DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 12     <-- 12 -->        PDF

»JAK NAPAD RĐE COLEOSPORIUM MELAMPYRI Tul. NA
BOROVIMA U NR HRVATSKOJ«


Prof. đr JOSIP KISPATIC


U »Šumarskom listu« 11—12/1961. prikazao sam biologiju i mogućnost
suzbijanja Melampsora pinitorqua (A. Br.) Rostr., koja je 1961. g. nanijela
velike štete mladim stablima različitih Pinus-vrsta u rasadnicima i nasadima
na području Hrvatske. U radnji su date detaljne upute o suzbijanju, te sam
pregledom napadnutih rasadnika u teku ove godine konstatirao, da su preporučene
mjere u potpunosti i provedene. Topole iz grupe Leuce uništene su
2,4,5-T herbicidom Regulex B 40 u blizini rasadnika, a borovi su u proljeće
1962. redovito radi preventive prskani fungicidima. Tim je mjerama postignuto,
da se je ove godine (1962.) rđa pojavila tek na nekoliko mjesta na malom
broju sadnica.


Nadalje, prošle je godine provedeno odrezivanje zaraženih ukrivljenih izbojaka
na sadnicama, te smo ove godine pregledom rasadnika konstatirali da
se i ta mjera (u slučaju da do zaraze dođe) može preporučiti, jer su rane
borova zarasle, a postrani izbojak preuzeo ulogu glavnog, koji se morao odrezati.
Smatramo, da prema tomu možemo tu rđu na borovima uspješno suzbiti
preporučenim mjerama (uklanjanje topola, preventivno prskanje, odrezivanje
izbojaka). Taj iznenadni jak napad Melampsorae pinitorquae upozorio nas je.
da ćemo kod plana očetinjavanja morati računati s napadom pojedinih bolesti,
koje smo do sada smatrali neopasnim za borove, jer su se jvljale vrlo rijetko
i u slabom intenzitetu. To vrijedi i za borove u rasadnicima i za one u mladim
nasadima. Prema tome moramo danas o njima voditi više računa nego ranije,
tim više, jer unosimo borove u nova područja i na nova staništa.


U vezi s tim potrebno je u kraćem prikazu obavijestiti praksu


o još jednoj opasnosti, koju smo konstatirali u proljeće
i ljet o 1962. g. Radi se također o jednoj rđi, Coleosporium melampyri Tul.,
koja. s obzirom na biologiju i u vezi s tim mogućnosti suzbijanja, može biti
još neugodnija od Mel. pinitorquae.
Postavljajući tokom 1962. g, u š. rasadniku Šumarije Kutina pokuse s
herbicidima, obišao sam nasad borova iznad rasadnika radi pojave osipa i
sušenja pojedinih stabala. Pregledavajući nasad, uočio sam na iglicama tipične
jastučiće ecidijske generacije jedne rđe. Odmah se pojavila sumnja da se radi


o jednoj Coloeosporium vrsti. Kako je međutim broj tih C.-vrsta velik, a
svaka od tih vrsta ima drugog domaćina nosioca uredo-i teleutogeneracije,
nismo mogli tada (u maju) znati o kojoj se vrsti radi. Tada smo u nasadu i
njegovoj blizini pregledali vrste koje bi mogle biti nosioci uredo-i teleutogeneracije
(Sonchus, Tušsilago, Melampyrum, Campanula i dr.). ali na njima
nismo konstatirali pojavu rđe. Prateći dalje razvitak bolesti, konstatirali smo
koncem juna na listovima Melampyrum nemorosum početak razvitka uredo10




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 13     <-- 13 -->        PDF

generacije, a kasnije je ta pojava postala vrlo intenzivna, te se nakon uredorazvila
i teleuto-generacija u obilju. Najjače zaražene Melampyrum biljke nalazile
su se upravo ispod zaraženih borova, što je velikom vjerojatnošću upućivalo
na činjenicu, da je baš ta biljka nosilac urede- i, kasnije, teleuto-generacije
te rđe sa iglicama bora. Tokom ljeta potvrdili su to inickcijski pokusi
provedeni sa ecidiosporama.


\


SI. 1. Zaražene iglice s t´pičnim mjehurićima pseuđoperidijom.


U toku juna primili smo poziv Šumarije Okučani da izvršimo pregled
nasada cr. bora na Psunju. Obišavši teren (čistina cea 10 ha, mršavo i plitko
tlo, cea 400 visine), naišli smo na istu pojavu. Iglice su bile zaražene ecidijskom
generacijom, a na pojedinim mjestima našli smo i zaražen Melampyrum
nemorosum. Tu se zaraza razvila ne^to kasnije nego u Kutini, jer se položaj
nalazi nešto više. Štete i posljedice su u ovom. slučaju bile mnogo veće nego
u Kutini (gdje je nasad star oko 10 g.). U ovom je slučaju velik broj mladih
(2—3 g.) sadnica propao izgubivši gotovo sve iglice, a kod ostalih, koje su bile
zaražene, došlo je do sušenja mnogih iglica. Velik broj iglica na pojedinim
sadnicama naprosto je bio pokriven ecidijama. tako, da je čitava sadnica radi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 14     <-- 14 -->        PDF

izbacivanja velikog broja ecidiospora bila posuta žutom prašinom. Na iglicama
se vidjelo mnoštvo bijelih mjehurića — pseudoperidija. Zaraza se, za sada,
nije proširila na čitavu površinu, nego se nalazila u grupama, naročito na
mjestima gdje su ostavljene divlje kruške radi ishrane divljači, uslijed čega
je tlo oko krušaka bilo vlažnije. Ustanovili smo, osim toga, da na takvim
mjestima ima i Melampyrum-a više. Jače i jako zaražene biljke imale su
čuperast zbijen izgled, iglice su se sušile, a sadnice nisu uopće krenule, nego
su kunjale ili se već počele sušiti.


