja iglica, osobito kod mladih biljaka, kao što je slučaj u Šumariji Okučani, smatramo da je potrebno prikazati simptome i biologiju te bolesti, kao i mogućnost suzbijanja, barem onoliko koliko sada znamo. Simptomi. Na iglicama se u proljeće razvijaju ecidije, opkoljene bijelom kesicom (mjehurićem) — pseudoperidijom ili ovojnicom. Ta ovojnica probija izvan iglice, u početku je zatvorena, a kasnije na vrhu nepravilno puca. Ovojnica je vrlo uočljiva. Unutar nje se nalazi ecidija sa ecidiospcrama, žute boje, pa kad se te spore razaspu, sve je posuto žutom prašinom. Bolest, dakle, nije teško ni uočiti ni prepoznati, osobito ako je napad jači. Isto tako ne možemo je zamijeniti s drugim bolestima (npr. s Lophodermium pinastri). Zrele i razvijene ecidije nalazimo u maju-junu, već prema visinskom položaju nasada. Jače zaražene iglice tj. sa više ecidija postepeno smeđe, suše se i otpadnu, a slabije zaražene iglice (sa 2—4 ecidije) »prebole« zarazu. Što su biljke mlađe, štete su veće. Bolest se može pregledom borova utvrditi već u jesen, jer se tada na iglicama nalaze spermogoniji, u obliku smeđežutih tačkica. Spermogoniji dolaze pretežno na gornjoj strani iglica, široki su do J/> mm. Ecidije dolaze na obje strane iglice, duge do 2 mm, široke 1 \,t mm. Pseudoperidija je do 1 mm visoka. Biologija. Gljiva uzročnik bolesti spada u rđe (U r e d i n a 1 e s) i to u porodicu Coleosporiaceae . Prije razmatranja biologije te bolesti potrebno je radi boljeg razumijevanja dati neke opće karakteristike roda Coleosporiurn . Za porodicu Coleosporiacea e odn. rod Coleosporiurn je karakteristično da ovojnica (pseudoperidija) ecidije nepravilno raspuca. Taj je stadij ecidije s pseudoperidijom nazvan općenito »Peridermium«, a dolazi još kod porodica C r onartiaceae i Chrysomyxaceae, Kod roda Coleosporiurn dolazi taj stadij na iglicama bora i nazvan je generalno (bez obzira o kojoj se Coleosporiurn — vrsti radi) Peridermium acicola. (Neger, 18), za razliku od Peridermium cornui koji dolazi u kori četinjača. Peridermium acicola je skupni pojam tj. ima niz Ccleosporium — vrsta, ali .´im je ecidijiski stadij na iglicama bora posve jednak i zato je nazvan t´,:n cpiirn imenom. Dok ecidijska generacija Peridermium acicola — svih Coleosporiurn vrsta dolazi na iglicama bora, uredo- i teleutogeneracija pojedinih Coleospori u mvrsta dolaze na vrlo različitim biljkama, iz mnogih rodova i porodica, ali pretežno na glavočikama (C o m p o s i t a e). Ecidiospore, nošene vjetrom, prenesu zarazu na te biljke i nakon infekcije razvije se na listovima uredo-generacija i, kasnije, teleutogeneracija. Uredosorusi su pokriveni u početku epidermom, uredospore se razviju u nizovima i po obliku su slične ecidiosporama. Kasnije se razvijaju u sorusima pojedinačno teleutospore, poredane jedna uz drugu. Teleutospore su odmah (u ´kasno ljeto) zrele, te nakon redukcije kromosoma nastaju unutar stanice-teleutospore tj. bazidije (»interno klijanje«), a svaka bazidija izbaci produženu sterigmu, ha kojoj se razvije bazidiospora. Ta bazidiospora, nošena vjetrom, inficira iglice bora (u augustu-septembru) i na njoj se tada razvija spermogonij, a u proljeće ecidije. 