U razgovoru o toj bolesti s nekim šumarima na terenu Slavonije, opisavši
im simptome, izgleda da su je oni zapazili i ranije, pa nije isključeno da je
proširenija nego nam dosadašnja nalazišta pokazuju. To svakako treba provjeriti.
U Kutini mi je rasadničar (koji tamo radi duže vremena) saopćio, da
on tu bolest u nasadu iznad rasadnika opaža godinama. Zaraza, dakle, nije
novijeg datuma.


S obzirom na vrlo neugodne posljedice napada ove rđe radi sušenja i
osipanja iglica, osobito kod mladih biljaka, kao što je slučaj u Šumariji
Okučani, smatramo da je potrebno prikazati simptome i biologiju te bolesti,
kao i mogućnost suzbijanja, barem onoliko koliko sada znamo.


Simptomi. Na iglicama se u proljeće razvijaju ecidije, opkoljene bijelom kesicom
(mjehurićem) — pseudoperidijom ili ovojnicom. Ta ovojnica probija izvan
iglice, u početku je zatvorena, a kasnije na vrhu nepravilno puca. Ovojnica je
vrlo uočljiva. Unutar nje se nalazi ecidija sa ecidiospcrama, žute boje, pa kad se
te spore razaspu, sve je posuto žutom prašinom. Bolest, dakle, nije teško ni uočiti
ni prepoznati, osobito ako je napad jači. Isto tako ne možemo je zamijeniti s drugim
bolestima (npr. s Lophodermium pinastri). Zrele i razvijene ecidije nalazimo u
maju-junu, već prema visinskom položaju nasada. Jače zaražene iglice tj. sa više
ecidija postepeno smeđe, suše se i otpadnu, a slabije zaražene iglice (sa 2—4 ecidije)
»prebole« zarazu. Što su biljke mlađe, štete su veće.


Bolest se može pregledom borova utvrditi već u jesen, jer se tada na iglicama
nalaze spermogoniji, u obliku smeđežutih tačkica.


Spermogoniji dolaze pretežno na gornjoj strani iglica, široki su do J/> mm.
Ecidije dolaze na obje strane iglice, duge do 2 mm, široke 1 \,t mm. Pseudoperidija
je do 1 mm visoka.


Biologija. Gljiva uzročnik bolesti spada u rđe (U r e d i n a 1 e s) i to u porodicu
Coleosporiaceae . Prije razmatranja biologije te bolesti potrebno je radi
boljeg razumijevanja dati neke opće karakteristike roda Coleosporiurn .


Za porodicu Coleosporiacea e odn. rod Coleosporiurn je karakteristično
da ovojnica (pseudoperidija) ecidije nepravilno raspuca. Taj je stadij ecidije s
pseudoperidijom nazvan općenito »Peridermium«, a dolazi još kod porodica C r onartiaceae
i Chrysomyxaceae, Kod roda Coleosporiurn dolazi taj
stadij na iglicama bora i nazvan je generalno (bez obzira o kojoj se Coleosporiurn —
vrsti radi) Peridermium acicola. (Neger, 18), za razliku od Peridermium
cornui koji dolazi u kori četinjača. Peridermium acicola je
skupni pojam tj. ima niz Ccleosporium — vrsta, ali .´im je ecidijiski stadij na iglicama
bora posve jednak i zato je nazvan t´,:n cpiirn imenom.


Dok ecidijska generacija Peridermium acicola — svih Coleosporiurn
vrsta dolazi na iglicama bora, uredo- i teleutogeneracija pojedinih Coleospori u mvrsta
dolaze na vrlo različitim biljkama, iz mnogih rodova i porodica, ali pretežno
na glavočikama (C o m p o s i t a e). Ecidiospore, nošene vjetrom, prenesu zarazu na
te biljke i nakon infekcije razvije se na listovima uredo-generacija i, kasnije, teleutogeneracija.
Uredosorusi su pokriveni u početku epidermom, uredospore se razviju
u nizovima i po obliku su slične ecidiosporama. Kasnije se razvijaju u sorusima
pojedinačno teleutospore, poredane jedna uz drugu. Teleutospore su odmah (u ´kasno
ljeto) zrele, te nakon redukcije kromosoma nastaju unutar stanice-teleutospore tj.
bazidije (»interno klijanje«), a svaka bazidija izbaci produženu sterigmu, ha kojoj
se razvije bazidiospora. Ta bazidiospora, nošena vjetrom, inficira iglice bora (u
augustu-septembru) i na njoj se tada razvija spermogonij, a u proljeće ecidije.


12




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Biološki je zanimljivo, da je haplont tj. spermogoniji i ecidije oštro ograničen
na iglice Pinu s sp., dok naprotiv dikariont tj. uredo- i teleutogeneracija dolazi
na vrlo različitim vrstama dikctiledona.


Sve Coleosporiu m vrste, koje su poznate u sr. Evropi imaju makrociklus
tj. svih 5 stadija (bazidiospore, spermogonij, ecidija, uredo- i teleutogeneracija)
i sve su heterociklične tj. haplcnt i dikariont dolaze na različitim domaćinima
(iglice bora — haplont, dikotiledone — dikariont). U Americi su poznate i neke
mikrovrste tog roda tj. ´koje nemaju sve razvojne stadije ni hetereciju. Zastupnici
roda Coleosporium Lev. rašireni su na čitavom svijetu i u svim klimatskim zonama,
dapače u uredogeneraciji dolaze daleko na jug, izvan areala rasprostranjenosti
Pinus spp.


SI. 2. Cuperast i slab izgled cr. bora iz šum. Okučani, oštećenog od Coleosp. melampyri


Opisano je oko 70—80 vrsta toga reda, ali se evropske vrste morfološki ne
mogu razlikovati, jer im je stadij ecidija (Peridermium acicola) posve
jednak, a isto tako ne možemo praktički razlikovati ni uredo- i teleuto-spore. Prema
Hedcock-u (5) američke se vrste mogu dcnekle razlikovati po tom, što tvore ecidije
u različitom vremenskom razdoblju.


Budući da je za sve Coleosporium »vrste« zajedničko, da imaju haplofazu
(ecidije) na iglicama bora. mnogi su autori mišljenja, da se u Evropi radi o jednoj
vrsti, koja se dijeli na niz varijeteta i rasa (Ferd nansen i Jorgensen. 2), Hylander,
Jorstad i Nannfeldt. 7) u jednu — Coleosporium tussilaginis (Pers.) Lev.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Naprotiv drugi autori (Gäumann, 3) smatraju ih, na temelju razl.čitih vrsta domaćina
na kojima dolazi uredo- i teleutogeneracija, pose-bnim vrstama, što je za nas
s praktične strane prihvatljivo, iako se sa teoretsko-taksonomskog gledišta može
diskutirati o tom pitanju. Svakako smo mišljenja, da oštra specijalizacija uredo-i
teleutogeneracije na pojedine vrste-domaćine opravdava gledišta Gäumann-a (3).


Većina Coleosporium- vrsta, koje su raširene u sr. Evropi, dolazi dosta često
na domaćinima uredo- i teleutogeneracije. osobito ako su perene biljke, jer .se tada
na njima mogu održati u uredostadiju. Sve se te srednjeevropske vrste, ni u jednoj
razvojnoj formi, odijeljene cd domaćina ne mogu međusobno morfološki razlikovati
ni determinirati. Klebahn (12) je dcduše utvrdio neke razlike u ohimu ec´diospora
3 Coleosporium- vrste, ali se te razlike mogu iskazati samo crtežom a ne riječima.
Radi toga ih je Gäumann (3) podijelio na temelju glavno g domaćina, na kojem
dolazi uredo- i teleutogeneracija. Gäumann (3) sam ističe da i taj sistem ima manjkavosti,
jer zastupnici roda Coleosporium nevjerojatno »probiju« spektar vrstadomaćina,
ali ne vidi za sada druge mogućnosti praktične podjele. Stoga taj autor
razlikuje u sr. Evropi slijedeće vrste:


Uredo-i teleutogeneracija Naziv Coleospcrium-vrste:


na vrstama roda:


Anemone Coleosporium Pulsatillae Lev.


Euphrasia i Rhinanthus C. euphrasiae (Schum) Wint.


Melampyrum C. Melampyri Tul.


Campanula, Phyteuma C. campanulae (Pers.) Lev.


Adenostyles i Cacalia C. cacaliae (DC) Oth.


Aposeris C. aposeridis Syd.


Asteriscus C. asterisci aquatici Syd.


Doronicum C. doronici Namysl.


Inula C. inulae Rabh.


Petasites C. petasitis Lev.


Senecio C. senecionis (Pers.) Fr.


Sonchus C. scnchi (Schum.) Lev.


Telekia C. Telekiae Thuem.


Tussilago C. Tussiiaginis (Pers.) Lev.


Kao što vidimo, autor nabraja 14 vrsta, medu njima i Col. melampyr i
Tut., koju je, nakon ovog općenitog upoznavanja reda Coleosporium potrebno i detaljnije
opisati.


Biometrički podaci. Kako su makrosimptomi već naprijed dati, to ovdje dajemo
još i biometričke podatke. Ecidiospore ovalne, okruglaste do dugoljaste, prema našim
mjerenjima 26—34,3 X 18—24,7// velike, a prema Gäumannu 22—35 X 17—24^.
Membrana je debela 3—4 u, bradavičasta, bradavice 1—2 ii visoke. Stanice piseudoperidije
nepravilno 6-terokutne, 45—56X26—30 „ velike. Spermogoniji i ecidije
na iglicama P i n u s spp.