12 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Biološki je zanimljivo, da je haplont tj. spermogoniji i ecidije oštro ograničen na iglice Pinu s sp., dok naprotiv dikariont tj. uredo- i teleutogeneracija dolazi na vrlo različitim vrstama dikctiledona. Sve Coleosporiu m vrste, koje su poznate u sr. Evropi imaju makrociklus tj. svih 5 stadija (bazidiospore, spermogonij, ecidija, uredo- i teleutogeneracija) i sve su heterociklične tj. haplcnt i dikariont dolaze na različitim domaćinima (iglice bora — haplont, dikotiledone — dikariont). U Americi su poznate i neke mikrovrste tog roda tj. ´koje nemaju sve razvojne stadije ni hetereciju. Zastupnici roda Coleosporium Lev. rašireni su na čitavom svijetu i u svim klimatskim zonama, dapače u uredogeneraciji dolaze daleko na jug, izvan areala rasprostranjenosti Pinus spp. SI. 2. Cuperast i slab izgled cr. bora iz šum. Okučani, oštećenog od Coleosp. melampyri Opisano je oko 70—80 vrsta toga reda, ali se evropske vrste morfološki ne mogu razlikovati, jer im je stadij ecidija (Peridermium acicola) posve jednak, a isto tako ne možemo praktički razlikovati ni uredo- i teleuto-spore. Prema Hedcock-u (5) američke se vrste mogu dcnekle razlikovati po tom, što tvore ecidije u različitom vremenskom razdoblju. Budući da je za sve Coleosporium »vrste« zajedničko, da imaju haplofazu (ecidije) na iglicama bora. mnogi su autori mišljenja, da se u Evropi radi o jednoj vrsti, koja se dijeli na niz varijeteta i rasa (Ferd nansen i Jorgensen. 2), Hylander, Jorstad i Nannfeldt. 7) u jednu — Coleosporium tussilaginis (Pers.) Lev. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Naprotiv drugi autori (Gäumann, 3) smatraju ih, na temelju razl.čitih vrsta domaćina na kojima dolazi uredo- i teleutogeneracija, pose-bnim vrstama, što je za nas s praktične strane prihvatljivo, iako se sa teoretsko-taksonomskog gledišta može diskutirati o tom pitanju. Svakako smo mišljenja, da oštra specijalizacija uredo-i teleutogeneracije na pojedine vrste-domaćine opravdava gledišta Gäumann-a (3). Većina Coleosporium- vrsta, koje su raširene u sr. Evropi, dolazi dosta često na domaćinima uredo- i teleutogeneracije. osobito ako su perene biljke, jer .se tada na njima mogu održati u uredostadiju. Sve se te srednjeevropske vrste, ni u jednoj razvojnoj formi, odijeljene cd domaćina ne mogu međusobno morfološki razlikovati ni determinirati. Klebahn (12) je dcduše utvrdio neke razlike u ohimu ec´diospora 3 Coleosporium- vrste, ali se te razlike mogu iskazati samo crtežom a ne riječima. Radi toga ih je Gäumann (3) podijelio na temelju glavno g domaćina, na kojem dolazi uredo- i teleutogeneracija. Gäumann (3) sam ističe da i taj sistem ima manjkavosti, jer zastupnici roda Coleosporium nevjerojatno »probiju« spektar vrstadomaćina, ali ne vidi za sada druge mogućnosti praktične podjele. Stoga taj autor razlikuje u sr. Evropi slijedeće vrste: Uredo-i teleutogeneracija Naziv Coleospcrium-vrste: na vrstama roda: Anemone Coleosporium Pulsatillae Lev. Euphrasia i Rhinanthus C. euphrasiae (Schum) Wint. Melampyrum C. Melampyri Tul. Campanula, Phyteuma C. campanulae (Pers.) Lev. Adenostyles i Cacalia C. cacaliae (DC) Oth. Aposeris C. aposeridis Syd. Asteriscus C. asterisci aquatici Syd. Doronicum C. doronici Namysl. Inula C. inulae Rabh. Petasites C. petasitis Lev. Senecio C. senecionis (Pers.) Fr. Sonchus C. scnchi (Schum.) Lev. Telekia C. Telekiae Thuem. Tussilago C. Tussiiaginis (Pers.) Lev. Kao što vidimo, autor nabraja 14 vrsta, medu njima i Col. melampyr i Tut., koju je, nakon ovog općenitog upoznavanja reda Coleosporium potrebno i detaljnije opisati. Biometrički podaci. Kako su makrosimptomi već naprijed dati, to ovdje dajemo još i biometričke podatke. Ecidiospore ovalne, okruglaste do dugoljaste, prema našim mjerenjima 26—34,3 X 18—24,7// velike, a prema Gäumannu 22—35 X 17—24^. Membrana je debela 3—4 u, bradavičasta, bradavice 1—2 ii visoke. Stanice piseudoperidije nepravilno 6-terokutne, 45—56X26—30 „ velike. Spermogoniji i ecidije na iglicama P i n u s spp. Uredo-i teleutogeneracija dolazi na različitim Melampyru m vrstama (M. a r v e n s e, M. a u s t r a 1 e, M. foihariense, M. c a u ca s i c u s, M. ciliare, M. commutatum, M. cristatum M. intermedium, M. lax um, M. nemorosum. M. roseum, M. setaceum, M. silvaticum, M. subsilvaticum, M. velebiticum i M. Vollmann i). Na listovima tih Melampyrum vrsta nalaze se uredosorusi na donjoj strani, boja im je narančasto žuta, a široka su do ]A mm. Uredospore su okrugle, ovalne ili dugoljaste, kadkad nešto coškaste prema našim mjerenjima 18,2—33.8 X 13—26 /, velike (po Gäumannu 14—35 X 12—26 u). Membrana bezbojna, tanka, posuta bradavicama visine 1,5 u.. I teleutosorusi se razviju na donjoj strani listova, u grupama, opkoljeni tanjim žilicama lista, crvene boje. Teleutospore su prizmatične prema našim mjerenjima 56—104 X 13—22,1 ju velike (po Gäumannu 70—115 X 14—28 //). Membrana im je tanka na vrhu zadebljala. Napadnuto lišće M e 1 a m p y r u m-a rano pocrni i osuši. Kao što se iz podataka vidi, naša se mjerenja gotovo poklapaju s podacima veličina ecidio, uredo i teleutospora, koje nam daje Gäumann (3). 14 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Rasprostranjenost bolesti. Iako je Coleosporium melampyri Tuli. raširen, veće štete od te vrste nisu do sada zabilježene. Autori udžbenika šum. fitopatologije (J o s i f o v i ć, 8, V a n i n, 22, Schwerdfeger, 21, i dr.) bilježe općenito za Coleosporium - vrste, da mogu povremeno uzrokovati štete, ali ne daju podatke koja je od navedenih vrsta do sada uzrokovala te štete. Da je Peride rmium acicola kod nas i ranije dolazi, dokaz je rad prof. Skorića (20), koji u svom ključu navodi Coleosporium p i n i (Pers.) Jarst. (Peridermium acicola) na Pinus silvestris, P. lati cio i P. halepensis, dakle navodi skupni species, ne ulazeći o kojoj se vrsti u smislu Gäumannov e podjele radi. To znači, da je ta bolest na iglicama bora u našim krajevima i ranije postojala, jer je inače ne bi prof. S k o r i ć stavio u Ključ. U g. 1957. konstatirali smo na Sljemenu zarazu iglica bij. bora sa Col. p i n i. ali na temelju ecidija nismo mogli odrediti o kojoj se Coleosporium vrsti u užem smislu radi. Pitanje je, da li je bila štetna u praktičnom smislu te riječi. Nege r (18) navodi da Coleosporium-vrste mogu biti vrlo štetne, a K i e n i t z (9) opisuje sušenje mladih borova uslijed napada Coleosporium sp. Međutim, svi ti autori govore općenito o štetama od Coleosporium sp.. ne ulazeći o kojoj se vrsti radi. Hassebrau k (4) bilježi jake štete 1879 u Moravskoj, 1923 u Njemačkoj. Na temelju gornje literature možemo konstatirati, da su naše konstatacije o štetnosti vrste Coleosporium melampyri u sr. Evropi prve. U Finskoj su Pohjakallio i Vaartaja (19) studirali ekološke uvjete razvitka C. melampyri na P. silvestris i ustanovili da najjače stradaju borići 0,25 — l m visine na boljim tlima. Gustoća borova u nasadu prema tim autorima nema utjecaja na intenzitet bolesti. Oni nisu ustanovili sušenje borova, kao što je kod nas slučaj i ne smatraju tu bolest opasnom. SI. 3. a) Shem. presjek ecidije s još neraspuknutom pseudoperidijom; b) Ecidiospore; c) Iglice sa pseudoperidijom. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Vlastita opažanja naprotiv pokazuju da u našem slučaju štetnost ove rđe može biti znatna. Budući da nakon izbacivanja ecidiospora i ecidija i pseudoperidija zasu.še, te ostane na iglicama tamna pjega i svjetlozelena zona oko nje, to nije isključeno da su štete, uočene u tom stadiju, od praktičara pogdjegdje pripisane Lophodermium pinastri. Zanimivo je, da smo u nasadu u Kutini nalazili unutar nasada pojedine borove jako zaražene, a uz njih posve zdrave, Nije isključeno, da se radi o različitim provenijencijama, jer je već K i e n i t z (9) konstatirao da su različite provenijence različito otporne. Prema literaturi gljiva se može u iglici održati i duže tj. do slijedeće godine i ponovno dati ecidije, (K i e n i t z 9). Mi smo zarazu nalazili na starijim iglicama, dok su najmlađe bile nezaražene. Biologiju i spektar domaćina istraživali su Klebah n (12, 13, 14, 16), Wagne r (23) i Mayo r (17). Ti su autori infekcijskim pokusima dokazali da je C. melampyri Tul. posebna (u smislu shvaćanja Gäuman n-a) vrsta i odijelili je od ostalih vrsta, naročito od C. euphrasiae, C. C a m p a n u 1 a e iC. senecionis. (Klebahn. 15). Prema tomu. shema razvoja C. melampyri bila bi slijedeća: Teleutospore M bazi di je 3uli auSust | bazidiospore ~ pL u augustu infekcija iglica § spermogonij septembar — oktobar g g prezimljenje u iglici ,2 ´S 2? ecidije s ecidiosporama ft-a M v t- man — luni ** #ecidiospore inficiraju sp. J list Melampyrum ^ na Mel. — listu uredosorusi s ure- C dosporama dalje širenje zaraze uredosporama u Teletosorusi sa . iuni — juli j4 teleutosporama, O odmah zreleponavlja i klij u i ciklus se Navedena je shema potvrđena našim opažanjima na terenu, jer su u jesen 1962 spermogoniji nađeni na iglicama. U svakom slučaju, štetnost ove rđe i nedovoljno poznati detalji biologije, morfologije i drugih momenata treba da budu istraženi, što smo uzeli u naš program. Ovdje iznosimo samo podatke iz literature i naša terenska opažanja, kako bi praksu pravovremeno obavijestili o toj bolesti. G ä u m a n n (3) navodi da dolazi na P. montana i P. silvestris. Mi smo je, za sada, našli na bijelom i crnom boru. Podaci Š k o r i ć-a (20), koji bilježe Coleosporium pini, ne mogu se uzeti ovdje u obzir, jer neznamo o kojoj se užoj Coleosporim — vrsti radi. 16 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Suzbijanje. Problem suzbijanja ove rđe na iglicama bora neće biti lagan. U tom pogledu kod Melampsore pinitorquae stvar stoji bolje, jer je kod te bolesti lakše uništiti domaćina — nosioca urede- i teleutogeneracije (topole izLeuce- grupe), nego što je to ovdje slučaj. Melampyrum vrste (hrv. »urodica« SI. 4. Shem. presjek uredoserusa na listu Mel. nemorosum. ili »livadar«, po H o r v a t i ć, 6) su zeljaste jednogodišnje biljke, kod nas posvuda raširene. Spadaju u porodicu Scrophulariaceae, a kod nas dolazi nekoliko vrsta. Tako D o m a c (1) nabraja M. cristatum, M. arvense, M. fimhriatum, M. carstiense, M. velebiticum, M. nemorosum, M. pratense i M. silvaticum, a ranije smo konstatirali da ta rđa dolazi na svim M.-vrstama. Neke su od tih vrsta raširene naročito u otvorenim šumama i na sječinama, a to su baš staništa kamo unosimo sadnice bora. Vrsta, na kojoj smo mi konstatirali rđu, Melampyrum nemorosum, veoma je proširena i mi smo je na oba staništa, gdje smo konstatirali zarazu, našli u obilju i u samom nasadu i njegovoj blizini. Mjesti- SI. 5. Shem. presjek teleutosorusa na listu Mel. nem. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 20 <-- 20 --> PDF |