Uredo-i teleutogeneracija dolazi na različitim Melampyru m vrstama


(M. a r v e n s e, M. a u s t r a 1 e, M. foihariense, M. c a u ca s i c u s, M.
ciliare, M. commutatum, M. cristatum M. intermedium, M.
lax um, M. nemorosum. M. roseum, M. setaceum, M. silvaticum,
M. subsilvaticum, M. velebiticum i M. Vollmann i). Na listovima
tih Melampyrum vrsta nalaze se uredosorusi na donjoj strani, boja im je narančasto
žuta, a široka su do ]A mm. Uredospore su okrugle, ovalne ili dugoljaste, kadkad
nešto coškaste prema našim mjerenjima 18,2—33.8 X 13—26 /, velike (po Gäumannu
14—35 X 12—26 u). Membrana bezbojna, tanka, posuta bradavicama visine 1,5 u..
I teleutosorusi se razviju na donjoj strani listova, u grupama, opkoljeni tanjim
žilicama lista, crvene boje. Teleutospore su prizmatične prema našim mjerenjima
56—104 X 13—22,1 ju velike (po Gäumannu 70—115 X 14—28 //). Membrana im je
tanka na vrhu zadebljala. Napadnuto lišće M e 1 a m p y r u m-a rano pocrni i osuši.
Kao što se iz podataka vidi, naša se mjerenja gotovo poklapaju s podacima
veličina ecidio, uredo i teleutospora, koje nam daje Gäumann (3).


14




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Rasprostranjenost bolesti. Iako je Coleosporium melampyri Tuli.
raširen, veće štete od te vrste nisu do sada zabilježene. Autori udžbenika šum.
fitopatologije (J o s i f o v i ć, 8, V a n i n, 22, Schwerdfeger, 21, i dr.) bilježe
općenito za Coleosporium - vrste, da mogu povremeno uzrokovati
štete, ali ne daju podatke koja je od navedenih vrsta do sada uzrokovala te
štete. Da je Peride rmium acicola kod nas i ranije dolazi, dokaz je
rad prof. Skorića (20), koji u svom ključu navodi Coleosporium
p i n i (Pers.) Jarst. (Peridermium acicola) na Pinus silvestris, P. lati
cio i P. halepensis, dakle navodi skupni species, ne ulazeći o kojoj
se vrsti u smislu Gäumannov e podjele radi. To znači, da je ta bolest na
iglicama bora u našim krajevima i ranije postojala, jer je inače ne bi prof.
S k o r i ć stavio u Ključ. U g. 1957. konstatirali smo na Sljemenu zarazu iglica
bij. bora sa Col. p i n i. ali na temelju ecidija nismo mogli odrediti o kojoj se
Coleosporium vrsti u užem smislu radi. Pitanje je, da li je bila štetna u praktičnom
smislu te riječi. Nege r (18) navodi da Coleosporium-vrste mogu biti
vrlo štetne, a K i e n i t z (9) opisuje sušenje mladih borova uslijed napada
Coleosporium sp. Međutim, svi ti autori govore općenito o štetama od Coleosporium
sp.. ne ulazeći o kojoj se vrsti radi. Hassebrau k (4) bilježi jake
štete 1879 u Moravskoj, 1923 u Njemačkoj.


Na temelju gornje literature možemo konstatirati, da su naše konstatacije


o štetnosti vrste Coleosporium melampyri u sr. Evropi prve. U Finskoj
su Pohjakallio i Vaartaja (19) studirali ekološke uvjete razvitka
C. melampyri na P. silvestris i ustanovili da najjače stradaju borići
0,25 — l m visine na boljim tlima. Gustoća borova u nasadu prema tim autorima
nema utjecaja na intenzitet bolesti. Oni nisu ustanovili sušenje borova,
kao što je kod nas slučaj i ne smatraju tu bolest opasnom.
SI. 3. a) Shem. presjek ecidije s još neraspuknutom pseudoperidijom; b) Ecidiospore;
c) Iglice sa pseudoperidijom.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Vlastita opažanja naprotiv pokazuju da u našem slučaju štetnost ove rđe
može biti znatna. Budući da nakon izbacivanja ecidiospora i ecidija i pseudoperidija
zasu.še, te ostane na iglicama tamna pjega i svjetlozelena zona oko
nje, to nije isključeno da su štete, uočene u tom stadiju, od praktičara pogdjegdje
pripisane Lophodermium pinastri. Zanimivo je, da smo u nasadu u
Kutini nalazili unutar nasada pojedine borove jako zaražene, a uz njih posve
zdrave, Nije isključeno, da se radi o različitim provenijencijama, jer je već
K i e n i t z (9) konstatirao da su različite provenijence različito otporne. Prema
literaturi gljiva se može u iglici održati i duže tj. do slijedeće godine i ponovno
dati ecidije, (K i e n i t z 9). Mi smo zarazu nalazili na starijim iglicama, dok su
najmlađe bile nezaražene.


Biologiju i spektar domaćina istraživali su Klebah n (12, 13, 14, 16),
Wagne r (23) i Mayo r (17). Ti su autori infekcijskim pokusima dokazali
da je C. melampyri Tul. posebna (u smislu shvaćanja Gäuman n-a) vrsta
i odijelili je od ostalih vrsta, naročito od C. euphrasiae, C. C a m p a n u 1 a e
iC. senecionis. (Klebahn. 15).


Prema tomu. shema razvoja C. melampyri bila bi slijedeća:


Teleutospore
M bazi di je


3uli auSust


| bazidiospore
~


pL u augustu infekcija iglica


§ spermogonij septembar — oktobar


g g prezimljenje u iglici
,2 ´S 2? ecidije s ecidiosporama
ft-a M v t- man — luni
** #ecidiospore inficiraju sp. J


list Melampyrum


^ na Mel. — listu uredosorusi s ure-
C dosporama dalje širenje zaraze
uredosporama
u Teletosorusi sa . iuni — juli
j4 teleutosporama,
O
odmah zreleponavlja
i klij u i ciklus se


Navedena je shema potvrđena našim opažanjima na terenu, jer su u jesen
1962 spermogoniji nađeni na iglicama. U svakom slučaju, štetnost ove rđe i
nedovoljno poznati detalji biologije, morfologije i drugih momenata treba da
budu istraženi, što smo uzeli u naš program. Ovdje iznosimo samo podatke iz
literature i naša terenska opažanja, kako bi praksu pravovremeno obavijestili


o toj bolesti.
G ä u m a n n (3) navodi da dolazi na P. montana i P. silvestris. Mi smo je,
za sada, našli na bijelom i crnom boru. Podaci Š k o r i ć-a (20), koji bilježe
Coleosporium pini, ne mogu se uzeti ovdje u obzir, jer neznamo o kojoj se užoj
Coleosporim — vrsti radi.


16




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Suzbijanje. Problem suzbijanja ove rđe na iglicama bora neće biti lagan.
U tom pogledu kod Melampsore pinitorquae stvar stoji bolje, jer je kod te
bolesti lakše uništiti domaćina — nosioca urede- i teleutogeneracije (topole izLeuce-
grupe), nego što je to ovdje slučaj. Melampyrum vrste (hrv. »urodica«


SI. 4. Shem. presjek uredoserusa na listu Mel. nemorosum.


ili »livadar«, po H o r v a t i ć, 6) su zeljaste jednogodišnje biljke, kod nas posvuda
raširene. Spadaju u porodicu Scrophulariaceae, a kod nas dolazi nekoliko
vrsta. Tako D o m a c (1) nabraja M. cristatum, M. arvense, M. fimhriatum,


M. carstiense, M. velebiticum, M. nemorosum, M. pratense i M. silvaticum,
a ranije smo konstatirali da ta rđa dolazi na svim M.-vrstama. Neke su od tih
vrsta raširene naročito u otvorenim šumama i na sječinama, a to su baš staništa
kamo unosimo sadnice bora. Vrsta, na kojoj smo mi konstatirali rđu, Melampyrum
nemorosum, veoma je proširena i mi smo je na oba staništa, gdje smo
konstatirali zarazu, našli u obilju i u samom nasadu i njegovoj blizini. Mjesti-
SI. 5. Shem. presjek teleutosorusa na listu Mel. nem.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 20     <-- 20 -->        PDF

mice je M. dolazila između borova u gustim grupama, koje su zauzimale i par
m2 prostora. Zapazili smo, da se obično najače razvije u laganoj polusjeni na
nešto vlažnijem mjestu. Melampyrum spp. su poluparasiti na korijenju drugih
biljaka.


U vezi s tim postavlja se pitanje, odkuda ta zaraza na sadnicama. Dok je
za nalaz u Kutini teško išta sigurne kazati, naše je mišljenje da je bolest na
psunjskem staništu donesena sadnicama iz rasadnika. To je, istina, sada teško
dokazati, ali u prilog tomu govori tako jak intenzitet zaraze, premda nigdje u


SI. 6. Zaraženi listovi od Mel. nemorosum.


blizini nema borova koji bi bili nosioci zaraze. S druge strane, postoji i mogućnost
da se gljiva održava konstantno u uredogeneraciji, da dakle bez interakcije
haplofaze na boru teče razvoj rđe, kako je to konstatirano za neke Coleosporium
vrste (Hassebrauk, 4. G ä u m a n n, 3) i ostale vrste rđa, iako to
u ovom slučaju nije vjerojatno, jer je M. n. jednogodišnja biljka.


Urodica ili livadar (Melampyrum sp.) su niske zeljaste biljke, listovi im
imaju cijeli rub ili su samo pri dnu nazubljeni. Časka cvijeta je cjevasta, a gornja
usna vjenčića zavraćena je na rubu unatrag (po H o r v a t i ć, 6), Ključ za
determinaciju roda i vrsta dat je u radnjama Domca (l)i Horvatića (6).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Melampyrum nemorosum ima ćašku na bridovima dlakavu, a između toga golu
ili nešto hrapavu. Stabljika je gotovo uokolo potpuno dlakava. Vjenčić zlatno-
žut. usne čine vrlo oštar kut. Raširena je u Hrvatskoj, Srbiji. Bosni Hercegovini.
Sloveniji i Crnoj Gori (D o m a c 1), Slika nam pokazuje tu biljku, koju bi
u vezi s ovom bolešću svaki šumar morao poznavati. Isto tako proširene su još
i neke druge Melampyrum-vrste (npr. M. silvaticum). Prema tomu, postoji posvuda
mogućnost, da se ova rđa pojavi, akö je doneseno iz rasadnika zaraženim
borovima. Naprijed smo naveli da micelij ecidijskog stadija može ostati u iglici
i slijedeće godine ponovno izbaciti ecidije. To navode neki autori na temelju
opažanja (K i e n i t z, 9, H a s s e b r a u k. 4). Kad u proljeće sadimo takove
borove, mi tu latentnu zarazu ne primjećujemo ,a ecidije nam izbiju kasnije.