mice je M. dolazila između borova u gustim grupama, koje su zauzimale i par m2 prostora. Zapazili smo, da se obično najače razvije u laganoj polusjeni na nešto vlažnijem mjestu. Melampyrum spp. su poluparasiti na korijenju drugih biljaka. U vezi s tim postavlja se pitanje, odkuda ta zaraza na sadnicama. Dok je za nalaz u Kutini teško išta sigurne kazati, naše je mišljenje da je bolest na psunjskem staništu donesena sadnicama iz rasadnika. To je, istina, sada teško dokazati, ali u prilog tomu govori tako jak intenzitet zaraze, premda nigdje u SI. 6. Zaraženi listovi od Mel. nemorosum. blizini nema borova koji bi bili nosioci zaraze. S druge strane, postoji i mogućnost da se gljiva održava konstantno u uredogeneraciji, da dakle bez interakcije haplofaze na boru teče razvoj rđe, kako je to konstatirano za neke Coleosporium vrste (Hassebrauk, 4. G ä u m a n n, 3) i ostale vrste rđa, iako to u ovom slučaju nije vjerojatno, jer je M. n. jednogodišnja biljka. Urodica ili livadar (Melampyrum sp.) su niske zeljaste biljke, listovi im imaju cijeli rub ili su samo pri dnu nazubljeni. Časka cvijeta je cjevasta, a gornja usna vjenčića zavraćena je na rubu unatrag (po H o r v a t i ć, 6), Ključ za determinaciju roda i vrsta dat je u radnjama Domca (l)i Horvatića (6). |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Melampyrum nemorosum ima ćašku na bridovima dlakavu, a između toga golu ili nešto hrapavu. Stabljika je gotovo uokolo potpuno dlakava. Vjenčić zlatno- žut. usne čine vrlo oštar kut. Raširena je u Hrvatskoj, Srbiji. Bosni Hercegovini. Sloveniji i Crnoj Gori (D o m a c 1), Slika nam pokazuje tu biljku, koju bi u vezi s ovom bolešću svaki šumar morao poznavati. Isto tako proširene su još i neke druge Melampyrum-vrste (npr. M. silvaticum). Prema tomu, postoji posvuda mogućnost, da se ova rđa pojavi, akö je doneseno iz rasadnika zaraženim borovima. Naprijed smo naveli da micelij ecidijskog stadija može ostati u iglici i slijedeće godine ponovno izbaciti ecidije. To navode neki autori na temelju opažanja (K i e n i t z, 9, H a s s e b r a u k. 4). Kad u proljeće sadimo takove borove, mi tu latentnu zarazu ne primjećujemo ,a ecidije nam izbiju kasnije. Dakako, da postoji i druga mogućnost, tj. da ta rđa postoji već na mjestima gdje sadimo borove, a u blizini se nalaze stariji nasadi ili pojedinačna stabla, koja su zaražena, samo su štete beznačajne, jer su stabla starija. Napad te bolesti na starijim stablima teško je uočljiv, osobito ako nije jak. što smo se uvjerili u Kutini, gdje smo nalazili pojedina stabla, iako ne stara (cea 10 g.), na kojima su samo pojedine iglice bile zaražene, te ih možda ne bi ni opazili, da nismo na pojavu te bolesti bili upozoreni nalazom jače zaraženih borova na istom mjestu. Za sada predlažem slijedeće mjere: 1. Da se rasadnici što čišće drže od korova, te da se kod tega naročito pažnja posveti uništenju Melampyrum-vrste, kao potencijalnog nosioca uredo-i teleutogeneracija. 2. Da se pregleda okolica rasadnika d da se konstantno uništava Melampy ru m u neposrednoj blizini, jer bazidiospore ne mogu ostati na životu, ako ih vjetar prenosi na veće udaljenosti. 3. Da se sadnice borova u rasadnicima stalno pregledaju u svrhu konstatacije event, napada ove belesti, koju po simptomima nije teško prepoznati. U slučaju da se bolest, primijeti, potrebno je sve zaražene sadnice uništiti, jer ćemo inače prenijeti novu bolest na mjesto sadnje. Taj iprenos je tim opasniji, što su ecidiospore otpornije, pa ih vjetar meže prenijeti na veće distance i tako zaraziti u okolici Melampyrum vrste, te time unijeti stalnu zarazu u nov nasad. 