Dakako, da postoji i druga mogućnost, tj. da ta rđa postoji već na mjestima
gdje sadimo borove, a u blizini se nalaze stariji nasadi ili pojedinačna stabla,
koja su zaražena, samo su štete beznačajne, jer su stabla starija. Napad te bolesti
na starijim stablima teško je uočljiv, osobito ako nije jak. što smo se uvjerili
u Kutini, gdje smo nalazili pojedina stabla, iako ne stara (cea 10 g.), na kojima
su samo pojedine iglice bile zaražene, te ih možda ne bi ni opazili, da nismo
na pojavu te bolesti bili upozoreni nalazom jače zaraženih borova na istom
mjestu.


Za sada predlažem slijedeće mjere:


1. Da se rasadnici što čišće drže od korova, te da se kod tega naročito pažnja
posveti uništenju Melampyrum-vrste, kao potencijalnog nosioca uredo-i teleutogeneracija.
2. Da se pregleda okolica rasadnika d da se konstantno uništava Melampy ru
m u neposrednoj blizini, jer bazidiospore ne mogu ostati na životu, ako ih vjetar
prenosi na veće udaljenosti.
3. Da se sadnice borova u rasadnicima stalno pregledaju u svrhu konstatacije
event, napada ove belesti, koju po simptomima nije teško prepoznati. U slučaju da
se bolest, primijeti, potrebno je sve zaražene sadnice uništiti, jer ćemo inače prenijeti
novu bolest na mjesto sadnje. Taj iprenos je tim opasniji, što su ecidiospore otpornije,
pa ih vjetar meže prenijeti na veće distance i tako zaraziti u okolici Melampyrum
vrste, te time unijeti stalnu zarazu u nov nasad.
4. Prije podizanja novih nasada borova obratiti pažnju na borove u blizini, da
se ustanovi ima li na njima rđa Coleosporium melampvri. U tom slučaju
postoji velika vjerojatnost, da će zaraza preći i na nov nasad. Stoga treba razmotriti
pitanje nije li bolje, pojedinačna zaražena stabla ukloniti.
5. Nadalje, treba pregledati plohe gdje mislimo saditi borove, te utvrditi ima li
Melampyrum sp. i na njima zaraze rđe.
6. U rasadniku preventivno u julu-septembru prskati borove (crni i bijeli)
fungicidima, kako bi spriječili ev. zarazu bazidiosporama. To moramo i onako činiti
radi preventive od L ophod er miurn p i n a s t r i.
7. Provedemo li sve te mjere, postoji vjerojatnost da nas jača pojava te bolesti
neće iznenaditi. Nadalje, mi još premalo poznajemo tu bolest, a da bi sa sigurnošću
mogli reći, da će se pojaviti redovito u takvom intenzitetu kao u Okucanima, tim
više, jer većina autora ističe da su jače štete od te bolesti rijetke. Naša dalja istraživanja
pokazat će nam, kakav će biti u budućnosti intenzitet te bolesti u rasadnicima
i nasadima.
Smatramo, da je za sada najvažnija mjera solidan pregled u rasadnicima, da se
zaraza ne prenosi na nova mjesta.


Još je teži problem suzbijanja te bolesti u već postojećim nasadima, osobito
u mlađim, dok se ne »otmu« većoj opasnosti, jer literatura, a i naše opažanje
u Kutini, ističe, da su ozbiljnije štete moguće samo na mladim borovima do
5—6 g. starosti. Kasnije, istina, zaraza i dalje postoji, ali je borovi »podnose«.
I ovo pitanje, međutim, treba kod nas provjeriti.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Svakako se kao prva mogućnost obrane od ove rđe nameće misao ne saditi
borove na staništa, gdje raste Melampyrum, ali je potrebno provjeriti dali je to
uopće moguće, jer prema našim floristima i vlastitom poznavanju flore, Melampyrum
vrste srećemo" često kod nas.


Druga misao, koja se.nameće, jest uništavanje Melampyrum sp. unutar nasada.
To je, dakako, lakše provesti u manjim nasadima. Treba pokusima riješiti
pitanje, može li se iz nasada Melampyrum sp. pravovremeno (tj. prije nego što
se formiraju teleutospore) mehanički (kosom, srpom) ukloniti i da li on ima


SI. 7. Izgled dijela biljke Melampyrum memorosum (hrv. urodica ili livadar), pa
Bcnnier Flore compl. de France.


sposobnost regeneracije, ako je posječen. Nadalje, postoji mogućnost uništenja
Melampyrum sp. translokacijskim herbicidima (2,4-D, MCPA), što bi bilo jeftinije
i brže od mehaničkog uništavanja, samo ovdje treba riješiti problem, neće
li istovremeno biti oštećeni i borovi, ako ih zahvatimo kod tretiranja. Poznato
je, da su borovi relativno otporni na te herbicide, ako su već formirali pup u
augustu (Kišpatić-Bohm . 10), ali je tada prekasno prskati herbicidom
urodicu, jer se već formirale teleutospore. Tu će svakako odlučiti i starost borova.
Takve pokuse imamo u planu.


Sigurno je, da 2,4-D i MCPA herbicidima možemo uspješno uništiti urodicu
na slobodnim-mjestima tj. gdje nema borova. I ovdje treba istražiti najpovoljniji
stadij urodice za tretiranje tj. kad će se postići pun uspjeh najnižim koncentracijama.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 23     <-- 23 -->        PDF

S obzirom da postoji još niz drugih Coleosporium vrsta, čija uredo- i teleutogeneracija
dolazi na mnogim zeljastim biljkama koje su česti korovi u rasadnicima
ili nasadima (Sonchus, Senecio, Campanula, Euphrasia, Alectorolophus,
Tussilago itd.). treba i na njih obratiti pažnju, tim više, jer nam je poznato
da smo ranije nalazili na pojavu rđa na Campanula sp., Senecio sp., ali
joj nismo pridavali veće značenje.


Zanimljivo je konstatirati, da smo utvrdili hiperparazitsku gljivu Ramularia
coleosporii Sacc, koja parazitira na teleutosorusima.


Kao što se iz ove radnje vidi, mi. za sada, ne možemo sa potpunom sigurnošću
dati mjere zaštite borova od te za nas nove štetne bolesti, nego ju je potrebno
bolje istražiti, što će biti izvršeno u 1963 g. u našem Zavodu.


Zaključak:


1. Na bij. i crnom boru konstatiran je na 2 nalazišta jak napad rđe Coleosporium
Melampyri. Nosilac uredo- i teleutogeneracije je Melampyrum neraorosum.
Infekcijski pokusi su potvrdili vezu između ecidija na iglicama bora i
Melampyrum nemorosum.
2. Štete su velike, naročito ako su borovi mladi (u Okučanima), jer dolazi
do jakog sušenja iglica i u vezi s tim do sušenja sadnica.
3.
Dat je prikaz simptoma, biologije, te biometričkih podataka te rđe.
4.
Istovremeno je prodiskutirano taksonomsko pitanje vrsta Coleosporium.
5.
Date su sugestije za zaštitne mjere protiv te bolesti.
6. Konstatirano je, da je nužno potrebno detaljno proučiti tu za nas u pogledu
štetnosti novu bolest, kako u pogledu biologije tako i mogućnosti suzbijanja.
To je uzeto u plan rada Zavoda u 1963 g.
LITERATURA:


1
Domac R.: Flora. — Zagreb, 1950.


2.
FerdinanćLsen C. i Jorgensen C. A.: Skovtraernes sygdome. — Kopenhagen, 1938
3.
Gäumann E.: Die Rostpilze Mitteleuropas. — Bern, 1959.
4.
Hassebrauk K.: Basidiomycetes. U Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd.
III/Lif. 4, Berlin, 1962.
5.
Hedeock G. G.: Notes on the occurrence of Coleosporium in s.-east. United
States during 1938 and 1939. — Plant Dis. Rep., 17, 1933.
6.
Horvatić S.: Ilustrirani bilinar — Zagreb, 1953.
7.
Hylander, Jorstad i Nannfeldt, cit po Hassenbrauk (4).
8.
Josifović M.: Šum. fitopatologija. — Beograd, 1951.
9.
Kienitz M.: Ergebnisse der Versuchsanpflanzung von Kiefern versch. Herkunft
in der Oberförs. Chorin. — Zt. f. Forst u Jagdwesen, Bd. 54, 1922.
10.
Kišpatić J. i Böhm A.: Primjena herbicida u šumarstvu. — Zagreb, 1962.
11.
Kišpatić J.: Pojava rđe Melampscra pinitorqua Rostr. na borovima na području
NR Hrvatske. — Šum. list, 11/12, 1961.
12.
Klebahn H.: Zur Kenntnis der Sermarotzerpilze Bremens red Norddeiutschla.nds.
II.
Ber. — Abh. Naturwiss. Ver., Bremen, Bd 12, 1893.
13.
Klebahn H.: Kulturversuche mit heter. Uredineen. II. — Zt. für Pflanzenkrankheiten.
Bd. 4, 1894.
14.
Klebahn H : Kulturvers, mit heter. Rostpilzen. III. — Zt. für Pflkrankh., Bd.
5. 1895.
15.
Klebahn H: Kulturvers, mit heter. Rostpilzen. V. — Zt für Pflkrankh.. Bd. 6,
1896
16.
Klebahn H.: Kulturver. mit Rostpilzen. XV. — Zt. für Pflkrankh., Bd. 24. 1914.
21