4. Prije podizanja novih nasada borova obratiti pažnju na borove u blizini, da se ustanovi ima li na njima rđa Coleosporium melampvri. U tom slučaju postoji velika vjerojatnost, da će zaraza preći i na nov nasad. Stoga treba razmotriti pitanje nije li bolje, pojedinačna zaražena stabla ukloniti. 5. Nadalje, treba pregledati plohe gdje mislimo saditi borove, te utvrditi ima li Melampyrum sp. i na njima zaraze rđe. 6. U rasadniku preventivno u julu-septembru prskati borove (crni i bijeli) fungicidima, kako bi spriječili ev. zarazu bazidiosporama. To moramo i onako činiti radi preventive od L ophod er miurn p i n a s t r i. 7. Provedemo li sve te mjere, postoji vjerojatnost da nas jača pojava te bolesti neće iznenaditi. Nadalje, mi još premalo poznajemo tu bolest, a da bi sa sigurnošću mogli reći, da će se pojaviti redovito u takvom intenzitetu kao u Okucanima, tim više, jer većina autora ističe da su jače štete od te bolesti rijetke. Naša dalja istraživanja pokazat će nam, kakav će biti u budućnosti intenzitet te bolesti u rasadnicima i nasadima. Smatramo, da je za sada najvažnija mjera solidan pregled u rasadnicima, da se zaraza ne prenosi na nova mjesta. Još je teži problem suzbijanja te bolesti u već postojećim nasadima, osobito u mlađim, dok se ne »otmu« većoj opasnosti, jer literatura, a i naše opažanje u Kutini, ističe, da su ozbiljnije štete moguće samo na mladim borovima do 5—6 g. starosti. Kasnije, istina, zaraza i dalje postoji, ali je borovi »podnose«. I ovo pitanje, međutim, treba kod nas provjeriti. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Svakako se kao prva mogućnost obrane od ove rđe nameće misao ne saditi borove na staništa, gdje raste Melampyrum, ali je potrebno provjeriti dali je to uopće moguće, jer prema našim floristima i vlastitom poznavanju flore, Melampyrum vrste srećemo" često kod nas. Druga misao, koja se.nameće, jest uništavanje Melampyrum sp. unutar nasada. To je, dakako, lakše provesti u manjim nasadima. Treba pokusima riješiti pitanje, može li se iz nasada Melampyrum sp. pravovremeno (tj. prije nego što se formiraju teleutospore) mehanički (kosom, srpom) ukloniti i da li on ima SI. 7. Izgled dijela biljke Melampyrum memorosum (hrv. urodica ili livadar), pa Bcnnier Flore compl. de France. sposobnost regeneracije, ako je posječen. Nadalje, postoji mogućnost uništenja Melampyrum sp. translokacijskim herbicidima (2,4-D, MCPA), što bi bilo jeftinije i brže od mehaničkog uništavanja, samo ovdje treba riješiti problem, neće li istovremeno biti oštećeni i borovi, ako ih zahvatimo kod tretiranja. Poznato je, da su borovi relativno otporni na te herbicide, ako su već formirali pup u augustu (Kišpatić-Bohm . 10), ali je tada prekasno prskati herbicidom urodicu, jer se već formirale teleutospore. Tu će svakako odlučiti i starost borova. Takve pokuse imamo u planu. Sigurno je, da 2,4-D i MCPA herbicidima možemo uspješno uništiti urodicu na slobodnim-mjestima tj. gdje nema borova. I ovdje treba istražiti najpovoljniji stadij urodice za tretiranje tj. kad će se postići pun uspjeh najnižim koncentracijama. |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 23 <-- 23 --> PDF |