ŠUMARSKI LIST 1-2/1963 str. 24     <-- 24 -->        PDF

17.
Mayor E.: Notes mycclogiques, — Bull. Soc. Neuchateioise Sc. Nat.. 47, 1924.
18.
Neger F. W.: Die Krankheiten unserer Waldbäume. — Stuttgart, 1924.
19.
Pohjakallio O. i Vaartaja O.: Ueber Vorkommen und Spcrenbildung von Col.
melampyri auf versch. Standorten und Wirtspflanzen. — Acta Forest. Fennica,
55, 1957.´
20. Škorić V.: Ključ za određivanje bolesti drveća. — Šum. priručnik, Zagreb, 1948.
21 Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten. — II izd., Berlin, 1957.
22.
Vanin S. I.: Lesnaja fitcpatclogija. — IV izd., Moskva, 1955.
23.
Wagner G.: Beitr zur Kenntnis der Coleosporien und der Blasenroste der Kiefern.
— Zt. für Pflkrankh.. Bd 6, 1896.
ZUSAMMENFASSUNG


»STARKER BEFALL DER KIEFERNNADELN DURCH COLEOSPORIUM
MELAMPYRI Tul. IN KROATIEN«


Der Verfasser berichtet über ein starkes Auftreten des Rostpilzes Coleosporium
melampyri Tul. an Kiefernnadeln in Kroatien. Es wurde früher angenommen, dass
die in unserem Lande vorkommenden Coleosporium-Arten keinen merklichen Schaden
verursachen können. Dann wurde überraschend im Jahre 1962. an 2 Oertlichkeiten
ein starker Befall festgestellt. Zuerst wurde die Infektion in einem 10-jährigen
Kiefernbestand in der Ortschaft Kut´na konstatiert, wo an einzelnen Pflanzen sehr
viele Nadeln befallen waren. Die infizierten Nadeln trugen an sich typische Cole-
osporium-Aecid´en. Gleich suchte man nach der Wirtspflanze der Uredo- und Teleuto-
Generation, jedoch erfolglos, obwohl potent eile Wirtspflanzen (Sonchus. Campanula,
Tussilago, Melampyrum usw.) im Bestand vorhanden waren. Später wurde das
Institut für Phytopathologie der landwirtschaftlichen Fakultät in Zagreb vom
Forstamt Okueani ersucht, eine auf seinem Gebiet ausgebrochene schwere Krankheit
an jungen Kiefern zu untersuchen. Die Lokaltät, wo die erkrankten Kiefern
waren, lag im Psunj-Gebirge auf cca 400 m Mereshöhe. und als Ursache konnte
wieder der obenerwähnte Pilz festgestellt werden. Der durch diesen Pilz an dieser
Stelle angerichtete Schaden war aber sehr schwer, da an vielen Pflanzen praktisch
alle Nadeln mit Aecid´en vollkommen bedeckt waren. Viele von den stank befallenen
Nadeln vertrockneten, wodurch cca 20*/o der Pflanzen (auf einer Fläche von ungefähr
10 ha) zum Absterben gebracht worden sind. Die Pflanzen waren 3—4 jährig
und wurden im Jahre 1961 ausgepflanzt. Nach dieser Terrainbesichtigung wurde im
Juni in Kutina und im Juli in Okucani auf Melampyrum nemorosum (Wachtelweizen)
ein sehr starker Befall der Blätter zuerst durch Uredo- und dann durch Teleuto-
Generation festgestellt. Infektionsversuche mit von Nadeln stammenden Aecidiosporen.
die auf Melampsora-Blätter übertragen worden sind, verliefen positiv, so dass
der Beweis, dass Melampyrum nemorosum als Wirtspflanze dient, erbracht wurde.
Nach den Angaben aus der einschlägigen ausländischen Literatur kann wchl die
Mitteilung des Verfassers dass Coleosporium melampyri grösseren Schaden verursacht
hat, als eine neue Tatsache angesehen werden. Die Infektion wurde vom Verfasser
auf Pinus silvestris und P. nigra festgestellt. Im herbst wurden wieder reichlich
Spermogonien an Keifernnadeln gefunden. An Hand der Literaturangaben und auf
Grund eigener Beobachtungen hat der Verfasser die Symptome, die Biologie und
die Taxoncmie dieses Pilzes sowie der Gattung Coleosporium besprochen, Anschliessend
wurde über Bekämpfungsmöglichkeiten diskutiert und einige Vorschläge gegeben,
wie z. B. d´e Kontrolle der Kiefernpflanzen in Baumschulen (da anzunehmen
ist, dass diese Krankheit mit infizierten Pflanzen be;m Auspflanzen übertragen werden
kann), die Bekämpfung der Melampyrumarten :n Baumschulen usw. Da d´e Krankheit
selbst, sowie namentlich die Bekämpfungsmassnehmen nxht näher bekannt
sind, wurden im Institut ausgedehnte Untersuchungen unternommen, über die später
berichtet wird.


Die vom Verfasser erhaltenen biometrischen Daten stimmen mit denjenigen
überein die Gäumann (3) anführt.


Dabei verdient die Tatsache Erwähnung, dass die Teleuto-Generation vom Pilz
Ramularia coleosporii Sacc. stark parasitiert wurde.


22