S obzirom da postoji još niz drugih Coleosporium vrsta, čija uredo- i teleutogeneracija dolazi na mnogim zeljastim biljkama koje su česti korovi u rasadnicima ili nasadima (Sonchus, Senecio, Campanula, Euphrasia, Alectorolophus, Tussilago itd.). treba i na njih obratiti pažnju, tim više, jer nam je poznato da smo ranije nalazili na pojavu rđa na Campanula sp., Senecio sp., ali joj nismo pridavali veće značenje. Zanimljivo je konstatirati, da smo utvrdili hiperparazitsku gljivu Ramularia coleosporii Sacc, koja parazitira na teleutosorusima. Kao što se iz ove radnje vidi, mi. za sada, ne možemo sa potpunom sigurnošću dati mjere zaštite borova od te za nas nove štetne bolesti, nego ju je potrebno bolje istražiti, što će biti izvršeno u 1963 g. u našem Zavodu. Zaključak: 1. Na bij. i crnom boru konstatiran je na 2 nalazišta jak napad rđe Coleosporium Melampyri. Nosilac uredo- i teleutogeneracije je Melampyrum neraorosum. Infekcijski pokusi su potvrdili vezu između ecidija na iglicama bora i Melampyrum nemorosum. 2. Štete su velike, naročito ako su borovi mladi (u Okučanima), jer dolazi do jakog sušenja iglica i u vezi s tim do sušenja sadnica. 3. Dat je prikaz simptoma, biologije, te biometričkih podataka te rđe. 4. Istovremeno je prodiskutirano taksonomsko pitanje vrsta Coleosporium. 5. Date su sugestije za zaštitne mjere protiv te bolesti. 6. Konstatirano je, da je nužno potrebno detaljno proučiti tu za nas u pogledu štetnosti novu bolest, kako u pogledu biologije tako i mogućnosti suzbijanja. To je uzeto u plan rada Zavoda u 1963 g. LITERATURA: 1 Domac R.: Flora. — Zagreb, 1950. 2. FerdinanćLsen C. i Jorgensen C. A.: Skovtraernes sygdome. — Kopenhagen, 1938 3. Gäumann E.: Die Rostpilze Mitteleuropas. — Bern, 1959. 4. Hassebrauk K.: Basidiomycetes. U Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd. III/Lif. 4, Berlin, 1962. 5. Hedeock G. G.: Notes on the occurrence of Coleosporium in s.-east. United States during 1938 and 1939. — Plant Dis. Rep., 17, 1933. 6. Horvatić S.: Ilustrirani bilinar — Zagreb, 1953. 7. Hylander, Jorstad i Nannfeldt, cit po Hassenbrauk (4). 8. Josifović M.: Šum. fitopatologija. — Beograd, 1951. 9. Kienitz M.: Ergebnisse der Versuchsanpflanzung von Kiefern versch. Herkunft in der Oberförs. Chorin. — Zt. f. Forst u Jagdwesen, Bd. 54, 1922. 10. Kišpatić J. i Böhm A.: Primjena herbicida u šumarstvu. — Zagreb, 1962. 11. Kišpatić J.: Pojava rđe Melampscra pinitorqua Rostr. na borovima na području NR Hrvatske. — Šum. list, 11/12, 1961. 12. Klebahn H.: Zur Kenntnis der Sermarotzerpilze Bremens red Norddeiutschla.nds. II. Ber. — Abh. Naturwiss. Ver., Bremen, Bd 12, 1893. 13. Klebahn H.: Kulturversuche mit heter. Uredineen. II. — Zt. für Pflanzenkrankheiten. Bd. 4, 1894. 14. Klebahn H : Kulturvers, mit heter. Rostpilzen. III. — Zt. für Pflkrankh., Bd. 5. 1895. 15. Klebahn H: Kulturvers, mit heter. Rostpilzen. V. — Zt für Pflkrankh.. Bd. 6, 1896 16. Klebahn H.: Kulturver. mit Rostpilzen. XV. — Zt. für Pflkrankh., Bd. 24. 1914. 21 |
ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 24 <-- 24 --> PDF |
17. Mayor E.: Notes mycclogiques, — Bull. Soc. Neuchateioise Sc. Nat.. 47, 1924. 18. Neger F. W.: Die Krankheiten unserer Waldbäume. — Stuttgart, 1924. 19. Pohjakallio O. i Vaartaja O.: Ueber Vorkommen und Spcrenbildung von Col. melampyri auf versch. Standorten und Wirtspflanzen. — Acta Forest. Fennica, 55, 1957.´ 20. Škorić V.: Ključ za određivanje bolesti drveća. — Šum. priručnik, Zagreb, 1948. 21 Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten. — II izd., Berlin, 1957. 22. Vanin S. I.: Lesnaja fitcpatclogija. — IV izd., Moskva, 1955. 23. Wagner G.: Beitr zur Kenntnis der Coleosporien und der Blasenroste der Kiefern. — Zt. für Pflkrankh.. Bd 6, 1896. ZUSAMMENFASSUNG »STARKER BEFALL DER KIEFERNNADELN DURCH COLEOSPORIUM MELAMPYRI Tul. IN KROATIEN« Der Verfasser berichtet über ein starkes Auftreten des Rostpilzes Coleosporium melampyri Tul. an Kiefernnadeln in Kroatien. Es wurde früher angenommen, dass die in unserem Lande vorkommenden Coleosporium-Arten keinen merklichen Schaden verursachen können. Dann wurde überraschend im Jahre 1962. an 2 Oertlichkeiten ein starker Befall festgestellt. Zuerst wurde die Infektion in einem 10-jährigen Kiefernbestand in der Ortschaft Kut´na konstatiert, wo an einzelnen Pflanzen sehr viele Nadeln befallen waren. Die infizierten Nadeln trugen an sich typische Cole- osporium-Aecid´en. Gleich suchte man nach der Wirtspflanze der Uredo- und Teleuto- Generation, jedoch erfolglos, obwohl potent eile Wirtspflanzen (Sonchus. Campanula, Tussilago, Melampyrum usw.) im Bestand vorhanden waren. Später wurde das Institut für Phytopathologie der landwirtschaftlichen Fakultät in Zagreb vom Forstamt Okueani ersucht, eine auf seinem Gebiet ausgebrochene schwere Krankheit an jungen Kiefern zu untersuchen. Die Lokaltät, wo die erkrankten Kiefern waren, lag im Psunj-Gebirge auf cca 400 m Mereshöhe. und als Ursache konnte wieder der obenerwähnte Pilz festgestellt werden. Der durch diesen Pilz an dieser Stelle angerichtete Schaden war aber sehr schwer, da an vielen Pflanzen praktisch alle Nadeln mit Aecid´en vollkommen bedeckt waren. Viele von den stank befallenen Nadeln vertrockneten, wodurch cca 20*/o der Pflanzen (auf einer Fläche von ungefähr 10 ha) zum Absterben gebracht worden sind. Die Pflanzen waren 3—4 jährig und wurden im Jahre 1961 ausgepflanzt. Nach dieser Terrainbesichtigung wurde im Juni in Kutina und im Juli in Okucani auf Melampyrum nemorosum (Wachtelweizen) ein sehr starker Befall der Blätter zuerst durch Uredo- und dann durch Teleuto- Generation festgestellt. Infektionsversuche mit von Nadeln stammenden Aecidiosporen. die auf Melampsora-Blätter übertragen worden sind, verliefen positiv, so dass der Beweis, dass Melampyrum nemorosum als Wirtspflanze dient, erbracht wurde. Nach den Angaben aus der einschlägigen ausländischen Literatur kann wchl die Mitteilung des Verfassers dass Coleosporium melampyri grösseren Schaden verursacht hat, als eine neue Tatsache angesehen werden. Die Infektion wurde vom Verfasser auf Pinus silvestris und P. nigra festgestellt. Im herbst wurden wieder reichlich Spermogonien an Keifernnadeln gefunden. An Hand der Literaturangaben und auf Grund eigener Beobachtungen hat der Verfasser die Symptome, die Biologie und die Taxoncmie dieses Pilzes sowie der Gattung Coleosporium besprochen, Anschliessend wurde über Bekämpfungsmöglichkeiten diskutiert und einige Vorschläge gegeben, wie z. B. d´e Kontrolle der Kiefernpflanzen in Baumschulen (da anzunehmen ist, dass diese Krankheit mit infizierten Pflanzen be;m Auspflanzen übertragen werden kann), die Bekämpfung der Melampyrumarten :n Baumschulen usw. Da d´e Krankheit selbst, sowie namentlich die Bekämpfungsmassnehmen nxht näher bekannt sind, wurden im Institut ausgedehnte Untersuchungen unternommen, über die später berichtet wird. Die vom Verfasser erhaltenen biometrischen Daten stimmen mit denjenigen überein die Gäumann (3) anführt. Dabei verdient die Tatsache Erwähnung, dass die Teleuto-Generation vom Pilz Ramularia coleosporii Sacc. stark parasitiert wurde. 22 |